Acta croatica - Listine hrvatske

Priredio Darko Žubrinić, 2010.
Ivan Kukuljević Sakcinski

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.)

Prvo izdanje Acta croatica otisnuto je uglastom glagoljicom (manji dio latinicom) u Zagrebu g. 1863. U njem je prikupljeno 382 tada poznatih hrvatskih listina (337 u glavnom dijelu knjige i 45 u dodatku). Glagoljički dokumenti su u pravilu pisani brzopisnom glagoljicom. Knjiga ima blizu 400 str., a kazalo mjesta, rijeka i imena na kraju knjige ima čak 33 stranice.

Drugo dopunjeno izdanje objavio je ćirilicom (sic!) Đuro Šurmin 1898., također u Zagrebu.

Treće izdanje priredio je Stjepan Ivšić (1884.-1962.), i to na oko tisuću kucanih stranica, ukupno oko 800 (osam stotina) hrvatskih listina od 1100. do konca 16. st. (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje). Ivšićevo izdanje do danas (2014.) još nije objavljeno, tj. od zadnje izdanja prošlo je više od 110 godina, a od prvog već skoro poldrug stoljeća. Veliki doprinos poznavanju Acta croatica dao je Radoslav Lopašić. S Actom croaticom su veoma povezani radovi fra Petra Runje. Acta croatica u svojim knjigama obrađuje akademik Eudard Hercigonja, vidi njegova djela Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, 2. izdanje, str. 84 i 232, i Na izvorima hrvatske književnosti, str. 173.

O sadašnjem odnosu prema tom kulturnom blagu govori činjenica da niti jedna hrvatska leksikografska edicija (dakle niti Hrvatska enciklopedija) nema natuknice pod nazivom Acta croatica.

Ivan Kukuljević Sakcinski za te stare hrvatske listine kaže ovo:
One jasno predstavljaju ne samo stari jezik stanovnika sadašnje [tj. iz godine 1863.] Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine, nego također i sav narodni, javni i građanski život, sa vladajućim zakonima i narodnim običajima.
Evo kako Ferdo Šišić opisuje važnost Acte Croatice:
To je najljepša i najpotpunija zbirka hrvatskog narodnog govora u srednjem vijeku i čitavo XVI. stoljeće... Ovako opsežne zbirke srednjovjekovnih isprava - listina [isprava, zakona i statuta], kao što je naša Acta Croatica, pisanih živim, narodnim govorom, ne može pokazati niti jedan drugi slavenski narod.


Ivan Kukuljević Sakcinski, autor Acta croatica

Znakom + označio sam dokumente koji nisu navedeni kod Kukuljevića, tj. otkriveni su nakon izdavanja njegove monografije 1863. Nisam se svuda doslovce držao pravopisa Kukuljevića, ali nadam se da smisao njegova štiva nije nigdje izgubljen. Značenje dosta riječi koje u Sadržaju rabi Kukuljević, ili se kod njega prenose iz starih izvornika, nije mi poznato. To još više nego za Sadržaj vrijedi za štivo izvornih dokumenata. Prema tome, Acta croatica trebao bi pratiti i rječnik manje poznatog nazivlja.



SADRŽAJ




10. stoljeće

+ Plominski natpis



11. stoljeće

+ Valunska ploča

+ Glagoljički zapis iz Župe dubrovačke

+ Konavoski glagoljički natpis

+ Oko 1100. Bašćanska ploča.



12. stoljeće


1. siječnja 1100., Darovnica slavnoga Dragoslava u Dobrinju. Dragoslav nadaruje crkvu sv. Vida koju je sam sagradio. 315 316


13. stoljeće


30. prosinca 1230. U Dobrinju. Juraj Pariježić nadaruje crkvu sv. Jurja kod Dobrinja, koju je sam sagradio. 316 317

1288. Napis na pergameni, što ga je iskopao Franjo Glavinić g. 1614. u olovnoj škrinjici na temelju porušene crkve sv. Luke kod Trsata u primorju hrvatskom. 1

Ja Stipan od Staroga Dubrovnika, biskup Modruški, vičnik svete krune Ugr'ske,
posvetih ovu crik'v na poštenie svetoga Luke pisara Marie blažene. Leta 1288.

Glavinich Francesco: Historia Tersettana. In Udine 1648, p. 34
Walvasar W.: Die Ehre des Herzogthums Krain. Laibach 1689. B. XII. p. 112.


+ 1288. Vinodolski zakon



14. stoljeće


1303. [treba biti 1330.] Napis na ogradi crkve sv. Martina u Senju. 1


Ploča iz crkve sv. Martina u Senju iz godine 1330. Podrobniji opis.

Uz kameniti kip s desna i lijeva [oko 1330., radio isti klesar kao gore]:


Sveti Martin (316--319., biskup iz Toursa) i Mirna Lipovac. Podrobniji opis.

1309. Novogradci dobivaju pravdu proti Ledeničanom glede Željemišlja. 1 2

15. listopada 1309. Novogradci dobivaju pravdu protiv Bribiranom glede međa. 2

8. studenog 1321. u Dobrinju. Ambroz plovan dobrinjski zida i daruje crkvu Sv. Ambroza u Dobrinju, na otoku Krku.  2

4. svibnja 1325. Razvod međa posjedovanja patrijarha oglejskoga, općine pazinske, vlasti mletačke i drugih vlastelina u Istri. Istarski razvod (od 1275. do 1395. 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 

8. listopada 1325. U Mletcima. Ivan Superancio, dužd mletački i dalmatinski, izdaje latinsku i hrvatsku listinu, u kojoj priopćuje općini trogirskoj neke naredbe i kazne, što ih je odredio protiv buntovnika svih svojih gradova i zemalja. 317

17. lipnja 1347. Napis na kapeli sv. Petra u Retu blizu Vrbnika na otoku Krku. 42 

1368. Bilješka Novaka kneza krbavskoga s glagoljičkim rukopisom, koji je sam prepisao. 317 318

Jedna od najljepših glagoljičkih knjiga je Misal kneza Novaka iz godine 1368., sada pohranjen u Nacionalnoj knjižnici (bivšoj Dvorskoj knjižnici) u Beču u Austriji. Misal sadrži najstarije poznate hrvatske stihove, pisane glagoljicom: Čakavski stihovi kneza Novaka:

I pomisli vsaki h(rst)janin
da se svyt ništare ni,
jere gdo ga veće ljubi,
ta ga brže zgubi.
Nu jošće pomisli vsaki sada:
ča se najde ot nas tada,
gda se d(u)ša strahom smete,
a dila n(a)m skriti nete.. 

Vidi Knez Novak.



11. kolovoza 1375.  U Baški. Ivan Mikulanić daruje crkvi sv. Spasa zemlju u Baški na otoku Krku. 42 43

23. rujna 1375. U Baški. Rada, kći Krasnelinova, daruje samostanu sv. Spasa zemlju u Baški na otoku Krku. 43 44

12. ožujka 1379. Pavao Banić i njegov brat Dminić prodaju zemlje i drmune plovanu Mavru od Dobrinja.



Papa Grgur XI (1370-1378.) je godine 1371., stolujući u Avignonu, izdao bulu pavlinima. Hrvatski glagoljaši-pavlini u Primorju su to štivo prepisali prekrasnom glagoljicom već godine 1375. Rukopis se čuva u NSK u Zagrebu (jedno vrijeme je bio kod jednog posjednika u Trstu). Taj dokument Kukuljević ne spominje.


Bula pavlinima











9. kolovoza 1381. U Modrušu. Knez krčki Stefan odpušta fratrima samostana sv. Spasa dohodke koji su ga išli od njegovih vinograda u Drazi bašćanskoj. 44

1387. Bilješka u službeniku, pisanom u 13. ili početkom 14. st. 318

15. kolovoza 1393. Pod Počiteljom. Tomaš i Butko, knezovi krbavski, potvrđuju mir među Dujmom Mlničevićem i Netrmcem i njihovom rodbinom. 45 46

2. studena 1395. Razvod međa među Mošćenicom i Kožljakom u Istri. Istarski Razvod. 46 47



15. stoljeće

1400. Napis na jednom razbitom kamenu u općinskom vrtu u Zadru. 47

1400 to (j)e gro(b)  Milut(ina) ... v Rimu krašić... slug
Prepisao IKS.

listopada 1405. Napis pod krasno izvajanim oknom na crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 47

1405. Bilješke mlađe ruke u rukopisu Novaka, kneza krbavskoga. 318 319

1405. U Omišlju. Napis na crkvi Velike Gospoje u Omišlju. 319

11. travnja 1413. U Baški. Ivanola, sin Petra Prvošića, daruje samostanu sv. Nikole zemlju u Baški.

1414. U Baški. Zela, žena Kablovićeva, daruje samostan sv. Spasa zemlju u Baški. 48 49

17. srpnja 1419. U Baški. Juraj Kurnaćin daruje samostanu sv. Spasa zemlju u Baški. 49

27. kolovoza 1419. U Crikvenici. Mate, sin Biersin, daruje samostanu sv. Marije u Crikevnici dohodak od svog trsja i zemlje. 49 50

1. svibnja 1420. U Baški. Ivan Kušević, plovan baški, daruje samostana sv. Spasa zemlju u Baški. 50

6. lipnja 1422. U Omišlju. Na južnoj strani Frankapanskoga grada u Omišlju na otoku Krku. 51

studenog 1420. U Novom. Žvan, sin Mateja Bucifala, mijenja se za vinograd sa samostanom sv. Marije u Crikvenici. 51

4. veljače 1423. Sudac Andrija Ševalić daje redovnicima hreljinskim sjenokošu. 51 52 53

9. veljače 1423. U Baški. Dragula, nevjesta plovana Kuševića, prodaje zemlju u Dragi bašćanskoj samostanu sv. Spasa. 53

1425. U Senju. Napis nad vratima Larićeve kuće u Senju. 53 

17. studenog 1426. U Baški. Fra Luka, prior samostana sv. Spasa, zamjenjuje zemlju za zemlju s prvadom Grgurom Kilčićem. 54

+ 1527., Bribirski nadpis:


Bribirski nadpis iz godine 1527.
Nalazio se na predziđu glavne kule bribirskog Starog grada. Podrobniji opis.

4. siječnja 1428. U Novom. Knez Mikula Frankapan dozvoljava crikveničkim fratrima da načine pilu u crikveničkoj drazi. 54

12. siječnja 1428. U Brinju. Knez Mikula Frankapan potvrđuje remetama u Crikvenici pravo pobirati trgovinu na obali od Jesenove do Črnina, te zapovijeda Bribiranima da ju i oni plaćaju. 55

16. lipnja 1430. U Brinju. Knez Mikula Frankapan dopušta samostanu sv. Marije u Crikvenici da načini pilu u crikveničkoj drazi, dajuć mu ujedno i druga s tim spojena prava. 56

Povelja kneza i bana Nikole (Mikule) IV. Frankapana iz 1430. za pavlinski samostan sv. Marije u Crikvenici,
sa žigom i krasnim inicijalom glagoljičkog slova M (mislite).

Mi knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski, modruški, i pročaja knez, i ban dalmacie i hrvacki, damo viditi po tom listu, da smo dali i dopustili fratrom kloštra svete Marije v Ckrikvenici učiniti 1 pilu v crikvenički draz, za pobolšanje one svete crikve, i za boli žitak onih fratrov i za spasenje naše duše i našega ostanka. I da oni fratri, ali on ali oni, kim bi ju oni dali v najam držati, mozite k toi pile les voziti, ki k nei pristoi, i takoi gori, paša, vode, put ča je godi zakon pile, da mozite imit prez vsakoga bantovanja. Zato vsim potknežinom, sudcem, satnikom, dvornikom i inim našim oficijalom, z dannim i tim, ki naprid postavleni budu, po Vinodoli, tvrdo zapovidamo, da one rečene fratre, ili onoga ili one, kem bi oni te pile v najam dali držati, v tom, kako se zgora udrži, imijte držati; i mimo toga da ih nebantuju, ni dadu bantovati nijednim zakonom, ljubeći našu milost. I prizvavši ime Isukrstovo, i tvrdinju toga našega danja i ddddarovanja, na ti im dasmo ta naš list otvoren pod našim pečatom. Dan v Brinah, v letih Gospodnjih 1430. miseca ijuna 16. dan.

...i hrvacki... (u drugom redku listine)

10. svibnja 1430. U Podhumcu. Domša z Vladihović, banovac Dalmacije i Hrvatske, oslobađa Ivaniša Grguria s njegovim kmetovima od pravomoćja nižih činovnika. 56

1432. Bilješka u brevijaru, čuvanu u Propagandi. 319

+ 19. srpnja 1433, [Vončina], javno-pravni spis izdan od "vlaškoga stola" (suda) u Lici. Sadržaj joj je garancija i zaštita imovinskih prava crkve sv. Ivana na Gori, vjerojatno pored Medka. [JPG]

10. kolovoza 1433. U Ozlju. Knez Bartol Frankapan potvrđuje list svoga ozaljskoga grašćaka, kojim su podijeljene neke koristi njegovim kmetovima ozaljskoga vladanja, a po imenu Ježkovljanima. 57


Mi knez Franakapn, krčki, senjski, modruški i pročaja, dajemo na znanje vsim i vsakomu, pred kih ta naš list pride, da potvrdimo našega grašćaka ozaljskoga, po imeni Matija Dominića, i njegov list: ča koli učini s našimi knezi [za] simenišća i za krče, ke krčiše na izpašišćih ješkovskih, to jim potvrdismo i za plemenito dasmo s onu službu, ku su utakmili [s] svrhu imenovanim grašćakom našim, i nač jim da on svoj list; da se pomagaju u gori i u vodi i da imaju živit kud koli naš dvor na Ješkovi ili ki ini ješkovlanin. I zapovidasmo da se kupe na-t isti imenovani dvor vsi sudci i župani ozaljskoga vladanja da im povidu, kud su volni pasti i pomagati se. Oni pred nami jim povidaše i pokazaše da od Stativ počavši do Ribničke meje, obal pol vode dobre, s onimi, ki koli polag te iste imenovane vode stoje, do draganićke meje, da imaju pasti i živiti skupa bez škode jedan z drugim, po zakonu njih. Svrhu toga jim dasmo ta naš list otvoren pod pečat visuću našu običainu. Pisah v Ozli, 10. dan avgusta, v letih gospodnjih 1433.

Pečat odtrgnut. Izvornik u hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj pismohrani, N. R. A. Fasc. 1650. N. 3.


