Joja Ricov 1929.-2017.

MOJ ANTIFAŠIZAM

Ivi Mašini
en hommage


Joja Ricov u svom stanu u naselju Travno, Zagreb.
Kali, 25. ožujka 1929.- Zagreb, 23. siječnja 2017. Foto D.Ž.

  • Antitotalitarist
  • "Croataccio"
  • "Bezbožac i komunist"
  • "U partizanima"
  • Ledeni poput cijevi ili: okovani časnici
  • S revolverskom cijevi na grlu
  • "Suze sina razmetnoga"
  • Bilo zemlje Hrvata
  • Pod obogaljenim Kristom
  • "On peva život"
  • Revnosni Jožin Štief ili "Samo ti piši dalje"
  • "Pravo" lice Titonije
  • Sjekira u makiji
  • "Recite mi, Ricove, kako podnosite vojsku?"
  • Na "slobodi"
  • Zadavljeni Kanarinac
  • Sluga(va)na i kom-formista-noga
  • Ricov u croquisu
  • Antifašizam?

U Arvatiji, Pepelnice 1995.

Na ovom webu s ljubaznim dopuštenjem prof. Joje Ricova, preuzeto iz njegove knjige Nečastivome ubrk (obračuni), 1956-1995, Nakl. Lumin, Zagreb, 1997, ISBN 953-6289-091

 


Joja Ricov i Salvatore Quasimodo u Zadru 1957.


Joja Ricov i Salvatore Quasimodo u Kalima na otoku Ugljanu
(prva dvojica s desna)

Pisma talijanskog nobelovca Slavatore Quasimoda odaslana Joji Ricovu godine 1956 i 1957.


Zadar u 19. st., iz monografije Joje Ricova "Zadre moj, domajo",
HKD sv. Jeronima, Zagreb 2007.


Biografija

Joja (Joso) Ricov rodio se u Kalima (Zadar) 25. ožujka 1929. u obitelji otočkoga ribara. Osnovnu školu završio je u Kalima, gimnaziju u Zadru, Filozofski fakultet u Zagrebu.

Profesor slavistike. Pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritik i esejist, publicist i dramski pisac.

Kao Hrvat i antitotalitarist zlostavljan u talijanskoj klasičnoj gimnaziji Nadbiskupskog sjemeništa u Zadru, iz kojega je 1943. izbačen pod optužbom da je "bezbožac i komunist".

Sudionik Otpora okupatoru od srpnja '43, zatočenik u nacističkome konclogoru Musapstaan kraj Zadra '44, 17. srpnja 1959, neposredno po povratku s III. festivala jugoslavenske poezije Autoputom relacije Beograd-Ohrid, uhićen i zasužnjen u Zagrebu, zajedno s Ivom Mašinom. Po četiriipomjesečnom tamnovanju u samici Savske ceste 60, bez procesa izgnan u dvogodišnje zatočeništvo na "Grgur" do Golog otoka.

Meta črlenih jugonacista (hapšen, sumnjičen, saslušavan, premetan i zakidan - neosuđivan!), još od srednjoškolskih dana, nadasve od 1959. kontinuirano diskriminiran; odbijan, brisan, prešućivan u tisku i oficijelnim časopisima, pregledima, katedrama, antologijama, poglavito na TV i Radio Zagrebu gdje ga se brisalo i s vrpce emitiranih prevoditeljskih djela.

Od 1962-'63. umjetnički savjetnik kazališta "Trebbo" T. Comella u Milanu; od 1963-'67 dopisni urednik milanskog "D'ars Agencya", periodika za suvremenu umjetnost; od 1968-69. urednik "Hrvatskog književnog lista" i Zajednice pisaca TIN.

