Misal kneza Novaka iz 1368.

Darko Žubrinić, 2021.

Knez Novak (oko 1349. – 1373.), iz roda Disislavića, a starog hrvatskog plemena Mogorovića, bio je dvorski vitez hrvatskog i ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.

Knez Novak Disislavić napisao je 1368. svojom rukom velebni misal, koji danas zovemo Novakov misal, "za svoju dušu". Prema nekim mišljenjima, radi se o najljepše oslikanom glagoljaškome misalu, uz Hrvojev misal. Štoviše, po likovnoj opremi i ljepoti rukopisa ova knjiga spada među najljepše u povijesti hrvatske kulture uopće. Knez Novak stolovao je u Ličkoj Ostrovici kod Gospića.

Knjiga se čuva u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici (nekadašnja Kraljevska knjižnica) u odjelu za rijetkosti i dragocjenosti. Pisana je više od 120 godina prije otkrića Amerike 1492.

Misal ima 480 inicijala, četiri minijature evanđelista i dvije velike iluminacije (preko cijele stranice), od kojih je većina pozlaćena. Knjiga ima 288 listova pergamene, tj. 576 stranica. Ispisana je dvostupčano, s 29 redaka po stupcu. Cijeli tekst, uključujući i inicijale, napisao je i priredio sam knez Novak, dok su četiri iluminacije evanđelista i još dvije slike preko cijele stranice (s temom muke Kristove) izradili nepoznati venecijanski majstori. Već sama pozlata mnogobrojnih inicijala i iluminacija čini knjigu iznimno vrijednom.

Za pisanje i pripremu tako raskošne knjige trebalo je vjerojatno 4-5 godina strpljivog rada. Svoju je knjigu pripremao "za svoju dušu", kao zavjetni dar crkvi u Ličkoj Ostrovici u kojoj će biti pokopan. Ta mu se želja nije ostvarila, jer je nakon njegove smrti sin Petar knjigu prodao u Istri (točnije, u Nugli blizu Roča).



Kolofon (završna bilješka) u Misalu kneza Novaka iz 1368. g.
Izvor Internet Archive: Misal kneza Novaka

Kolofon (tj. u završna bilješka) na kraju knjige glasi ovako:

Ljet gospodnjih 1368., ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga i velikoga gospodina Loiša [tj. Ludovika], kralja ugrskoga, njega polače vitez, v to vrime budući knez na Ugrih Šolgovski [Šolgo u Erdelju u tadašnjoj Mađarskoj, danas Transilvanija u Rumunjskoj], a v Dalmaciji Ninski, napisah te knjige za svoju  dušu.

Nakon toga naređuje (ova mu želja, kao što smo već rekli, nije bila ispunjena):

A onoj crikvi da se dadu v koji legu vjeki-vječnim ležaniem.

U kolofonu su zatim zapisani najstariji poznati stihovi na hrvatskom jeziku:

I pomisli vsaki hrstjanin
da sa svit ništare ni,
jere gdo ga veće ljubi
ta ga brže zgubi.

Nu jošće pomisli vsaki sada:
ča se najde ot nas tada
gda se duša strahom smete,
a dila nam se skriti nete.

Stihovi su glagoljicom pisani "in continuo", tj. nisu izdvojeni kao zasebni redci, kako bismo danas pisali. Nisu izdvojene niti kitice, ali se mogu prepoznati radi očevidne rime. Kao što vidimo, stihovi su pisani čakavskim hrvatskim jezikom. I odmah potom knez Novak nastavlja:

Zato kada nam se djela skriti nete, tada vsaki pridi z dobrimi djeli pred strašnoga i silnoga vjekivječnago sudca.

Izraz "vječnago" je odraz crkvenoslavneskog jezika, jer na hrvatskom bi bilo "vječnoga". Misal je pisan hrvatskim crvenoslavenskim jezikom.

Kolofon završava sljedećom Novakovom molbom:

A sada prošu vsakoga popa i dijaka ki budet va te knige oficijati, moli milostivoga i dobroga i slatkoga Gospodina Boga, i vspomeni moju dušicu v molitvah svojih i moli Gospodina Boga za nju.

Poznata srednjovjekovna sekvenca o smrti "Dies Irae" (Dan gnjeva) objavljena je u glagoljaškom Misalu kneza Novaka više od stotinu godina prije nego što se prvi puta pojavljuje u latinskim misalima.

