Darko Žubrinić, 2002.
Juraj Slovinac (latinski Georgius de Sclavonia, francuski Georges d'Esclavonie ili de Sorbonne, 1355/60 - 1416) rođen je mjestu Rayn u Akvileji ("...de Rayn Aquilegiensis diocesis", možda Brežice u današnjoj Sloveniji). Njegovo ime u izvorima dolazi kao Georgius de Rayn, Georgio de Rayn, d'Esclavonia, de Sorbonna, a neki stručnjaci smatraju da nije sigurno da se Rayn odnosi na Brežice. Bio je glagoljaš i latinist,
- student na znamenitom pariškom sveučilištu od 1378. do 1382.,
- duhovni pisac i profesor bogoslovije na istom sveučilištu Sorbonne-i (od 1394. do 1403.),
- te od 1404. u crkvenoj službi u gradu Toursu.
Bio je teološki pisac, a napisao je hrvatski abecedarij i osnovne kršćanske molitve glagoljičkim pismom oko godine 1400.
Radi se o maloj glagoljaškoj početnici, koju je Juraj pisao po sjećanju, a sadrži Očenaš, Zdravomariju, Vjerovanje Nicejsko, Vjerovanje Apostolsko i psalam Smiluj mi se Bože. Iznad svakog glagoljicom pisanog retka nalazi njegova transkripcija latinicom. Rukopisi se čuvaju u Gradskoj knjižnici u Toursu. Ovim tekstovima očevidno je htio pokazati svojim francuskim kolegama da osim hebrejskog i grčkog pisma postoji izvorno hrvatsko pismo, kako ga on naziva:
Istud alphabetum est Chrawaticum
(Ovo je hrvatski alfabet)U istom štivu, nekoliko stranica dalje, Juraj piše
(Biskup Hrvatske je prvi koji poznavajući oba jezika,
kako latinski tako i hrvatski,
slavi misu na jednom i drugom jeziku, već prema vlastitom nahođenju.)
Godine 1401. doktorirao je teologiju, a 1403. njegovo ime uključeno je u popis profesora sveučilišta u Parizu. Prema Dragici Malić (vidi [D. Malić, Prilog..., str. 229]), Juraj je prvu poznatu glagoljašku početnicu napisao negdje u zadnjem desetljeću 14. st. vjerojatno kao profesor pariške Sorbonne, i to radi poučavanja francuskih studenata hrvatskoj glagoljici. Početnica je napisana na zadnjim, praznim stranicama jednog kodeksa.
Od 1404. također je kanonik i ispovjednik u Toursu, u ženskom samostanu Beaumont. Svojom knjigom Le chasteau de virginite (Tvrđava djevičanstva), pisanom na latinskom i francuskom jeziku, ušao je u povijest francuske i europske književnosti. Postoje mnogobrojne njene kopije iz 15. st., kao i tri tiskana francuska izdanja iz 1505., 1506. i 1510. te jedno latinsko iz 1726. To pokazuje njegovu iznimnu popularnost u ondašnjoj Europi. Sačuvani rukopisi, među inim i glagoljički, smješteni su u Gradskoj knjižnici (nekadašnjoj Katedralnoj knjižnici) u Toursu. U Sveučilišnoj knjižnici poznatog američkog sveučilišta Yale nalazi se jedan primjerak Jurjeva pisma koji prethodi onome koji je Juraj predao svojem kumčetu Isabelle de Villeblanche dne 31. prosinca 1411. U opisu Jurjeva pisma čitamo imena poznatih kolekcionara u čijem je vlasništvu tijekom nekoliko stoljeća bio taj tekst. Među njima je i Sir Thomas Phillips, znameniti engleski kolekcionar iz 19. st., jedan od najvećih u povijesti. On je bio i vlasnikom tzv. Njujorškog misala (The New York Missal), hrvatsko-glagoljičkog misala podrijetlom iz ličkog ili zadarskog područja s početka 15. st., koji se danas nalazi u The Pierpont Morgan Library, najvećoj knjižnici u New Yorku (u njoj se čuva i najveća zbirka djela Julija Klovića).
Juraj Slovinac bio je veoma ponosan na Istru, na koju se izrjekom osvrće kao na dio svoje hrvatske domovine:
Istria eadem patria Chrawati
Pogledajmo jedan od rukopisa Jurja Slovnica, na kojem se nalaze glagoljički zapisi molitava Zdrava Marie i Vjerovanja Nicejskog. Kopiju jednog rukopisa Jurja Slovinca dobio sam ljubaznošću akademika Franje Šanjeka prigodom njegova predavanja održanog 2000. na tribini Društva prijatelja glagoljice, kojim je obilježeno 600 godina od Jurjeva stvaralaštva u Francuskoj.
Čitanje ovih dviju molitava prikazat ćemo sada detaljno tako, što ćemo tu stranicu podijeliti u tri dijela. Primijetite da je tekst molitava pisan hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, s elementima ikavskoga govora.
Na sljedećoj interktivnoj mapi (Zdrava Marie) postavljanjem strelice miša na odgovarajuću riječ dobit ćete njeno latinično čitanje. Pri tom je nužno da cijela mapa zajedno s njenim početkom bude na vašem ekranu. Iz tog razloga je malo niže mapa za Vjerovanje Nicejsko podijeljena u dva dijela.
Pogledajmo sada molitvu Vjerovanje Nicejsko:
Vjerovanje Nicejsko (nastavak):
Pogledajmo stranice koje je ispisao naš Juraj. Na tim stranicama nalazi se i tekst još jedne ruke, Pavla iz Krbave, koji je na jednom mjestu govori o knezu Jurju, tj. o svom profesoru na Sorboni.