23. studenog 1433. Odrjan, sin Ivanov, prodaje zemlju Štefanu Iliiću i njegovim sinovima. 57 58

Va ime Božie, Bg daj amen. Let gospodnjih 1430 treto teče, novebra 20 tri. Ja Odrijan, sin Ivanovi, govorim i svidočim ta list mojim jezikom, kako prodah Štifanu Ilijiću i nega sinom Kušeti i Blažu i Jureti, nim i nih poslidnim, prodah jim jednu zemlu, ka je pri hrasti na poludnik. Toj zemlji jest kotar ot potoka gori v hrast, ot hrasta niže vrhom po razliv niže prikrižja na uvrati, doli v potok. A međaši su Jurje Fabijanić z bratiju. I tu istu zemlu prodah za 3 grivne, 3 za 70 beči, više rečenomu Štefanu š nega sinom, sa vsim tim sadom, ki je na toj zemlji v tom više rečenom kotaru. I gda predavahu tu istu zemlu, tada ponudih nu meju bratiju bližnu i dalnu, prija kupa štifanova; i gda je netiše bližni kupiti, tada ju prodah više rečenomu Štifanu š nega sinmi. Oni ju mani lipo platiše, a ja ju nim prodah s domitom. Ka bi strana to porekla, plaća gospodinu 30 grivan, a svoi dog (tako) pogubla. I na to biše aldomaš nici dobri ljudi: prvi Šimun sin Benedikov, ke na to Boga molil, 2.  Gmazoi sin Stipanov, 3. veliki Laclav, 4. Valent sin Ivanov, 5. Pstane sin Mikov, 6. Jurič sin Ilijin, 7. Jure Fabijanič, 8. Kuše Fabijanić. I na videnie vse bratie ta list bi pisan na pečat plemensku, da je tvrdo i virovano. Va to vrime biše župan Marko v Plemeni.

Pečat je odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.


travnja 1434. U Bužah. Juraj Sultić ovlašćuje pred sudom buškim svoje rođake i druge ljude, da ga mogu zastupati. 58.

Mi Blaž Stu... podknežin Stola i pitanja buškoga, plemenitih ljudi Petr Ivšin, sin z ... Bovika, Grgur z Mazalac, oba plemena Stupić, Jakov s Tre-vsi, plemena Poletčić, i Pavl Vlkšić s Hlmčan, plemena Kršelac, sudci rotni više rečenoga Stola i pitanja, damo viditi vsima i vsakomu, prid kih ov naš list pride, da sideći nam v plni Stoli više rečenom, ondi pristupivš prid nas Juraj sin Mikulin z Gvoznice, pridivkom Sultić z Gvoznice, govoreći: kada je Ivan Satničić z bratiju svoju Lipkovići z rečene Gvoznice pozval Pavla Obrošića v nikoi stazi (i) v nikom stupenci, onda je rečeni Juraj  vsakomu svomu bratu vrvnomu i vsakomu inomu priti se i odpirati zan miriti  se i načinati i zavezivati ga kadi bi nega nebili kipov svoim, govoreći da na to ima pristava... podviže mrmonu i on ga opristavava našim zakonom. Po tomi onda nam reče da je čul, da se rečeni Paval Obrušić i Juraj Vojnic i Luka Radovnić i Juraj Petričić načinaju i mire s rečenim Ivanom i s nega brati rečenmi Lipković v rečenoj stazi i v studenci, govoreći da je pred nami sudci opovida, proseči nas ako bi mogel jošće opovidati. A mi rekosmo da more. I onda taj isti Juraj Sultić živ svojim glasom opovida više rečenomu Pavlu i bratii njegovoj više rečenoj i vsakomu inom človeku priti se i odpirati za nega navlastito miriti se i načinati se o rečenu stazu i o studencu više rečeni i više rečenim Ivanom i s njegovu bratiju Lipkovići i zavezivati rečenoga Jurja Sultića, kadi on ni kipov svoih , ni se vkladati v negovo imenije ni u plemenšćinu, ča ga dopada v Gvoznici ponjegovu dilnu. Na to mu dasmo pristave naše rotne Radoslava Vlkšića z Dlgopolac, i Ivanca Rodiče-v(e)si, i ov list pod našimi pečati visućimi i navadnimi. Dan v Bužah pod Novim Gradom let Gospodnjih 1534 miseca aprila.

Četiri viseća pečata. Izvornik u mojoj sbirci.

1436. U Draganiću. Odrjan, sin Ivančačev, iz Draganića, prodaje  dvije zemlje Kušeti Štefaniću. 59

Va ime Božje amen.

Ja Odrjan, sin Ivančaćev, dam vedeti vsakomu i vsim, pred kih lice ta list pride, kao pridah ja moju zemlju oratju Kušete Štefaniću, nega i nemu ostalmu  po nem, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom
ka leži u vratmi u Ostri Vrh, s talikim opelanjem, koliko se moreta obrnuti na Ostrom Vrhu dvanadeste vomi; a druge v uvrati. Ke iste zemle stoje do puti menoga, ki gre vrhom. I toi zemli jest cena 3 ylate tr 60 pinez. I s tu zemlju vi[e imenovanu dah nemu odmita 5 pinez. I poli te zemlje dah nemu op'ene koliko pristoi na t' isti  odmit više rečeni.

I jošće ja odrjan više rečeni dam vedeti vsakomu, komu se dostoji, kako prodah spet drugu moju zemlju, koj se  govori Pričnica, prodah ju tomu istomu Kušeti više rečenomu i nega bratu Blažu,  za tri zlate, nim i nih ostalim po nih, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom. I poli te zemlje dah nim odmita šest pinez. I s tu zemlju dah općine koliko po tom odmite pristoji. I tim zakonom ah nim tu istu vsu zemlju više pisanu, da ih nemzi bantovati ni ja ni moje ostalo po mni po nijedno vrime, I na to bje zgovar 50 grivanj, ki bi proti tomu govoril: da ostaje našemu gospodinu Graišćaku. I opelah nim tu zemlju. I platiše ju vsu sa vsim naplni. I na tu vsu zemlju biše aldomašnici i kmeti ovodi, ko je prvo Valjek Agnežić., ki je Boga molil, druge je jure Fabijanić, treto je Jure...  ... ... jošće Kuše Fabijanić, tr mikula Fabijanić, jošće Paval Novakov sin, ki je Boga molil na pričnicu, jošće knez Laclav Veliki, jošće Martin Zlobanić i Kelemin Laclaval sin, i takoi Grgur Agnežić. I na to nim dah ta list pod pečat plemensku draganićsku. I va to vrime biše sudac plemenski župan Lovrinac. Ljet božjih 1430 šesto tekuća.

Pečat odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.

3. svibnja 1437. U Ozlju. Knez Bartol Frankapan naznačuje ozaljskim purgarima žirovno ispašišće uz kmetove svoje u Mirkovu polju. 59 60

12. svibnja 1437. U Otočcu. Snimak (prijepis? D.Ž.) iz povelje kaptola senjskoga. 60 

Senjski kaptol izdaje g. 1481. latinsku povljeu u kojoj veli kako je došao pred kaptol Martin Baljardić iz Senja pokazujući: "quasdam lras donacionales ... quodam Magnifici dni Sigismudi de franchapan ... scriptasque in lra sclauonica, petens nos..., ut tenorem earumdem de verbo ad verbo in littera latina transcribere faceremus". Zatim slijedi prijevod i prijepis listine, kojom je knez Sigismund Frankapan 1437. 12 svibnja Antunu Baljariću (Bagliardich) i ženi mu Marini darovao neko selo (villam) u Dugom polju. Tada slijedi konac kaptolske listine: "Nos igitur peticionibus prefati Martini anuentes pfatas lras ... dni Sigismundi Comitis sclauonice scriptas ... in latinim ... transcribi ... facientes ...".

15. srpnja 1437. U Zadru. Oporuka popa Jurja Zubine. 61 62

5. ožujka 1440. Na Hreljinu. Knez Ivan Frankapan daruje zemlju samostanu sv. Marije u Crikvenici. 62

16. travnja 1440. U Kastvu. Matij Doklinić kupuje zemlju. 319

1442. U Omišlju. Iznad vrata sakristije crkve Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 63

11. kolovoza 1444. U Otočcu. Knez Žigmunt Frankapan daruje samostanu sv. Jelene kod Senja zapušteno imanje mlinište na Švici. 63

Mi knez Žigmunt de Frankapan, krčki, senjski, modruški i pročaja, damo na zanje po tom našem listu vsim i vsakomu, komu se dostoji i komu  bude potriban pokazati, kako pride pred nas poštovani otac fratar Karin, priur sv. Jelene kloštra od Senja, proseći nas pomoći, kako bi ondi služba božija nepomankala. A mi pomislivši na kratak život ovoga svita a na vićnu slavu onoga svita, jesmo dali i dotali jedno malinišće, ko je bilo pusto, na Švici, kadi su bila dva malina, ka sta bila naša vlašća, da su je voljni načiniti fratri više rečene svete Jelene, i da su je valjni držati i uživati vikivečnim zakonom. A fratri se nam obaćaše, ki su sada i ki po nas nastanu, da ove služiti vsake nedile jednu misu za naše grihe za našega života, a po našie smrti za našu dušu vikuvičnim zakonom. A mi zavezasmo tim listom, gdogodi bi razbil ta naš dar, ki smo darovali tj svetoj crikvi, po imene maline večenine,  razbii gospodin bog neg stanie na sem svitu, a na dan sudnji Bog od nega duše pitai, dokle bi se ta misa za nas služila. I za vekšu tvrdinu dasmo im ta naš list pod naš pečat visući. Pisan v Otočci našem gradu, miseca avgusta dne 11., na lit Gospodnjih 1444.

1445. Na Krku. Na porušenoj kapeli sv. Nedjelje kod vrbanskoga polja na otoku Krku. 63 

21. siječnja 1445. U Bakru. Oporuka popa Tome Partinića. 64 65

8. studenog 1445. U Senju. Knez Dujam Frankapan dopušta samostanu sv. Jelene, da može mljeti na Žrnovnici bez ujamka. 65

25. svibnja 1446. U Sutisci. Štefan Tomaš Ostojić, kralj bosanski, uzima pod svoju zaštitu Dorotiju, udovu kneza Ivaniša Blagajskoga, i sina joj kneza Miklouša, sa svim što imadu od krune ugarske. 66

10. prosinca 1446. U Novom. Knaz Martin Frankapan potvrđuje oporuku župana Mihovila, kojom ovaj svoje imanje ostavlja crkvi sv. Marije u Novom. 67

7. ožujka 1447. U Crikvenici. Remete u Crikvenici primaju u bratstvo svoga reda Štefana, sina Dokšina, i njegovu djecu: zato Štefan daruje remetama crikveničkim svoje zemlje u Zagorju. 67 68

17. travnja 1447. U Senju. Knez Dujam Frankapan daruje sjenokošu samostanu sv. Jelene blizu Senja. 68

Povelja Dujma IV. Frankapana iz 1447. za samostan sv. Jelene kod Senja



1. svibnja 1447. U Ripču. Pleme Nebljuško privoljuje pred krbavskim knezom Tomašem, da može Gašparovo sin Mikula u zaklad uzeti zemlju sudca Dujma Vučića. 68 69 70

4. prosinca 1447. U Novom. Martin Frankapan daruje zemlju crkvi sv. Marije u Crikvenici. 70

lipnja 1448. U Senju. Knez Bartol Frankapan daje senjskomu kaptolu selo Župan hlm, a kaptol se zato obvezuje da će svake nedjelje služiti tri mise za kneza Bartola i za njegove rođake. 71

28. studenog 1448. U Rmanji. Juraj Karlović iz Strižića prodaje pred stolom lapačkim svoju plemenštinu Mikuli, sinu Gašparovu. 71 72 73

1450. Bilješka u najstarijem prijepisu poljičkoga štatuta. 73

16. veljače 1450. U Baški. Marša Majšićević prodaje komad vinograda samostanu sv. Spasa. 74

18. veljače 1450. U Tržiću. Bužki stol daje list Jurju Pedniću iz Marinaca, koji je kao bližnji kupio neku zemlju Antuna Ratkovića, koju je ovaj bio izgubio za osud. 74 75

16. travnja 1450. U Stomorinu selu. Oporuka popa Petra Poletčića.75 76

26. listopada 1450. U Novom. Knez Martin Frankapan zapovijeda da Markoivći služe kao i ostali kmetovi samostanu sv. Marije u Crikvenici. 76 77

1420-1450. Štefan knez Blagajski moli kneza Petra Zrinjskoga, da pusti Šimuna Mehanovića i da učini, da se tomu Šimunu svi dugovi isplate. 77

1451. U Rmanji. Stol varoša rmanjskoga dopituje zastavju Janjinu sinu Petru. 77 78

2. rujna 1451. U Baški. Fratri samostana sv. Spasa zamjenjuju svoj vrt za drugo zemljište. 78 79

18. listopada 1451. U Tninu [Kninu] Stol tninski rješava parnicu Marka Deaniševića i Jurja Henčića iz Srba, pošto su se ova dvojica prije toga prela pred sudom srbskim. [Ime mjesta SRB u Lici je hidronim, a ne etnonim] 79 80

