Hrvatska glagoljica klesana u kamenu
mirna lipovac i darko žubrinić, 2017.
Kameni glagoljički spomenici koji slijede nisu niti izdaleka svi za koje znamo. Oni trebaju poslužiti samo kao ilustracija goleme hrvatske glagoljičke kulture, u opsegu i kakvoći koje ne može pokazati niti jedan drugi slavenski narod.
Jat zapisujemo s Ya ili Ye, a Iže (u značenju brojke 10) s Y.
Plominski natpis iz 10. ili 11.
st.
Plominski nadpis i Mirna Lipovac
Plominski nadpis i Mirna Lipovac
Plominski nadpis na crkvi sv.
Jurja u Plominu
Valunska ploča iz 11. st.
(replika, tj. kopija).
Izvornik se nalazi u Valunu na otoku Cresu, u župnoj crkvi sv. Marije
Izvornik se nalazi u Valunu na otoku Cresu, u župnoj crkvi sv. Marije
Valunska ploča iz 11. st.
(replika) i Mirna Lipovac
TYeHA SIN6 V6(NU)K6 JuNA TECHA ET FILIUS EIUS BRATOHNA ET IUNNA NEPUS EIUS Tjeha sin vnuk Juna. Techa et filius eius Bratohna et Iunna nepus eius. |
Valunska ploča predstavlja dvojezični i dvopisamski spomenik s otoka Cresa, koji se nalazio ugrađen u trijem pred crkvom sv. Marka na sadašnjem groblju kod Valuna, na položaja izumrlog sela Bućev. Odkrivena je tek godine 1907.
Kada je lokalni konzervator Petris zatražio da mu Valunska ploča bude predana, naišao je na odpor mještana i župnika, popa Iva Sparožića. Spor je završio na sudu, ali je župnik na vrijeme osujetio mogućnost otuđenja ploče, čvrsto ju uzidavši u sakristiju župne crkve u Valunu, gdje se čuva i danas. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi].
* * *
Bašćanska ploča, oko 1100.
* * *
Sveti Martin, Senj, nadpis iz
oko 1330.
Sveti Martin (316--319., biskup iz Toursa) i Mirna Lipovac
Gornji spomenik je po Branku Fučiću klesao isti klesar kao i spomenik koji slijedi niže.
* * *
Ploča iz crkve sv. Martina u Senju iz godine 1330.
* * *
Sveti Martin (316--319., biskup iz Toursa) i Mirna Lipovac
SVETI MAR'TIN' Sveti Martin Nadpis se nalazio u crkvi sv. Martina kod Senja. Ploča potječe iz antičkog vremena (rimska žrtvena ara). Spomenik nas putem lika Svetog Martina povezuje sa Zapadnim Kršćanstvom, dok nas |
Gornji spomenik je po Branku Fučiću klesao isti klesar kao i spomenik koji slijedi niže.
* * *
Ploča iz crkve sv. Martina u Senju iz godine 1330.