Od 1968-'84 audiorehabilitator u Centru SUVAG, član specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava prof. dr. Petra Guberine u Italiji. Kao lektor Državnoga i Katoličkoga sveučilišta u Milanu od 1973-'75. na obje katedre instalirao AVGS metodu za učenje stranih jezika, uveo i rasijao Italijom Verbotonalnu metodu za (re)habilitaciju slušno oštećenih. Član Društva književnih prevodilaca Hrvatske od 1956, HKD sv. Ćirila i Metoda od '66, Hrvatskog pagvaškog društva od '68, Zajednice samostalnih pisaca TIN od '68-70, Društva književnika Hrvatske od '74, Hrvatskog centra PEN-a od '88, talijanske književne institucije "Sindicato Libero Scrittori Italiani" (Rim) od '88, član predsjedništva HPU-a (Hrvatske paneuropske unije) od 1990.

Nositelj Međunarodne nagrade "Europa Arte" (Pariz, Zürich, Milano) za likovnu kritiku 1964.

Objavljena djela [do 1996.]:

  • Jesenas i danas (pjesnička zbirka osmorice s Tinom), Zagreb 1954;
  • Antologija talijanske poezije XX stoljeća - "Lykos", Zagreb 1957;
  • A veče je već tu - izbor iz poezije Salvatorea Quasimoda, "Zora", Zagreb 1958;
  • Marabunta - pjesme (1955-1959), HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1968;
  • Talijanska poezija XX stoljeća - proš. ant. izd. "Mogućnosti" MH, br. 11/12, Split 1972;
  • T(r)ajna paučina m(r)aka - pjesme (1975-1986), Vlastita naklada, Zagreb 1986;
  • Ušutkani - besjede (1960-1988), Vl. nakl., Zagreb 1989;
  • Svjetlosti ususret - ogledi s prepjevima (San Juan de la Cruz, Fray Luis de Leon, Miguel de Unamono, Sergio Corazzini, Giuseppe Ungaretti, Svatore Quasimodo) - "Sveta Baština", Duvno 1989;
  • Branimir - glagoljanja, Vl. nakl., Zagreb 1989;
  • Ča se i s nami morbinuaš - pisme i dramolozi (1987-1989), Vl. nakl., Zagreb 1989;
  • Salvatore Quasimodo: Čovječe moga doba - ant. izb. s ogl., "Logos", Split 1991;
  • Rapporto a Colombo - Raport Kolumbu, poema, "Kualjski lumin", Kali 1994;
  • Ivo Mašina - pitate me - tko je? - ogledi, "Lumin", Zagreb 1994;
  • Izvedena glagoljanja: Sveta Marija - Montecassino Hrvata (Zadar, 1970); In eorum sclavica lingua (Zadar, 1977); Karinskoj listini sučelice (Karin, 1979);
  • San Pietra Bernardonea (Zagreb, 1982); Sokolova Požega - Požarima stoljeća u prkos (Požega, 1985); Za tobom oče Antiću (Zagreb, 1990); Gospe Lurdska, hvala! (Zagreb, 1992).

P.S. Dvadeset rukopisa poezije, publicistike, antologija, govora, drama i ogleda - sužnji još uvijek ladica - vape za svjetlom dana!

[Autobiografija Joje Ricova, objavljena u djelu Joja Ricov: Karine, rano nam u zjeni (glagoljanja), Benkovac, 1996., ISBN 953-96517-0-2]


Djela objavljena nakon 1996. u Društvu hrvatskih književnika (DHK) sv. Jeronima u Zagrebu (vidi časopis Marulić br. 1, 2017., str. 235-236):

  • Slovoslovi (o-gledanja), 1954.-1999. (Zagreb, 2000);
  • Talijanski futurizam, s predcima i potomstvom. Antologija (Zagreb, 2004.);
  • Moj antifašizam. Autobiografija. Ogledi, putoslov, besjede (Zagreb, 2006.);
  • Zadre moj, domajo (Zagreb, 2007.)
  • Jarboli novecenta. Antologija. Izbor, prepjevi i bibliografijske bilješke s oglednim orisima  pjesnika (Zagreb, 2008.);
  • Slovo u samoboju. Ogled i zor (1957.-2007.) (Zagreb, 2008.);
  • (S)lovom u lik. Likovidi (1952.-2008.) (Zagreb, 2009.)

