Glagoljički
natpisi (~40) i rukopisi
na zadarskom području (ukupno oko
90 naselja):
Arbanasi |
|
Karlo IV., odlazak u Prag 1348. g. (iz Pašmana, vjerojatnije ipak iz Zadra), njih oko 80; dva češka redovnika Petar i Johannes su u zadarskom samostanu sv. Krševana oko 1383., vjerojatno radi izobrazbe u hrvatskom crkvenoslavenskom (Petar Runje)
Godine 1387. Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša Ivanka za župnika u mjestima Gravosiji i Malfi; 1391. Veliko vijeće imenuje zadarskog glagoljaša Radovana (don Radovan de Zara) za kapelana za mještane Brenja (fra Petar Runje). Godine 1392. je premješten za kapelana u Gruž. Znade ne samo glagoljicu, nego i ćirilicu, kako govori oporuka jednog župljana.
Još prije Radovana Zadranina imenovalo je dubrovačko Veliko vijeće 1387. zadarskog glagoljaša: "presbiter Ivanchus de Jadra, presbiter sclav"
Franjevci trećoredci: od početka polovicom 13. st. bili glagoljaši; fratres Illirici, ili Fratres de littera sclava.
U Loreto hodočasti i pop glagoljaš. Kuda prolazi, i u samom Loretu, obavlja glagoljašku službu kao i u hrvatskim krajevima.
60 bratovština u Zadru tijekom povijesti (Ante Strgačić), više nego npr. Dubrovnik ili Split. Najstarija poznata bratovština u Dalmaciji je iz Zadra: zlatarska bratoština iz 1176.
Znameniti Misal kneza Novaka iz 1368., koji se čuva u Nacionanoj knjižnici u Beču, je po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić nastao prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154].
Hrvatska glagoljička Biblija iz 1380.
14. st., svjedočanstvo češkog kroničara Pulkave (umro 1380.) o glagoljaškoj službi Božjoj u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra.
Češki kronograf Pulkava (+1380) piše na latinskom: I tako sve do današnjega dana, koliko sami biskupi, toliko i svećenici, misu i ostale službe božje obavljaju slavenskim jezikom u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, kao i njihovi sufragani u mnogim biskupijama.
Glagoljaški pisar Matej u Zadru, 1395.
Prvo hrvatsko sveučilište - Dominikansko sveučilište u Zadru iz 1396.
Juraj Slovinac, oko 1400., spominje zadarskog nadbiskupa kao jednog od onih s povlasticom da rabi i latinsku i glagoljašku misu; episcopus Chrawacie, ydioma chrawaticum
Glagoljaški biskupi i
nadbiskupi u Hrvatskoj, po Jurju Slovincu:
Krbavski, Kninski, Krčki, Splitska, Trogirski, Šibenski,
Zadarski, Ninski, Rabski, Osorski i Senjski.
Berlinski misal Bartola Krbavca iz 1402. (Berlin), Beramski misal Bartola Krbavca, Vatikanski illyrico 8 (pisao pop Marko za popa Blaža u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana sv. Jurja), nastali na zadarskom području; Bartol Krbavac oko 30 godina živio i djelovao u Zadru (1410.-1440., fra Petar Runje).
Berlinski misala Bartola Krbavca iz 1402. bio je poslan u Rim 1627. radi pripreme ukrajiniziranih izdanja. Danas se nalazi u Državnoj knjižnici u Berlinu.
New Yorški misal (New York Missal) čuva se u najpoznatijoj knjižnici u tom gradu, The Pierpont Morgan Library. Ova hrvatsko - glagoljička knjiga je po prof. Henriku Birnbaumu (UCLA, Los Angeles) pisana ili u zadarskom području, ili ličkom oko 1400.-1410.
Marija s. Agnezija Pantelić smatra da je zadarsko područje do Nina i s Krbavom jezgra glagoljaštva, tj. najsnažnije područje glagoljaštva. Ona je otkrila glagoljaškog pisara i iluminatora Bartola Krbavca za znanost.
Jaki utjecaj benediktinskog i franjevačkog skriptorija sv. Krševana još od 13. st., (Schoyen - Norveška, listovi na latinskom iz Zadra, 13. st.).
Hrvojev misal, 1404., nastao vjerojatno u Zadru, pisar Butko (Runje, Hercigonja, Grbin), Turci zaplijenili negdje u Hrvatskoj (u Dalmaciji) odakle je dospio u Tursku (Jagić); Mađarski stručnjaci tvrdili da je bio u Korvinovoj knjižnici do 1526., vrlo vjerojatno iz želje da ga dobiju za sebe; 600. obljetnica godine 2004. Plemić Butko rođen je u Ninu, a živio je u Zadru od konca 14. st., vidi Runjeov članak u [Iskoni bye slovo, str. 63].
Njujorški misal (1400.-1410.), okolica Zadra (možda Filip-Jakov prema Mariji s. Agneziji Pantelić).
Dva Bartola, pisari glagoljaši u Zadru, 1410.-1443., jedan od njih "de Corbavia habitator Jadre". Bartol Krbavac, prema izvorima u Zadarskom arhivu, živi u Zadru od 1410. do 1440., kada je umro, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].
Mnoštvo zapisa i pripisa daje nam dragocjene podatke (Petar Runje).
Postoje prepisivačke radionice koje se bave i s glagoljičkim i latinskim knjigama.
Evo jedno važno otkriće s kojim se i Benkovac upisao u kartu glagoljaških naselja. Do otkrića je došlo za vrijeme obnove crkve sv. Duha (nekada crkva sv. Marka) u Podgrađu, Benkovac, nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. Crkva je bila minirana tijekom srpske agresije.
Vrlo
lijep nadgrobni spomenik iz
Benkovca s glagoljičkim
natpisom iz godine 1426. Čuva se u
Zadru. Zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na informaciji i pomoći te don
Pave Keri na dodatnim pojašnjenima. Natpis glasi: Va (i)me
B(o)ž
| ie amen' | lit' G(ospod)n(i)h | 1426. | ovo (j)e gro | b popa N |
i(kole?) | sina P (e) | rkova M | alinani | in' (Malina Vas oko
Perušića kod Benkovca; neke nejasnoće pomogla je
riješiti
mr.sc. Grozdana Franov Živković). Foto D.Ž.
Drugi
odlomak nekog glagoljičkog natpisa iz
Benkovca. Sadržaj: ...e | Božie a | (men)... lit B(o)ži(h) | ... 26
teč(aše) . Početni redak je, nema sumnje, zaziv "V ime
Božie...", pa pripada izgleda nekoj drugoj ploči. Foto D.Ž.
Treći
odlomak nekog
glagoljičkog natpisa iz Benkovca. Sadržaj: bs(?) | kie(?) | e pog | ž'l
(ili spojenica PL?) | c(e)s(a)r(stvo).
Čini se da se radi o tri
različite ploče. Foto D.Ž.
Ti su odlomci iz Benkovca opisani u članku [Sambunjak, Glagoljski natpisi iz Asserie...]. Po izgledu slova čini se da je sva tri odlomka klesala ista ruka, iako natpisi vjerojatno pripadaju različitim spomenicima. Ista je ruka klesala još jedan natpis, koji bi se po informaciji g. Darija Tikulina treba nalaziti u Narodnom muzeju (ali tamo nije pronađen):
Jedan
od četriju glagoljičkih
odlomaka iz Benkovca, 1426. (ili blizu te godine)
Ovo je fotografija iz monografije [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar]. B. Fučić spominje da taj odlomak potječe iz "nepoznatog mjesta" (sada znademo da je iz Benkovca, točnije, iz crkve sv. Duha). Nadalje, B. Fučić spominje da je u "Arheološkom muzeju u Zadru" (u međuvremenu je, očevidno nakon 1982. kada je monografija objavljena, prenesen u Narodni muzej, ali nakon upita 2009. nije pronađen u tom muzeju). Po mojem mišljenju bilo bi od velikog interesa napraviti odljeve ova četiri glagoljička odlomka iz Benkovca, te ih izložiti za javnost na pr. u Narodnom muzeju, a naravno i u Benkovcu. Zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na podatcima.
Matej Gostišić, zadarski glagoljaški pisar, kupio 1420. kuću u Zadru za 25 zlatnih dukata (cijena jednog misala i do 45 zlatnih dukata).
Godine 1436. u Zadru su zajedno uvezani glagoljički brevijar i misal, i plaćeni za cijenu od 80 zlatnih dukata (vrijednost triju kuća...).