V IME B(O)ŽIE AM(E)N' LETA G(OSPOD)NA •Č•T•J• KADA ZIDA ILIYa POP' TU CR(I)K(A)V RILAČ S(I)N'-VNUK' TOL- IHI A PRAV- NUK' •STAVRO- NE • KNEZA • NA Č- AST' • B(OG)U • G(OSPODI)NU I S(VE)T(0)MU • MA- R'TINU: V ime Božje, amen. Leta Gospodnja 1330, kada zida Ilija pop tu crikav, Rilača sin, vnuk Tolihi a pravnuk Stavronje kneza, na čast Bogu Gospodinu i svetomu Martinu. Senjska ploča iz godine 1330. spominje sljedeća imena glagoljicom: Ilija, Rilač, Toliha, Stavronja i Martin. Ploča je nastala stotinjak godina nakon što papa Inocent IV godine 1248. piše povlasticu senjskome biskupu Filipu da smije osim latinske mise rabiti i glagoljašku misu. Taj značajan dokument se i danas čuva u Senjskome kaptolu. U vrijeme klesanja Senjskog nadpisa ()1330. nastao je i Senjski statut, pisan glagoljicom godine 1340., a ne 1380., kao što navodi većina izvora (statut je sačuvan u latiničkom prijepisu). Naime, prema dr. Mili Bogoviću, mnoge povijesne događaje je moguće razumjeti samo ako se za godinu nastanka Senjskog statuta uzme 1340. Vidi Mile Bogović: Senjska glagoljska baština, Senjski zbornik 35, 11-26 (2008), bilješka 6 na str. 14. Prema istom članku dr. Mile Bogovića, u vrijeme Ivana Kukuljevića Sakcinskog se 46 glagoljičkih listina nalazilo u Senjskom kaptolskom arhivu (sada nema niti jednog), a oko 70 iz Acte croatice ih je po sadržaju ili mjestu izdanja vezano uz Senj. To je (uz ljudske žrtve) tragična posljedica višestrukog bombardiranja Senja od Nijemaca i Saveznika u razodblju od 1943. do 1945. Vidi članke Ante Glavičića i Mihaela Sobolevskog. |
* * *
Bužim
kod Bihaća, konac 15. st.
TA GRAD' SAZID'L' IZ' FUDUMEN'TA IZIBRANI KNEZ' JuRAI MIKULIČIĆ U NU VRIME VA VSEI HRVATSKOI ZEMLI BOLEGA•Č(OVI)KA NE BIŠ̌E ZAČ' U K- RALA MATIYaŠA U VELIKI POČTEN'I BIŠ̌E ZAČ ОТ' CARA TURSKOGA UG- RSKOI ZEM'LI MIR' NAŠAL' BIŠ̌E I CAR' RIM'SKI TA GA DOBRIM' Č(OVI)KOM' ZOVI- ŠE I VS(A)KI OD' TIH' POGLAVIT' DAR' DAL' MU BIŠE A HRVATI GA ZA NENAVI- ST' HER'CEGOM' IVANlŠEM' POGUBIŠ̌E Kl LI SE OĆE TAKIM' Č(OVI)K(O)M ZVATI -> NEKA TA- KOV GRAD' IZ' FUDUMEN'TA IMA IZ'ZIDATI TERE IMA SEBI TAK(O) Ta grad sazidal iz fudumenta izibrani knez Juraj Mikuličić. U nu vrime va vsej hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše, zač u kralja Matijaša u veliki počtenji biše, zač ot cara turskoga ugrskoj zemlji mir našal biše. I car rimski, ta ga dobrim čovikom zoviše. I vsaki od tih poglavit dar dal mu biše. A Hrvati ga za nenavist hercegom Ivanišem pogubiše. Ki li se oće takim čovikom zvati, neka takov grad iz fudumenta ima izzidati, tere ima sebi tako ... Nadpis se očevidno nastavljao na još jednu ploču, koja nije ostala sačuvana. Nadpis je još godine 1876. godine izvadio iz zida Bužimskog starog grada jedan austrijski časnik i predao ga sadašnjem Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. |
Lijeva trećina Bužimskog nadpisa
Srednja trećina Bužimskog nadpisa
Desna trećina Bužimskog nadpisa
... hrvatskoi zemli ... (drugi redak)
Hrvati (treći redak odozdol)
Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od 11. do 17. st.
Bužim
Ovdje je stajao Bužimski nadpis.
Pogled s Bužimskog starog grada.
