Hrvatska
glagoljička bašćina na
otocima
Cresu i Lošinju
Darko Žubrinić, 2011.
-
Glagoljički natpisi na otoku Cresu: Porozina, Beli, Valun, Osor
-
Glagoljički natpisi na otoku Lošinju: Sv. Jakov, Ćunski
Valunska ploča, 11. st.:

Biskupa Osorskog spominje Juraj Slovinac
u
svojem popisu glagoljaških (nad)biskupija oko 1400, pisanom
na Sorboni u Parizu. Zapis se čuva u Gradskoj knjižnici u
Toursu u Francuskoj u Odjelu za dragocjenosti). Vidi sliku u
lijevom
stupcu:
Glagoljaški lapidarij u Valunu, Branko Fučić


Ulica Valunske ploče u Zagrebu.
Valunska glagoljička ploča iz 11. st. čuva se u gradiću Valunu na otoku
Cresu.
U gradu Cresu na istoimenom otoku čuva se primjerak Senjskoga misala (Baromićevog misala) iz
1494. g. Nalazi se u samostanu sv. Frane, kod franjevaca konventualaca.
Dr. fra Anđelko Badurina: Datja
i prijatja, primici
i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u
Martinšćici na otoku Cresu (Knjiga I., 1578 - 1618),
Povijesni arhiv Rijeka, Posebna izdanja 12, Rijeka
Postojao je primjerak rukom pisane hrvatske
glagoljičke
Biblije koju je priredio Nikola
Mojzeš s otoka Cresa.
To znademo na temelju predgovora kojeg je godine 1557. pisao Stipan
Konzul prigodom prevođenja Novoga Zavjeta, vidi [Jembrih].
Punta Križa na otoku Cresu
Crkve sv. Antona na Parhavcu
glagoljički grafiti ispisan kistom u crnoj boji, 16. st.