Godine 1437. zadarski pop
Juraj Zubina u svojoj
oporuci se naziva pop hrvacke
knjige (pisma); de littera
sclava (sclavonica).
Acta croatica: 15. srpnja
1437.
U Zadru. Oporuka popa Jurja Zubine. 61 62
(Ova je značajna oporuka ispuštena u [Ivšić,
Bratulić, Ladić]; zahvaljujem dr. Grozdani Franov Živković na ovom
podatku; vidi fra Petar Runje: Don Juraj Zubina, svećenik hrvatske knjige (o.
1400.-1480.), grad Zadar nam se i kroz tu osobu pokazuje kao
glagoljaški centar)
Jakov Blažević (de Modrussia), prepisivač glagoljičkih knjiga u Zadru iz sredine 15. st.
I znameniti pop Martinac nalazi se godine 1527. g. u popisu stanovnika Zadra, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].
Godine 1455. zadarski glagoljaš Krešolo Čeljunčić je od pisara Jurja Premčića, župnika iz sela Jasenovo kod Nina, naručio glagoljaški misal s dodatcima, koji treba biti pisan točno onim slovima koja je ostavio kao uzorak kod bilježnika, "pa i boljima ako mu to bude moguće"!
Pašmanski brevijar (iz 14. st.), kasniji zapis: Let gospodnih 1468. kada porobiše Turci Luku miseca sektebra na dan 9.; jedan od 10 glagoljičkih abecedarija s 33 glagoljička slova (tipično za hrv. glagoljicu, od Az do Jestje, informacija g. Daria Tikulina iz Zadra)
Šimun
Kožičić Zadranin (de Begna), oko
1460-1536.
Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja) rođen u Zadru, Krbavsko-modruški biskup, osnovao je glagoljašku tiskaru u Rijeci (1530.-1531.) u kojoj je u kratkome razdoblju otisnuto šest knjiga:
Šimun
Kožičić Zadranin, biskup
Modruški, Knjižice
od žitija rimskih arhijereov i
cesarov (dio naslovne stranice)
...od
složenija mira Jus*R*P*Z (tj. "...5199
godina od postanka svijeta"). Ovdje se Jus rabi u značenju broja 5000
(zahvaljujem g. Dariu Tikulinu na ovom podatku)
ijekom Lateranskog sabora održanog godine 1513. održao je govor pred Papom moleći pomoć u borbi protiv turskih razaranja. Znamo da je Šimun Kožičić Zadranin planirao tiskati povijest hrvatskih zemalja (hrvacke zemle), ali knjiga ili nije izdana, ili je izgubljena. Naime, Kožičić je molio Tomu Nigera (Toma Nigris), skradinskog biskupa (i kasnije trogirskoga biskupa), i bliskoga prijatelja znamenitog Marka Marulića, da se napiše knjiga o povijesti Hrvatske zemlje (hrvacke zemle) i njene slave (slavi ee, čitaj: slavi jeje). Evo kako Šimun Kožičić Zadranin piše zaglagolje tog pisma:
Šimun Kožičić Zadranin, biskup modruški,
častnomu otcu gospodinu Tomasu Nigor,
biskupu trogirskomu. ...
Prema informaciji g. Daria Tikulina iz Zadra, Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja; oko 1460.-1536.) je u svojem djelu Knjižice od žitja rimskih arhireov i cesarov tiskanom godine 1531. u glagoljaškoj tiskari u Rijeci, rabio glagoljičko slovo jus u značenju broja 5,000 (na str. 3, redak 5 odozdol).
Organizirana proizvodnja glagoljaških knjiga u franjevačkom samostanu sv. Ivana u Zadru (trećoredci), istraživali Ante Strgačić i Petar Runje.
Godine 1456., 6 zadarskih redovnika i svećenika krenulo u rat protiv Turaka, posudili brevijar iz samostana sv. Kuzme i Damjana, sklopljen ugovor na 32 zlatna dukata s jamcima.
Žene i glagoljica:
1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljaškoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji.
Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):
...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenki i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljaška misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..."
Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu.
Zadar,
1575, on the map by
Bonifacij Natal (born in the town of Sibenik), published within the
atlas Theatrum Orbis Terarum by Abraham Ortelius
O Zadru kao gradu govori knjiga Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202., koju je sa starofrancuskoga preveo, te uvodom i primjedbama popratio akademik Petar Skok, u izdanju JAZU, Zagreb, 1951. Na str. 85 nalazi se francusko-mletački sporazum o Zadru, iz kolovoza ili rujna 1202.:
- dužd mletački govori svojim ljudima: "Kralj ugarski oteo nam je Zadar u slavenskoj zemlji, jedan od najutvrđenijih gradova na svijetu. Nikada ga nećemo predobiti snagom, što je mi imamo, ako ga ne osvoje ovi ljudi. Zatražimo od njih da nam pomognu osvojiti ga, i mi ćemo im odgoditi plaćanje 34 hiljade srebrnih maraka, koje nam duguju, sve do časa, kad Bog dopusti, da ih mi zajedno s njima stečemo."
|
"Li rois de Ungrie si nos tost Jadres en Esclavonie, qui est unes des plus forz citez del munde; ne ja, por pooir que nos aions, recovree ne sera, se par ceste genz non. Querons lor qu'il le nos aient a conquerre, et nos lor respiterons les .XXXIIII.M. mars d'argent que il nos doivent trosque adont que Diex les nos laira conquerre ensemble nos et els."
|
Na str. 91 je opis opsade Zadra od listopada 1202. do travanja 1203.:
- Uoči Martinja dođoše pred Zadar u Hrvatsku. I, opaziše da je to grad zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima i da bi uzalud tražili ljepši i bogatiji grad. I kad ga ugledaše hodočasnici, mnogo se zadiviše i rekoše jedan drugome: "Kako bi se mogao osvojiti silom takav grad, ako ga sam Bog ne bi osvojio?"
|
La veille de la sain Martin vindrent devant Jadres en Slavonie et virent la cité fermee de halz murs et haltes torz, et por noient demandesiez plus bele ne plus fort ne plus riche. Et quant li pelerin le virent, il se merveillerent mult et distrent li un as autres: "Coment porroit estre prise tel ville par force, se Diex meismes nel fait?"
|
Autor te kronike je Geoffroy de Villehardouin, francuski feudalac visokog reda. On je kao hodočasnik-ratnik i diplomat sudjelovao u četvrtom križarskom ratu. Zahvaljujem Ani Biškup iz Zagreba na poslanom tekstu.
Glagoljički natpis iz godine 1567., iz franjevačkog samostana sv. Mihovila u Zadru. Izvor [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar]
Glagoljički natpis iz Škabrnje (Nedo Grbin - snimak crkve s glagoljičkim natpisom, nestanak matičnih knjiga tijekom velikosrpske okupacije).
U Arheološkom muzeju u Zadru šest kamenih glagoljičkih odlomaka iz predturskog vremena, nađenih kod crkvice sv. Jurja podno Udbine odmah nakon Oluje 1995.
Izgubljena inkunabula Mateja Zadranina, Bolonja, 1492.
Fra Matija Bošnjak pokopan je u crkvi sv. Franje na groblju kod grada Raba, na Komrčaru. (89 x 193 cm). Godina njegove smrti 1525. uklesana je na jastuku. Kao bosanski bjegunac pred navalama Turaka prebjegao je iz Bosne u Zadar, gdje je ušao u glagoljaški samostanski treći red sv. Franje. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja gradnje novih samostana po Istri, dalmatinskim i kvarnerskim otocima. Osnovao je i glagoljaški samostan sv. Franje u Rabu gdje je umro i pokopan. Prema Stjepanu Ivančiću, o. Matej Bošnjak (nazvan de Jadera, tj. iz Zadra) možemo nazvati "Otcem i Osnovateljem Delmatinske trećoredske Redodržave". Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 296], [Ivančić, str. 38-42 i 238].
Šimun Klimantović (Klemenčević, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor triju glagoljičkih zbornika: Kl. zbornik 1509. (Petrovgrad, Rusija), Kl. zbornik, 1512., otok Ugljan (sv. Ksaver, Zagreb), Kl. ritual 1512. (sv. Ksaver, Zagreb), pergamentna knjižica iz 1511, NSK Zagreb; spomenik
Šimun Glavić šibenčan (1490.-1564.), glagoljaški pisac, autor Glavićeva zbornika
Stjepan Belić (1460.-1550.), prvi poznati predavač glagoljice i učitelj hrvatskoga jezika
Znameniti hrvatski renesansni pisac Petar Zoranić (1508-1569?) rođen u Zadru, autor domoljubnog romana Planine, ima ličke korijene. Predci su mu bili plemići Tetačići iz Like, a kad su Turci krajem 15. stoljeća napali Nin, obitelj se preselila u utvrđeni Zadar. Zoranić se vraća u Nin kad su se stišali turski napadi. Rođen je u Zadru od oca Ivana i majke Elizabete Medulla.