* * *
VA IME B(O)Ž(I)E AMEN' LYeT' G(OSPO)DNIH' Č • F • AI • VA VRIME PRESV(E)TOGA O(T)CA I G(OSPO)D(I)NA G(OSPO)D(I)NA IJuLIYa P(A)PE B LETO NEGA 3 I B- IŠE T(A)DA N(A)Š' G(OSPO)D(I)N' VZVELlČENI KNEZ BRNA- DIN' I B(I)ŠE T(A)DA PLOVAN' G(OSPO)D(I)N' ANDRII T(A)DA BI ČINENA OVA CR(I)K(A)V S(VETOGA) FABYaNA I ŠE(BA)STYaN(A) Va ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1511, va vrime presvetoga otca i gospodina Julija pa pe 2, leto njega 8, i biše tada naš gospodin vzveličeni knez Brnadin i biše tada plovan gospodin Andrij. Tada bi činjena ova crikav svetoga Fabjana i Šebastjana. Nadpis ima izvanredno lijepo klesane spojenice (ligature). Pogledajte na pr. spojenicu IJuLI u trećem redku. Štivo spominje ime kneza Brnardina Frankapana. Njegovo ime bilježi i Bribirska ploča iz 1527., koju možete vidjeti niže. Ploča se nalazila u bivšoj crkvi sv. Fabijana i Sebastijana, srušenoj godine 1909. Nadpis je bio uklesan u pročelje crkve. |
Novljanska ploča klesana godine 1511. sadrži vrlo zanimljive spojenice. Pogledajmo neke:
IJuLIYa (u prvoj polovici treće redka), s krasnom spojenicom JuLI.
Ovdje je rječ o mjesecu IJuLI-ju, ali se može rabiti na pr. i za žensko ime JuLIJA.
(V)ZVELI(ČENI), u četvrtom redku oko sredine.
Primjećujemo dvije spojenice: ZV i ELI
T(A)DA (drugi red odozdol, pri kraju), vidimo spojenicu TD, te slovo A naslonjeno na D.
Po zgodnom nazivlju Darija Tikulina, kombinaciju DA možemo smatrati naslonjenicom.
Krasna četverostruka spojenica
(na sredini drugog redka odozdol):
PLOV, u riječi PLOVAN (župnik).
PLOV, u riječi PLOVAN (župnik).
* * *
Bribirski nadpis iz godine 1527.
Nalazio se na predziđu glavne kule bribirskog Starog grada.
V IME B(O)ŽlE AMEN' L(E)T' G(OSPO)DN(I)H •Č •F •I •Ž • VA VRIME VZ- MOŽN(O)GA G(OSPO)D(I)NA KNEZA BRNAR- DINA F(RANKAPANA) K(RČKOGA) S(ENSKOGA) M(ODRUŠKOGA) I PR(O)ČAYa VA -> TO VRIME BIŠE K(A)PITAN' V BRIB(I)RI LOVRENC B(I)Šć́AC' I PROČAYa V ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1527, va vrime vzmožnoga gospodina kneza Brnardina Frankapana, krčkoga, senjskoga, modruškoga i pročaja. Va to vrime biše kapitan v Bribiri Lovrenc Bišćac i pročaja. Lovrenc Bišćac - iz Bišća, tj. iz Bihaća. Spomenik je bio dio preziđa glavne kule starog grada u Bribiru. Bernardin Frankapan umro je 1529. (tj. dvije godine nakon nastanka ovog spomenika). Bio je hrvatski knez i diplomat. Pre\ivio je bitku na Krbavskog polje godine 1493. Dao je prevesti Bibliju na hrvatski jezik, glagoljicom. Godine 1486. izdao je Modruški urbar, izvorno pisan glagoljicom (sačuvan u latiničkom prijepisu), koji je važan za hrvatsku pravnu povijest. Stolovao je u Modrušu, Ozlju, a dao je izgraditi i tvrđavu u Ogulinu. Godine 1522. je od njemačkog državnog sabora u Nurnbergu tražio pomoć u borbi protiv Turaka. |
* * *