Mi Tomaš Boiničić is Plavna, banovac Dalmacie i H’rvat, i takoi Ivan Martinuševć z Bogačina, Radoi (Bo)iničić is Plavna i Paval Berislavć z vrh Rike, sutci rotni plemenitih H’rvat Stola Tninskoga, damo v’diti vsim i vsakomu, kom se dostoi, prid kih ova naš list pride, kko [kako] nam side(ć)im u zgora rečenom Stoli, s mnozimi plemenitimi Hrvati,  pravdu dilećim potribujućim e ot nas, onde zmei inih dugujućih pristupivše prid nas s’ edne strane Martin sin Marka Deaniševća iz Srba, i počaše govoriti govoreći: Gdo! [Gospodo!] Imili smo dugovan’e parni u Stoli S’rbskom mei sobom u dugovani vinogradov, i dv'gli smo se iz Stola S'rbskoga prid vas; upitaite nam pristava, kko nam e dug tekal, t'r nam otlučite, ča e pravdi i zakonu h’rvackomu ugodno. Onde se vstav voin Matijaševć z onogae S’rba, pristav rotni rečenoga Stola S’rbskoga, i po nas upitan pov’da nam po ov put govore [govoreći]: da e on zgora rečeni Jurai Henčić bia pozval rečenoga Martina,  sin Markova, Deaniševća u dugovani vinogradi, k vnograd on Martin d’rži u rečenom Srbi, u misti, ki se zove Plastovo; govoreći on Jurai da su prvi onoga Martina prodali dai vnograda onoga Jurja u zalugu takoi u S’rbi, i za on dai Juriev, ki su pridali u zalugu, za on dai on dai Martinov u Plastovi da e dopal i dopada onoga Jurja. Proti tomu da e on Martin otgovaral: nedai Bog! Nisu moi p’rvi otdali Jurieva dila vinograda u zalugu malo ni veli, a dopada me  polov’ca v’nogradao rečenoga Jurja I ot Jandrija Kovača u Plastovi v’rvi kkono i ine plemen’šćine; a ovo v’rv hoću v’rvju pokazati i naiti. A on Jurai opet da e rekal proti onomu Martinu govore: nedai Bog! Nimaš ti v’nograda u Plastovi, nego ono mene popada za on dai, ki su moi (i) tvoi p’rvi u zalugu prodali; I polag toga svoga govorenja on Jurai ma’e sv’doka i bat, tim da e  hoće pokazati. Kih sv’dokov i bata maknutiem on Jurai sebi rotu dobi, da on rotom ima ukazati samo – dvanadesete [12] plementimi ljudi, da su p’rvi Martinovi prodali dai negov u zalugu, i za on dai Martinov dai u Plastovi nemu da pristoi. Koi roti pridući rok i dan, i budući on Jurai s porotnici svoimi za moći, oni porotnici esu prosili obiju stranu, da im dadu u ruke ta dug prez rote načiniti. Ki strane tako da su i pustili ta dug nim u ruke, da ga oni načine prez rote. Ki porotnici esu tako načinili govoreći: mi načinamo tam putem, da on Jurai d’rži dai Martin vnograda u Plastovi, dokla Martin oslobodi dai Jurev u zalugu. A on Martin li vazda govoraše: nedai Bog! Nisam ja ni moi prvi otdali Jurieva dila v’nograda u zalugu malo ni vele. Onde S(t)ol S’rbski est polag one načinbe porotnikov zgora rečenih pital, da on Jurai drži dai v’nograda Martin u Plastovi, dokla on Martin oslobodi dai Jruiev v’nograda u zalugu. Nad kim sudom Stola S’rbskoga on Martin nebude zadovolan, dvigal se e prid vas u Tninski Stol u tom govore: Ere mu negov v’nograd  dopituju Jurju, driev mu vele u zalugu sloboditi. Ki mi vse zgora rečeni tečen’e toga duga po pristavu zgora rečenom slišavši i razumivši, bi nam vditi pravo, da se ta dug nima dopisati neiznašadše istinno, ako su prvi Martinovi ali Martin otdali Juriev dai vnograda u zalugu, i zač bi se imia Martin v’nograda u Plastovi dopitati Jurju. Poslasmo zakonno i-s-tola u kipi banovči Petra Pribislavća is Čudomirić i zgora rečeni sutca Radoja Boiničića i Mikulu Ambroića Tuhovie, rotnoga pristava stola našega,  na lice onoga vnograda Jurieva u zalug vditi i ispitati, tko mu e u držani i po ki put. Ki tamo hodivši i opet se k nam u Stol v’rnuše, pov’daše nam po ov put govoreći: da su prišadše na lice onoga v’nograda Jurieva u zalug, komu v’nogradu su našli d’ržitela Vlatka Annića z onogae S’rbi; ki e Vlatko rekal, da on nima onoga v’nograd ot Martina ni ot p’rvih negovih niednim putem, nego da ima on v’nograd ot Deanišvća u sadovno ime. A onoga zgora rečenoga Jandrija Kovača u tu parnu biše pritegnula v’rv, ku on Martin vojaše k onomu Jurju i takoi k Jandriju. Ko mi vdivši i razumivši, pitasmo i sudismo, pače pitamo i sudimo  u dugovani onoga Martinova vnograda, ko mu e bia u d’ržani u rečenom Plastovi, onomu Martinu i nega ostanku i ot ostanka naslidku za dobito i obujato, a onom Jurju i Jandriju Kovaču i nih ostanku i ot ostanka naslidku za izgubito, i v’kuv’čno [vjekuvječno, tj. vječno] mučan’e kladući s’hranujući vrv mei nimi, ka zakonno mei nimi ima biti. I na to dasmo ov naš list otvoren pod našimi navadnimi visućimi pečati za više verovane. Dn [Dan] na Tnini u pondeli p’rvi po stoga [svetoga] Luke Evan’elista dne, lit Gdinih [Gospodinih] 1451.

Sva četiri pečata odtrgnuta. Izvornik na pergameni u pismohrani grofa S. Keglevića.



16. travnja 1453. U Kastvu. Napis na crkvi sv. Antuna u Kastvu, gradu istarskom. 81

15. svibnja 1455. U Bakru. Razvod međe između Bakrana, Grobničana i Trsaćana. 81 82

28. listopada 1455. U Novom. Knez Martin Frankapan potvrđuje liste svoji pređa, dane samostanu sv. Marije u Crikvenici. 82

10. srpnja 1457. U Modrušu. Knaz Štefan Frankapan daruje Martinu Oštrehoviću više prava i posjeda. 83 84 85

5. rujna 1458. Knez Martin Frankapan oslobađa mlin Juriše Ričanina pod Trsatom od svakoga tereta. 85

28. lipnja 1458. Kuše Emrihović prodaje sa svojom braćom njivu Kušeti Štefaniu. Petar Agnežić prodaje zemlju Kušeti Štefaniću. 86 87

12. siječnja 1460. U Sustipanoj luci u Dalamciji. Oporuka dom Petra Kršavića. 87 88

25. lipnja 1460.U Novom. Knez Martin Frankapan daruje dva vinograda crkvi sv. Marije u Crikvenici. 88 89

12. studenog 1460. Na Bagu. Don Mihovil, sin Jurja Sultića iz Gvozdnice, dobiva od suda neko mirišće i vrt, ostavštinu svoga ujaka Don Tomaša. 89 90

26. ožujka 1461. U Jelovika. Kneginja Jelža Frakapanka daruje sjenokošu remetama samostana sv. Jelene kod Senja. 90 91

5. lipnja 1461. U Bosiljevu. Matko Grebčić, župnik, gojmerski, daruje jedno selo crikvi sv. Mikule na Gvozdu. 91 92

9. lipnja 1462. Bilješka mlađe ruke u glagoljičkom rukopisu 13. ili 14. st. 320

4. kolovoza 1463. U Modrušu. Apaj Liković načinja se s modruškim kaptolom za neke dužnosti, što ih je imao prema crkvi toga kaptola i prma crkvi sv. Mikule na Gvozdu. 92 93

1463. U Istri. Bilješke u hrvatskom psaltiru Petra Fraščića. 93 94

1463. Napis na štremnom zidu crkvice sv. Antuna na Vrhu blizu Pazina u Istri. 94

21. ožujka 1464. U Novom. Knez Matin Frankapan dopušta Filipu Sokoliću da može mlin načiniti na svojoj zemlji. 94 95

9. kolovoza 1464. Knez Žigmunt Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu neka posjedovanja i prava, da ima nadomjesti darovanja viteza Karla. 95 96

7. siječnja 1465. Na Hreljinu. Bilješka mlađe ruke u glagoljičkom rukopisu 13. ili 14. st. 320

15. siječnja 1465. Bilješka mlađe ruke u glagoljskom rukopisu 13. ili 14. st. 320

4. lipnja 1465. Pod Lipnikom. Martin Malović kupuje jedno selo, i od toga sela prodaje komad purgarima ozaljskim. 96

10. studenog 1465. U Omišlju. Knez Ivan određuje međe Vlasima na Krasu kod Omišlja. 97  98

1465. Napis na grobnom kamenu u crkvi sv. Lucije kod Baške Nove na otoku Krku. 98

5. ožujka 1466. U Senju. Knezovi Frankapani, Štefan, Dujam, Martin, Juraj, Bartol, Anž, i Mikula, potvrđuju remetama sv. Jelene i sv. Spasa mlinove i zemljišta. 98 99

Knezovi Frankapani na sastanku u Senju 1466. potvrđuju posjede samostanima sv. Jelene i sv. Spasa
(isprava s tri viseća pečata)



14. travnja 1466. Na Krku. Mikula, krčki biskup, potvrđuje fratrima crkve sv. Spasa crkvu sv. Kuzme i Damjana, koju im je knez Ivan Frankapan sagradio i obilno nadario; ujedno ih oslobađa od nekih tereta. 99 100 101

22. travnja 1466. U Ugljanu. Oporuka Tomana Matešića, kapelana ugljanskoga. 101

11. travnja 1468. U Novom. Knez Martin Frankapan daruje crkvi sv. Marije na Crikvenici jednoga vlaha imenom Mikulu. 102 

kolovoza 1468. Na Krku. Knez Ivan Frankapan zabranjume vlasima oko Omišlja, da neidu preko svojih međa.  103

12. ožujka 1469. U Čovcu. Knez Juraj Špirančić obećaje da neće progoniti onoga u koga je našao nešto njegova blaga. 104

+ 9. rujna 1469., [Vončina], sud potvrđuje oporuku ličkoga plemića Matijice Utišenića, kojom ostavlja zemlju crkvi sv. Ivana na Gori, [JPG]

7. siječnja 1470. U Novom. Knez Martin Frankapan daruje samostanu sv. Marije na Ospu kod Novoga neka nova prava i imanja. 104 105

12. kolovza 1470. U Krku. Knez Ivan Frankapan daruje neke zemlje Jurmanu iz Vrbnika. 105 106

13. prosinca 1470. U Novom. Braća Mikulotići daruju zemlju crkvi sv. Marije na Ospu pod Novim. 106

1461.-1470. Pismo modruškoga biskupa mikule, kojim brani porabu slavenskoga jezika u službi božjoj. 107 108

2. travnja 1471. U Omišlju. Knez Ivan Frankapan daruje Ivanu Sršiću zemlje na Sužanu. 108 109

10 lipnja 1471. U Modrušu. Modruški kaptol prepisuje listinu kralja Matijaša, u kojoj se daju neka imanja fratrima sv. Mikule na Gvozdu. 109 110

1471. Bilješka mlađe ruke u rukopisu Vida Omišljanina. 320

12. svibnja 1472. (U Dalmaciji). Oporuka popa Brajka. 110

18. svibnja 1472. U Novom. Fratri sv. Marije na Ospu pod Novim kupuju kuću Fabijana Čehovića. 111

1472. U Novom gradu. Juraj, plovan novogradski. izručuje fratrima sv. Marije na Ospu neku kuću, koju im je prodao Fabijan Čehović. 111 112

1472. Bilješka popa Andrija u rukopisu Vida Omišljanina. 320

15. veljače 1473. U Zadru. Oporuka popa Brajka Hrnišića iz Bokanca. 112

8. prosinca 1474. U Grižah. Minak Malinarić s bratom si Ivanom prodaje zemlju Tomi Matašiću. 113

15. ožujka 1475. Knez Martin Frankapan poklanja fratrima svete Jelene kod Senja neko zemljište. 113 114

1. travnja 1475. Vitko Krajač prodaje svoj vinogad Stanislavu. vikaru samostana sv. Mikle na Gvozdu. 114

15. rujna 1475. U Otočcu. Knez Martin Frankapan daruje remetam crikveničko selo Črmanj kal. 114 115

Mi knez Matin Frankapan krčki, modruški, i senjski i pročaja, damo viditi vsim i vsakomu komu se pristoi i pred kih obraz pride ta naš list odtvoren ali pokazan buden, kako Mi dasmo i darovasmo lubveno jedno naše selo ko se zove črman kal, kloštru i crikvi svete Marie na Crikvenici, za grihe naše i za naših pričah, vekovečnim zakonom, sa vsim pristojanjem, ča pristoi k rečenomu selu Črmnu kalu,  pravimi mejami starimi kotari, zemlami oratimi, ki se teće i ki se nteće, poddvornice, senokoše, pasišća, gori i gorice, i dolci, i drage, gaji, driva pitmoa i divja, vodi i vodišća, puti i stazi, gori i kamine, toga imena zvanim zvali bi se rečenoga sela Črmna kala. A to su mejei kotar rečenoga sela: loza, ka se zove tančkana škrili v tanči, i kalić, i na vrh rabina, i do križe, i ta križija i v črmanskoi mei, i na pušinu, na vrh prestrane, i od onde na us na vrh gore, i vsa begarina, na vrh dubnoga do meje rašotruške, z vrha dubrnoga deli k jami, od jame na vrh tanča. I to dasmo za plemenito kloštru rečenomu večnim zakonom uživati i radovati selo rečeno Črman kal sa vsim pristojanjem, kako se zgora udrži, vjekuvječnim zakonom. Zato mi zapovidamo vsim našim podknežinom, sudcem i vsake vrste našim oficijalom, ki su sada i si budu naprida vazda, da imate v tom našem danji i varovanji rečene i kloštar i rečenih fratar udržati i braniti proti vsakomu čku za selo zgora rečeno; i ki bi protu stal ali učinil ali razbil ta naš danje i darovanje i dlučenje, razbil nega Bog i na ovom svetu v teli a na nom sveti v duši. A za većeg vjerovanja i tvrdine dasmo ta naš list odtvoren pod naš pečat visući, po ljetih božjih 1475, dan v Otočci miseca sektebra dan 15.

I ja Filip Ilušinović, kapelan crkve svetih Filipa i Jakova v Novom, Pop modruški biskupije, apostolsku i cesarsku oblastiju i močiju nodar općeni, ki prepisah ali iskopijah ov list pokoinoga gospodina kneza Martina rič od riči, slovo od slova, besedu od besede, ni priložih ni odložih, nego kako stoji v listu rečenom. U ta će verovanje ime moje podapisah, i znamenjem mojim navadnim nazlamenah, navlastito na to prošen i iskan i zvan od častna otca i gospodina otca Franka priura crikveničkoga.  I bi prepisan ov list v ljeih roistva božega 1502. miseca ijuna dan 20., papstva presvetoga i va Isuhrsti počtovana otca i gospodina Aleksandra božim providenjem pape šestoga ljeta nega deseto.

Prijepis od g. 1502. na pergameni hrv.-slav. zemalj. pismohrani, među pismima crikveničkog samostana br. 13.