Petar Zoranić (Planine, 1536., knjiga tiskana 1569.) - "...i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se" (da nisam uvježban u pismu sv. Jeronima, bojim se da bih teško pisao), rasuta bašćina ; u kleričkoj školi u Zadru (u palači ninskih biskupa), koju je pohađao Zoranić, u njegovo vrijeme se učila i glagoljica; Zoranić izrijekom zahvaljuje u uvodu u Planine svom "predragom učitelju, dobrom bašćincu i Hrvatinu Mateju Matijeviću" iz Nina.
Prilaz
Sv. Jeronima, najkraća
ulica u Zadru, nalazi se u Arbanasima.
Informacija
ljubaznošću
g. Enia Grdovića (1961-.2016.), predsjednika Društva
zadarskih Arbanasa,
na fotografiji. To Društvo ima glagoljašku
sekciju
"Čehuljica za glagoljsku knjigu Zmajevich" koju vodi g. Darijo Tikulin.
Foto D.Ž.
povezanost Zadra s otocima i Likom, lički glagoljaši u Zadru, sretna kulturna simbioza (Petar Runje)
U gradu Zadru, kao i na otoku Rabu, boravili su tijekom 14. i 15. st. brojni svećenici glagoljaši iz Krbave (de Corbavia). Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnog Blaža) bio je istaknuti prepisivač i iluminator glagoljičkih knjiga, a radio je u Zadru. Ime mu govori da je podrijetlom iz Modruša. Također, znantan broj glagoljaša iz istih područja djelovao je na otoku Krku, otocima poreda Zadra (Ugljan, Pašman, Iž, Dugi otok), kao i u Istri. Npr.,
Za mnogobrojne dodatne pojedinosti i zanimljivosti vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].
Godine 1499. Turci su u okolici Zadra, zajedno s mnogim vjernicima, okrutno ubili i glagoljaše svećenike. To su bili don Ivanko, don Luka, don Martin Hrvatinić, don Jakov Gunjić, don Juraj Oplanić, don Vid i don Stipan. Vidi [Bogović i Jurišić, str. 81].
Godine 1524. pučanstvo zadarskog područja palo sa 60,000 ljudi na samo 5000 zbog Turaka.
Šimun Kožičić Benja (ili Šimun Kožičić Zadranin; 1460.-1536.) rođen u Zadru, školovan u Zadru i Rimu, zadarski kanonik, modruški biskup (1509.-1536.), glagoljaš, osnivač glagoljičke tiskare u Rijeci 1529. g. U svom pismu Tomi Nigeru, trogirskom biskupu, upućenom 1531, piše (u izvorniku pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom) :
Za ljubav koja je među nama molim te da napišeš knjigu o hrvatskoj zemlji i o njezinoj slavi. Iako je ona sada porobljena od poganske ruke, nema ona zato ništa manje svojih slavnih djela, koja su mnoga i velika, što je tebi poznato. Ti napiši tu knjigu a ja ću je tiskati, da i nas ne okrive oni kojji će nakon nas doći.
Juraj Baraković (16./17. st.) u svojim se stihovima žali da u vrijeme Marula spomenuta klerička škola u Zadru rabila jazik slovinski (hrvatski jezik), a sada rabi rimski (latinski), vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 69]. Napisao djelo Vila Slovinka.
Zadranin Šimun Budinić (oko 1530.-1600.) priredio za tisak Izpravnik za erei glagoljicom, spominje slovignski iazich (slovniski). Bio je nadbiskupijski kancelar, i pisao akte glagoljicom.
Molba fra
Ivana iz Foče papi
godine 1658. da hrvatska glagoljaška misa bude
dopupštenaf
franjevcima u Bosni, "kao što je dopuštena svim
svećenicima pokrajine Dalmacije."
Radi se o Foči
u Bosanskoj Posavini, između Dervente i
Doboja, a ne o Foči na rijeci Drini; zahvaljujem g. Iliji Iki Iviću na
ovom podatku.
nadbiskup Vicko Zmajević (1670.-1745.), Collegium Illiricum (nabiskupijsko sjemenište "Zmajević")
Nadbiskupijsko
sjemenište Zmajević
postoji u Zadru i danas.
Glagoljaški pisari u Zadru djeluju od 1410. do 1820. U samom gradu sačuvano je pet glagoljičkih natpisa od 15. do 18. st. (Fučić)
Godine 1626. zadarski nadbiskup izvješćuje Kongregaciju de Propaganda Fide da u Dalmaciji ima 113 (sto i trinaest) župa u kojima se rabe glagoljičke liturgijske knjige. Vidi [Krasić, str. 82].
Glagoljički zapis don Bare Pifrovića iz okolice Zadra (zvučni zapis, 700 KB), 17 st., čita g. Stjepan Bahert, dramski umjetnik. Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: "Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i latinski..."
Na kraju Pifrović piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica].
Splićanin Mate Karaman (1745.-1771.) bio je Creski biskup, kasnije Zadarski nadbiskup. Napisao je Bukvar slavenskij tiskan u Rimu 1753. glagoljicom i ćirilicom.
Mate Karaman kao zadarski nadbiskup u svojem
izvješću godine 1740. Zboru
za širenje vjere u
Rim govori o broju glagoljaša u
tadašnjoj Mletačkoj Dalmaciji, izuzevši Korčulu:
Tim glagoljašima treba dodati franjevce Trećega reda koji su
se
u cijeloj Dalmaciji i Istri služili glagoljicom, te benediktince u
zadarskoj biskupiji, koji imaju dva samostana s nekoliko
glagoljaških redovnika. Vidi [Krasić,
Počelo je u Rimu, str. 174].
Grdovićev glagoljički zbornik s početka 18. st., težak 20 kg., najteža poznata glagoljička knjiga, kupio ju Ivan Kukuljević Skacinski u Zadru (sada u Arhivu HAZU u Zagrebu)
Grdovićev
zbornik s početka 18.
st., golema glagoljička knjiga teška 20
kg.,
(uz nju je prof. Grozdana
Franov Živković iz
Zadra), zahvaljujemo prof. Marti Jašo iz Arhiva HAZU,
Zagreb, na
susretljivosti. Foto D.Ž.
Zadarske crkve i samostani u kojima je poznato da se glagoljalo (najviše u 14. i 15. st., podatci temeljeni na arhivskoj građi, vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša]):
Za svako desetljeće u 15. st. znade se barem 10 imena svećenika glagoljaša u gradu Zadru; tvrdnju talijanske historiografije (Giuseppe Praga, 1935) da glagoljaša u samom gradu Zadru uopće nema treba odbaciti.
Samostan sv. Krševana je ukinut 1807. tijekom francuske uprave, tada skoro 1000 godina star. U sakristiji su nađena dva latinska i jedan glagoljički misal.
Talijanske vlasti u Zadru su sve hrvatske trećoredce glagoljaše 1925./26. zamijenile talijanskim, do 1944. (Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pao pod Italiju).
Prožimanje zadarske glagoljaše sredine sa zaleđem i otocima "jedna je od najsretnijih simbioza koja se zbila tijekom prošlosti u hrvatskom prostoru" ([Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 138]).
Ivan Berčić ili Brčić (1824.-1870.), zadarski glagoljaš i filolog, skupljano knjige od 1848., prvi član HAZU osnovane 1866. u Zagrebu, glagoljička hrestomatija, autor nekoliko glagoljičkih čitanka, gramatike i početnice (izdane u Zlatnom Pragu: Čitanka staroslavenskog jezika, 1864., Čitanka staroslavenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, 1863.).
Berčićevu zbirku je godine 1874. otkupila Ruska akademija, i danas se nalazi u Državnoj knjižnici Petrovgradu. Obuhvaća među inim 5 cjelovitih glagoljičkih zbornika, od kojih su četiri iz zadarskoga područja. Točnije, sadrži ostatke ukupno
Poprsje Dragutina
Parčića u
Zadru; autor kipar Ratko Perić. Foto D.Ž.
Dragutin Antun Paričić
(1832.-1902.), izvor fotografije www.zadaretro.info
Dragutin Parčić, Parčićev glagoljički misal iz 1893.; glagoljaš, leksikograf, filolog, fotograf (monografija Zadarske revije)
Parčićev
glagoljički misal
tiskan u Rimu godine 1893.