D(EO) O(PTIMO) [M(AXIO)] latinicom NA SLA VU PRESVETOGA TRO[ISTV A] I BLAŽENE DIVICE MARI[E I NA Č]- AST I SPOMENUTJE NAŠA[STJA PRE] ČASTNOGA DRIVA SVETOG [A KR]I- ŽA G(OSPO)D(I)NA : NAŠEGA ISUH(RS)TA [U]ČI[N]I I UČINITI OVU KAPELICU ZA SE I Z- A SVOIH SADANIH I NAPRIDAK [B]U- DUĆIH PLEMENITI KNEZ FERENC FRANKULIN VA TO VRIME BUD[U]- ĆI PORKULAB U GROBNIKU PR[E]S- VITLOGA : G(OSPO)D(I)NA : G(OSPODI)NA PETRA ZRIN- SKOGA &: I DOVERŠI JU LETA [ČH]KZ DAN •BY• AVGUSTA MISECA NA V- EČNE STVARI SPOMENUTJE Deo Optimo Maximo. Na slavu Presvetoga Trojstva i Blažene Divice Marije i na čast i spomenutje našastja prečasnoga driva svetoga križa Gospodina našega Isuhrsta učini učiniti ovu kapelicu za se i za svojih sadanjih i napridak budućih plemeniti knez Ferenc Frankulin, va to vrime budući porkulab u Grobniku presvitloga gospodina, gospodina Petra Zrinskoga etc. i doverši ju leta 1649, dan 12. avgusta miseca na večne stvari spomenutje. |
PETRA ZRIN-SKOGA (četvrti i treći red odozdol)
Po Branku Fučiću, glagoljička slova Grobničke ploče
su dekorativna, estetski oblikovana i uzorno klesana. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi,
str. 355].
Deo Optimo Maximo = Bogu najboljem i najvećem
Deo Optimo Maximo = Bogu najboljem i najvećem
Spomenuti Ferenc Frankulina bio je
porkulab (zapovjednik,
tj. upravitelj tvrđave u Grobniku) Petra
Zrinskoga (1621.-1671.), kasnije kapetan bakarski, upleten u
Zrinsko-Frankopansku pobunu, uhićen godine 1670.
Petar Zrinski je zajedno s Franom Krstom Frankapanom okrutno ubijen u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Dan prije smaknuća 1671. je napisao poznato pismo Moje drago serce suprugi Katarini Frankapan (koje supruga nikada nije dobila). Pismo je imalo veliki odjek, te je prevedno na mnoge jezike.
Ovaj lijepi glagoljički spomenik iz Grobnika čuva se u Zagrebu. Držimo da bi bilo važna napraviti kopiju ovog spomenika, koja bi bila smještena u Grobničkom kaštelu, tj. u izvornom ambijentu. To se odnosi i na preostale gore navedene glagoljičke spomenike (osim Valunske i Bašćanske ploče, čije kopije je već davno izradio Branko Fučić).
Petar Zrinski je zajedno s Franom Krstom Frankapanom okrutno ubijen u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Dan prije smaknuća 1671. je napisao poznato pismo Moje drago serce suprugi Katarini Frankapan (koje supruga nikada nije dobila). Pismo je imalo veliki odjek, te je prevedno na mnoge jezike.
Ovaj lijepi glagoljički spomenik iz Grobnika čuva se u Zagrebu. Držimo da bi bilo važna napraviti kopiju ovog spomenika, koja bi bila smještena u Grobničkom kaštelu, tj. u izvornom ambijentu. To se odnosi i na preostale gore navedene glagoljičke spomenike (osim Valunske i Bašćanske ploče, čije kopije je već davno izradio Branko Fučić).
* * *
Gornji spomenici bili su izloženi u sklopu izložbe u Arheološkom muzeju u Zagrebu pod naslovom Povijest i značenje umijeća pisanja, autora Igora Uranića i Filip Beusana, od 20. prosinca 2016. do 15. ožujka 2017. Zahvaljujemo g. Sanjinu Miheliću, ravnatelju Arheološkog muzeja, na dopuštenju za objavljivanje ovih fotografija.
Opisi spomenika su dani prema mnografiji [Fučić, Glagoljski natpisi].
Hrvatski glagoljički nadpisi odkriveni nakon 1982.
Mala enciklopdije hrvatske glagoljice
Croatia, its History, Culture and Science