10. veljače 1476. U Novom, Knez Martin Frankapan potvrđuje braći Lovrencu i Bartolu Čohoviću sela Pujevšane i Malu prisiku, koja su bili dobili od njegova otca Mikule. 115 116

4. svibnja 1478. U Novom. Knez Martin Frankapan daje fratrima samostan sv. Mikle na Gvozdu nekoja prava i posjedovanja. 116 117

11. lipnja 1478. U Rmanji. Lapački stol rješava parnicu Stjepana Mečura s Jurjem Našmanovićem iz Glavataca. 117 118

1. svibnja 1479. Na Ozlju. Knez Bartol Frankapan dopušta svim purgarima ozaljskim da mogu zidati kuće u drazi pod gradom Ozljem. 118

9. kolovoza 1482. U Baški. Žan Jakov, kancilir krčki, daje kus zemlje za vrt samostanu sv. Mikule na Gvozdu. 118 119

19. kolovoza 1482. U Senju. Senjski kapitan Maroj Žunević moli senjski kaptol, da vjerodostojno prepiše i pečatom potvrdi neki list Dragiše Pednića iz Marinaca. 119

1483. Natpis na jednoj porušenoj kući u Senju. 119

1483. Bilješka u brevijaru, čuvanom u Propagandi. 321

Let Gospodnih 1483., tada tecaše, kada Grabi Matijaš ban Gatsku i Vuk Despot i gospoda hrvatska Turke pobiše na Brodu Zrinskoga.

Vidi moje "Izvjestje od Putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim", u Arkivu str. 371.

1. ožujka 1484. U Tržiću. Petar, sin Franjin z Mohlica, prodaje svoju plemenštinu pred sudom u Tržiću Dujmu Vlajiću. 120 121

22. listopada 1484. Zastupnici biskupa senjskoga Pavla i senjskoga kaptola u parbi s dražkim opatom Ivanom, nenašavši na roku sudca, izabranoga modruškoga biskupa fra Antuna, pridržaju si pravo na opata Ivana zbog troškova i škode. 121 122

10. veljače 1485. Ivan Vlaj miri rememte crikvenčke s Jurkom Banićem. 122 123

5. lipnja 1485. Zastupnik senjskoga biskupa Pavla i senjskoga kaptola izjavljuje da će prizvati na rimski dvor proti obranomu sudcu fra Antunu biskupu modruškomu. 123 124

16. kolovoza 1485. U Senu. Dumankuš, predstojnik belgradski i guvernatur senjski, imenuje povjerenike koji će predati neku zemlju u Mohlićima onima koje pristoji. 124 125

1485. Napis na grobbnom kamenu kod crkve sv. Jerolima u Vlašićima na otoku Pagu. 125

12. travnja 1486. Popis zemalja modruškoga vladanja. 125 126 127

1. lipnja 1486. U Senju. Laclav, vicekapitan senjski, očituje da je kaptol senjski na njegovu prošnju odredio jednoga čalana da razvidi parnicu Svilića iz Bužana s Nemanićem. 127 128

7. sprnja 1486. Bilješka Broza Kolunića u rukopisu "Knjige sv. Bernarda". 128 129

26. listopada1486. Tarnik Petar Makšak, kapitan senjski, moli senjski kaptol da posvjedoči svojim listom da Vusići nikada nisu plaćali hrepečke trgovine. 129

24. veljače 1487. U Bihću. Petar Ivanko Marković miri se s Jurjem Kosniskim pred kraljevskim sudom u Bihću. 129 130 131

travnja 1487. U Vrbniku. Oporuka popa Tomaša Sedmaka. 131 132

28. kolovoza 1487. Balaš, prmancer crkve senjske, i kraljevski čovjek, slušaju svjedoke u pranici Ivanuša Obarkovića i Jurja Vidošića. 132 133

29. kolovoza 1487. Pop Balaš, prmancer crkve senjske, i kraljev čovjek Juraj Gubčić slušaju svjedoke u parnici među Zrčiće i Petkom iz Bužana. 133 134

2. rujna 1487. U Vrbniku. Sborni zakon redovnika i popova vrbničkih na otoku Krku. 134 135

8. svibnja 1488. U Senju. Kemendi Balašfi, porkulab senjski, moli senjski kaptol pošalje jednog kanonika, koji će posvjedočiti da je je Ivan Manković pritužio proti sudcem bužkim i da ih je za vremena pozvao pred kraljevski sud. 135 136

4. kolovoza 1488. Kaptol senjski dovršava račun o Jablancu s popom Šimunom Mečarićem i s popom Lukom. 136

3. veljače 1489. U Brinju. Fratri samostana sv. Marije u Brinju daju u zakup jednu zemlju Martincu Fabinu sinu. 136 137

1489. Senjski kaptol prepisuje jedan list kneza Jurja Kosinjskoga, koji je ovom dan od kneza Anža Frankapana radi posudbe grada Kosina. 137

20. ožujka 1490. Mikula iz Dubrovnika da je remetam crikveničkim trsje, koje im biše obećao njegov pokojni brat Maroje. 138

29. lipnja 1490. Na Skurini. Jurja Račić prodaje pred ličkim  stolom svoju plemenštinu u Dolnjem Zažičnu Mateju Draškoviću. 138 139

8. rujna 1490. Na Krku. Opis trsja fratara sv. Mikule na Gvozdu, koje plaća biskupu krčkomu osmo. 140

1. studenog 1490. Na Gradčini. Draškovići utemeljuju samostan remetama sv. Pavla na Gradčini. 140 144







1490. U Bužah. Ivan Kosinski zalaže dio svoje plemenštine prioru samostana sv. Spasa pred bužkim sudom. 144 145

Godine 1490. u Bužama, Ivan Kosinjski zalaže dio svoje plemenšćine prioru samostana Sv. Spasa.

1491. Na starodavno križu u Bribiru. 146

1491. Na podnožju zlatno krsta, što se čuva u crkvi bribirskoj u primorju hrvatskom. 146

1491.
Pri sv. Petru na Slatskoj gori. Fratar Mihalj, vikar samostana sv. Marije pri Zagrebu, prima u svoje bratstvo sv. Pavla Tomaša Vojnovića s obitelji.

11. ožujka 1492. U Bakru. Nadstojnici crkve sv. Lucije u Kostreni daju vlahu Smolanu u nasljedni zajam zemlju sv. Lucije, Župnicu zvanu. 146

5. travnja 1492. U Slunju. Knez Mihovil Frankapan daruje samostanu b.d. M. u Zažičnu dva ždrieba zemlje. 147

3. svibnja 1492. Na Vukšićih. Lučki stol rješava parnicu Kašićah s Milotom zbog plemenštine. 147 148

24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvađa fratre samostana sv. Marije u Zažićnuu posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju im je u svojoj oporuci ostavio Dujam Vlaić. 148 149 150

1492. Napis na grobom velikom kamenu u negdašnjoj pavlinskoj crkvi u Čepiću u Istri. 150

4. lipnja 1493. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje fratrima samostana sv. Jelene kod Senja selo Košćice u vladanju buškom, koje on dobi od svoje sestre Barbare Frankopanske.  151 152

4. lipnja 1493. U Brinju. Knez Anž Frankapan daje samostanu sv. Jelene kod Senja selo Košćice, koje bijaše dano Jeleni  ženi kneza Žigmonta. 152 153 154

1493. U Novom. Suvremena bilješka o boju s Turcima u bezimenom novljanskom časoslovu [Zapis popa Martinca]. 154 155

1493. U Novom. Suvremena bilješka o raspu Modruša u bezimenom novaljnskom brevijaru. 155 156

1493. U Grobniku. Bilješka popa Martinca, pisca drugo novlajnskoga časoslova. 156

1493. Stol humski oslobađa Jakova Vitulovića od službe, bira i svake daće za 20 godina. 157

25. siječnja 1495. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu tri sela. 157 158

5. ožujka 1495. Na Bagu. Katarina, žena Tomaša Kovačića, prodaje Marku sutliću trsje i zemlju. 158 159

5. lipnja 1495. U Brinu. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Spasa kod Senja selo Mali Prikičci. 159 160


Izvor Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. II.2. Veća rezolucija: [JPG]

1495.
Na skurini. Petar Petrićević prodaje dio svojih zemalja Jurju Milečiću pred kraljevskim stolom u Lici. 161 162

1495. Napis na jednom kamenu na putu k studencu kod grada Plomina u Istri. 162

+ konac 15. st. (najranije 1495.), Bužimski nadpis (kod Bihaća):


Bužimski nadpis (kod Bihaća), konac 15. st.

1. travnja 1496. U Brinu. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu selo Mokro. 162 163 164

16. kolovoza 1496. Senjski biskup Andrija đalje žakna Andriju da skuplja prineske kojim bi se imale kupiti orgulje za stolnu crkvu u Senju. 164

1496. U Novom.  Suvremena bilješka o kugi u Novom u bezimenom novljanskom časoslovu. 164 165

5. siječnja 1497. U Modrušu. Kaptol zagrebački prepisuje list kneza Bernardina Frankapana. 165 166

12. vljače 1497. U Bakru. Martin Benković Pernanin daje vinograd na Slatskoj gori. 166

30. listopada 1497. U Crnoj Vasi. Stol lički rješava parnicu Mihalja Škoblića s Lagodušićima. 166 167 168

20 travnja 1498. U Modrušu. Knaz Bernardin Frankapan potvrđuje darovanje učinjeno Valtninu Hotkoviću, te točniije opisuje međe toga darovanja. 169 170

15. studenog 1498. U Vukšićima. Kninski kaptol prepisuje list Franje Bojničića. 170 171

1. prosinca 1498. U Brinju. Knez Anž Frankapan potvrđuje darovanje kojim su Juraj i Paval Tomković darovali jedno selo samostanu sv. Mikule na Gvozdu. 171 172

13. veljače 1499. U Brinju. Senjski kaptol prepisuje na prošnju kenza Ivanak Lackovića, jednu listinu u kojoj knez Anž Frankapan govori kako je mijenjao s Jurjem Kosinjskim, davši mu za Kosinj Zahumlje. 172 173

26. travnja 1499. Na Skurini. Paval Slavković prodaje jedan ždrieb a pol ždrieba poklanja fratrima b.d. M. u Zažičnu, pred stolom ličkim. 173 174 175

8. svibnja 1499. Na Skurini. Paval Slavković daruje fratrima b.d. Marije u Zažičnu pol svoga ždrieba, pred stolom ličkim. 175 176 177

10. lipnja 1499. Na Skurini. Juraj Malić daje fratrima sv. Marije u Zažičnu neke zemlje koje ime je ostavio u oporuci njegov sin Petar. 177 178

Godine 1499., Skurinja, Pavao Slavković prodaje ždrijeb svoje zemlje, a polovicu ždrijeba daruje pavlinskom samostanu u Zažićnu.



1499. U Novom. Suvremena bilješka Filipa, prevendara crkve novaljanske, o smrti modruškoga biskupa Krištofora, u novljanskom rukopisnom misalu. 178 179



16. stoljeće

Oko 1500. U Senju. Jelena udovca Jurčaca Gusića posinjuje kneza Mihalja Turka. 179 180

19. siječnja 1500. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje fratrima u Zažičnu polovicu grašćine s Velikih Psivića i neke sjenokoše. 180 181

25. travnja 1500. U Senju. Senjski kapitan odgovara vikaru senjskomu, da Cesarica spada na grad Senj, kako je knez Frankapan odlučio. 181 182

18. kolovoza 1501. Povjerenik senjskoga kaptola i kraljevski čovjek slušaju rotnike koji odbijaju od kneza Gašpara Perušića uvredu kojom ga je uvrijedio Martinko Banovac. 182 183

1501. U Novom. Na zidu kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Novom u Primorju. 321

8. svibnja 1502. U Strelčah. Braća Benšići daruju svoju sjonokošu Vidasu Štefliniću iz Korenice. 183

10. siječnja 1503. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pećarića u rukopisu Vida Omišljanina. 183 184

2. srpnja 1503. U Lagodušićih. Blaž Baromić, senjski kanonik, i kraljevski čovjek Grgur Lepečić slušaju svjedoke proti ljudem kneza Mihovila. 184 185

3. veljače 1504. U Steničnom. Knez Andrija Blaživćević daruje jedan vrt Vidasu Štefliniću. 185

1. ožujka 1504. U Marincih. Oporuka Margite udove kneza Boltižara Mikčevečkoga, kojom ostavlja pavlinima u Remetama ves Marince. 185 186

14. ožujka 1504. Na Ospu pod Novim. Ivan Barić daruje remetama crikveničkim jedanu zemlju, pred bilježnikom Filipom Pilušinovićem. 186 187

Godine 1504. na Ospu pod Novim, Ivan Bunić daruje zemljište samostanu Sv. Marije u Crikvenici.
Kao što vidimo, vrlo lijep i kultiviran rukopis: "V ime Božie Amen. Znano budi vsim i vsakomu...".



9. travnja 1504. U Perušiću. Tečaj parnice Nemanićah i Škvarićah  s Petrom Daroićem na buškom sudu pred povjerenikom senjskoga kaptola i kraljevskim čovjekom. 187 188

2. studenog 1505. Pod Okićem. Mavar Fabijanić prodaje jednu njivu Mati Štefaniću. 188 189

1505. Napis na kapeli sv. Marije kod župničke crkve u Vrbniku na otoku Krku. 189

11. ožujka 1506. U Klisu. Gašpar Santizić prodaje dio svoje plemenštine Matiju i Ivanu. 189

9. listopada 1506. Na Bagu. Bernardin Mirković izjavljuje da su ga isplatili fratri u Zažitnu za trsje koje im je prodao. 190

1507. Napis na zidu crkve sv. Kirina u općini Jesenoviku kod Šušnjevice u Istri. 190

26. listopada 1508. U Šćitarih. Povjerenik senjskoga kaptola javlja što su ispovjedili porotnici u parnici Nemanićah i Škvariah s njihovim protivnikom (Petrom Daroićem). 190 191

10. svibnja 1509. U Senju. Dva senjska kanonika izjavljuje pred kaptolom da će biti poruci za popa Gašpara Turčića, koje je bio na uzi u modruškoga vikara Pavla Polovića. 191 192

1509. Podpis Stjepana Berislavića, medvedgradskoga kastelana. 192

13. veljače 1510. Porotnici svjedoče da je Jelena Keglević, udovica Jurja Mikuličića, darovala kanonicima crkve otočke dva ždrieba zemlje u Kračanu. 193

5. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže senjskomu kaptolu da odredi jednoga kanonika koji će s kraljevim čovjekom biti kod roćenja u parnici Nemanićah s Daroićima. 193 194

Iziibrani i prijateli nam poštovani! Neka znate kako pride pred nas poštovani redovnik pop Šimun Nemanić, od strane svoga i svoje bratje, potribujući od nas da bismo im dali jedan list kvam, da biste imili poiti š nimi na nih duhovanje zvhu nike rote, ka je meju njimi i petrom daroićem š nega bratju. Zato mi vas prosimo i zapodivamo da imate zmei sebe poslati jednoga svoga brata, kao je vaš običaj, na duhovanje rečenoga popa šimuna i njegove bratje i biti pri njih roti u loženju porotnikov, na vkup s kralevoim človikom Petrom Matičićem s Trzan, ali Petrom Maklenićem z Bajna (Banja?) Dvora, , ali Jurkom Stanićevićem z Ral, ali Brnardom Vučkovićem z Mazalac. I ako (b)i im se ka krivica činila, da biste učinli zazlamenati po vašem običaju. Dan i pisan v Otočci, aprila na dan 5. v letih 1510.