Spomenik
Dragutinu Antunu Paričiću
u Zadru,
znamenitom glagoljašu i leksikografu (autor kipar Ratko
Perić). Foto D.Ž.
Pečat Dragutina Paričića na njegovim
fotografijama:
Dragutin Parčić
svjetloslikar
na
Galevcu
1863.
(zahvaljujem Mirni Lipovac na poslanoj fotografiji)
Ulica
Šimun Kožičića Zadranina (ili
Benje) u gradu Zadru. Foto D.Ž.
Šimun
Kožičić Zadranin, ili Benja, znameniti
zadarski glagoljaški tiskar i biskup (autor kipar Ratko
Perić). Foto D.Ž.
Šimuna
Kožičića Zadranina,
biskupa Modruškoga, Knjižice
od žitija rimskih arhiereov i
cesarov, dio naslovnice
njegove knjige tiskane 1531. u gradu
Rijeci u njegovoj glagoljaškoj tiskari
U Kožičićevoj knjizi Misal hruacki tiskanoj 1531., u kolofonu, tj. u završnoj bilješci na kraju knjige, čitamo:
Svršuet misal hruacki od slova do slova kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom biskupom Modruškim. ...
Hrvatsko ime u glagoljičnom štivu od oko 1100. do 17. st.
Nadbiskup Vicko Zmajević (Perast, 1670.-1745.), bio je Bokelj i graditelj glagoljaške škole "Collegium Illiricum" ili "Seminarium Zmajoillyricum"u Zadru (današnje nabiskupijsko sjemenište "Zmajević"). On je doveo Arbanase u Zadar. Njegov brat Matej Zmajević bio je admiral i graditelj flote za ruskoga cara Petra Velikog.
Ulica u Zadru (Arbanasi)
posvećena Vicku Zmajeviću, osnivaču Zmajevićevog glagoljaškog
sjemeništa
u Zadru. Foto D.Ž.
Glagoljička ploča u Arbanasima
iz 1766., klesana nedugo nakon doseljenja Arbanasa u okolicu Zadra
godine 1726., pod vodstvom Vicka Zmajevića. Foto D.Ž.
Glagoljica u Arbanasima
kod Zadra
Fotografije: Moris Nakić, Soni Banić, Darijo Tikulin i don Zdenko Milić
(Zadar)
Pred
ulazom u Crkvu Gospe
Loretske u Arbanasima
nalazi se križ iz
godine 1902. koji označava da
se radi o glagoljaškoj crkvi. Takvu oznaku nose mnoge
hrvatske
crkve duž jadranske obale i otoka. Foto D.Ž.
U Zadru se nalazila glagoljaška akademija u samome središtu grada, koju je osnovao biskup Vicko Zmajević godine 1749., odmah pored katedrale sv. Stošije:
Nabiskupsko sjemenište Zmajević
Don Ivo Prodan (1852.-1933.), Borba za glagoljicu, Zadar, 1900. Neki župnik kod Zadra zapalio tri vrlo stara glagoljička misala. Zadarski nadbiskup Godeassi 1855. okružnicom sabrao zbirku knjiga i dokumenta iz glagoljičkih župa (na tisuće). Gdje su?
Ivo Prodan: Borba za glagoljicu, 1900., Zadar (zahvaljujme prof.dr. Krešimiru Veseliću na podatku o postojanju ovog mrežnog izdanja)
Don Ivo
Prodan, poznati zadarski borac
za glagoljicu i političar. Foto D.Ž.
Na zadarskom otočju samo od 15. do 19. st. evidentirano 2372 svećenika glagoljaša: Sutomišćica 152, Sali 150, Ugljan 147, Molat 131, Veli Iž 121, Žman 114, itd. (Miljenko Jerić, Dugi otok i njemu susjedni otoci u vremenu i prostoru), svećenici su odigrali važnu kulturnu ulogu na zadarskim otocima, djelovali socijalno, časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. (izvor ovih podataka je Vladislav Cvitanović)
Glagoljaške crkve u Zadru: među njima i crkva sv. Donata je glagoljaška počevši od 13. st., prve glagoljaške škole opstoje od 15. st.
u razdoblju od 9. do 20. st. evidentirano je 3077 glagoljaša na zadarskom području s otocima (Tihomil Maštrović), a svaki od njih je morao imati barem glagoljički brevijar
Galevac (samostan sv. Pavla na Školjiću), Izložba glagoljice (Tihomil Maštrović), arhiv, Ljetna škola glagoljice
Otočić Galevac (Školjić) kod Preka na otoku Ugljanu, s Muzejem glagoljice pored samostana sv. Pavla
Glagoljaška
tiskara u
Samostanu trećoredaca glagoljaša
na otočiću Galevcu
kod Preka na otoku Ugljanu. Foto D.Ž.
1643.
fra Marko Markić mini...
Glagoljički natpis, Izložba
glagoljice na otočiću Galevcu. Foto D.Ž.
Izložba
glagoljice na otočiću
Galevcu. Foto D.Ž.
Brzopisna
glagoljička knjiga na
Izložbi glagoljice, otočić
Galevac. Foto D.Ž.
Gvardijan
samostana na Galevcu
dr. fra Božo Sučić u knjižnici samostana. Foto D.Ž.
Dr. fra Božo Sučić objavio je Ivančićev zbornik. Uz njega je bila privezana i Spovid općena iz 1491.
Arhiv u Zadru i franjevački samostan sv. Mihovila u Zadru (uz najavu)
Glagoljaška
kapelica sv. Ante u Zadru (župa Gospe Maslinske), jugozapadno od
Bokanjca (Petrići), s godinom 1748. upisanom glagoljicom.
Desno g. Enio Grdović (1961.-2016.), predsjednik Društva zadarskih
Arbanasa,
lijevo g. Darijo Tikulin, voditelj sekcije Čehuljica za glagoljsku
knjigu Zmajevich. Foto D.Ž.
1748. (Črv, Ot, Kako, Zelo)
U gradu Zadru na poluotoku je vrlo popularan kafić Kult u ulici Stormorica (blizu ostatkaka istoimene starohrvatske predromaničke crkvice) ukrašen glagoljičkim motivima (prvi u Hrvatskoj!):
Foto D.Ž.
dokumeni pisani glagoljičkim brzopisom
dokumenti na latinskom jeziku
Ante Strgačić: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar - Zbornik, Zagreb, 1964.
Nedo Grbin, na zadarskom području pronašao tridesetak glagoljičkih natpisa koji nisu evidentirani u monografiji Branka Fučića Glagoljski natpisi iz 1982.
Tihomil Maštrović
Božo Sučić, glagoljaški samostan sv. Pavla na otočiću Galevcu (Školjiću) kod Ugljana
Julije Derossi: Perivoj od slave (poprsja kipara Ratka Perića u Perivoju Gospe od Zdravlja)
Joja Ricov, Kali
Livio Marijan, "Glagoljaška glazbena baština" već se 5 godina redovito održava u sklopu međunarodne manifestacije Glazbene večeri u sv. Donatu u Zadru, srpanj-kolovoz; pasionska baština, Časoslov
Płyta CD ze starochorwackimi pieśniami
Z okazji wizyty Jana
Pawła II w Zadarze w dniu 9
czerwca, HRT Radio Zadar, we współpracy z
wytwórnią Orfej (Orfeusz) w Zagrzebiu nagrało płytę
kompaktową pod nazwą Starochorwackie
głagolickie pieśni kościelne archidiecezji zadarskiej
-
wydanie promocyjne, którego pierwszy egzemplarz ofiarowany
zostanie Ojcu Świętemu. Wszystkie miasta, które Papież
odwiedzi
w Chorwacji, przygotowały we współpracy z
wytwórnią Orfej jeden dźwiękowy dokument CD z
muzyką
kościelną jako dar dla
Dostojnego Gościa. Cały nakład liczy 100 egzemplarzy i nie jest na
sprzedaż. Jeden komplet płyt CD wręczony zostanie arcybiskupowi
Zadaru, Ivanovi Prendji, po
jednym otrzymają parafie, z
których pochodzą śpiewacy wykonujący pieśni na płycie.
Większość
nagrań dokonana została w trakcie Wieczorów
tradycji
głagolickiej,
które od 1998 roku odbywają się w
zabytkowym kościele św.
Donata, a
którymi
kieruje prof. Livio
Marijan, etnolog zajmujący
się
nauczaniem śpiewu
głagolickiego na terenie archidiecezji
zadarskiej.