Nakladnička kuća Lumin:
  • Nečastivome ubrk (obračuni), 1956-1995, Nakl. Lumin, Zagreb, 1997, ISBN 953-6289-091


Joja Ricov: Karine, rano nam u zjeni (glagoljanja), Benkovac, 1996., str. 24-25

...

ČEMERNIK: O zemljo, puti, krvi uzorana!

KAŠTELANOV IZDANAK:

Jedan disaj polja kako srce kuca
Prosunčati dušu
Možda krila trunu
i ja samo trošim krhko ime čovjek.

REMETA: Franjevci sami obrađuju svoje parcele u bližem okolišju samostana. Zasađuju i gaje vinograd i masline.

BODULSKO POTUCALO:

Najsigurnije vidike u mraku naše zabiti
otvarale su male uljanice.
Najvrijedniji život mojih pređa ispisan je
redovima maslina po kršu.

ZBOR (MRTVIH) GLAGOLJAŠA:
MASLINA

stablo pomirenja tvrdoće ruke i kamena
uglata glagoljica raspucane kore
nad snom davnih koji su nas počeli
za blagdan mira osunčana

ZAČINJAVAC

S krošnje joj se srebri nebo

REMETA:

Uzvisile je ruke
Spasavajuć se od crne zemlje
i s kamena u stup učvoren joj život
- miren blagošću njena ulja
(V. A. Gladić, Maslina)

MLINAREVA SJENA:

Radini a tihi, fratri podižu i predaju drugima na korištenje mlinice na Karišnici, love ribu u rječici i Karinskome moru.

REMETA:

Noć je legla u zaljeve
Uvale pletu čipke od zelena vrijesa
Dupini će ukrasti pličine
Slutim baladu raka
Zbog razdrte mjesečine
(J. Ricov: Slutim baladu raka)
...


Mjesec hrvatske knjige 1998. u Knjižnici Novi Zagreb u Travnom - fotografirano poslije prigodne tribine (slavljenik Joja Ricov, hrvatski književnik, pjesnik i glagoljaš, koji je te godine bio proglašen u Napulju vitezom pjesništva, a s njim su akademik Eduard Hercigonja, zatim Nedjeljko Fabrio, tadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika i Narcisa Potežica, mr.sc., voditeljica Knjižnice Novi Zagreb od 1986. do 2012. g. Fotografija i večer za pamćenje! Fotografije ljubaznošću gđe. Narcise Potežice.



Siđoše vjetrovi s obronaka
kao u one dane mladosti, moja goro.
I jesen se, eto, vratila u stabla i rijeke.
Jatom čavki šumi u daleke pašnjake -
prošla si kao tama.
U meka predvečerja raste tvoja sjena
do mojih obala. I tada
čujem kako šušti u maslinama
talas mila glasa: ti me budiš.
S bregovima Nerezine diže se
mjesec kao naranča.
Joja Ricov: Marabunta (1955-1959)


Proslava 15. obljetnice Susreta glagoljaša u Travnom, održana u Knjižnici Novi Zagreb godine 2003.
S lijeva: Joja Ricov i Josip Šintić (predsjednik Ekološkog društva Žumberak), u prednjem planu Narcisa Potežica, ravnateljica knjižnice i pokretač Susreta glagoljaša u Travnom 1988., desno gđa. Grbin, supruga Nede Grbina, voditelja tečaja kurzivne glagoljice.


Akademici Eduard Hercigonja i Anica Nazor, Narcisa Potežica i Joja Ricov.



Glagoljica - živa i djelotvorna od IX do XIX stoljeća - kao pismo i kao knjiga predstavlja posve izdvojen fenomen u prostoru europske kulture tisućljeća: jedinstven izraz slova, inicijala, ukrasa i minijature. U Hrvatskoj ovo pismo dostiže svoju najvišu točku stilskog savršenstva, i zbog toga što je upravo tu najupornije njegovano među slavenskim narodima od Panonije do Makedonije, od Crnog mora do Jadrana: nezaniječiv simbol nacionalnog i biološkog otpora u lice zavojevaču.