Snimio Damir Krizmanić, fotograf Konzervatorskog odjela u Rijeci.
.F..
... TO PIS(A)
(AZ PR)VAD ...
Čitanje glagoljskog grafita iz crkve Sv. Antona na Parhavcu u Punta Križi
U crkvi Sv. Antona na Parhavcu nalazi se nekoliko grafita izvedenih
crnom bojom, kistom na žbuci. Ovi grafiti pripadaju najstarijem sloju
žbuke koja je nositelj posvetnih križeva. Od glagoljskog natpisa koji
se rasprostire u tri retka danas je zbog oštećenja čitljivo tek devet
glagoljskih slova:
.F..
... TO PIS(A)
(AZ PR)VAD ...
U prvom redu čitljivo je samo slovo F. No to je i najznačaniji dio
grafita jer kao dio godine označava stotice. Numerička vrijednost ovog
slova iznosi 500, tako da po tome možemo zaključiti da je grafit nastao
u 16. st. U drugom redu nalazi se uobičajena fraza TO PISA. Prva riječ
ove fraze napisana je kao ligatura. Od druge riječi čitljiva su prva
tri slova. U trećem retku možemo prepoznati samo tri slova VAD. Pošto
među njima nema razmaka (koji je prisutan između gornje dvije riječi)
pripadala su najvjerojatnije jednoj riječi. Na ovom mjestu očekivalo bi
se ime ili titula. Moguće je da su navedena slova dio riječi PRVAD
kojom glagoljaši prevode latinski termin prezbiter.
Od paleografskih karakteristika ističemo zaobljenja na ustavnim
oblicima glagoljskih slova. Zaobljenost linija koje formiraju „oči“ na
ligaturi TO, haste slova P i donje linije slova F te vezanje dvije
linije na donjem oku slova I. Ovakvo oblikovanje svjedoči o pisarskoj
navadi pisca koji učestalo koristi kurzivno pismo.
Datacija i grafološke osobine rukopisa pomoći će nam da u drugoj građi
pronađemo rukopis ovog glagoljaša. U objavljenim faksimilima u radovima
Leona Košute ne nailazimo na rukopis sličnih grafoloških osobina. No u
najstarijim matičnim knjigama na Lošinju neki od zapisa podsjećaju
svojim rukopisom na slova grafita u kapeli Sv. Antona.
Grafit je važan na više načina. Kapela Sv. Antona zavjetna je crkva
obitelji Bokina koja se nalazi na njihovom posjedu, uz zgradu njihove
stancije. Grafit se nalazi na najstarijoj žbuci na kojoj se nalaze i
posvetni križevi te zavjetni crteži brodova te je mogao nastati samo uz
dopuštenje spomenute obitelji. Stoga se nameće zaključak da je i
porodica Bokina imala plodne veze s glagoljašima.
Otočje Cresa i Lošinja u
srednjem i ranom novom vijeku izrazito je glagoljaško područje.
Glagoljaški je bio samostan franjevaca trećoredaca u Martinšćici čija
su Datja i prijatja nastala od 1578. do 1618. objavljena od strane Anđelka Badurine.
Poznate su slične knjige iz samostana Sv. Mikule na Porozini, a
glagoljaški je bio i samostan franjevaca trećeredaca u Bijaru u Osoru.
Glagoljska je i knjiga primitaka i izdataka bratovštine Sv. Antuna u
Belom. Sačuvane su i matične knjige iz Malog Lošinja i Nerezina, kao i
brojni tekstovi u arhivu osorske općine te notarski protokoli
lošinjskih bilježnika glagoljaša koje je obradio Leon Košuta.
Ako računamo Unije, na otočju Cresa i Lošinja sačuvano je 15
glagoljskih natpisa. Sve natpise objavio je Fučić 1983. godine. Jedini
novi prinos je Dekovićeva objava grafita iz Dragozetića
2005. godine. Svi su ovi natpisi epigrafski, tj. uklesani u kamen, uz
natpis u Ćunskom koji se nalazi ugraviran na podnožju kaleža. Natpis u
crkvi Sv. Antuna na Prhavcu za sada je šesnaesti. Poseban je jer je
jedini koji je izveden kistom na žbuci. Izuzmemo li Valunsku ploču,
najstariji creski glagoljaški spomenik najvjerojatnije iz 11. st., naš
je grafit među najstarijim natpisima s ovog otočja, četvrti iz
16. stoljeća. Iako na prvi pogled skroman, on je važno svjedočanstvo
korištenja glagoljice u 16. stoljeću na otoku Cresu.
Željko Bistrović, konzervator u Konzervatorskom odjelu u Rijeci
Prilog će biti objavljen u časopisu Puntarski fuoj.
|
Zahvaljujem g. Željku Bistroviću na fotografiji i opisu.
Osor
16. st.?
VE CR(I)K-
[V]E K ... BENIEND
... LUKE
... S(VE)TE
D... D(I)V(I) M(ARIE)...
Izvor www.panoramio.com/photo/927288
Glavoslov

Osor 1732. Izvor [ Branko Fučić,
Glagoljski natpisi].
Postoje tri glagoljicom pisana dokumenta iz Osora u posjedu g. Jurja
Mužine.

Porozine 1655. Izvor [ Branko Fučić,
Glagoljski natpisi].
Beli,
Dragozetići
(otok Cres)

Dragozetići:
1708 dv, vidi [Deković,
Glagoljični nadpis iz
Dragozetića na Cresu]
Jedan
stari glagoljički
evanđelistar nalazio se u Osoru na otoku Cresu još godine
1895.,
pisan na pergameni s oslikanim inicijalima. Uništili su ga
talijanaši (vidi Štefanić, Determinante hrvatskog
glagolizma, Slovo 21, Zagreb 1971., 13-30, vidi str. 27).
Osorski
kanonik Matej Sović i
izdavanje glagoljaških knjiga. Sović je rođen u Petrogradu u
Rusiji, umro 1774. u Osoru gdje je bio arhiđakon, a predci su mu s
otoka Cresa. Za Alberta Fortisa je prepisao Hasanaginicu hrvatskom ćirilicom
(vidi J. Bratulić, Leksikon
glagoljice, str. 142).
Zadnji glagoljaš na otocima Cresu i Lošinju bio je
Frane Krivičić, župnik u Valunu, do oko 1930. Godine 1930. čitala se
misa glagoljicom još u nekim mjestima
na Cresu, ali potajno. Vidi [ Božo
Milanović,
str. 89].
Neki važni izvori za poznavanje povijesti glagoljaštva na
otoku Lošinju nalaze se u posjedu župe Mali
Lošinj:
- Matica rođenih
1596.-1680.
- Knjiga krizmanih
1592..-1754. (ima nešto glagoljice)
- Knjiga
krizmanih 1592.-1754.
- Knjiga vjenčanih
1622.-1644.
- Knjiga umrlih
1630.-1775. Krasan rukopis. Slikopis
1, slikopis 2
- Glagoljski
Lošinjski protokoli 1564.-1636., Mikule Krstinića i Ivana
Božičevića
- Knjiga
krštenih 1560.-1617.
NAJSTARIJA matična knjiga? Krasan rukopis. Slikopis
- Knjiga
krštenih 1617.-1648.
- Knjiga
krštenih 1648.-1685.
- Knjiga
krštenih 1685.-1727. TAL i HRV GL! Slikopis
- Knjiga vjenčanih
1597.-1682.
- Knjiga vjenčanih
1682.-1702. TAL i HRV
- Knjiga vjenčanih
1685.-1727.
Knjiga umrlih 1630.-1765.:

Marač, don Frane

Šetembar, oktobar

Šetembar

Oktobar
Matice
krštenih, vjenčanih i umrlih u Malom Lošinju:

1635.

V Lošini Seli Malom
Nerezine:

1773. Ovo je libar na koji se jimaju zapisevat dica kojih se karsti u
crikvi s. Marije od Nerezin s. Jakova

Ovo je libar na koji se zapisuju oni koji se združuju u sveti
matrimonij od svete ženidbe u Nerezinah s. Jakova.
Iz članka jednog
Škota, Gordona McDaniela:

1680
baptism from Mali Lošinj
(iz matice
krštenih u
Malom Lošinju)
1680 miseca nov(e)nbra
dan 8 kada se rodi sin
Maretin Matia Markočića a karseti s(e) na 10
nov(e)nbra i karstih ea do(n) Franic Marketic
plovan a to karestih u crikevi s(vet)e Marij(e) kum
bi paro(n) Mati Mori(n) a kuma Mara zena
pokojnoga Matia Garžana otac Matij Marekočić a
mati Mara žena negova.
1680, in the month of
November, the 8th day was
born Maretin, son of Matije Markocic. He was
baptized on the 10th of November, and I, Don
Franic Marketic, priest, baptized him in the church
of St. Mary. The godfather was Mr. Mati Morin,
and the godmother was Mara, widow of the late
Matije Garzan. The father was Matije Markocic
and the mother Mara, his wife.
|
Čitatelje koji žele doznati
više o hrvatskoj glagoljičkoj kulturi otoka Lošinja
upućujem na knjižicu [Prole, Jensch].
Također pogledajte i ovaj video-film: Osorski glagoljski tekstovi
Šime Ljubić: Borba za glagoljicu na
Lošinju, Rad JAZU,
knjiga 57, Zagreb 1887, str. 150-186.
Leo Košuta: Glagoljski
lošinjski protokoli Mikule Krstinića i Ivana Božićevića
(1564-1636), Radovi
Staroslavenskog instituta, Knjiga 9, Zagreb
1988. (rad ima 291 str.).
Taj je Košutin rad predan za tisak još godine 1954. tadašnjem Državnom
arhivu u Rijeci, ali je objavljen tek 1988. Radi se o dva lošinjska
protokola koji sadrže čak 642 glagoljičke isprave. Leon Košuta (1922. -
2001.), koji je umro u Parizu, pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Leon Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, I, Rijeka, str. 163-216.
Košuta je u arhivu osorske općine pronašao sedamdesetak originalnih
glagoljičkih dokumenata koje s od 1544. do 1772. pisali javni notari,
hrvatski popovi glagoljaši.
Ivanka Petrović: In memoriam Leon Košuta, Slovo 54-55, 2004.-2005, str 205-209.
Milica Prole i Zrinka Jensch (ur.): Ja slova znajući govorim / Glagoljica na
Cresu i Lošinju (The Glagolitic Script on Cres and
Lošinj), Mali Lošinj, Srednaj škola Ambroza
Haračića, 2013. ISBN 978-953-57649-0-8
Hrvatska glagoljaška bašćina
otoka Krka
Croatian Glagolitic Culture in Istria
Hrvatska
glagoljička bašćina na području Zadra
Mala
enciklopedija hrvatske glagoljice
Cres
Croatia
- Overview of History, Culture, and
Science
|