Niektóre nagrania zostały skopiowane z
wydanych już płyt CD. To pierwszy taki przypadek, kiedy śpiewa
głagolicki archidiecezji zadarskiej nagrany został na płycie
kompaktowej jako antologia - reprezentatywny wybór melodii.
Na dysku znajdują się 32 utwory muzyczne o łącznym czasie trwania 73
minut - z 13 różnych parafii archidiecezji zadarskiej: Pag,
Kolan, Ist, Kali, Preko, Veli Iž, Sali, Tkon, Bibinje, Zemunik,
Radovin, Posedarje i Novigrad.
Na okładce zamieszczono
reprodukcję najpiękniejszej stronicy Berlińskiego
mszału
głagolickiego (powstał na
przełomie 14/15 wieku w archidiec.
zadarskiej) na tle wizerunku kościoła
św. Donata. Na
ostatniej stronie - obraz przedstawiający przybycie do Zadaru papieża
Aleksandra III, którego oczekuje rozśpiewany lud. Słowo
wiążące
napisał i wyboru dokonał Livio
Marijan. Izvor: papiez.wiara.pl.
U sklopu 46. Glazbenih večeri u Sv. Donatu 15. srpnja [2006.] održana je 10. Večer hrvatske glagoljaške baštine. Nastupili su pjevači iz Lanišća u Istri, Kalija na otoku Ugljanu i Tugara iz Poljica kod Splita. Ovim koncertom urednik Večeri, Livio Marijan, spojio je najsjeverniju i najjužniju točku glagoljaške tradicije u Hrvatskoj, koja spojem rimskoga obreda na staroslavenskom jeziku s vlastitim pismom glagoljicom, na temelju čega je među pukom razvijen specifičan stil crkvenoga pjevanja, predstavlja jedinstvenu pojavu u Katoličkoj crkvi. Pučki pjevači izveli su dijelove iz glagoljaške mise, napjeve Gospodi pomiluj, Slava va višnjih Bogu, Svet, zatim Puče moj i Kraljice neba, dok je u drugome dijelu koncerta svaki zbor pjevao napjeve karakteristične za podneblje iz kojega dolaze. Izvor Cantus.
Monumenta Glagolitica u Zadru, 2008.
Jerko Bezić, glagoljaško pjevanje, snimio i u zadarskom području, monografija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji, Zadar, 1973.
Katarina Livljanić, ansambl Dialogos, Pariz
Starohrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije
Hrvatske pučke crkvene pjesme, Tko pjeva dvostruko moli!, CD 5. Komplet od 6 CD-ova pod tim zajedničkim naslovom uručen je Papi Ivanu Pavlu II. godine 2003. prigodom trećeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj. To je bilo ujedno i stoto apostolsko putovanje Pape izvan Italije u 25 godina pontifikata.
|
Izložba glagoljice u Gradskoj knjižnici u Zadru 2003. (Julija Vojković, Vjera Reiser, Darijo Tikulin),
Glagoljaške dočitnice ("bookmarks") nastale za potrebe Međunarodne konferencije zrakoplovne medicine u Zadru 2002., na inicijativu dr. Nade Jagetić.
Tisuću
godina glagoljanja (Zadar,
2003., proslava prvotiska misala iz
1483. i Parčićeva misala iz 1893.):
Zadar je jedini na
Jadranu pa i u Hrvatskoj nosio atribut glagoljskog
grada
u kojem je šira uporaba glagoljice postojala već u
10. stoljeću: zadarsko je područje do danas dalo preko tri tisuće
glagoljaša (Tihomil Maštrović)
Msgr.
Ivan
Prenđa, msgr. Marijan
Oblak,
msgr. Mile
Bogović
Vlč. g. Rozario Šutrin, pomoć u informacijama (o Vladislavu Cvitanoviću).
Don Vladislav Cvitanović, glagoljaš i orguljaš.
Fotografija
ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.
Vladislav Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskim otocima (glagoljica), Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. X, Zadar 1963., str. 201-235.
Vladislav Cvitanović: Glagoljica na zadarskim otocima, Zbornik Zadarsko otočje, Narodni muzej u Zadru, sv. 1, Zadar 1974., str. 133-146
Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894.- Zadar, 1973.) je uvijek isticao da je glagoljaš, pa se redovito glagoljicom i potpisivao u pismima i rukopisima. Dokazao je da je područje Zadarske nadbiskupije najglagoljskije kod nas. Sve crkvene knjige po župskim uredima zadarskog područja vodile su se od Tridentskog sabora (tj. od 16. st.) pa sve do 20tih godina 20. st. na hrvatskom jeziku i to glagoljicom, a tu i tamo hrvatskom ćirilicom. To je iznimno važna kulturna i politička činjenica. Navedeni podatci preuzeti su iz članka Vjekoslava Maštrovića: Glagoljaš Vladislav Cvitanović - znanstveni istrazivač svoga kraja (nekrolog), Radovi JAZU, Insituta Zadar, sv. 20, str. 483-487). Pogledajte npr. impresivan popis glagoljičkih dokumenta od 16. do 19. st. koji se velikim dijelom odnose na zadarsko područje.
Don Vladislav Cvitanović s mlađim kolegama glagoljašima na Velom Ižu
29. srpnja 1962.
Fotografija ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.
Lijevo od njega je bogoslov Srećko Frka Petešić (1941.-2015.), a desno
sjemeništarac
Marcelo
Frka,
obojica iz Sali; zahavljujem g. Marinku Frki Petešiću, Pariz (rodom
Saljaninu) na
ovom podatku.
Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], u 34 sela na Zadarskim otocima nađeno je 258 glagoljičkih dokumenata:
Nađeno je još
Don Vladislav Cvitanović,
Veli Iž 1894.-Zadar
1971. (pokopan u rodnom Velom Ižu)
Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], od 15. st. do 1973 zadarsko otočje dalo je 2372 glagoljaša, od toga
... Glagoljaši sa Zadarskih otoka ostavili su nam kulturne spomenike u brojnim glagoljičkim rukopisima, nadgrobnim natpisima, natpisima na dovratnicima vratiju i tiskanim knjigama. U tim zapisima krije se dragocjena građa. Ali to je još uvijek mrtav materija, koji čeka svoju obradu. Bila bi golema šteta ako se za taj pisani materija ne zainteresira filologija, demografija, sociologija, medicina i druge znanosti. Te "knjige starostavne" će pokazati kako su naši popovi glagoljaši odigrali kulturnu ulogu na našim Zadarskim otocima, kako su djelovali i socijalno, štiteći naše seljake otočane od iskorištavanja zadarske vlastele. A kakav bi tek bio politički i kulturni izgled Zadarskih otoka nakon četiri stoljetne mletačke vladavine, da nije bilo naših glagoljaša! Na području zadarskoga otočnoga arhipelaga glagoljaši su časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. Izvor [Vladislav Cvitanović, Glagoljica na Zadarskim otocima].
Bibliografija don Vladislava Cvitanovića ljubaznošću
mons.dr.
Pave
Kere.
Potpis D. V. Cvitanovića kruzivnom
(brzopisnom) glagoljicom u Velom Ižu
iz 1952.
Potpis "Citanović Vladislav, glagoljiaš" brzopisnom
glagoljicom,
u Velom Ižu 1954.
Zahvaljujem gđi. Grozdani Franov-Živković na poslanim glagoljičkim
potpisima don Vladislava Cvitanovića.
Vladislav Cvitanović bio je suradnik Hrvatske enciklopedije dr. Mate Ujevića, vidi svezak II str. 638.
Don Blaž Cvitanović
i don Vladislav Cvitanović.
Fotografija
ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.
Pismo don Vlade Cvitanovića Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu u vezi oduzetih matičnih knjiga pisanih glagoljicom:
mogu biti vraćene župnim uredima - arhivima, tada tražimo svi župnici, da se iste pohrane u Državnom arhivu u Zadru, gdje će biti dobro čuvane i gdje će biti pristupačne za nauku.
Don Vlade Cvitanović učio je kao dijete za vrijeme ljetnih praznika kod svog strica, takodjer glagoljaša - don Blaža Cvitanovića. Don Blaž Cvitanović (Veli, Iž 1844.- Veli Iž, 1932.) poznat je po svojoj zbirci 787 vrsta školjaka koja se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Splitu (manji dio je u Institutu za oceanografiju).
Dne 11. svibnja 2011. mons. dr. Pavao Kero održao je predavanje na redovitoj mjesečnoj tribini Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu pod naslovom: Vladislav Cvitanović, svećenik i glagoljaš, život i djelo. Poslušajte to predavanje: [MP3].