Joja Ricov
Likoslovja, Zagreb 2001., str. 35


Narcisa Potežica i Joja Ricov u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu.
Fotografije ljubaznošću gđe. Potežice.

Joja Ricov u Društvu hrvatskih književnika, prigodom predstavljanja njegovih knjiga
("Moj antifašizam" i još neke).


Lingua Cruatorum: Hrvatski jezik

... Dovoditi u pitanje ime vlastitoga jezika znači gubiti ravnovjesje uspravna ljudskog bića, vlastite samobitnosti i značaja: stoički gledati kako čupaju ti korijen. ...

Šiknuvši iz matice praslavenskoga izvora, kasnije crkveno-staroslavenskoga korita, jezik je moga naroda pritocima čakavske ikavice, kajkavske ekavice te štokavske ikavice i ijekavice, nošen glagoljicom kamenih nam pletera i bosančicom ikavskih nam biliga i stećaka, s listovima, kodeksima, pergamenama hitao do nova zajedničkog korita kojim ne prestaje teći. Razvijao se dakle i ispirao, bližio i stapao u trovrsnosti svojih govorenih i pisanih inačica, oblikovao se i utvrdio. Nastavši, on više nema logike postajati, nema nužde išta drugo biti. Jezik moga naroda jest koji jest: hrvatski, kako ga jasno i nedvosmisleno krsti Vinodolski zakon još 1288., Razvod istarski 1275.-1395.,  Georgius de Sclavonia (Juraj Slavonac, profesor Sorbonne), koji 1400. u francuskom kodeksu iz Toursa naslovljenm Commentarii in Psalmis... reče za glagoljicu:

"Istud alphabetum est chrawaticum" (lat. "To je hrvatski alfabet"),

a njen idiom imenova jasno izjavnim podatkom:

"Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet" (lat. "Biskup Hrvatske je prvi koji poznavajući oba jezika, kako latinski tako i hrvatski, slavi misu na jednom i na drugom jeziku, već prema vlastitome nahođenju");

upravo tako zvahu ga: Marulić s Juditom - istorijom o svetoj udovici Juditi u versih harvacki sloxenom 1521., Šimun Kožičić Benja svojim Misalom hrvackim 1531., Dominko Zlatarić s prijevodom Sofoklove Elektre... - I s vechie tugieh iesika u Harvackij isloxene, 1597.

Nema svetinje dogovora (dokazala je povijest), ni cjenkanja ni nagdobe, zvala se ona bečka ili hrvatsko-ugarska, rapalska ili novosadska. Nije jezik predmet juridičke kategorije pa tome shodno ni njene egzekutive: on ne priznaje, ne podnosi i ne treba - pa ma od koga i ma u čije ime dolazile - njezine klauzule, argumente i rješenja. ...

Joja Ricov: Slovoslovi / (o-gledanja) 1954-1999, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2000., str. 402-405.


Tihomir Maštrović, Hrvojka Mihanović Salopek i Joja Ricov u Kalima.
Zahvaljujemo dr. Hrvojki Mihanović Salopek, predsjednici Društva hrvatskih književnika, na ovoj fotografiji.


Narcisa Potežica, predsjednica Društva prijatelja glagoljice, i Joja Ricov, prigodom godišnje skupštine
DPG-a održane 2. ožujka 2010. Joja Ricov je, kao i gđa. Potežica, jedan od osnivača Društva.


Joja Ricov govori prigodom znanstvenog skupa o Kalima, održanom na Zadarskom sveučilištu godine 2013.
Zadarsko sveučilište je najstarije u Hrvatskoj, utemeljeno davne 1396. g.