U knjizi se mogu naći i glazbene oznake iznad glagoljičkog teksta koje ukazuju na način pjevanja.

Novakov sin Petar s Krbave je, protivno želji svoga otca, knjigu je prodao 1405. u Istru u Nuglu kod Roča, za veliki iznos od 45 zlatnika. (Za taj se iznos moglo kupiti imanje plemića.) O tome postoji naknadni zapis na praznoj stranici pri kraju Novakovog misala, upisan godine 1405.:

Va ime Božje i svete Marije, amen. Ljet Gospodjnih 1405. va vreme gospodina patrijarhi Antona, gospodina i duhovnoga otca Svete Marije Oglejske crikve ki bješe domaći gospodin po nature deželi Frjulske, kupljene bješe te knjigi ot kneza Petra, kneza Novaka sina s Krbave, za 40 zlatnih ino 5 [tj. za 45 zlatnika]. I kupi je dobar muž župan Ivan pridevkom Pirih, sin dobra muža Črnka i župan Marin pridevkom Mišulin. I v to vreme bješe Pirih župan v Nugle. I bješe obarčin i držitel blaga crikve Svete Eleni i Svetoga Petra v Nugle. I platista je blagom Svete Eleni i Svetoga Petra v Nugle.

A sada, gospodo redovnici i djaki, ki budete va te knigi čteli, prosite milostivoga gospodina Boga i njega mater gospoju Svetu Devu Mariju za duše vse pravoverne hrstjanske, a navlastno za duše vseh onih ki su pustili ko blago malo ali veliko crkve Svete Eleni i Svetoga Petra v Nugle. I takoe vspomenite v svoih molitvah dušu župana Ivana pridevkom Piriha i dušu župana Marina pridevkom Mišulina, ka te knigi pripravista v Nuglu v crkav Svete Eleni i Svetoga Petra kako je zgora rečeno.

Primijetite da ovom naknadno upisanom tekstu imamo primjere dvojine, koja je nekada postojala u hrvatskom jeziku: platista, pripravista.


Znameniti zapis Jurja iz Roča iz 1482. u Novakovu misalu (pisanom godine 1368.):

Vita, vita, štampa naša gori gre
tako ja oću da naša gori gre.
1482. miseca ijuna 20. te dni
to bje pisano v grade Izule.
To pisa Juri, žakan iz Roča.
Bog mu pomagaj i vsem ki mu
dobro ote.

Knjiga je značajna i radi naknadnog pripisa Jurja iz Roča, pisanog brzopisnom glagoljicom lipnja 1482. na njenom samom kraju na praznoj stranici, u kojem s veseljem najavljuje skoro objavljivanje prve hrvatske tiskane knjige.

Radi se iskazanom veselju radi pripreme prvotiska misala po Zakonu Rimskoga Dvora, objavljenog osam mjeseci kasnije, 22. veljače 1483. Ovaj se dan u Republici Hrvatskoj slavi od 2019. kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Prema istraživanjima dr. Marije s. Agnezije Pantelić (sestre milosrdnice iz Zagreba, počasne članice Društva prijatelja glagoljice), Novakov je misal radi ljepote rukopisa poslužio kao jedan od predložaka za pripremu prve hrvatske tiskane knjige 1483.

Godine 2020. objavljen je vjeran pretisak Misala kneza Novaka, s popratnom stručno-znanstvenom studijom. Godine 2021. je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović darovao primjerak tog pretiska sv. Otcu papi Franji tijekom službenog posjeta Vatikanu.

Desetljećima se u doba ex-Jugoslavije nametalo mišljenje o "polupismenosti" i "neukosti" hrvatskih glagoljaša. Novakov misal iz 1368., Hrvojev misal iz 1404., knjige koje je početkom 15. st. pisao Bartol Krbavac, čak šest inkunabula (tiskanih knjiga do uključivo 1500. g., poput prvotiska iz 1483.), kao i mnoge druge knjige i rukopisi, pokazuju da je takva tvrdnja čista besmislica i gruba neistina. Akademik Eduard Hercigonja je revidirao takva mišljenja u svojim objavljenim knjigama, još od 1970tih godina.


Misal kneza Novaka digitaliziran

Matica hrvatska: Misal kneza Novaka

Vjekoslav Klaić: O knezu Novaku [PDF]

Ivan Mance: Tragom prve tiskare u misalu kneza Novaka

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice


 

Croatia - its History, Culture and Science