1. Don Blaž CVITANOVIĆ
(1844. do 1932.), glagoljaš, konkiliolog, bio je sakupljač
školjaka svjetskoga glasa. Rodio se u V. Ižu 1844. Gimnaziju
i
bogosloviju završio u Zadru, a župnikovao 49 godina od
Božave,
Molata-Brgulja, Neviđana, Petrčana, Škabrnje i Velog Rata. U
svim župama vodio Župnu kroniku i uredio Knjigu godova.
Pod utjecajem vršnjaka i prijatelja iz gimn. dana
prirodoslovca
Špire Brusine (Zadar, 1845.-Zagreb, 1908.) počeo je
u
svojoj 61. godini sakupljati školjke, proučavati ih i slati
kolegi Brusini u Zagreb i različitim europskim muzejima
(Innsbruck, Palermo, Trst …). Za župnikovanja u V.
Ratu
uredio je zbirku od 792 vrsti školjki samo iz tog kraja.
Među
njima pronašao je i šest novih vrsta, dotad
nepoznatih.
Svoja istraživanja objavio je u 15 nastava ka u zadarskoj
Smotri
Dalmatinskoj 1911. godine. Svoju je zbirku don Blaž 1917. predao Zadru.
Ona je 1920. god. prenesena u splitski Prirodoslovni muzej na Marjanu.
Don Blaž, skroman i pobožan glagoljaš,
štovatelj
Gospe Marije, svojim se radom velikodušno odužio
svojoj
Crkvi i narodu.
2. Don Vladislav
CVITANOVIĆ
(V. Iž 1894. Zadar 1973.) glagoljaš, istaknuti je
povjesničar glagoljaštva, znanstveni radnik na području
istraživanja prošlosti i baštine
zadarskog područja.
Bio je stalni vanjski suradnik Instituta HAZU u Zadru.
Rodio se u V. Ižu 15. veljače 1894. I gimnazijske i teološke
nauke završio je u Zadru (1906.-1918.). Svećeničku službu
vršio je u Salima, Brbinju, Velom Ratu, Ražancu i Velom Ižu.
Umro je u Zadru 1973. godine u 79. godini života i 55.
svećeništva. Skroman, uslužan, marljiv. Zaljubljenik u
povijesnu
hrvatsku starinu, glagoljsku baštinu djedova.
Obradio je
240 glagoljskih kodeksa, napisao sažetke povijesti 48 naših
župa
te kronološki popisao svećenike glagoljaše,
rođene u tim
župama, kao i podatke o župnicima koji su ih pastorizirali.
Iz požutjelih glagoljskih kodeksa oživio je marljivi don Vlade
likove 3.077 naših popova glagoljaša te
utvrdio
mjesto i vrijeme njihova rođenja, djelovanja i smrti. Trebalo bi sve
njegove vrijedne kompendije, mini-monografije, naših župa
pronaći, prikupiti, srediti i tiskom objaviti! Time bi se u novom
svjetlu upoznala slika kulturnog života naše
nadbiskupije,
kao i vrijednost životnog djela i lika povijesnog istraživača,
izvornog rada glagoljaša don Vladislava
Cvitanovića.
Znanstveni rad don Blaža i don Vladislava Cvitanovića skromno je
prikazan u Hrvatskom biografskom leksikonu, sv. 2., Zagreb 1989.
3. Don Ante
Marija dr. STRGAČIĆ
(Veli Iž 1901-Zadar 1971.), glagoljaš, povjesničar).
Rodio
se u V. Ižu 1. siječnja 1901. Poslije srednje škole u Zadru
završio je Teološki fakultet u Ljubljani. Kao
župnik
služio je u Sestrunju i Luci, a potom župnikovao 25 godina u Salima na
Dugom otoku (1924.-1949.). Osobito je bio plodan njegov rad u
društvima katoličke akcije, rad s orlovima i križarima.
Doktorirao je 1941. godine na Teološkom fakultetu u
Ljubljani s dizertacijom “Kršćanstvo u
rimskoj
provinciji Dalmaciji do Milanskog edikta 313.”
Iz Sali prelazi 1949. u Zadar te prima službu u Povijesnom arhivu a
potom dužnost honorarnoga višeg predavača pomoćnih
povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Ponajviše
je proučavao političku i kulturnu povijest Zadra i Dalmacije.
Iz
tog područja objavio je 58 naučnih rasprava. Među njima se osobito
ističu: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim
ustanovama
grada Zadra” (Zbornik Zadar, Zagreb 1964. izd. MH,
str.373-429.)
i rasprava Papa Aleksandar III. u Zadru (Radovi Inst. JAZU, 1954.,
sv.!.). Vrijedni arhivski radnik i znanstvenik.
Suvremena nadahnuća - Boguslav Lega, Moskva, 1999.
Šimun Klimantović, Šimun Glavić, Franjo Depope, Stjepan Ivančić
Brojni znani i neznani glagoljaši - popi i redovnici po selima zadarske i splitske nadbiskupije; u splitskoj poglavito u Poljicima.
Glagoljički natpisi
Sačuvano blizu 120 glagoljičkih natpisa i grafita u Dalmaciji (Nedo Grbin - blizu 115), još petnaestak koji su postojali ali su izgubljeni, u Zadru i okolnim mjestima sačuvano 114 glagoljičkih natpisa i 4 grafita, 10 ih je od 19. st. do konca 20. uništeno, jedan od groma, jedan od bombardiranja u 2. Svjetskom ratu. Iz 15. st. je 10 natpisa, iz 16. st. je 30, iz 17. st. 30, iz 18. st. 52, iz 19. st. 2, a iz 20. st. 3.
Najstariji poznati natpis iz zadarskog područja je iz 1442., uništen vjerojatno za vrijeme 2. Svjetskog rata, ali sadržaj je poznat.
Glagoljički natpisi, Poljana, otok Ugljan, Tomislav Mihatov
Nedo Grbin: Glagoljica u Sali [PDF], objavljeno u Župa Sali, o 400. obljetnici dogradnje župne crkve svete Marije 1581-1981, Sali 1981 (zahvaljujem g. Davoru Klarinu na posudbi knjige; D.Ž.)
Don Amos Rube Filipi: Saljske crkve i kratka povijest Sali [PDF], objavljeno u Župa Sali, o 400. obljetnici dogradnje župne crkve svete Marije 1581-1981, Sali 1981
Amos Rube Filipi: Biogradsko-Vransko primorje u doba Mletačko-Turskih ratova [PDF], str. 503-596, u Povijest Vrane, JAZU (od 1991. HAZU), Zadar 1971
U crkvi sv. Marije u Sali postojao brevijar iz 14. st., ali je nestao
Glagoljički
natpis iz 1632.
ispod preslice na crkvi sv. Lovre
na groblju u Lukoranu.
Crkva
sv. Lovre na lukoranskom
groblju, otok Ugljan, u pozadini je selo Turkija
Glagoljički
natpis u mjestu
Ugljan na otoku Ugljanu. Foto D.Ž.
Foto D.Ž.
Grob Šimuna
Kožičića Benje,
biskupa modruškog,
Franjevački samostan sv. Jeronima
u Ugljanu, na
istoimenom otoku. Foto D.Ž.
Crvkica sv. Hipolita kod
Ugljana na istoimenom otoku, s glagoljičkim natpisom iz 1732.
(zahvaljujem g. Tomislavu Mihatovu na fotografijama i g. Seni Markulinu
na informaciji)
Brodić
Kalumito u gradskoj luci
u Velom Ižu na otoku Ižu.
Na slici dolje pored brodića stoji g. Mladen Bačić iz Lukorana na otoku
Ugljanu,
gdje je rođen fra
Šimun Klimantović
Foto D.Ž.
Nadvratnik
župne crkve sv.
Marije u mjestu Sali na Dugom otoku, s glagoljičkim natpisom
koji bilježi dogradnju crkve (zahvaljujem g. Davoru Klarinu na
fotografiji):
1581., na 1. zenara bi početa
fabrika crikve svete Marije Sali na vrime počtovanoga domina Matula
Batalića parohijana, Antona Krajine, Antona Račića, Jurja Marinsića,
Marijana Brzičića, na slavu Božju i rečene njega Divi Marije, amen.
Lijeva strana nadvratnika u crkvi sv. Marije u Salima s
uklesanim glagoljičkim štivom. Foto D.Ž.
Desna strana nadvratnika u crkvi sv. Marije u Salima s
uklesanim glagoljičkim štivom. Foto D.Ž.