Andriaš Bot od Baine, D. H. S. ban i K. S.

D. H. S. ban i K. S. = Dalmacije, Hrvacke i Slovinski ban i kapitan Senjski

(S vana piše:) Izibranim i priatelem nam poštovanim, redovnikom kapitula crikve senjske, bud dan.


18. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže kaptolu senjskomu, da odredi jednog kanonika koji će s kraljevim čovjekom biti kod roćenja u parni Nemanićah i Škvarićah s Daroićima. 194

19. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže senjskomu kaptolu da odredi jednoga kanonika koji će biti s kraljevim čovjekom na roćenju u parnici Petra Daroića s Nemanići i Škvarići. 195

22. travnja 1510. Povjerenik senjskoga katpola Barak dolazi s kraljevim čovjekom Juretom Piščićem da slušaju porotnike u parnici Petra Daroića s Nemanićima i Škvarićima. Ovi posljednje ne žele dati porotnike; zato Petar poziva svoje porotnike pred kraljevski sud. 195 196

8. srpnja 1510. Porotnici svjedoče Humčanima za njihovu plemenštinu. 196 197

1510. Napis na župnoj crkvi u Dobrinju na otoku Krku. 197

4. kolovoza 1511. Povjerenik senjskoga kaptola svjedoči kako je pred njim i pred kraljevim čovjekom, a na susdu  buškom, Vitko Andrijašević Jurju Piščiću vratio ono u čemu se jebio mijenjao Vitkov stric s Jurjem. Nemogavši pako Juraj naplatiti Vitka, dobi ovaj Jurjevu plemenštinu u zalog. 197 198

1511. Napis na kapeli sv. Fabijana i Sebastijana u Novom, u Primorju hrvatskom. 198


Novi, 1511. Vidi podroban opis Novljanskog nadpisa.

26. siječnja 1512. U Srijinama. Povjerenik senjskoga kaptola dokazuje kaku su rotnici pred njim i pred kraljevim čovjekom ispovjedili da su sudci proti zakonu uveli Pednića u Novakovićevu plemenštinu. 198 199

6. veljače 1512. U Belaju. Porotnici svjedoče da Jurjevce ide treći dio Nekorićah. 199 200

6. veljače 1512. Zastupnik Jurjevcah poziva suparnika imna kraljevski sud. 200

1512. U Srijinama. Povjerenik senjskoga kaptola kazuje kako su plemeniti ljudi pred njim i pred kraljevim čovjekom zbacili odluku sudcah, koju su ovi učinili u parnici Pednića s Novakovićem. 200 201

1512. U Marnicima. Porotnici svjedoče pred buškim sudom da Pedniće ide treći dio Marinca. 202

10. listopada 1513. U Kasezima. porotnici ispovjedaju kako su špani silu učinili Grgi Surliću u njegovoj parnici s Jurjem Mišlenovićem. 202 203
204

10. listopada 1513. U Novom selu. Opis međa Pavla i Matije Prhonića. 204

1513. U Steničnom. Knez Jurko Pisac kupuje zemlju od udovice Pavla Benclina pred sudcem steničkim Mikulom Antonovićem. 204 205

8. studenog 1514. U Sužanu. Bratovština u Sužanu gradi i nadaruje crkvu Svih svetih. 205

1514. Napis na crkvi sv. Gospoje od Karmina u selu Bogoviću na otoku Krku. 205

1514. Napis pred crkvom sv. Marije Karmneice u Dubašnici na otoku Krku. 206

1514. U Bakru. Napis na prozoru plovanije u Bakru. 321

24. ožujka 1516. Pod Novim. Fratar Grgur, vikar samostana na Gvozdu, daje meštru Valentu jednu hižu na nasljedni najam. 206

21. lipnja 1518. U Senju. Senjski kaptol svjedoči kako je Ivan Pednić pred povjerenicima istoga kaptola pokazao senjskom kapetanima neke kraljevske listine. 206 207

1520. U Novom. Napis na svetilištu velike crkve u Novom vindoloskom. 321

13. ožujka 1521. U Senju. Senjski kaptol svjedoči da su se kenz Grgur Orlovčić i Jerolim Petelinić, bivši prije u borbi, tako utakmili da im kralj pravdu skroji, a dole da budu u primirju kojemu su uvjeti točnije označeni. 207 208 209

18. travnja 1521. U samostanu sv. Spasa. Tomaš, provincijal pavlinski, daje Pavlu Gržiću i Mavri Zoričiću jednu zemlju u nasljedni najam. 209

3. srpnja 1521. U Senju. Senjski kaptol daje na znanje kako je Martinu Vrbnaiću predana negova plemenština u Tožćima koja mu je bila bespravno oteta. 209 210 211

1521. U samostanu sv. Spasa. Fratar Tomaš, vikar hrvatskih pavlina na Gvozdu, daje Bariću Paviziću nekakvu zemlju u nasljedni najam. 211

20. spnja 1523. U Roču u Istri. Redovnici sv. Benedikta bilježe crkveni potrošak za djelo stolara meštra Jeronima iz Mletaka. 321 322

2. rujna 1523. U Senju. Senjski kapitan Grgur Orlovčić nalaže senjskom kaptolu da pošalje jednoga kanonika s kraljevim čovjekom Ivanom Mikulaićem, koji bi saslušao po kraljevskoj naredbi Krstu i Vuka Frankapana. 212

16. svibnja 1524. U Senju. Senjski kaptol prima u svoje knjige ugovor kneza Grgura Orlovčića i kenza Petra Kružića, kojim se ustanovljuje da u slučaju izumrća obitelji jednog između njih, preostala obitelj naslijedi sva imanja izumrle. 212 213

1524. Napis na župnoj crkvi u Bribiru iznad vrata. 213

1524. U Plominu. Napis na crkvi sv. Jruja u Plominu u Istri. 322

11. siječnja 1525. U Vranograću. Ivan Tumpić načinja se s Petrom Kegleviem radi nekakva duga.

20. prosinca 1525. U Modrušu, Knez Bernardin Frankapan iskupljuje grad Dubovac od Grgura Štefkovića, komu ga bješe dao na miraz sa kećri svojom Vernikom, te mu daje selo Vinicu. 214 215

1525. Napis na zidu za jednim oltarom u crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 215

5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću zašto nije mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje kako bi valjalo zemlju braniti od Turaka. 215 216 217 218 

18. listopada 1526. U Novom. Domin Matko Dopulić zapisuje, po volji svoga strica Antona,  jednu kuću plovanu i redovnicima novogradskim. 218 219

13. ožujka 1527. U Šegeždu. Franjo Jožefić, senjski biskup, piše knezu Krištoforu Frankapanu i uvjerava ga u svojoj odanosti. 219 220 221

29. svibnja 1527. U Križevcima.  Knez Krištofor piše list senjskomu biskupu Franji Jožefiću, u kom se tuži da ga Zapolja slaobo pomaže; javlja da je Senj izgubljen; kudi Kešeria; priopćuje zaključke križevačkoga sabora. 221 222 223

svibnja 1527. U Vrbniku. Na zvoniku župne crkve u Vrbnik na otoku Krku. 223

14. lipnja 1527. Na Velikoj. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću da se Senj još drži; da su njega (Krištofora) gledali povući na stranu Ferdinandovu; da Zapolji idu u pomoć kralj francuski i engleski, da su neka gospoda hrvatska prisegla Ferdinandu. 223 224 225 226 227

14. srpnja 1527. U Posedarju. Povjerenik senjskoga kaptola i kraljev čovjek slušaju svjedoke, koji svjedoče, da knez Juraj Posedarski nije predao Turcima grad Obrovac. 227 228 229 230

31. srpnja 1527. U taboru kod Ivanića. Knez Krištofor Frankapan piše snjskome biskupu Franji Jožefiću što bi valjalo činiti da se Hrvatsko rdobije za Zapolju. 230 231 232

18. prosinca 1527. U Ostrogonu. Kralj Ferdinand daje senjskomu kaptolu pravo kanonike izabrati. 232

1527. U kotaru gradačkom. Ljudi kotara gradačkoga potvrđuju Andriji Kuševiću njegovo imanje. 233

17. srpnja 1529. U Dubrovniku. Senjski kanonik Tomaš piše knezu Ivanu Obrdanči da će Arbanasi i Srblji pomoći ratna nastojanja Kršćana; zatim opisuje silu vojske Sulejmanove. 233 234 235

U svemu počtovani i svake časti dostojni i moi prijatelju dragi! Zmileni preporučene vaše milosti kako Gospodinu. A po tom neka zna v. m. [va[a milost], kako primih knigu, koju mi piše i šale v. m. po dominu Brnardinu [Frankapanu], komu sam bil zajul u Pazaru Novom, što vam i prija pišem. Jesam razumil vašu knigu [pismo], koja kniga est našla u Dubrovniku; u koei knizi zapovida v. m., da vam dam na znane, ča se simo čini, i paki pišete da Bog ponuknul jus kobilu i knezove Vlaške natrak za voiskom carevom. No to otgovaram v. m., da ja, budući u Dubrovniku, š nimi nisam mogal govoriti; nićenemamne [ništa manje] budući ja veran sluga svitle krune i vaše m., ja esam naredil po dobrih ljudih i virnih više rečenomu, da će biti tako, kako ste mi pisali; pače neka vam e znano, da vsa zemla, što su ubozi ljudi Arbansi i Sarbeli, na ino baš nemole nego na to, da se svitlost kraleva samo ukaže kadi koli na kraini: tako hoće od ovuda navaliti na medvida od zada. To v. m. veruite da će bit, začto jure [već] dosada smelase je sva zemla suprotiva rečenomu medvidu za Uzrok velikih nepravic, koe se čine u zemli. Piše mi tolikae v. m., da mi e svitlost kraleva za dobro imala i da mi e milost obećala, pače prosim v. m. da sam preporučen v. m. pred svetostju kralevu u svemu, navlastito za edan beneficiac kada koli, kadi bi znala v. m. da bi za mene dobro bilo, tolikae molim v. m., ako mi odpišete na tu knigu, pišite mi u Sen, zašto hoću biti u nemu; a zašto netom zaznih da hoće voiska doli, tako se sam dvigah iz Pazara i doidoh umriti u patriju u Sen. I neka znate, kako otac dom [don] Brnardin u Dubrovniku budući meni est platil počteno vse, što mu sam bil zajal [uzeo]; i što punie reče, v. m.  veruite mu. Ne ino nego da sam preporučen  v. m. U Dubrovniku ljula [jula] na 7. 1529.

Pop Tomas, kanonik crikve senske, s. v. m. [sluga vaše milosti]

A za glase od cara i od voiske negove neka znate: šal [krenuo] je iz Carigrada maja miseca na 10 i doide u Drenopole, i tu postoja nikoliko malo dan; odtole se dviže u Plovdiv; i kada prebrodi Maricu, poli vode pade. I potom prvu noć pride velika voda, zašto biše pal velik daž i grad; a vi bole znate kakve e Marica, ki ste ju brodili: i tako došaći razkide vas most i potopi 4 sanžake s mnogo ljudi. I tu barian učini, i tu stoja mnogo dan, i nehti se dvignuti, dokle mu nedoidoše iz zemle Ugarske; i kako mu doidoše uhode, tako se dviže, a štafeta, i minu Sofiju [gl. grad Bugarske], i poide k Nišu [grad u Srbiji] na na 4. miseca ljulja [jula], i prebrodi se preko Muruve na Mramoru, i minu Kruševac, i tako scinimo da e došal Smidirevo na 10. ali na 11. ljulja; a negove voiske, šta e š nim prišla, scini se 180 tisuć; i pela sobom pukaš [pukša = top] mnogo malih,  koim neće um(i)ti reda dati, a pkše velike vodi sobom 3, ki su u Nišu viene. Tolikae ostavi za sobom voiske iz Natolie [Anadolije?], kadi e sanžak 8; toga ne znamo, koliko e ljudi. Ostanak Natolie est ostavil čuvati se od  Sofie, zašto čuemo, da gredu suprot nemu Sofia. Tolikae proide š nim dužev sin, za koega kažu, da ima na svoju soldu mnogo ljudi. I takae pride brat Alvižev iz Benetak [Venecije] ljulja na 12. s trimi Turki preobučenimi s veliki dari, i poidoše na Smederovo za carem. I tolikae slišimo od mnozih Turak, da neće biti s ve voiske careve nego okoli dvi sti [200] i šestdeset tisuć; i od tih scinimo da neće biti k boju Turak nego sto tisuć, a stanak nišćekoi. Turci po vsei zemli velik strah imaju, i tako sami govore, da e nih konac došal i da će Turci poginuti. Zato konfortaite svlost [svitlost] kralevu i ostalu gospodu i viteze, da se dadu dobro voli i da imaju ufan'e Gdnu Bu [Gospodinu Bogu], i da ih oće po[mo]ći. A mene gospodine Ivane preporuči v. m. slosti kralevi  [vašoj milosti svitlosti kralevi] za onu ljubav, koju nosim nega slosti, i za onu ljubav, ku sam imal s tvoju milostju, kada smo bili u Pazaru Novom i pročaja [ostalo].

I ta list poslah po ocu fra Brnardinu , koi srčeno i verno sulićita posal svitlosti kraleve, na koi e poslan.
S vana:
U vsemu počtovanomu i vsake časti dostoinomu knezu Ivanu Obrdanči.

Izvornik u carskom tajnom arkivu u Beču.

+ 1529. Kupčina

Isprava iz 1529. (Acta Croatica)



1530. Napis na gradu bakarskom u primorju hrvatskom. 235

1530. U Vrbniku. U svetilištu velike crkve u Vrbniku na prozoru sa sjeverne strane. 322

oko 1530. Vojvoda Pilip piše Petru Kegleviću o ratnim pripremama. 235

ožujka 1533. U Omišlju. Nadpis na crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 322

1533. U Draganićima. Mihalj Bencetić, draganićki župan, dobiva na prikaz jedno zemljište. 235 236

Is Nazarin

Ja župan Mihalj Bencetić, budući va to vrime plemenite bratje Draganić, dam na znanje, ... da prikaza Šime Butković, Mike Bojniković, Ivan Buniković, Matko Miković, Petar Miković, Marko Miković niki potok, kadi učini Ribnik, dobrovolnim zakonom vikuvečnim neodzvanim meni i moemu ostanku... I na to biše aldomašnici, naprvo Mihalj Bencetić, ki na to Boga moli, Ivan Vučković, Grgur Kušećak, Andrij Biličić, Šimun Grabeželić, domin Paval Biličć, Tomaš Franetić, Blaž Domaldović, Martin Biličić, Bartol Lipković, Paval Brcković, Blaž Galović... v letih Gospodnjih 1533.