Na petom listu Juraj navodi popis jedanaest glagoljaških biskupa (na latinskom):biskup krbavski
biskup kninski
biskup krčki
nadbiskup splitski
biskup trogirski
biskup šibenski
nadbiskup zadarski
biskup ninski
biskup rabski
biskup osorski
biskup senjskiU bilješci na istoj stranici pisanoj latinskim jezikom ističe da je hrvatski biskup bio prvi koji je poznavajući oba jezika, latinski i hrvatski, misnu žrtvu slavio čas na jednom a čas na drugom jeziku, kako je već smatrao uputnim.
Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet.
Uz rub desne strane spomenutog lista nalazi se zapis Istria eadem patria Chrawati.
Na šestom listu čitamo zapis:
Poklonenje i pozdravenje knezu Jurju kako momu gos-
podinu plemenitomu dam ti viditi da sam
zdrav Božju milostju i svete Marie Gospoe.Zahvaljujem dr. Dragici Malić na posudbi fotografija originalnog rukopisa iz Toursa.
Juraj Slovinac je u svojoj oporuci izrazio želju da se sveta Misa zadušnica za njega održava dan nakon dana sv. Jeronima, tj. na 1. listopada. Godine 2010. je Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba potaknulo održavanja svete Mise za Jurja, a prema ideji o kojoj je puno ranije pisao Henrik Heger-Juričan, izv. profesor na pariškoj Sorboni u mirovnini. Dne 1. listopada 2010. u 18 sati u Zagrebačkoj katedrali slavila se svečana sveta Misa zadušnica za Jurja Slovinca (1355./1360. - 1416.), svećenika glagoljaša, asketsko-teološkog pisca, profesora na pariškom sveučilištu Sorboni, autora prve hrvatske glagoljičke rukopisne početnice. Misno slavlje predvodio je mons. dr. Juraj Batelja. Naglasak tijekom mise je na Jurjevim mislima:
Godine 2016. je dne 1. listopada u Zagrebačkoj katedrali svečano obilježena 600. obljetnica smrti Jurja.
Tablica hrvatske glagoljice Jurja Slovinca
Hrvatske glagoljičke početnice za djecu
Hrvatska glagoljička kultura s osvrtom na Francusku
Zanimljivo je da su u dokumentaciji koju su hrvatski svećenici, u prvom redu Božo Milanović, priredili za potrebe međunarodne konferencije u Parizu održane 1946. godine, tijekom koje se rješavala sudbina Istre, navedeni zapisi Jurja Slovinca pisani u Parizu oko 1400., kao i njegov zapis "Istria eadem patria chrawati" (Istra je domovina Hrvata). Vidi Uloga hrvatske glagoljice za političu sudbinu Istre nakon II. svjetskog rata.
Potezi u tablici hrvatske glagoljice po Jurju Slovincu iz oko 1400.
Literatura:
Franjo Šanjek i Josip Tandarić: Juraj iz Slavonije (oko 1355/60-1416) profesor Sorbonne i pisac kanonik i pentencijar (ispovjednik) stolne crkve u Toursu, Croatica Christiana Periodica 13, Zagreb 1984, str. 1-23- Franjo Šanjek:
- Crkva i kršćanstvo u Hrvata, KS, Zagreb, 1988 (str. 177-180 i 335-339)
- Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, KS, Zagreb 2000
- Josip Leonard Tandarić: Glagolski abecedarij pentencijara Jurja iz Slavonije, Hrvatsko glagoljska liturgijska književnost, str. 41-50
- A. Vernet: La 'premiere minute' du 'Chasteau de Virginite' de Georges d'Esclavonie (1411), Muenchener Beitraege 32 (1982) pp. 233-47.
- Henrik Heger, Janine Matillon: Les Croates et la civilisation du livre (Hrvati i civilizacija knjige) Actes du 1er symposium international d'études sur l'aire culturelle croate (Radovi s prvog međunarodnog simpozija o proučavanju hrvatskog kulturnog ozračja). Publiés par Henrik Heger et Janine Matillon. Paris, Presses Universitaires de Paris - Sorbonne, 1986, 116 str.
- Joelle Bouzereau: Recherches sur Le Chasteau de virginite de Georges d'Esclavonie, diplomski rad, Sorbona, Paris, pod vodstvom Henrika Hegera
- Joelle Bouzereau: La vie contemplative : d'apres le Chasteau de virginite de Georges d'Esclavonie, Croatica Christiana Periodica, 24 (2000), 45, str. 21-27.
- [Dragica Malić]
- Stanko Tenšek: Hrvat - profesor na Sorboni i francuski književnik [PDF], Croatica Christiana Periodica, br. 54 (2004), 137-148.
- Yale University Library, SAD
Juraj Slovinac (na engleskom)- Juraj Slovinac: Dvorac djevičanstva (1411.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.
- Antonija Zaradija Kiš: Louis Leger (1843. - 1923.) i Juraj iz Toursa (1355./60. - 1416.) [PDF], Slovo, sv. 56-57 (2006-07), 627-644, Zagreb 2008.
- Louis Leger, na francuskom
- Zrinka Novak: Juraj Slovinac - teolog i profesor pariške Sorbone, Croatica Christiana Periodica, Vol.65 No.- Kolovoz 2010., str. 19-28.
- tečaj glagoljice u Lužnici
- Gregorii de Sclavonia: TVENDA VIRGINIS, Deo cosecratae sanctimonia, Ratisbonae, 1726 (digitalizirana knjiga, Columbia University); Ratisbona je grad u istočnoj Bavariji u Njemčkoj
- Franjo Šanjek: Les relations franco-croates dans le domaine de la culture, des études et des sciences, VIIIe-XIXe siècles, L'Harmattan, Paris 2015 (osobito str. 77-84)