Glagoljaška župna crkva sv. Marije u Salima na Dugom
otoku. Lijevo se nalaze vrata s glagoljaškim nadvratnikom prikazanim
gore.
Foto D.Ž., za Veliku Gospu 2015. Marame predstavljaju darove saljskih
mornara svojim obiteljima, suprugama i djevojkama,
donesene s raznih strana svijeta.
Nadgrobna ploča uzidana u
župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku,
s glagoljičkim natpisom (foto Davor Klarin):
To je grob Luke
Jivančića i njegova sina dom Grgura. Let Gospodinovih 1582.
Glagoljički
natpis uzidan u
župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku
(foto Davor Klarin)
G. Nikola Piasevoli s procesijskim križem iz 16. st.
u župnoj crkvi sv. Marije u Salima na Dugom otoku.
Križ sadrži pozlaćenu pločicu ispisanu hrvatskom glagoljicom. (Foto
D.Ž.)
Pozlaćena pločica ispisana hrvatskom glagoljicom na procesijskom križu
iz 16 st.
u crkvi sv. Marije u Salima (foto D.Ž.):
Vznesena jest sveta Bogorodica
nad liki anjel v nebeska cesarstvija.
Grobni natpis iza crkve sv. Marije u Salima:
To je grob do(m) Mihovila
Florinovića i njegovih ostalih. Let Božjih 1558. Foto D.Ž.
Na saljskom groblju pored crkve sv. marije nalazi se veliki križ, koji
na dnu ima
natpis glagoljicom, s početka 1990tih godina (foto D.Ž.):
Foto D.Ž.
Glagoljički
natpis na crkvenom
zvonu, Pakoštane: Sv.
Antone, moli za ni (=za nas), v ljeto
1905. Pakoštane je
mjesto u kojem je jedno vrijeme živio hrvatski general Ante
Gotovina, inače rodom iz Tkona na otoku Pašmanu. Foto Ivica
Glavan.
270 glagoljičkih matičnih knjiga, knjiga bratovština, godara, bilježnica i isprava sa zadarskog i šibenskom, većina matičnih knjiga je u Državnom arhivu u Zadru
Matične knjige iz Škabrnje uništene, glagoljički natpis na zidu crkve (Nedo Grbin).
Mnogo bilježaka o glagoljičkim knjigama i u latinskim zapisima u Državnom arhivu (fra Petar Runje), u 14. i 15. st. iz zapisa zadarskih bilježnika znamo da je bilo 15 misala, 20 brevijara, 3 psaltira, 1 BIBLIJA (1380.) i 12 drugih knjiga
U Zadru je u srednjem vijeku postojao Hrvatsko-glagoljički misal pisan latinicom, vidi [Runje, Staroslavenski misal pisan latinicom]. Naime, u Zadarskom arhivu postoji dokument iz 1473. koji spominje da je zadarski svećenik Ivan Krizmanov ostavio svoj misal pisan latinicom i hrvatskim jezikom svojem učeniku Šimunu Nesgoroviću.
U zadarskom Državnom arhivu je pored matičnih knjiga i 310 oporuka pisanih glagoljicom od 1550. do 1779. (bile pohranjene u pismohranama zadarskih knezova).
U Muzeju grada Šibenika čuva se 218 oporuka i 22 druge isprave (Ante Šupuk).
U Povijesnom arhivu u Splitu čuva se zbirka Garanjin-Fanfonja s preko 140 raznih isprava i 4 odlomka matičnih knjiga iz Sukošana iz 17. do 19. st.
U Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se oko 110 glagoljičkih rukopisa sa zadarskog područja i desetak sa šibenskoga: npr. Regule sv. Benedikta (13. ili 14. st.), Pašmanski brevijar (14. st.), Zbornik Šimuna Glavića (1529.-1557.), Tkonski zbornik (prva polovica 16. st.), Grdovićev zbornik (poč. 18. st.) i drugi.
Glagoljicom pisana Regula sv. Benedikta (13. ili 14. st.) predstavljaju jedan od najstarijih poznatih prijevoda Regule s latinskog na živi jezik (hrvatski crkvenoslavenski). Sačuvano je 60 od ukupno 70 stranica, koje su benediktinci morali znati napamet. U 13. i 14. st. u Hrvatskoj postoji 70 muških i 20 ženskih benediktinskih samostana (Ostojić).
Dragutin Antun Parčić (a ne "Garbić", kako je navedeno u reprezenativnom Katalogu velebne izložbe posvećene Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom) je u 19. st. priredio malu mjedenu pločicu u obliku kvadratnog pečata s kratkom glagoljaškom molitvom u četiri redka na glagoljici. Pločica se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, a ima sljedeći sadržaj:
Pločica je bila izložena u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu koncem 2016. i početkom 2017. (U predzadnjem redku umjesto slova zemlja stoji zelo.) Pločica je opisana u popratnom katalogu izložbe (sa spomenutom pogreškom), a na slici dolje prikazana su prva tri redka glagoljičkog štiva:
Na pečatu su, razumije se, glagoljička slova uparana zrcalno. Prikazana
su prva tri redka pečata.
Podrobnije pogledajte u prikazu o Dragutinu Antunu Parčiću.
Od 14. st. ima dosta podataka o glagoljaškoj misi u gradskim crkvama u Zadru. Crkvena književnost glagoljaša iz 14. st. i ranije je preteča i temelj hrvatske renesansne književnosti u 15. st.
Žarište nastojanja oko hrvatskoga jezika u hrvatskoj crkvenoj književnosti je u Zadru (Franjo Fancev).
Berčićeva zbirka od 1872. u Rusiji u Petrovgradu, komad lista misala iz Brbinja Berčić stavlja čak u 12. st., iz 13. st. su dva lista brevijara iz Tkona, ulomak brevijara iz Ugljana, i dio lista brevijara iz Brbinja, iz 14.-16. st. veći broj odlomaka; iz Berčićevih zapisa se vidi da najveći broj odlomaka potječe sa zadarskih otoka.
U Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Padovi je barem 18 glagoljičkih isprava (poklon plemićke obitelji De Ponte iz Zadra).
Kod Artura Cronie u Rimu je bio svežanj hrvatskih glagoljičkih isprava, ali ne zna se gdje je sada.
U Gradskoj knjižnici u Trstu se nalazi knjiga bratovštine crkve sv. Marije u Ugljanu iz 1617. do 1872.
U Državnom arhivu u Zagrebu čuva se 7 naredaba zadarskih knezova, knjižica sa 630 stihova ("Ištorija od dvih žen ugljanskih" iz 1740), gramatika iz 1823. "Pismenstvo jazika slovinskago".
U Sveučilišnoj knjižnici u Splitu jedna bilježnica dijelom ispisana kurzivnom glagoljicom i 12 spisa s otoka Žmana (došle su kao dar 50-tih godina 20. st.), još neobrađeni.
U NSK u Zagrebu je pergamentna knjižica koju je napisao fra Šimun Klimantović 1511.
Fra Marko Kuzmić Zadranin, Govorenia duhovna, 1724-1725 (zbornik crkvenih govora itd.; neobjavljen udžbenik za glagoljaški podmladak i za "parokijane") piše da su
Govorenia duhovna... vele potribna u našem harvatskom ali slovinskom jeziku i hotih ga ispisati u svoj vlastiti jezik materinski i slovmi slovinskimi, zašto slovmi šćavetanskimi mnoge riči ne mogu se vele dobro ispraviti kako slovinskimi... kako rekosmo, mi Hrvati imamo veće slovov, a to 32 od kojih tri postavljeno [samo] u broj [zelo, iže, ot]... ([Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 96)
Fra Marko Kuzmić Zadranin napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu Govorenia duhovna, koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka, 1724/1725. Imao ju je namjeru objaviti i tiskom. Knjiga se u rukopisu čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo, kao što smo vidjeli, na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:
Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu
U Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu je "Libar brašćine Gospe od Začeća na Zaglavi i u Žmanu", 17. i 18. st., Klimantovićev zbornik na 230 listova dovršen 1512., Datija i prijatija samostana sv. Pavla na Školjiću 1591.-1675. i još 15 raznih knjiga i knjižica, kao i 4 isprave sa Školjića, Zaglava i Zadra.
Prema informaciji koju sam dobio ljubaznošću g. Svetka Ušalja, iz župe Sutomišćica, Preko (Poljane) postoje glagoljičke matice krštenih, vjenčanih i umrlih (od 1815. do u 19 st.), Gruško - Zadar ima matice krštenih i vjenčanih (17. st.), a iz mjesta Iž s istoimenog otoka ima matice vjenčanih iz 17. st.