2. siječnja 1534. U Veprincu. Obina veprinačka prodaje neke zemlje Kirinu Zubaliću. 236

1534. U Jastrebarskom. Stipe i Lacko iz Jastrebarskog prodaju svoje trsje Stjepanu Vrbaniću. 236

26. travnja 1535. U Topuskom. Stol topuski svjedoči Grguru satniku da nije zaostao biršagom, što je bacio sumnju na nekoga. 237

1535. U Jastrebarskom. Benko Galović prodaje komad trsja Stjepanu Vrbaniću. 237 238

svibnja 1536. U Omišlju. Na zvoniku crkve Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 238

6. prosinca 1536. U Boviću. Putaniću kupuju imanje. 238 239

1537. U Strilcih. Grge Levak prodaje lapat svoje plemenštine Jandriju Domjaniću. 239

1537. U Kastvu. Napis na starim zidinama grada Kastva u Istri. 322

1538. U Pećnom. Lovrinac Cegulić prodaje vinograd i zemlju Vidaku iz Perne. 239 240

oko 1540. Uskoci mole Ivana Gala, ogulinskog kapetana, da im priskrbi živeža. 240

27. travnja 1541. Na Ozlju. Knez Štefan Frankapan zalaže Svarču Ivanu i Štefanu Gusiću. 241

1541. U Kastvu. Napis iznad vrata gradske tamnice u Kastvu. 322

22. svibnja 1542. Napis na porušenoj kapelici sv. Franje na dnu kidra ili preko vrbanskoga polja na otoku Krku. 241

7. siječnja 1543. Na Peći. Barbara Krbek piše svom mužu kako je Slunjski navalio na Steničnjak. 242 243

11. veljače 1543. U Carigradu. Carski poslanik Jerolim Zadranin piše banu Baćanu i ostalim poglaviicam hrvatskim, da budu u miru sa susjednimi Turci. 243

2. studengo 1543. U Senju. Pripis k latinskom pismu kanonika senjskih. 244

1543. Napis na pročelju stolne crkve u Senju. 244

1544. U Topuskom. Više plemića jamči knezu Petru Kegleviću za Jurja Jarnevića. 244 245

7. svibnja 1545. U Senju. Martin Gal, kapetan senjski, oglašuje da će navaliti baša hlivanski na Hrvatsku. 245

24. svibnja 1545. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pećarića u rukopisu Vida Omišljanina. 245

28. llipnja 1545. U Krku. Krištofor Tolović,  kanonik rabski i vikar krčki, obznanjuje svećenstvu da će držati vizitu. 245 246

13. rujna 1545. U Krku. Krištofor Tolović, vikar krčki, zapovijeda da se žakni prije ređenja moraju predanj staviti. 246 247

19. rujna 1545. U Krku. Krištofor Tolović, krčki vikar, nalaže vrbničkomu plovanu da pozove popa Jurja Antončića na isplatu nekakova duga. 247

oko 1545. Ivan Ručić piše knezu Jandriju Tadioloviću o nekim stvarima. 247 248

12. travnja 1546. Na Rijeci. Ivan Premović, prior samostana sv. jerolima na Rijeci, kupuje vunu od Pavla Peršulinića. 248

15. srpnja 1546. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pćarića u rukopisu Vida Omišljanina. 248

10. siječnja 1549. U Crikvenici. Remete sv. Pavla daju u najam svoju kuću u Senju Francišku Čubraniću. 248 249

14. svibnja 1549. Kaptol zagrebački svjedoči u oporuci Jurja Berislavića. 249

1549. U Strilićih. Mihalj Domšić prodaje jednu oranicu Jandriji Domjaniću. 249 250

4. kolovoza 1550. U Topuskom. Mihalj i Marko Vinković, tuženi da su neke novce iskopali, izjavljuju pred stolom topuskim da neće priti nego da se daju u ruke svojoj gospodi. 250

1550. U Jeseniku. Na zidu crkve sv. Kirina u istarskoj općini Jeseniku. 322

1550. U Draganiću. Šimun Židećak kupuje jednu oranicu pred Filipom Kontovićem, županom draganićkim. 323

oko 1550. Oporuka Jurja Keglevića (hrvatskom ćirilicom). 251

26. siječnja 1551. U Skradu. Stjepan Frankapan potvrđuje Jerolimu Vrbaniću selo Doluš, koje bješe darovao njegovu otcu Vrbanu, i još mu s nova daruje druga dva sela. 323 324

1551. U Šumbaru. Na kamenu, koji je bio na vodotoku na župničkom dvorištu u Šumbaru kod Labina u Istri, a sada je uzidan na velika vrata u istoj župi. 324

1552. Ispitivanje svjedoka o pravdi kneza Nikole Zrinjskoga s knezom Petrom Keglevićem poradi Selca (hrvatskom ćirilicom). 251 252

1552. U Kupčini. Stipica Brzić prodaje svoj dio kupčinskome sudcu Pavlu Grbiniću. Mate Mihalević prodaje Grbinićem vješto svoje zemlje. Lovre Brzić prodaje Grbinićima sav svoj dio. 324 325

Isprava o prodaji zemlje u Dolnjoj Kupčini u Pokuplju kod Pisarovina 1552



oko 1552. U Petrinji. Obrani sudci u parnici knezu Nikole Zrinjskoga proti knezu Petru Kegleviću bog dobr aselce određuju novi rok za dalje dokazivanje. 252 253 254 255

1553. U Prumni. Grgur knez Blagajski određuje prava i dužnosti svojih podložnika. 255 256

+ 1554.

Dramatično pismo koje je Nikola (Mikula, Miklouš) pisao glagoljicom 1554. u gradu Ozlju, o opasnosti od provale Turaka:

Preslovljenje (tzv. transliteracija) iz glagoljice u latinicu:

Zmožni i zveličeni g(ospo)d(i)ne i prijatelju poštovani, razu-
mismo list v(aše) m(ilosti) i kopiju lista onoga, u čem v(ašoj) m(ilosti) hva-
limo. A i mi smo zato bili i prvo čuli, da (= ali) nisam niko-
mur dal na znanje, zač smo prvo davali na zna-
nje, da (= ali) od nikogar ne bi ni jedne pomoći. A mi znamo da
gredu, i da je zginuti onoj zemlji, da (= ali) ja ne znam komu na
znanje davati, zač ni od nikogar ni jedne pomoći. I
Bog v(ašu) m(ilost) umnoži. Dan u gradu našem Ozlju utorak po s-
vetomu Matiju, 1554.

Miklouš knez Zrinski
i ban

(objavio Stjepan Ivšić, Sveslavenski zbornik Zagreb 1930., ovdje dano s minimalnim ispravcima)

Glagoljički potpis Nikole Zrinskog, kneza i bana:

Mikula knez Zrinski i ban


1554. U Bakru. Pero Denti kupuje vingorad od Frana Božarinića, s tim uvjetom da plaća crkvi sv. Martina na Martišćici četvrtinu vina. 256 257

1555. U Samoboru. Oporuka Petra Držanića. 326 327

2. lipnja 1556. U Perni. Dijelni list Gašpara i Gabriela knezova Peranjskih, učinjen na to izabranimi sudci. 257
 258 259

1556. U Boljunu. Napis na jednoj kući u Boljunu u Istri. 259

1556. U Vinici. Napis nad vratima od podruma u gradu Vinici kod Kupe, u Kranjskoj. 259

1561. U Senju. Oporuka kneza Grgura Paliževića, vojvoda senjskih vojnika. 260

28. siječnja 1562. U Zablaću. Franjo Tahi piše Petru Kastelanfi-u, da ili sam dođe na dogovor u Radakovo, ili da barem svoju ženu onamo pošalje. 327

29. srpnja 1563. U gradu Ozlju. Levkuši i knez Mihalj Dešić naređuju se s dobra za međe s knezom Mihaljem Murnatovićem. 328 329

1564.  Kupčina, Mikula Petrčić kupuje kus zemlje od Ilije i Lovre Brzića. 329 330

Isprava o prodaji zemlje u Kupčini u Pokuplju kod Pisarovine 1564.



1564.-1576. U Beču. Knez Gašpar Keglević piše svojemu otcu Petru, kako je razne poslove u Beču obavio (hrvatskom ćirilicom). 261

13. studenog 1565. U Novom Gradu na Dobri. Knez Štefan Frankapan daje popu Matiju Miloniću prebandu svetoga Vida pod Bribirom. 261 262

16. prosince 1565. U Gorama. Franjo knez Slunjski Frankapan daruje Blažu Prisiku u Letovaniću u nekoliko zemalja i kmetova. 330

Zahvaljujemo Državnom arhivu u Sisku (i ravnateljici gđi. Neli Kušanić) na dopuštenju za objavljivanje ovog dokumenta iz godine 1565., pisanom u znamenitom Samostanu Gora pored Siska. U dokumentu se dvaput spominje selo Letovanić:




Mi Ferenc knez slunski Frankopan, krčki, senjski, modruški i pročaja, dajemo na znanje po ovom listu vsem i v-

sakomu komu se dostoji i pred kih poštovani obraz ili lice pride ta list naš otvoren, kada bi ga potriba na-

pervo pokazati alise nim posvedočiti, da pride prid nas sluga naš verni Blaž Prisik i poče nas prositi

da bismo mu dali novim danom potverjenije na ono jimanie, koje do sih dob deržal od našega pokoj-

noga otca i gospodina i po nih milosti smrti od nas. I mi vidivši negovu vernu službu i podobnu proš-

nu da smo za dvorno mesto u Letovanićih seli, ko je bilo knezikino, a na nas je seli s pravdom spalo za tadbi-

ne, ke je činil rečeni knezika, i k tomu selu ča godir pristoji suha i surovoga, u poli, u gori i u vodi, i

u šinokoši i poli, i u zemli težatnoj i netežatnoj, u malu i velikom, ča pristoji k onomu selu, i još mu k tomu

pridasmo šinokoše polovicu, ka je bila Jandrija Kulmanića, ka je pri selu. I k tomu pridasmo delak sela,

ča je držal Marko Marković; i k tom semu pridasmo mu dva kmeta v tom istom selu Letovanić, jedni je

Jurko Kolovozić, a drugi je Mikula Kovačić, da mu slušiti jima za vsimi prihodići, malimi i velikimi,

čim su dusni gradu Goram služiti, samo izlozismo da ti kmeti pomagaju grad tverditi z ostalimi

svojimi susedi. Oto dasmo i zapisasmo ovim darom Blažu Prisiki i nakon negovomu ostanku, i nakon nego-

voga ostanka ostanku vikovečnim zakonom; u našem gradu Gorah, miseca decembra šesnajsti dan

le(t) tisuće petsto sesdeset peto. 

Ferenc Knez F(ra)ngepan    
ruku pisah                            


LETOVANIĆ, selo pokraj Kupe kod Siska.
Primijetite vrlo zanimivu trostruku glagoljičku spojenicu TOV.
U dokumentu se nalazi u petom vidljivom  redku odozdol, predzadnja riječ.

... U NAŠEM GRADU GORAH...
Znameniti samostan Gora nalazi se blizu Siska, na cesti od Petrinje prema Glini.
Srednjovjekovna utvrda u Gori (Grad Gora) spominje se već 1242, a ostaje u uporabi do 1578. godine.

Na dnu dokumenta skroz desno, pisano vjerojatno koloriranom tintom (možda plavom ili zelenom):
FERENC KNEZ F(RA)NGEPAN
RUKU PISAH
Kao što je vidljivo, knez Frangepan je svojom rukom pisao cijeli dokument.

Gothic church of St. Mary in Gora, built at the beginning of the thirteenth century in the Sisak bishopric,
shown on the front cover of the DVD. Destroyed in 1991 during the Serbian
aggression on Croatia, the church was built anew in 2015.
Source Hrvojka Mihanovic Salopek: Croatian Mariological Heritage of the Sisak Bishopric




1566. U Topuskom. Andrija Kopčić od Pokuja, špan topuske crkve, izjavljuje da nije vlastan ni dužan izvršiti odsudu što ju je izrekao banov stol u nekoj pravdi među Budačkima i Mišljenovićima. 331 332

1. ožujka 1567. U Novom gradu na Dobri. Knez Stjepan Frankapan daje Pavlu Trkčiću nekoliko sela. 332

oko 4. kolovoza 1567. U Cetniu. Ferenc Frankapan piše kenzu Sigmundu Zermegu poradi neke daće svojih ljudi preko Kupe. 262 263

4. svibnja 1568. U Novim Dvorima nad Zvernjakom, u Međimurju, Juraj knez Zrinjski daje obveznicu Jurju Zebiću vrhu novaca, što mu ih je ovaj posudio. 263

16. svibnja 1568. U Rakovcu. Juraj Rakićki od Rakocija prodaje Ivanu Pavunovića jedu ral svoje zemlje.  332 333

1568. U Kastvu. Napis na župnoj kući u Kastvu, u Istri. 263

13. kolovoza 1569. U gradu Ozlju. Juraj i Krištof knezovi Zrinski daruju Berti Gereciju više selišta u kotaru ribničkom. 263 264

15. kolovoza 1569. U Ozlju. Štefan knez Frankapan i Juraj, Krištof i Milouš knezovi Zrinjski, daruju Jurju Zebiću nekoja sela u kotaru svoga grada Ribnika i potvrđuju mu što je već prije dobio u ozaljskom kotaru. 264 265

26. studenog 1570. U gradu Ozlju. Juraj i Krištof knezovi Zrinjski daruju Januša Černku, vijernome svomu, sedam i pol kmetskih selišta i jednog željara na Belici u Međimurju. 265 266

oko 1570. U Bihću. Bihaćka obćina traži pravdu u zagrebačkoga sudca. 333

oko 1572. Na veliki četvrtak. Knez Stjepan Frankapan ostavlja oporukom sva svoja dobra nećacima si Jurju, Krištovu i Nikoli knezovima zrinjskim. 266 267 268

1572. Na Selinici. Franjo Klinčić pogađa se mirnim putem sa svojim bratom Ivanom i svakom Mihaljem Mihaljevićem glede nekih stvari, za koje su se bili zavadili. 268 269

