Antifašizam?Kada izgovoriš tu riječ, misliš li doista na Antifašizam ili njime uvezen i instaliran Komunizam, alias, u ovim prostorima, eufemizirani Socijalizam, s hrpama mentalnih sklopova o koje se danomice spotičem(o) u tisku i kulturi, politici i gospodarstvu? Njegovo prenaglašeno valoriziranje, s isticanjem zasluga mu (pa i unosno nam, koalicije radi s poganima a moćnima, trenutačno bilo), ne vodi li u svojevrsnu, makar i jedva zamjetivu i bezopasnu, restauraciju njegovih zamisli i nasljedstva? Fašizam i Komunizam, dva blizanca brata rođena iz Marxa, u oba slučaja diktatura, u oba totalitarizam, razlikuju li se - ako! - jedino aureliziranim bojama: crno i crveno? Jedino opcijom odnosa, ideologijskog i političkog, spram nacije i internacionalizma? I je li to baš, praksom i rezultatima, premda i desetljećima izvikivana, tako korjenita razlika? Mnoštvenost iliti masovnost, što hoće reći bezličje i uniformnost, i ideologije i politike i tiska i papice i običaja, i umjetnosti i kulture; glorifikacija mita uz hvalospjeve partiji, državi, naciji i vođi, nije li istovjetne, ako ne i iste, supstance fenomena? Mašinerija okrutnosti (revolucionarne!) i ravnodušja (spram jedinke, što jednako je: čovjek) temeljna je psihološka i dispozicijska odrednica obojeg. Pandemija Fašizma (s vršnim izrazom Nacizma), pandemija Komunizma (s vršnim izrazom Boljševizma). Između dvije pošasti, dvije mentalne stramputice, dva društvena užasa u vitlanju čovječanstvom Fašizam je, bojim se, neprispodobivo manje "raj". Fascio je maloljeće, plitkoća infantilija nasuprot zrelosti i dubinim virilnu sveobuhvatu Srpa. Fascio je poza i stoličenje nasuprot monumentalnoj, tektonskoj ukorijenjenosti Čekića. Fascio - opereta, Srp i čekić - drama, ako već ne i univerzalna tragedija sapiensa. Izraslina povijesti, melanom na epitelu, iako meta svih, znanih i naumljenih, zahvata, Komunizam ima šanse ne iščeznuti nikad posve s epiderme čovječanstva. Zato me, unatoč trenutnoj dobiti za Domovinu koja je to više no deseterostrukom svojom prednosti ispred drugih (Francuza posebno!), žrtvama i moralom zaslužila, razložno zabrinjava pa i svrbi povišeno grlat Antifašizam. Jer, ista lica bi s nama u lisice, na stup sramote, lica bi nas ponovo na "Grgure"! Antifašizam? Pa to je i Churchill, Roosvelt, Staljin - s preko 60 milijuna, milyj moj podrug, ljudskih usuda na duši. Pa to je i pokret za Jugoslaviju, to je i Milošević! Pauci, gliste, štakori, kameleoni u jurišu na Istinu i Dobro. Šumarci s leševima u raspadu, gudure, jame, ponori. Dubine zrcalnih voda (pomori!) zagađeni deliktom kromanjonca. Oswiencimi, Buchenvaldi, Biševa; Macelji, Bleiburzi, Kadije. O gulazi nedohodni, Goli, Dalji, Vukovari! Stani, zvijeri, ime ti je čovjek! Nakaze, gle, roje se odasvud i naviru u krug, kolo što se širi, bubri i raste u koncentričnome valovlju, za svako doba, svaki naraštaj na pomolu. I sve je zatočeno u tome vratolomnom, tupom, zlokobnom, mahnitome stroju, u tome nezaustavivom, kozmički stihijnome obruču. Hoće li se ikad, hoće li itko, a i kako, izmijeniti mu smjer, obrnut njegov tok? Antifašizam koji znam, koji još danas živim, mogao je biti, jest, ustuk fašistizaciji stoljeća, ali zar i on, bez jasno zacrtanih međa, nije bio svoje esencijalno protuslovlje, nije nasilje na djelu? Pogledja ga, samo u Europi, od '45. nadalje: 1948, 1956, 1968, 1971. i tako redom, svijetom. Pogledaj ga uže, u Hrvatskoj i Bosni 1991, 1992, '3, '4, Ruandi i SOmaliji, u Čečeniji, Gospode, 1995! Ima li mu "stop!"? Nosi li, značenjski uvijek i posvuda prihvatljiv, i sadržaj i nomen? Ne krije li on pogubno varateljske stupice? Pitanjima o njemu i oko ima li kraja uopće? Akter a žrtva ANTIFAŠIZMA - blagosloveno li mu ili prokleto u svevremenje sjeme, ime, plod! - ja, prašina Svemirja, polažem stručak ljubičica s ružmarinom na njegov, još uvijek, krvlju dojen grob. + Za Hrvatsku sam živio, za nju i živ i mrtav. Muko moja, grudo, mijem Ti tjeme - suzom! Joja Ricov U Arvatiji, Pepelnice 1995. Na ovom webu s ljubaznim dopuštenjem prof. Joje Ricova, preuzeto iz njegove knjige Nečastivome ubrk (obračuni), 1956-1995, Nakl. Lumin, Zagreb, 1997, ISBN 953-6289-091 |