Obiteljski arhiv dr. Iva Petriciolija u Zadru posjeduje 36 isprava iz 17. i 18. st.
Kod obitelji pok. Šime Grandova u Salima je diobeno pismo iz 1735. i jedan kupoprodajni ugovor iz 1794., kod obitelji Petra Piasevolija je kupoprodajni ugovor iz 1805., kod obitelji Milivoja Ugrinića u Biogradu su tri pisma iz 1756. i 1764., a kod obitelji Nede Grbina u Zagrebu je dio jedne madrikule iz Sali iz 17. i 18. st.
Ivan Šindija: Bibinjski korijeni, Matica hrvatska Zadar, 2003., uključene i glagoljičke matične knjige (obradio mons.dr. Pavao Kero)
Tiskane knjige - 249 primjeraka samo na zadarskim otocima (po Vladislavu Cvitanoviću), uglavnom tiskane u Rimu, od Levakovićeva misala iz 1631. do Parčićeva misala iz 1905.
Zadar je u svojoj povijesti nosio atribut "glagoljaškoga grada" (Nedo Grbin). Na temelju istraživanja Darka Dekovića znademo da je i Rijeka nekada bilo urbano glagoljaško središte. Vidi njegovu monografiju (doktorsku disertaciju) "Istraživanja o Riječkome glagoljaškome krugu".
Važnost benediktinaca (i benediktinaca glagoljaša) u Hrvatskoj; Ivan Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, I, II, III, Split, 1963.-1965.
Don
Pavao Kero, Zadar 2008.,
opisuje pred iznenađenim gostima iz Zagreba golemu zbirku glagoljičkih
knjiga i rukopisa zadarskoga područja.
Iskreno zahvaljujemo na gostoprimstvu i susretljivosti. Posjet je
organiziran
u sklopu Glagoljaškog
tromjesječja 2008. Foto D.Ž.
Mr.sc.
Grozdana
Franov-Živković, ekspert za brzopisnu glagoljičku bašćinu
zadarskoga područja,
pokazuje jednu od mnogobrojnih glagoljičkih knjiga pisanih kurzivnom
glagoljicom. Foto D.Ž.
Foto D.Ž.
Don Amos Rube Filipi u vrlo lijepom i iscrpnom članku "Popovi glagoljaši na visini svoga poziva" koji je objavljen Vjesniku zadarske nadbiskupije 1964., piše da su svećenici glagoljaši bili na visini svoga poziva. Upravo na temelju izvješća vizitatora don R.Filipi kaže "...- da je glagoljsko svećenstvo Dalmacije bilo upravo na zamjernoj moralnoj visini, na kudikamo većoj nego su bila prečasna gospoda u gradovima. No, oni su isto tako bili " - i učitelji i savjetnici, pravi vođe svoga naroda...". Samo zbog siromaštva su ih smatrali neukima. I dalje kaže don A.R. Filipi: "...Pod njihovim crnim seljačkim odijelom croatico more confecto skrivalo se znanje, koje je bilo na suvremenoj visini, skrivalo se dobro srce, koje je ljubilo svoj narod i vodilo ga u njegovim teškim borbama, skrivala se čestita duša, čestitija od onih s finim i opeglanim odijelima... Bili su neprobojni bedem protiv raznih infiltracija. Budno su čuvali i časno sačuvali današnjim i budućim pokoljenjima ne samo vjeru, nego i staroslavensku službu Božju, a donekle i narodnost..." Za više pojedinosti vidi [Ive Livljanić].
Az buki vidi glagole dobro jest živite zelo zemla
Flash animacija. Zahvaljujem g. Ivanu Glavanu iz Zadra
Nadbiskupska kurija u Zadru vodila je dopisivanje i na hrvatskom jeziku, i to glagoljicom, vidi [Pavao Kero, str. 116]. To je na pr. vidljivo iz okružnice biskupa Kalina iz 1565. o odredabama Tridentskog koncila.
Zanimljivo je da je na otoku Silbi godine 1714. u jednoj glagoljičkoj matici evidentirana "majka Anica Tudor z Rušije" (tj. iz Rusije), vidi [Pavao Kero, str. 118].
Kao jedan osobito opsežan glagoljični kodeks spomenimo Kuzmićev zbornik, pisan u Zadru, u Samostanu sv. Ivana 1724.-25. On ima čak 613 listova, tj. 1226 str.
Zadnja poznata crkvena uporaba glagoljice u matičnim knjigama poznata je do godine 1873., u mjestu Kali na otoku Ugljanu. Te posljednje zapise glagoljicom je pisao svećenik don Šime Mašina u godovima mrtvih, vidi [Pavao Kero].
Hrvatska glagoljica rabila se i u Ravnim kotarima u zaleđu Zadra. Sačuvani su glagoljički rukopisi iz sela Bubjani u Ravnim kotarima, između Tinja, Raštana i Sikova, koje je nestalo turskim osvajanjima u 18. st.; selo Tinj je teško stradalo za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku 1991.-1995. Vidi [Pavao Kero, Glagoljska madrikula Bratovštine sv. Petra i sv. Ivana Krstitelja u Tinju i Bubjanima 1723.-1767.].
U gradu Bakru postoji veliki glagoljički natpis uklesan na kamenom nadvratniku iznad ulaza u Kaštel Frankopan.
Foto D.Ž.
Natpis govori o tome kako
je Jerolim
Zadarski godine 1530.,
vrhovni zapovjednik kraljevske vojske u
tom području, zapovijedio da se grad Bakar utvrdi kulama protiv napada
Turaka. Zahvaljujem g. Darku Glückseligu na
fotografiji.
Ajmo dico glagoljati, Danijela Deković, Turanj i sv. Filip i Jakov
Prof. Danijela Deković je predsjednica Udruge glagoljaša Zadar, osnovane 2012. Adresa Udruge je SICU, Trg Opatice Čike 1, 23000 Zadar (SICU = Stalna izložba crkvene umjetnosti).
Stalna izložba glagoljice u Zadru (u prostoru SICU - Stalna izložba crkvene umjetnosti), Trg opatice Čike 1, Zadar, [VIDEO]
Rujna 2012. svečano je otvorena stalna postava izložbe pod nazivom „Glagoljica na zadarskom području". Da je zadarsko područje bogato glagoljskom baštinom najbolje pokazuje broj kamenih spomenika koji su pronađeni na našem području. Na zadarskom području nastale su i brojne liturgijske knjige, od kojih su najvažnije Berlinski misal Bartola Krbavca, Beramski i Newyorški misal kao i Hrvojev misal. Veliku važnost imaju i Pašmaski brevijar, Regula sv. Benedikta i Misal hrvatski. Iako će mnogi građani koji nisu najupućeniji u povijest ovog pisma, glagoljicu na prvi mah, povezati s Istrom i Kvarnerom, zadarsko područje rasadnik je glagoljske pismenosti. Nakon otvorenja predstavljen je program 3. festivala „Slovo rogovsko" - sabora mladih glagoljaša koji će se održati od 12. - 16. rujna 2012.
Literatura:
Temeljne monografije:
Petar Runje: Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Gradska knjižnica Zadar, 2005, ISBN 953-7204-07-5
Mons. dr. Pavao Kero,
(ed.): Popis
glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije,
Stalna izlozba crkvene
umjetnosti, Zadar 2008. (u knjizi je popisano čak 430
glagoljičkih kodeksa koji
potječu iz 70tak župa Zadarske
nadbiskupije;
ima ih još i više - kodeksi
Bartola Krbavca (kao na pr. Berlinski misal iz 1402.), neki kodeksi iz
Berčićeve zbirke (kao na pr. Klimantovićevi
zbornici),
možda New
Yorški misal, možda čak i Hrvojev misal.
Opsežan i vrlo značajn rad:
Nedo Grbin: Glagoljski spomenici na Zadarskom području, Iskoni bĕ slovo – Zbornik radoiva o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i crkvi svetog Ivana Krstitelja, Zagreb 2001.
Časopisi: Slovo, Zadarska revija, Zadarska smotra, Croatica Christiana Periodica, zavičajni i župski časopisi (Kualjski lumin), Slovo Rogovsko, Bašćina
Stalna izložba glagoljice u Zadru (u prostoru SICU - Stalna izložba crkvene umjetnosti), Trg opatice Čike 1, Zadar, [VIDEO]
Institucije:
Hrvatska glagoljička bašćina na Cresu i Lošinju
Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu europske kulture