Čudesan pogled iz rodnog mjesta Kali prema otoku Ošljaku (Lazaretu) i Zadru 2013. g.
U pozadini se nazire moćan Velebit. Fotografirao Tihomir Franov.Grozdana Franov Živković, Joja Ricov i Stanko Franov u Kalima, povodom predstavljanja kaljskih matičnih knjiga godine 2013. U pozadini don Pavao Kero, počasni član Društva prijatelja glagoljiice, i Mirko Ivoš. Fotografija ljubaznošću Tihomira Franova.

Joja Ricov, lijevo gđa Ina Kolega (ravnateljica Turističke zajednica Kali), a desno od njega vlč. g. Slavko Ivoš.
U Kalima je 25. lipnja 2013. održano predstavljanje kaljskih glagoljskih matičnih knjiga u izdanju
Monumente glagolitice archidioecesis Iadertinae, predavanja, izložbe i radionice glagoljice za djecu.

Predstavljanje glagoljicom pisanih matičnih knjiga i predavanje o kaljskim rodoslovljima.
Dr. don Pavao Kero, počasni član Društva prijatelja glagoljice, u prvom redu treći s lijeva.

Joja Ricov s dr. Grozdanom Franov Živković, koja je istaknuti stručnjak za zadarsku glagoljašku baštinu.
Joja Ricov. Fotografirao Tihomir Franov.


Izložba izvornih glagoljaških dokumenata iz kaljskih matičnih knjiga.


Istaknuti hrvatski pjesnik Jakov Jašo Kopilović (1918. - 1997.), rođen kao Bunjevački Hrvat u gradu Subotici, odbio je ponudu Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) da svoju nacionalnost promijeni u zamjenu za članstvo u spomenutoj akademiji. Informacija potječe od njegove najbliže rodbine, kao i od Joje Ricova, njegova osobnog prijatelja.


Joja Ricov s prof.dr. Anom Marijom Grancarić,
Zagreb, 15. travnja 2016. Foto D.Ž.


Sprovod Joje Ricova u rodnim Kalima godine 2017. Fotografije ljubaznošću Grozdane Franov Živković.




Portret Ive Mašine (1927.-1962.), hrvatskog mučenika,
koji je u Kalima dne 1. kolovoza 1952. izradio Joja Ricov, talentirani slikar.
Ivo Mašina: Draga moja majčice



Pozdrav

Ivi koji dolazi

Snuždena povorka stabala
psalam u granama

školji i vale u ovom šumu
jarboli neokaljanih lađa

njišu se vrhovi jela
polarno nebo zalaza

potoci
udolja
staze

rasti će i u smrti
anđeo bez drveta
(koji spava)

idemo goro - otoci
more dolazi

Kraljice Sjemenska
Majko

ZEMLJA ispraća
JUNAKA

Joja Ricov
Medvedenica, 20. studenoga 1966.

Pjesma je prokrijumčarena u 2. br. Marulića za 1977. (napisana na Medvednici 15. obljetničkog dneva Mučenikove smrti), a objelodanjena pod nazivom proročki oznamenjena navještaja, kako ga ovdje i donosimo: "Ivi koji dolazi".


Članci:

Joja Ricov, kratka biografija u Društvu hrvatskih književnika (DHK)

Andrina Luić: Preminuo Joja Ricov, prešućivani velikan zadarske kulture

Đuro Vidmarović: Joja Ricov - neslomljiva hrvatska vertikala


Video zapisi:

JOJA RICOV recitira svoje pjesme u HRVATSKOJ DUBICI

Joja Ricov, pjesma NA MIROGOJU PROLJEĆA 1960

JOJA RICOV, prijatelj SALVATORE QUASIMODA, talijanskog nobelovca, recitira njegovu pjesmu:
Svatko stoji
sam na srcu zemlje
proboden zrakom sunca
a večer je već tu

Ana Ivelja: Hrvatska lira

Joja Ricov u klijetki Presvetog Srca Isusova

Komemoracija Joji Ricovu u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu

Priredio Darko Žubrinić


Croatia, Overview of Its History, Culture and Science