2. srpnja 1572. U Ozlju. Juraj i Krsto knezovi Zrinjski zapisuju svojemu kapetanu Pavlu Babonosiću za njegovu službu neka sela u Kučli i Zadobarju. 269 270

2. srpnja 1572. U Ozlju. Juraj i Krsto knezovi Zrinjski daju Pavlu Babonosiću imanje na Svarči i još druga njeka sela za njegove vjerne službe i neke dugove. 270 271

28. prosinca 1572. Ana Frankapan svjedoči Blažu Prisiku da je grad Letovanić  vjerno branio i dodržao, te mu daje radi toga vječnu slobodu. 334

1572. U Grobniku. Napis na zvoniku župe crkve SS Filipa i Jakova u Grobniku. 271

21. veljače 1573. U Ozlju. Stjepan Fankapan poklanja više sela službeniku svomu Krsti Isačiću. 272 273

31. srpnja 1573. U Ozlju. Stjepan knez Frankapan i Juraj knez Zrinjski daju svojemu slugi Dragoli Kukulici nekoliko sela u vladanju ribničkom. 273

1574. U Veprincu. Napis nad srednjim vratima župne crkve u Veprincu u Istri. 274

5. veljače 1575. U Kaniži. Juraj knez Zrinjski daje Mihalju Desiću i sinu Franji neka sela u ozaljskom vladanju, i potvrđuje im ono što su bili dobili od njegova otca Nikole. 274

17. veljače 1575. U Beču. Nikola knez Zrinjski potvrđuje Franji Desiću što je bio dobio od njegova otca i brata. 274 275

27. srpnja 1575. U Čakovu Turnu (Čakovcu). Juraj i Nikola knezovi Zrinjski zalažu više sela u kotaru svoga grada Ribniku knezu Ivanu Izačiću, kapetanu u Ripću. 275 276

10. lipnja 1576. U Dobrinju. Napis na zidu zapuštene crkve sv. Gospoje Anđeoske u Dobrinju na otoku Krku. 276 277

1. studenog 1576. U Čakovu Turnu. Juraj i Nikola knezov Zrinjski daju svomu ozaljskomu porkulabu Gašparu Bariloviću više sela u kotaru svoga grada Ribnika. 277 278

14. prosinca 1576. U Čakovu Turnu. Juraj knez Zrinjski načinja se s remetama u Lijepoj Glavi za njihovo vladanje Senkovce. 278 279

17. veljače 1577. U Ozlju. Knez Stjepan Frankapan daje slugi svomu Mati Mihaleviću jedno selo u Modruš potoku. 279 280

10. kolovoza 1577. U Ostrožinu. Ostrožinski sud dopituje materu Stjepana Nimića, koji je u boju pao, dio Turcima oteta plijena. 280

7. prosinca 1577. U Senju. Senjski kaptol daje knezu Jurju Živkoviću jednu zemljlu uz nasljedni podatak. 281

1577. Nadgrobni kamen na otoku Uglajnu kod Zadra. 334

1579. U Nuvsićima. Benko Crković prodaje svoje imanje Antunu Iškičiću. 334 335

1579. Napis na kostionici kod  župne crkve u Grižanima u Primorju hrvatskom. 281

oko 1580. Knez Krištof Oršić načinja se s knezom Stjepanom Frankapanom i nećaci mu, knezovi Zrinjski, za svoje imanje Lipovac i Orihovac, koje mu bješe Stjepan Frankapan silom oteo. 282

22. siječnja 1581. U Bačvi. Na crkvi sv. Marije od Karmine u selu Bačvi, med Priečjem i Višinjanom u Istri, na velikkoj ploči crljea kamena urezano. 282

30 studenog 1581. U Krašiću. Krašićki sud rješava pravdu među Ivanom Kozlovićem i Matakom Talkovićem. 283 284

21. svibnja 1582.  Kod Sdrenja. Na kamenu, našastu u porušenoj crkvi kod Sdrenja u Istri. 285

14. siječnja 1583. U Mlaki na Mrežnici. Zadužni list kneza Duje Vukovića na novce što ih je posudio od kneza Mihalja Herendića. 335 336

8. travnja 1585. U Bakru. Knez Nikola Zrinjski potvrđuje Nikoli Klasiniću, bakarskomu porkulabu, što je bio dobio od njegova brata, i daje mu još neke nove darove. 285 286

15. travnja 1585. U Vrbniku. Napis na župnoj crkvi u Vrbniku na otoku Krku. 286

5. prosinca 1585. Sud dopituje Nikoli Plemiću Ladetićevo imanje, koj je bio Juraj Kapuzović protupravno kupio i neko vrijeme držao. 336 337 338

2. srpnja 1586. U Hižanovcu. Mate Višak zalaže dvije oranice pred sudcem križevačke županije. 286

2. srpnja 1586. U Čakovu Turnu (Čakovcu). Knaz Juraj Zrinjski moli Varaždince da mu ustupe komad svoje zemlje, da uzmogne tečaj Drave urediti. 286 287

16. rujna 1586. U Jaski. Knez Toma Erdödy piše gospji Mandalieni Peteovoj, udovi Šimuna Keglevića, da privoljuje, da se sud u njihovoj parbi odroči. 287

26. travnja 1587. U Ozlju Knez Nikola Zrinjski zalaže Jerlimu Vrbaniću za dug nekoliko sela u vladanju brodskom. 288

6. kolovoza 1587. U Gredici. Ivan Gubašoci, sudac varaždinske županije, dosuđuje Mihalju Pernaru što može učinit sa svojim kmetom, koji mu je htio uskočiti. 288 289

15. kolovoza 1588. U Kastvu. Juraj Tencić prodaje polovicu svoje konobe Jurju Jurčiću. 289

19. studenog 1588. U Petruševcu. Sudci županije vraždinske odkupljuju kenza Ivana Araša i dijele jedno njegovo selo. 290

1589. Nikola Gjurkanić iz Trnave i Toma Grekša daju u spravu svoje novce zagrebačkomu građaninu Gašparu Kaučiću. 290 291

1589. Naptuak, dan kraljevskim povjerenikom, koji izaslani da dokinu razbojništva na moru. 291 292

1590. i 1641. U Boljunu. Napis izvana na svetilištu crkve sv. Jurja u Boljunu u Istri. 292


1590. ijuna dan 18.
v to vreme žjupan Juri Matijašić
kanonik pre Martin Matijašć pop Vicenc
Frlanić plovan boljunski.

31. prosinca 1590. U Bribiru. Antun Parčić kupuje od svojeg otca komad zemlje. 292 293
 
1. ožujka 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy opominja poglavarstvo grada Zagreba da prima u spravu ževež za vojsku. 293

19. ožujka 1592. U Nedelišću međumurskom. Juraj Cvetko priznaje da mu je Nikola Dvorničić podpuno isplatio to je od njega imala tražiti Cvetkova žena Jana. 293 294

12. travnja 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrepčanima da dovezu živeža vojski pod Sisak. 294

13. travnja 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy daje naredbu poglavarstvu grada Zagreba u ratnim poslovima. 295

14. travnja 1592. U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrepčanima da mu u tabor dopreme živeža. 295

16. travnja 1592. U taboru kod Bresta. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da što brže pošalju živža za vojsku. 295

21. travanja 1592.  U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da mu u tabor donesu živeža. 296

26. travanja 1592.  U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da pošalju k njemu svoje ljude na dogovor o obrani domovine. 296 297

5. svibnja 1592. U Nedelišću međimurskom. Mihalj Murzoić priznaje da mu je nikola Dvorničić sve predao što je ostalo po njegovu bratu. 297

25. rujna 1592. U Zagrebu. Ban Toma Erdödy opominje varaždince dovezu u Zagreb za vojsku nešto zobi. 297 298

19. studenog 1592. U Zagrebu. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da odmah polože neku svotu novaca za bojne potrebe. 298

1594. U Oštariji. Napis na stupu napuštene crkve u Oštariji kod Ogulina. 298

2. veljače 1595. U Riečici. Matija Radošević nagađa se s knezom Petrom hruševačkim za neki kvar. 299 300

1595. U Sv. Ivanu Zelini. Gjurica Kahmanović kupuje vinograd od crkve sv. Ivana na Moravči. 300 301

1595. U Lovranu. Napis na kamenu koji je sada na kući Vigilja Peršića Ban Köstenhemskoga u Lovranu, a tamo je prenešen iz staroga groblja. 301

16. siječnja 1595. U Božjakovini. Juraj Janković daje Bedekovićima u nasljedni zakup jedan vinograd. 301

10. svibnja 1596. U Grižanama. Matij Črnčić kupuje zemlju.

27. lipnja 1596. U Karlovcu. Gavro Ajtić zalaže svoje imanje Marku Benčiću. 301 302

7. kolovoza 1596. U Klenoviku. Ban Ivan Drašković piše varaždincima da odvezu neke bojne sprave. 303

21. studenog 1596. U Samoboru. Knez Toma Erdödy opominje varaždince da u plate dug i da Dravicu maljivo navraćaju. 303

19. veljače 1597. U Bubnjarcima. Oporuka kneza Ferenca Herendića.  304

8. svibnja 1597. U Mihovljanu. Ban Ivan Drašković zapovijeda varaždincima da plate pristojbe kako je određeno na saboru u Požunu. 305

26. svibnja 1597. U Mihovljanu. Ban Ivan Drašković zapovijeda zagrebčanima da plate zaostatke. 305 306

1. siječnja 1598. U Međimurju. Stanko Drženić prodaje svoj vinograd Ivanu Šgudlinu. 306 307

16. studenog 1598. U Čakovu turnu (Čakovcu). Kenz Juraj Zrinski zalaže Tadioloviću imanja Novake na Brodu. 307 308

oko 1598. Baltazar Patačić moli Tomu Erdödyja kao župana varaćdinskoga da sazove veliku županijsku skupštinu, da na njoj on (Patačić) opiše sile što mu ih je ban počinio. 308 309 310

11. travnja 1599. U Vrbniku. Napis ispod ikone velikog oltara u glavnoj crkvi u Vrbniku, sa zlatnim pismenima.  310

15. travnja 1599. U Legradu. Matijaš, sin Benedikta kramara, prodaje Nikoli Bartlinu polovicu svoje kuće i što k njemu spada. 310 311

1599. U Drenovi. Sud daje knezu Jurju Mikuličiću u zalog jedno selo dužnika mu kneza Jurja Ožegovića. 311 312

8. listopada 1599. U Vukovini. Ban Ivan Drašković ište pomoći od zagrebačkoga gradskoga sudca. 312




+ Glagoljica u Boljunu u Istri

+ Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi

+ 1649., Grobnička ploča:


Grobnička ploča iz godine 1649. Podrobniji opis.
Pri kraju (4. i 3. redak odozdol) se spominje ime znamenitog Petra Zrinskoga.




Sadržaj

340 341 342 343 344 345 346 347 348 349 350 351 352 353 354

Imenik mjesta, rijeka i osoba

A B 355 355 356 357 358 
C Č Ć 358 359 
D 359 360 361
E F G H 361 362 363 364
I J K L 365 366 367 368 369 370 371
M N 371 372 373 374 375
O P R 375 376 377 378 379
S Š 379 380 381 424 425
T U V 425 427 428 429
Z Ž 429 431


Pogrieške tiska

432 



Vrlo detaljno kazalo na kraju Kukuljevićeva kazala imena omogućava istraživanja u raznim smjerovima. Kao primjer, evo što na pr. što možemo zahvaljući tom kazalu doznati o Lici i Senju.

Popis imena iz kazala Kukuljevićevih Acta croatica, koja se odnose na Gacku, Liku, Krbavu, Modruš, Senj i neka obližnja mjesta.

Sve odgovarajuće listine su glagoljičke. 

(D. = Dodatak u Kukuljevićevu djelu Acta croatica; broj predstavlja stranicu; pojam se na istoj stranici ponekad pojavljuje i više puta)

Andrija, biskup senjski (1496), 164, Andrija, žakan senjski, 164, Andrij fratar, Vikar Bužki, 121, 124, Anić Vladko iz Srba, 80, Anton, fra, obrani biskup modruški (1484), 121, 123, Anton, vikar crkve sv. Mikule na Gvozdu modruškom i vižitator Hrvat i Istrije, 162, Antonović Mikula, sudac purgarah steničkih, 204, Apaj, permancer i vikar modruški, 92, barak, kanonik senjski, 185,

Baronić Blaž, pop, kanonik senjski, 184, Bašan de Saki, knez, vicekapitan senjski, 260, Batrić Ivan, odvjetnik u Okruglah, D. 318, Belusić Ivan iz Senja, 42, Bičina u Lici, 200, Biseće, selo i kotar lički, 174, 176, 177, Bitoraj, selo brinjsko, 172, Blaž, podknećin plemenitoga stola bužkoga, 58,  Blaž s Pola, purgar stenički, 185, Blaževa luka, selo modruško, 126, Bočača u knežtvu bužkom,  172, Bočači, selo ličko, 180, Bogutić Jurja, kanonik i arhiprvad crkve senjske, 281, Bot od Baine Andrijaš, Dalmacije, Hrvat i Slovinskoga Ban i senjski kapetan, 193, 194, 195, Botuke, selo Bužko, Breze, selo modruško, 125, Brinje, grad, 55, 56, 136, 152, 154, 158, 160, 164, 172, 173, 181, Brnardo, arhiprvad modruški, 92, Bročnani, selo ličko, 168, Budišić Franko od plemena Mogorović, priur kloštra sv. Marije u Novom, 156, Budišić Franko, priur od Zažičnom, 175, 176, 178, Budišić Franko, priur u Zažitnom, 181, 190, Budišić Mihalj od Like, 125, Buk, selo bužko, 172, Butko, knez krbavski, lički i bužki, 45, Bužan, grad, 11, Bužani, mjesto, 120, 133, 148, 182, 183, Buže, Bućje, Bužane grad i Bužki grad, 58, 82, 172, Bužin grad, 193, Bužko knežtvo, 119, 135, 172, 

Crikvenica u biskupiji Krbavskoj, 54, 67, 68, 70, 186, 248, Crikveno, selo modruško, 126, Čelopek, selo u Bužah, 148,

Čičić, pleme modruško, 126, Čitar u kotaru bužkom, 74, Črmanj kal, selo, 114, Črna ves, selo ličko, 166, 168, Črnica, selo kod Modrušah, 157, Čubranić Francisko, sudac senjski, 249,

Dabar, selo krbavsko, 133, Djeanišević Martin iz Srba, 79, Doljani, selo ličko, 168, Dragovola, grašćak rmanskii knez stola lapačkoga, 71, Drašković Juraj i njegovi sinovi i unuci, 142, Drašković Juraj iz bužkoga stola, 200, Drašković Matija, 139, Draškovići, plemeniti iz sela Dolnoga Zažična, 142, Dražić Šimun iz Bužan, 90, Dubčani, selo krbavsko, 183, 191, 195, 196, Dubovik u kotaru buškom, 74, Dumankuš, prepošt belgradski i guvernator senjski, 124, Durar Jakov, niemački kapetan u Senju (1527), 222, Dušmanić Bartol, pop, kanonik senjski, 212,

Frankapan Ivan, sin bana Mikule (1440), Krčkoga otoka gospodin i knez krčki i modruški (1466), 100, 101, Frankapan Jelža, udova kneza Bartola, mati kneza Anža i Mikule, kneginja senjska, brinjska i jelovska (1461), 90, Frankapan Martin, knez krčki, modruški, bakarski i senjski, špan [župan] sve zemlje Vrbasa i grada Kozara, sin Mikule bana (1446), 67, (1447), 70,  (1450), 76, (1455), 81,  (1458), 85, (1468), 102, (1470), 104, (1475), 113, 114, (1502-2 pokojni),  116, 115, 182,

Gal Ivan, kapetan ogulinski, vošćarski i modruški, 240, Gal Martin, kapetan senjski, 245, Gašele, selo ličko, 168, Gladovica, selo modruško, 126, Glagolišće, 75, 132, 133, 210, Goli vrh, selo modruško, 126, Gomerie, Gojmirje, selo modruško, 126, Gradščina u Zažičnom s monastirom reda sv. Pavla, 150, Grd z Bužan, podknežin, 45, Gvozd modruški, 78, 81, 157, 162, Gvozdnica, selo u Bužanih, 129, Hitrišćevo, selo modruško, 125, Hotilja vas, bužko selo, 172, Hrabek, selo modruško, 126, Hrašćevići, selo ličko, 171, Humćan, selo u Bužah, 148, Humčani, selo u bužkom kotaru, 75,

Ivan, knez bužki, 75, Ivan, knez krbavski, 216, 228, Ivanuš, vikar sv. Mikule z Gvozda, 48, Ivičin Ivan od Mirine, špan lički, 170,

Jakov, arhiprvad otočki, 193, Jesen, selo brinjsko, 172, Jožefić Franjo, biskup senjski, 215, 218, 219, 221, 223, 226, 230, 232, Juraj iz Modruš, priur molstira sv. Spasa blizu Senja, 100, Jurevac, pleme ličko, 200, Jurevo, selo modruško, Jurhanić Luka z Otres, špan rotni uda ličkoga, 147, Jurko, arhižakan modruško, 92,

Kačić Dragiša z Čehović u Lici, 182, 200, Kapčić Blažko, kanonik modruški, 92, Karin, priur klaštra svete Jelen od Senja, 63, 65, Kosin, grad, 137, Kosin, grad i selo u Bužah, 172, 173, Kosinski Ivan iz Bužah, 120, 144, Kosinski Juraj, 130, 137, 172, Koščice, selo bužko, 151, 153, Kovačić, pleme ličko, 200, Krakar, selo brinjsko, 172, Krasno, selo kod Senja, 153, Krbava, 122, Krbavac Vid D. 327, Krbavčić Matij, 202, Krbavski knezi: Tomaš i njegovi sinovi Ivan, Karlo, Pavo, gospoda Baguška (od Baga), 89, Krbavsko polje, 155, Krištofor, arcidjakon senjski, biskup modruški i krbavski, 244, Krštofor Dubrovčanin, biskup modruški, 154, 155, 156, 165, Kućan, selo bužko, 120, Kuklić, selo u Lici, 129, 177, Kuterevo, selo kod Senja, 153, 

Lagodušići, selo ličko, 167, 210, Lapac u hrv. Lici, 56, Lapački stol, 117, Lapčani, pleme, 120, 144, 156, Lepečić Grgur iz Bužan, 184, Leporin ili Zečić Mihovil, kanciler senjski, 218, Levnardo, vikar gatanski, 128, 129, Ličani, selo, 203, Ličko španstvo, 174, Lika, 138, 199, Liković Apaj, podknežin modruški, 92, Liš, selo krbavsko, 196, Ljubčići, selo kod Senja, 153, Ljubotin blizu Senja, 45, Ljubotina Draga s crkvom i monastirom sv. Spasa kod Senja, 159, Lucković Martin s Otočca, 218, Lučani, selo ličko, 162, Luka, priur sv. SPasa pred Senjom, 54, Lukčica, selo modruško, 126, Lukov dol, selo modruško, 126,

Maglići, selo u Bužah, 84, Makšak Petar, tarnik kapitan senjski, 129, Mali Prokičci, selo u vladanju brinjskom, 159-160, Malić Juraj od plemena Mogovrović, Malić Petar, knez kraljeva stola ličkoga, 161, Marin plebanuš sv. Magdalene u Otočcu, 193, Marinac, selo kod Senja, 119, Marinci, selo bužko, 75, 199, 202, Marinci, selo kod Senja, 153, Martin s Parožić,  arhiprvad senjski, 53, Martinac, pop, Lapčanin, 156, Marulić Ivan, kanonik senjski, 209, Matijašević, voin iz Srba, 79, Meres Juraj, sudac modruški, 114, Mihovil, arhižakan senjski, 121, Mikanić Juraj, pop, plebanuš gački, 233, Mikula, biskup modruški (1463), 92, Mikula, biskup modruški i krbavski (1461), 107, Mikula, opat modruki, 85, Mikulanić Ivan iz Senja, 42, Mikulanić Ivan, kanonik i vaikar senjski, 191, Miletić Mihovil, kanonik senjski, 206. 209, Modruš, 125, Modruša grad, 155, Modruše grad, 215, Modruši, grad, 45, 83, 85, 92, 110, 170, Modruški i krbavski, 85, Mogorović Tomaš, špan bužki, 144, 148, Mogorovići, pleme ličko, 166, 173, 174, 175, 177, Mohlić, selo u Bužah, 120, 124, 127, 148, 149, Mokro, selo u vladanju brinskom, 163, Mrganić Anton, kanonik senjski, 210, Mrmonić Šimun z Lapača, 71,

Na ukinjah, selo modruško,  171, Nebluh, miesto, 69, Nebluškoga plemena četiri kolena, 69, Nekorićki kotar u Lici, 200, Nemanić Mihovil, sudac bužki, 188, Nemanić Pavao, sudac bužki, 144,  Novak, knez krbavski, sin kneza Petra, D. 317, Novo, selo bužko, 195, 196, 197,

Očokovo, selo modruško, 126, Omišlevje, selo gatansko, 193, Orlovčić Grgur, knez, kapitan senjski (1521), 207, 208, 209-210, Orlovčić, kapitan senjski (1523), 212, Orlovčić Juraj, špan u Lici, 138,  Otočac, grad, 63, 109, 115, 126, 128, 194, 195, 208, Otočac, varoš u gatanskom kotaru, 116, Otres, selo ličko, 147,

Paladinić, pleme ličko, 175, Paližević Grgur, knez, vojvoda senjskih vojnikah, 260, Pavao, biskup senjski (1484), 121, 123, Pavao, biskup senjski i gatanski, 128, Per Juraj z Tugomer, vicešpan lički, 200, Petar, kanonik otočki 193, Petar, knez, sin kneza Novaka iz Krbave, D. 318, Petar, priur sv. marie z Brinj, 136, Petelinić Jerolim, kapitan senjski (1518), 206, 207, 208, Plasi, selo modruško, 125, Plasi, selo modruško, 125, Plastovo kod Srba, 79, Pliskovo, selo kod Modruše, Podsmlun, u Lici, 121, Podstene, selo bužko, 188, Pohmajević, 130, - sudac bužki, 135, Pohmajević Miklouš, porkulab u Otošcu i Gački, Polača, selo ličko, 147, Polak Ivan, fratar, priur i vaikar od sv. Mikule od modruškoga gvozda, 47, Polović Pavao, vikar modruški, 192, Povovsko, selo modruško, 126, Psivići, selo brinjsko, 130, 173, 180,

Račačević Ivanuš, porkulab rmanjski, 117, Radina vas, selo ličko, 161, Radoičić Frančiško, pop, kancilir biskupa modruškoga Šimuna, 218, Radovanić Blaž z Glagolišć, 75, Rafael Miser, svak kapitana senjskoga Petelinića, 208, Ratčić Vekan [treba Vlkan] u Tribihovićih, D. 318, Ratković Grgur iy Lapca, 71, Ravnina valška kod Brinja, 172, Ribničani, selo ličko, 138, 161, Ribnik, selo ličko, 174, 176, Rman, miesto u Hrvatskoj, 73, Rmanj, glavni grad plemena lapačkoga, 118, Rmanje, varoš sada u turskoj Hrvatskoj, 77, 78, Rača vas, selo bužko, 195, Ripač, grad, 157, - miesto, 70,

Sebidraža vas, selo ličko, 161, Selca, selo brinjsko, 172, Selišći, selo modruško, 125, Senj, 65, 68, 71, 99, 119, 123, 124, 128, 136, 182, 206, 207, 9, 210, 211, 212, 222, 224, 234, 244, 245, 249, - grad i kaštel, 231, Senjski kapitul sv. Marie, 71, Sičić Dumjan iz Lapaca, 71, Silvester, arhižakan senjski, 191, Sladoević Juraj, špan plemenitih ljudih Mogorovićah u Lici, 166, Slunjski Frankapan Franjo, knez krčki, senjski, modruški i pročaja, D. 330, Srakvino, selo bužko, 172, Srb, miesto, 79, Stanislav vikar samostana sv. Mikule na Gvozdu [podrijetlom Poljak! D.Ž.], 91, 109, 114, Stipan od staroga Dubrovnika, biskup modruški, 1, Sutpetar, selo ličko, 168, Sveta Jelena, kloštar kod Senja, 63, 65, 68, Sveta Jelena kod Senja, 160, Sveta Jelena, monastir kraj Senja u drazi vlaškoj,  151, 152, Sveta Jelena nad Senjom, 113, Sveta Maria u Brinjah, samostan, 136, Sveta Maria u Črnoj vesi, 166, 168, Sveta Maria u Otočcu, 126, Sveti Duh u Modrušah, 92, Sveti Marko, a kasnije sveta Maria, crkva u Modrušah, 92, Sveti Mikula na Gvozdu modruškom, 91, 92, 95, 109, Sveti Nikola od modruškoga Gvozda, 47, Sveti Spas, manastir pred Senjom, 48, 49, 53, 98, 100, Svilić Matej z Bužan, 127, Svoišća kod Modrušah, 95,

Šimić, kanonik otočki, 193, Šimun, biskup moddruški (1526), 218, Švićko jezero, 117,

Tihotina, vas u bužkoj županiji, 202, Tomaš, fratar, vikar klotra sv. Mikule na Gvozdu i provincijal fratar hrvatskih Istrie i poli mora, 209, 211, Tomaš, kanonik senjski (1529), 233, Tomaš, knez krbavski, lički i bužki, 45, Tomaš, knez krbavski humski i nebluški (1447), 68, Tomašić Tomaš, plem. Mogorović, 185, Tošići, vrh Modrušah, 93, Tožić, selo ličko, 200, Tožići, selo ličko, 209, Tožišće, selo 184, Tribihovići, D. 318, Tržišće, miesto u bužkom kotaru, 75, 120, 144, 148, 150, Tugomerići, 138, Tugomerić, pleme ličko, 166,

Urtičević Ciprijan, sudac senjski, 260, Vaska, selo u kotaru bužkom, 74, 126, 127,  183,  191,

Veronez Andrij, kanceler senjski, 260, Vitunj, selo modruško, 126, Vladići, pleme ličko, 167,  Vrhovlan, pleme ličko, 166, Vrhovlani, selo ličko, 138, 161, Vukšić, selo ličko, 147, 171,

Zaborsko, selo kod Modrušah, 125, Zabrda, selo ličko, 177, Zahumić, selo bužko, 188, - selo i pleme, 175, 177, Zažičan, crkva i monastir sv. Marie, 174, 176, 177, - s monastirom sv. Pavla, 147, 149, Zažitno sa crkvom sv. Marie, 190, Zorić, pleme modruško, 126, Zulišće, selo modruško, 126,

Žudiin Andrija, purgar modruški, 92, Žunević Maroj, kapitan senjski (1482), 119, Župan hlm, selo kod Senja, 71,


Srednjevjekovne župe u jugozapadnoj Hrvatskoj i u dijelovima Bosne i Hercegovine.
Izvor [Pavi
čić, str. 297].

 
Dio gornjeg zemljovida


Izvor ove karte je Hrvatska enciklopedija, pod Bužan, autora Josipa Pavičića

Potorjan = grad Bužan (Lika)
Vrhovina = Perušić
Tržić pod Bužanom = Pazarište
Donje Zažično = dio današnjeg Pazarišta

Primijetite selo Glagolići, desno ispod Lapčana, koje danas više ne postoji.



Ivan Kukuljević Skacinski: Bibliografija hrvatska, 1860.

Izvori

  • Regesta - Pavlinski samostan u Crikvenici, Hrvatski državni arhiv
  • Transliteracije gradiva pavlinskih samostana u Hrvatskom državnom arhivu
  • Eduard Hercigonja
  • Josip Kolanović 
  • Ivan Kukuljević Sakcinski: Acta croatica, Listine hrvatske, Zagreb 1863. (ekvivalentan naslov je Monumenta historica slavorum meridionalium, Povjestni spomenici Južnih Slavenah, Knjiga I., Listine hrvatske (Acta croatica))
  • Radoslav Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina (pogledati dokumente pri kraju knjige), Matica hrvatska 1890.
  • Acta croatica na books.google.com, s interaktivnim kazalom
  • Acta croatica na www.archive.org
  • Josip Vončina: Četiri glagoljske listine iz Like (ili [PDF]), Radovi Staroslavenskog instituta, Knjiga 5, Zagreb 1964., str. 213 -230
  • Ana Mavrić: Acta croatica: nastanak zbirke i diplomatička analiza, diplomski rad pod vodstvom dr. Tomislava Galovića, Filozofski fakultet, Zagreb 2013.


Zahvalni sin svome otcu (Ivan Kukuljević Sakcinski svome otcu Antunu), na križu pored groba Antuna Kukuljevića u Varaždinskim toplicama




Pisma Ivana Kukuljevića Sakcinskog Pavlu Josefu Šafariku o glagoljici




Kronologija hrvatske glagoljice

Brzopisna hrvatska glagoljica

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice