Acta croatica - Listine hrvatske
Priredio
Darko
Žubrinić, 2010.
Ivan
Kukuljević Sakcinski
Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.)
Drugo dopunjeno izdanje objavio je ćirilicom (sic!) Đuro Šurmin 1898., također u Zagrebu.
Treće izdanje priredio je akademik Stjepan Ivšić (1884.-1962.), i to na oko tisuću kucanih stranica, ukupno oko 800 (osam stotina) hrvatskih listina od 1100. do konca 16. st. (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje). Ivšićevo izdanje do danas (2014.) još nije objavljeno, tj. od zadnjeg izdanja prošlo je više od 110 godina, a od prvog već skoro poldrug stoljeća (tj. 150 g.). Veliki doprinos poznavanju Acta croatica dao je Radoslav Lopašić. S Actom croaticom su veoma povezani radovi fra Petra Runje. Acta croatica u svojim knjigama obrađuje akademik Euduard Hercigonja, vidi njegova djela Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, 2. izdanje, str. 84 i 232, i Na izvorima hrvatske književnosti, str. 173.
O sadašnjem odnosu prema tom kulturnom blagu govori činjenica da niti jedna hrvatska leksikografska edicija (dakle niti Hrvatska enciklopedija) nema natuknice pod nazivom Acta croatica.
Ivan Kukuljević Sakcinski za te stare hrvatske listine kaže ovo:
One jasno predstavljaju ne samo stari jezik stanovnika sadašnje [tj. iz godine 1863.] Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine, nego također i sav narodni, javni i građanski život, sa vladajućim zakonima i narodnim običajima.Evo kako Ferdo Šišić opisuje važnost Acte Croatice:
To je najljepša i najpotpunija zbirka hrvatskog narodnog govora u srednjem vijeku i čitavo XVI. stoljeće... Ovako opsežne zbirke srednjovjekovnih isprava - listina [isprava, zakona i statuta], kao što je naša Acta Croatica, pisanih živim, narodnim govorom, ne može pokazati niti jedan drugi slavenski narod.
Ivan Kukuljević Sakcinski, autor Acta croatica
Znakom + označio sam dokumente koji nisu navedeni kod Kukuljevića, tj. otkriveni su nakon izdavanja njegove monografije 1863. Nisam se svuda doslovce držao pravopisa Kukuljevića, ali nadam se da smisao njegova štiva nije nigdje izgubljen. Značenje dosta riječi koje u Sadržaju rabi Kukuljević, ili se kod njega prenose iz starih izvornika, nije mi poznato. To još više nego za Sadržaj vrijedi za štivo izvornih dokumenata. Prema tome, Acta croatica trebao bi pratiti i rječnik manje poznatog nazivlja.
SADRŽAJ
10. stoljeće
+ Plominski natpis
11. stoljeće
+ 1025. g., Golčanski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 62], izgubljen
+ 1027. g., Rakaljski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 52], izgubljen
+ 1058. g., Barbanski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 59], izgubljen
+ 11. st., Valunska ploča
+ 11. st., Glagoljički zapis iz Župe dubrovačke
+ 11. st., Konavoski glagoljički natpis
+ 1087. g., prvi Ponšpetalov list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 90], izgubljen
+ Oko 1100. Bašćanska ploča.
12. stoljeće
1. siječnja 1100., Darovnica slavnoga Dragoslava u Dobrinju. Dragoslav nadaruje crkvu sv. Vida koju je sam sagradio. 315 316
+ 1125. g., Plominski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 33], izgubljen
+ 1130. g., Satlovrečki list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 69], izgubljen
+ 1130. g., Rodgerov list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 88], izgubljen
+ 1140. g., Guranski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 59], izgubljen
+ 1150. g., Motovunski [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 52], izgubljen
+ list iz 1170. g., [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 44], izgubljen
+ 1187. g., drugi Ponšpetalov list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 92], izgubljen
+ 1195. g., Menartov list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 24], izgubljen
13. stoljeće
+ list iz 1220. g., [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 64], izgubljen
30. prosinca 1230. U Dobrinju. Juraj Pariježić nadaruje crkvu sv. Jurja kod Dobrinja, koju je sam sagradio. 316 317
+ 1248. i 1252., pismo pape Inocenta IV senjskome biskupu Filipu i benediktincima u Omišlju
+ 1271. g., Motovunski list, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 75], izgubljen
1288. Napis na pergameni, što ga je iskopao Franjo Glavinić g. 1614. u olovnoj škrinjici na temelju porušene crkve sv. Luke kod Trsata u primorju hrvatskom. 1
Ja
Stipan od Staroga
Dubrovnika,
biskup Modruški, vičnik svete krune Ugr'ske,
posvetih ovu crik'v na poštenie svetoga Luke pisara Marie blažene. Leta 1288.
posvetih ovu crik'v na poštenie svetoga Luke pisara Marie blažene. Leta 1288.
Glavinich Francesco: Historia Tersettana. In Udine 1648, p. 34
Walvasar W.: Die Ehre des Herzogthums Krain. Laibach 1689. B. XII. p. 112.
+ 1288. Vinodolski zakon
Vinodolski zakon iz 1288.
14. stoljeće
1303. [treba biti 1330.] Napis na ogradi crkve sv. Martina u Senju. 1
Uz kameniti kip s desna i lijeva
[oko 1330., radio isti klesar
kao gore]:
1309. Novogradci dobivaju pravdu proti Ledeničanom glede Željemišlja. 1 2
15. listopada 1309. Novogradci dobivaju pravdu protiv Bribiranom glede međa. 2
8. studenog 1321. u Dobrinju. Ambroz plovan dobrinjski zida i daruje crkvu Sv. Ambroza u Dobrinju, na otoku Krku. 2
4. svibnja 1325. Razvod međa posjedovanja patrijarha oglejskoga, općine pazinske, vlasti mletačke i drugih vlastelina u Istri. Istarski razvod (od 1275. do 1395.) 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42
Istarski razvod (1275.-1390.)
8. listopada 1325. U Mletcima. Ivan Superancio, dužd mletački i dalmatinski, izdaje latinsku i hrvatsku listinu, u kojoj priopćuje općini trogirskoj neke naredbe i kazne, što ih je odredio protiv buntovnika svih svojih gradova i zemalja. 317
+ 1336., Najstarija zemljišna knjiga u Hrvatskoj — Dubrovački zemljišnik diobe zemlje u Stonu i Pelješcu iz god. 1336, članak Josipa Lučića
17. lipnja 1347. Napis na kapeli sv. Petra u Retu blizu Vrbnika na otoku Krku. 42
1368. Bilješka Novaka kneza krbavskoga s glagoljičkim rukopisom, koji je sam prepisao. 317 318
Jedna
od
najljepših glagoljičkih knjiga je Vidi također Misal kneza Novaka iz 1368.,
sada pohranjen u Nacionalnoj knjižnici (bivšoj Dvorskoj
knjižnici) u Beču u Austriji. Misal sadrži najstarije poznate hrvatske
stihove, pisane glagoljicom: Čakavski stihovi kneza Novaka:
I
pomisli vsaki h(rst)janin
da se svyt ništare ni,
jere gdo ga veće ljubi,
ta ga brže zgubi.
Nu jošće pomisli vsaki sada:
ča se najde ot nas tada,
gda se d(u)ša strahom smete,
a dila n(a)m skriti nete..
Vidi Knez
Novak i također glagoljica.hr.
11. kolovoza 1375. U Baški. Ivan Mikulanić daruje crkvi sv. Spasa zemlju u Baški na otoku Krku. 42 43
23. rujna 1375. U Baški. Rada, kći Krasnelinova, daruje samostanu sv. Spasa zemlju u Baški na otoku Krku. 43 44
+ 1375., Papa Grgur XI (1370-1378.) je godine 1371., stolujući u Avignonu, izdao bulu pavlinima. Hrvatski glagoljaši-pavlini u Primorju su to štivo prepisali prekrasnom glagoljicom već godine 1375. Rukopis se čuva u NSK u Zagrebu (jedno vrijeme je bio kod jednog posjednika u Trstu). Taj dokument Kukuljević ne spominje.
Bula pavlinima
12. ožujka 1379. Pavao Banić i njegov brat Dminić prodaju zemlje i drmune plovanu Mavru od Dobrinja.
+ Sokolska isprava, brzopisni glagoljički dokument iz 1380., iz zapadne Bosne (u to vrijeme dio Hrvatske, koje se u Tursko vrijeme zvao Turska Hrvatska)
9. kolovoza 1381. U Modrušu. Knez krčki Stefan odpušta fratrima samostana sv. Spasa dohodke koji su ga išli od njegovih vinograda u Drazi bašćanskoj. 44
1387. Bilješka u službeniku, pisanom u 13. ili početkom 14. st. 318
+ 1388. Krčki ili Vrbnički (Vrbanski) statut, vidi
Krčki (Vrbanski) statut iz 1388., priredili Lujo Margetić i Petar Strčić, Krčki zbornik sv. 62, Posebno izdanje Krčkog zbornika sv. 52, Krk: Povijesno društvo otoka Krka – Društvo Krčana i prijatelja otoka Krka u Zagrebu, 173 str. + faksimil. - prikaz Mirjane Matijević Sokol o toj knjizi: [PDF].
vidi također pregledni rad koji su napisali Petar Džaja, Krešmir Severin, Željko Grabarević, Damir Agičić i Marijan Benić
Krčki ili Vrbnički (Vrbanski) statut iz 1388.
15. kolovoza 1393. Pod Počiteljom. Tomaš i Butko, knezovi krbavski, potvrđuju mir među Dujmom Mlničevićem i Netrmcem i njihovom rodbinom. 45 46
2. studena 1395. Razvod međa među Mošćenicom i Kožljakom u Istri. Istarski Razvod. 46 47
Vidi također [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 98-101, faksimil na str. 305]
15. stoljeće
1400. Napis na jednom razbitom kamenu u općinskom vrtu u Zadru. 47
1400
to (j)e gro(b)
Milut(ina) ... v Rimu krašić... slug
Prepisao IKS. (Ivan Kukuljević Sakcinski)+ 1400. ili 1490. [PDF], Kastavski statut prvobitno pisan glagoljicom, sačuvan u prijepisu latinicom na hrvatskom i talijanskom jeziku
+ 1403., glagoljicom pisani dokument iz Ostrožca pored Bihaća u BiH, 1403., pergamena s pečatom na ljubičastoj svilenoj traci (čuva se u arhivu princa od Auersperga u Ljubljani u 1890im, danas vjerojatno u Nacionalnoj i univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 294])
+ 1405., zabilješka o kupnji misala kneza Novaka, za potrebe crkve sv. Jelene i sv. Petra u Nugli kraj Roča, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 228]. Vidi također Misal kneza Novaka iz 1368.
listopada 1405. Napis pod krasno izvajanim oknom na crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 47
1405. Bilješke mlađe ruke u rukopisu Novaka, kneza krbavskoga. 318 319
1405. U Omišlju. Napis na crkvi Velike Gospoje u Omišlju. 319
+ 14. kolovoza 1412., isprava Nikole IV. Frankapana redovnicima pavlinima s dopuštenjem da uz crkvu svete Marije u Crikvenici podignu samostan (diplomatički falsifikat, ali s čvrstom povijesnom jezgrom - prema Mirjani Matijević Sokol i Tomislavu Galoviću), vidi [Matijević-Sokol, Botica i Galović, str. 3]. Datum 14. kolovoza se obilježava kao Dan grada Crikvenice.
11. travnja 1413. U Baški. Ivanola, sin Petra Prvošića, daruje samostanu sv. Nikole zemlju u Baški.
1414. U Baški. Zela, žena Kablovićeva, daruje samostan sv. Spasa zemlju u Baški. 48 49
17. srpnja 1419. U Baški. Juraj Kurnaćin daruje samostanu sv. Spasa zemlju u Baški. 49
27. kolovoza 1419. U Crikvenici. Mate, sin Biersin, daruje samostanu sv. Marije u Crikevnici dohodak od svog trsja i zemlje. 49 50
1. svibnja 1420. U Baški. Ivan Kušević, plovan baški, daruje samostana sv. Spasa zemlju u Baški. 50
6. lipnja 1422. U Omišlju. Na južnoj strani Frankapanskoga grada u Omišlju na otoku Krku. 51
studenog 1420. U Novom. Žvan, sin Mateja Bucifala, mijenja se za vinograd sa samostanom sv. Marije u Crikvenici. 51
4. veljače 1423. Sudac Andrija Ševalić daje redovnicima hreljinskim sjenokošu. 51 52 53
9. veljače 1423. U Baški. Dragula, nevjesta plovana Kuševića, prodaje zemlju u Dragi bašćanskoj samostanu sv. Spasa. 53
+ 1425. Pravila svjetovne bratovštine Svete Marije od Gorice kod Jurandvora (selo Batomalj, dva lista su u Norveškoj Nacionalnoj knjižnici u Oslu - prodana 2020. u Londonu u aukcijskoj kući Christies, nakon toga kod nepoznatog privatnog kolekcionara u SAD-u):
1425. U Senju. Napis nad vratima Larićeve kuće u Senju. 53
17. studenog 1426. U Baški. Fra Luka, prior samostana sv. Spasa, zamjenjuje zemlju za zemlju s prvadom Grgurom Kilčićem. 54
4. siječnja 1428. U Novom. Knez Mikula Frankapan dozvoljava crikveničkim fratrima da načine pilu u crikveničkoj drazi. 54
12. siječnja 1428. U Brinju. Knez Mikula Frankapan potvrđuje remetama u Crikvenici pravo pobirati trgovinu na obali od Jesenove do Črnina, te zapovijeda Bribiranima da ju i oni plaćaju. 55
16. lipnja 1430. U Brinju. Knez Mikula Frankapan dopušta samostanu sv. Marije u Crikvenici da načini pilu u crikveničkoj drazi, dajuć mu ujedno i druga s tim spojena prava. 56
Povelja
kneza i bana Nikole (Mikule) IV. Frankapana iz 1430. za pavlinski
samostan sv. Marije u Crikvenici,
sa
žigom i krasnim inicijalom glagoljičkog slova M (mislite). Čuva se u
Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-644, Pavlinski samostan
Crikvenica). Zahvaljujem g. Ladislavu Dobrici iz HDA na dopuštenju za
objavljivanjem ova fotografije.
Primijetite pomoćne vodoravne linije (vidljive preko glagoljičkog
inicijala MISLITE), na kojima slova vise kao rublje na užetu.
Veća
fotografija | Još veća fotografija
Mi knez
Mikula
de Frankapan, krčki, senjski, modruški, i pročaja knez, i
ban
da-
lmacie i hrvacki, damo viditi po tom listu, da smo dali i dopus-
tili fratrom kloštra svete Marije v Ckrikvenici učiniti 1 pilu
v crikveničkoi drazi, za pobolšanje one svete crikve, i za boli žitak
onih fratrov i za spasenje naše duše i našega ostanka. I da oni fr-
atri, ali on ili oni, kim bi ju oni dali v najam držati, moz-
ite k toi pile les voziti, ki k nei pristoi, i takoi gori, pašu,
vode, put ča je godi zakon pile, da mozite imit prez vsakoga banto-
vanja. Zato vsim potknežinom, sudcem, satnikom, dvornikom i inim našim ofi-
cijalom, z dannim i tim, ki naprid postavleni budu, po Vinodoli, tvrdo zapo-
vidamo, da one rečene fratre, ili onoga ili one, kem bi oni te pile v najam d-
ali držati, v tom, kako se zgora udrži, imijte držati; i mimo toga
da ih nebantuju, ni dadu bantovati nijednim zakonom, ljubeći našu mi-
lost. I prizvavši ime Isukrstovo, ki svoju svetu milostiju vas s-
vit prosvetli, za vekše vorovane i tvrdinju toga našega danja i daro-
vanja, na to im dasmo ta naš list otvoren pod našim pečatom. Dan v Brin-
ah, v letih Gospodnjih 1430. miseca ijuna 16. dan.
lmacie i hrvacki, damo viditi po tom listu, da smo dali i dopus-
tili fratrom kloštra svete Marije v Ckrikvenici učiniti 1 pilu
v crikveničkoi drazi, za pobolšanje one svete crikve, i za boli žitak
onih fratrov i za spasenje naše duše i našega ostanka. I da oni fr-
atri, ali on ili oni, kim bi ju oni dali v najam držati, moz-
ite k toi pile les voziti, ki k nei pristoi, i takoi gori, pašu,
vode, put ča je godi zakon pile, da mozite imit prez vsakoga banto-
vanja. Zato vsim potknežinom, sudcem, satnikom, dvornikom i inim našim ofi-
cijalom, z dannim i tim, ki naprid postavleni budu, po Vinodoli, tvrdo zapo-
vidamo, da one rečene fratre, ili onoga ili one, kem bi oni te pile v najam d-
ali držati, v tom, kako se zgora udrži, imijte držati; i mimo toga
da ih nebantuju, ni dadu bantovati nijednim zakonom, ljubeći našu mi-
lost. I prizvavši ime Isukrstovo, ki svoju svetu milostiju vas s-
vit prosvetli, za vekše vorovane i tvrdinju toga našega danja i daro-
vanja, na to im dasmo ta naš list otvoren pod našim pečatom. Dan v Brin-
ah, v letih Gospodnjih 1430. miseca ijuna 16. dan.
...i hrvacki... (u drugom redku listine).
Primijetite elegantnu spojenicu HRV.
10. svibnja 1430. U Podhumcu. Domša z Vladihović, banovac Dalmacije i Hrvatske, oslobađa Ivaniša Grguria s njegovim kmetovima od pravomoćja nižih činovnika. 56
1432. Bilješka u brevijaru, čuvanu u Propagandi. 319
+ 19. srpnja 1433, [Vončina], javno-pravni spis izdan od "vlaškoga stola" (suda) u Lici. Sadržaj joj je garancija i zaštita imovinskih prava crkve sv. Ivana na Gori, vjerojatno pored Medka. [JPG]
10. kolovoza 1433. U Ozlju. Knez Bartol Frankapan potvrđuje list svoga ozaljskoga grašćaka, kojim su podijeljene neke koristi njegovim kmetovima ozaljskoga vladanja, a po imenu Ježkovljanima. 57
Mi knez Franakapn, krčki, senjski, modruški i pročaja, dajemo na znanje vsim i vsakomu, pred kih ta naš list pride, da potvrdimo našega grašćaka ozaljskoga, po imeni Matija Dominića, i njegov list: ča koli učini s našimi knezi [za] simenišća i za krče, ke krčiše na izpašišćih ješkovskih, to jim potvrdismo i za plemenito dasmo s onu službu, ku su utakmili [s] svrhu imenovanim grašćakom našim, i nač jim da on svoj list; da se pomagaju u gori i u vodi i da imaju živit kud koli naš dvor na Ješkovi ili ki ini ješkovlanin. I zapovidasmo da se kupe na-t isti imenovani dvor vsi sudci i župani ozaljskoga vladanja da im povidu, kud su volni pasti i pomagati se. Oni pred nami jim povidaše i pokazaše da od Stativ počavši do Ribničke meje, obal pol vode dobre, s onimi, ki koli polag te iste imenovane vode stoje, do draganićke meje, da imaju pasti i živiti skupa bez škode jedan z drugim, po zakonu njih. Svrhu toga jim dasmo ta naš list otvoren pod pečat visuću našu običainu. Pisah v Ozli, 10. dan avgusta, v letih gospodnjih 1433.
Pečat odtrgnut. Izvornik u hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj pismohrani, N. R. A. Fasc. 1650. N. 3.
23. studenog 1433. Odrjan, sin Ivanov, prodaje zemlju Štefanu Iliiću i njegovim sinovima. 57 58
Va
ime Božie, Bg daj amen. Let
gospodnjih 1430 treto teče, novebra 20 tri. Ja Odrijan, sin Ivanovi,
govorim i svidočim ta list mojim jezikom, kako prodah
Štifanu
Ilijiću i nega sinom Kušeti i Blažu i Jureti, nim i nih
poslidnim, prodah jim jednu zemlu, ka je pri hrasti na poludnik. Toj
zemlji jest kotar ot potoka gori v hrast, ot hrasta niže vrhom po
razliv niže prikrižja na uvrati, doli v potok. A međaši su
Jurje
Fabijanić z bratiju. I tu istu zemlu prodah za 3 grivne, 3 za 70 beči,
više rečenomu Štefanu š nega sinom, sa
vsim tim
sadom, ki je na toj zemlji v tom više rečenom kotaru. I gda
predavahu tu istu zemlu, tada ponudih nu meju bratiju bližnu i dalnu,
prija kupa štifanova; i gda je netiše bližni
kupiti, tada
ju prodah više rečenomu Štifanu š nega
sinmi. Oni
ju mani lipo platiše, a ja ju nim prodah s domitom. Ka bi
strana
to porekla, plaća gospodinu 30 grivan, a svoi dog (tako) pogubla. I na
to biše aldomaš nici dobri ljudi: prvi
Šimun sin
Benedikov, ke na to Boga molil, 2. Gmazoi sin Stipanov, 3.
veliki
Laclav, 4. Valent sin Ivanov, 5. Pstane sin Mikov, 6. Jurič sin Ilijin,
7. Jure Fabijanič, 8. Kuše Fabijanić. I na videnie vse
bratie ta
list bi pisan na pečat plemensku, da je tvrdo i virovano. Va to vrime
biše župan Marko v Plemeni.
Pečat je odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.
Pečat je odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.
travnja 1434. U Bužah. Juraj Sultić ovlašćuje pred sudom buškim svoje rođake i druge ljude, da ga mogu zastupati. 58.
Mi
Blaž Stu... podknežin Stola i
pitanja buškoga, plemenitih ljudi Petr Ivšin, sin
z ...
Bovika, Grgur z Mazalac, oba plemena Stupić, Jakov s Tre-vsi, plemena
Poletčić, i Pavl Vlkšić s Hlmčan, plemena
Kršelac, sudci
rotni više rečenoga Stola i pitanja, damo viditi vsima i
vsakomu, prid kih ov naš list pride, da sideći nam v plni
Stoli
više rečenom, ondi pristupivš prid nas Juraj sin
Mikulin
z Gvoznice, pridivkom Sultić z Gvoznice, govoreći: kada je Ivan
Satničić z bratiju svoju Lipkovići z rečene Gvoznice pozval Pavla
Obrošića v nikoi stazi (i) v nikom stupenci, onda je rečeni
Juraj vsakomu svomu bratu vrvnomu i vsakomu inomu priti se i
odpirati zan miriti se i načinati i zavezivati ga kadi bi
nega
nebili kipov svoim, govoreći da na to ima pristava... podviže mrmonu i
on ga opristavava našim zakonom. Po tomi onda nam reče da je
čul, da se rečeni Paval Obrušić i Juraj Vojnic i Luka
Radovnić i
Juraj Petričić načinaju i mire s rečenim Ivanom i s nega brati rečenmi
Lipković v rečenoj stazi i v studenci, govoreći da je pred nami sudci
opovida, proseči nas ako bi mogel jošće opovidati. A mi
rekosmo
da more. I onda taj isti Juraj Sultić živ svojim glasom opovida
više rečenomu Pavlu i bratii njegovoj više
rečenoj i
vsakomu inom človeku priti se i odpirati za nega navlastito miriti se i
načinati se o rečenu stazu i o studencu više rečeni i
više rečenim Ivanom i s njegovu bratiju Lipkovići i
zavezivati
rečenoga Jurja Sultića, kadi on ni kipov svoih , ni se vkladati v
negovo imenije ni u plemenšćinu, ča ga dopada v Gvoznici
ponjegovu dilnu. Na to mu dasmo pristave naše rotne
Radoslava
Vlkšića z Dlgopolac, i Ivanca Rodiče-v(e)si, i ov list pod
našimi pečati visućimi i navadnimi. Dan v Bužah pod Novim
Gradom
let Gospodnjih 1534 miseca aprila.
Četiri
viseća pečata. Izvornik u
mojoj sbirci.
1436. U Draganiću. Odrjan, sin Ivančačev, iz Draganića, prodaje dvije zemlje Kušeti Štefaniću. 59
Va
ime Božje amen.
Ja Odrjan, sin Ivančaćev, dam vedeti vsakomu i vsim, pred kih lice ta list pride, kao pridah ja moju zemlju oratju Kušete Štefaniću, nega i nemu ostalmu po nem, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom ka leži u vratmi u Ostri Vrh, s talikim opelanjem, koliko se moreta obrnuti na Ostrom Vrhu dvanadeste vomi; a druge v uvrati. Ke iste zemle stoje do puti menoga, ki gre vrhom. I toi zemli jest cena 3 zlate tr 60 pinez. I s tu zemlju vi[e imenovanu dah nemu odmita 5 pinez. I poli te zemlje dah nemu op'ene koliko pristoi na t' isti odmit više rečeni.
I jošće ja odrjan više rečeni dam vedeti vsakomu, komu se dostoji, kako prodah spet drugu moju zemlju, koj se govori Pričnica, prodah ju tomu istomu Kušeti više rečenomu i nega bratu Blažu, za tri zlate, nim i nih ostalim po nih, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom. I poli te zemlje dah nim odmita šest pinez. I s tu zemlju dah općine koliko po tom odmite pristoji. I tim zakonom ah nim tu istu vsu zemlju više pisanu, da ih nemzi bantovati ni ja ni moje ostalo po mni po nijedno vrime, I na to bje zgovar 50 grivanj, ki bi proti tomu govoril: da ostaje našemu gospodinu Graišćaku. I opelah nim tu zemlju. I platiše ju vsu sa vsim naplni. I na tu vsu zemlju biše aldomašnici i kmeti ovodi, ko je prvo Valjek Agnežić., ki je Boga molil, druge je jure Fabijanić, treto je Jure... ... ... jošće Kuše Fabijanić, tr mikula Fabijanić, jošće Paval Novakov sin, ki je Boga molil na pričnicu, jošće knez Laclav Veliki, jošće Martin Zlobanić i Kelemin Laclaval sin, i takoi Grgur Agnežić. I na to nim dah ta list pod pečat plemensku draganićsku. I va to vrime biše sudac plemenski župan Lovrinac. Ljet božjih 1430 šesto tekuća.
Pečat odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.
Ja Odrjan, sin Ivančaćev, dam vedeti vsakomu i vsim, pred kih lice ta list pride, kao pridah ja moju zemlju oratju Kušete Štefaniću, nega i nemu ostalmu po nem, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom ka leži u vratmi u Ostri Vrh, s talikim opelanjem, koliko se moreta obrnuti na Ostrom Vrhu dvanadeste vomi; a druge v uvrati. Ke iste zemle stoje do puti menoga, ki gre vrhom. I toi zemli jest cena 3 zlate tr 60 pinez. I s tu zemlju vi[e imenovanu dah nemu odmita 5 pinez. I poli te zemlje dah nemu op'ene koliko pristoi na t' isti odmit više rečeni.
I jošće ja odrjan više rečeni dam vedeti vsakomu, komu se dostoji, kako prodah spet drugu moju zemlju, koj se govori Pričnica, prodah ju tomu istomu Kušeti više rečenomu i nega bratu Blažu, za tri zlate, nim i nih ostalim po nih, ja i moje ostalo po mni, prodanim i neodazvanim vekivečnim zakonom. I poli te zemlje dah nim odmita šest pinez. I s tu zemlju dah općine koliko po tom odmite pristoji. I tim zakonom ah nim tu istu vsu zemlju više pisanu, da ih nemzi bantovati ni ja ni moje ostalo po mni po nijedno vrime, I na to bje zgovar 50 grivanj, ki bi proti tomu govoril: da ostaje našemu gospodinu Graišćaku. I opelah nim tu zemlju. I platiše ju vsu sa vsim naplni. I na tu vsu zemlju biše aldomašnici i kmeti ovodi, ko je prvo Valjek Agnežić., ki je Boga molil, druge je jure Fabijanić, treto je Jure... ... ... jošće Kuše Fabijanić, tr mikula Fabijanić, jošće Paval Novakov sin, ki je Boga molil na pričnicu, jošće knez Laclav Veliki, jošće Martin Zlobanić i Kelemin Laclaval sin, i takoi Grgur Agnežić. I na to nim dah ta list pod pečat plemensku draganićsku. I va to vrime biše sudac plemenski župan Lovrinac. Ljet božjih 1430 šesto tekuća.
Pečat odtrgnut. Izvornik na pergameni u mojoj sbirci.
3. svibnja 1437. U Ozlju. Knez Bartol Frankapan naznačuje ozaljskim purgarima žirovno ispašišće uz kmetove svoje u Mirkovu polju. 59 60
12. svibnja 1437. U Otočcu. Snimak (prijepis? D.Ž.) iz povelje kaptola senjskoga. 60
Senjski
kaptol izdaje g. 1481.
latinsku povljeu u kojoj veli kako je
došao pred kaptol Martin Baljardić iz Senja pokazujući:
"quasdam
lras donacionales ... quodam Magnifici dni Sigismudi de franchapan ...
scriptasque in lra sclauonica, petens nos..., ut tenorem earumdem de
verbo ad verbo in littera latina transcribere faceremus". Zatim slijedi
prijevod i prijepis listine, kojom je knez Sigismund Frankapan 1437. 12
svibnja Antunu Baljariću (Bagliardich) i ženi mu Marini darovao neko
selo (villam) u Dugom polju. Tada slijedi konac kaptolske listine: "Nos
igitur peticionibus prefati Martini anuentes pfatas lras ... dni
Sigismundi Comitis sclauonice scriptas ... in latinim ... transcribi
... facientes ...".
15. srpnja 1437. U Zadru. Oporuka popa Jurja Zubine. 61 62
(Ova je značajna oporuka ispuštena u [Ivšić, Bratulić, Ladić]; zahvaljujem dr. Grozdani Franov Živković na ovom podatku; vidi fra Petar Runje: Don Juraj Zubina, svećenik hrvatske knjige (o. 1400.-1480.), grad Zadar nam se i kroz tu osobu pokazuje kao glagoljaški centar; u svojoj oporuci se Juraj Zubina naziva pop hrvacke knjige (pisma))
5. ožujka 1440. Na Hreljinu. Knez Ivan Frankapan daruje zemlju samostanu sv. Marije u Crikvenici. 62
16. travnja 1440. U Kastvu. Matij Doklinić kupuje zemlju. 319
+ 1440., Poljički statut
Poljički statut, prijepis iz 1665. Pisan je poljičicom (hrvatskom ćirilicom), koju Poljičani zovu također i glagoljicom!
1442. U Omišlju. Iznad vrata sakristije crkve Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 63
11. kolovoza 1444. U Otočcu. Knez Žigmunt Frankapan daruje samostanu sv. Jelene kod Senja zapušteno imanje mlinište na Švici. 63
Mi
knez Žigmunt de Frankapan,
krčki, senjski, modruški i
pročaja, damo na zanje po tom našem listu vsim i vsakomu,
komu
se dostoji i komu bude potriban pokazati, kako pride pred nas
poštovani otac fratar Karin, priur sv. Jelene
kloštra od
Senja, proseći nas pomoći, kako bi ondi služba božija nepomankala. A mi
pomislivši na kratak život ovoga svita a na vićnu slavu
onoga
svita, jesmo dali i dotali jedno malinišće, ko je bilo
pusto, na
Švici, kadi su bila dva malina, ka sta bila naša
vlašća, da su je voljni načiniti fratri više
rečene svete
Jelene, i da su je valjni držati i uživati vikivečnim zakonom. A fratri
se nam obaćaše, ki su sada i ki po nas nastanu, da ove
služiti
vsake nedile jednu misu za naše grihe za našega
života, a
po našie smrti za našu dušu vikuvičnim
zakonom. A
mi zavezasmo tim listom, gdogodi bi razbil ta naš dar, ki
smo
darovali tj svetoj crikvi, po imene maline večenine, razbii
gospodin bog neg stanie na sem svitu, a na dan sudnji Bog od nega
duše pitai, dokle bi se ta misa za nas služila. I za
vekšu tvrdinu dasmo im ta naš list pod
naš pečat
visući. Pisan v Otočci našem gradu, miseca avgusta dne 11.,
na
lit Gospodnjih 1444.
1445. Na Krku. Na porušenoj kapeli sv. Nedjelje kod vrbanskoga polja na otoku Krku. 63
21. siječnja 1445. U Bakru. Oporuka popa Tome Partinića. 64 65
8. studenog 1445. U Senju. Knez Dujam Frankapan dopušta samostanu sv. Jelene, da može mljeti na Žrnovnici bez ujamka. 65
25. svibnja 1446. U Sutisci. Štefan Tomaš Ostojić, kralj bosanski, uzima pod svoju zaštitu Dorotiju, udovu kneza Ivaniša Blagajskoga, i sina joj kneza Miklouša, sa svim što imadu od krune ugarske. 66
10. prosinca 1446. U Novom. Knaz Martin Frankapan potvrđuje oporuku župana Mihovila, kojom ovaj svoje imanje ostavlja crkvi sv. Marije u Novom. 67
7. ožujka 1447. U Crikvenici. Remete u Crikvenici primaju u bratstvo svoga reda Štefana, sina Dokšina, i njegovu djecu: zato Štefan daruje remetama crikveničkim svoje zemlje u Zagorju. 67 68
17. travnja 1447. U Senju. Knez Dujam Frankapan daruje sjenokošu samostanu sv. Jelene blizu Senja. 68
Povelja Dujma IV. Frankapana iz 1447. za samostan sv. Jelene kod Senja
1. svibnja 1447. U Ripču. Pleme Nebljuško privoljuje pred krbavskim knezom Tomašem, da može Gašparovo sin Mikula u zaklad uzeti zemlju sudca Dujma Vučića. 68 69 70
4. prosinca 1447. U Novom. Martin Frankapan daruje zemlju crkvi sv. Marije u Crikvenici. 70
lipnja 1448. U Senju. Knez Bartol Frankapan daje senjskomu kaptolu selo Župan hlm, a kaptol se zato obvezuje da će svake nedjelje služiti tri mise za kneza Bartola i za njegove rođake. 71
28. studenog 1448. U Rmanji. Juraj Karlović iz Strižića prodaje pred stolom lapačkim svoju plemenštinu Mikuli, sinu Gašparovu. 71 72 73
1450. Bilješka u najstarijem prijepisu poljičkoga štatuta. 73
16. veljače 1450. U Baški. Marša Majšićević prodaje komad vinograda samostanu sv. Spasa. 74
18. veljače 1450. U Tržiću. Bužki stol daje list Jurju Pedniću iz Marinaca, koji je kao bližnji kupio neku zemlju Antuna Ratkovića, koju je ovaj bio izgubio za osud. 74 75
16. travnja 1450. U Stomorinu selu. Oporuka popa Petra Poletčića.75 76
26. listopada 1450. U Novom. Knez Martin Frankapan zapovijeda da Markoivći služe kao i ostali kmetovi samostanu sv. Marije u Crikvenici. 76 77
1420-1450. Štefan knez Blagajski moli kneza Petra Zrinjskoga, da pusti Šimuna Mehanovića i da učini, da se tomu Šimunu svi dugovi isplate. 77
1451. U Rmanji. Stol varoša rmanjskoga dopituje zastavju Janjinu sinu Petru. 77 78
2. rujna 1451. U Baški. Fratri samostana sv. Spasa zamjenjuju svoj vrt za drugo zemljište. 78 79
18. listopada 1451. U Tninu [Kninu] Stol tninski rješava parnicu Marka Deaniševića i Jurja Henčića iz Srba, pošto su se ova dvojica prije toga prela pred sudom srbskim. [Ime mjesta SRB u Lici je hidronim, a ne etnonim] 79 80
Mi
Tomaš Boiničić is Plavna,
banovac Dalmacie i H’rvat, i takoi Ivan Martinušev’ć z Bogačina,
Radoi (Bo)iničić
is Plavna i Paval Berislav’ć z v’rh
Rike, sutci rotni plemenitih
H’rvat
Stola
Tninskoga, damo v’diti vsim i
vsakomu, kom se dostoi, prid kih ova
naš list pride, kko [kako] nam side(ć)im u
zgora rečenom Stoli, s mnozimi
plemenitimi H’rvati, pravdu
dilećim
potribujućim e ot nas, onde zmei inih dugujućih pristupivše
prid
nas s’
edne
strane Martin sin Marka Deanišev’ća
iz S’rba, i
počaše govoriti govoreći:
Gdo! [Gospodo!]
Imili
smo dugovan’e parni u Stoli
S’rbskom mei sobom u dugovani vinogradov,
i dv'gli smo se iz Stola S'rbskoga prid vas; upitaite nam
pristava, kko nam e dug tekal, t'r nam otlučite, ča e pravdi i zakonu h’rvackomu
ugodno. Onde se
vstav voin Matijašev’ć
z onogae S’rba,
pristav rotni rečenoga Stola S’rbskoga,
i po nas upitan pov’da nam po ov
put govore [govoreći]: da e on zgora rečeni Jurai Henčić bia pozval
rečenoga Martina, sin Markova, Deanišev’ća u dugovani
vinogradi, k v’nograd on Martin d’rži
u rečenom S’rbi, u misti,
ki se zove Plastovo; govoreći on Jurai da su p’rvi
onoga
Martina prodali dai v’nograda onoga Jurja u zalugu
takoi u S’rbi,
i
za on dai Juriev, ki su pridali u zalugu, za on dai on dai Martinov u
Plastovi
da e dopal i dopada onoga Jurja. Proti tomu da e on Martin otgovaral:
nedai Bog!
Nisu moi p’rvi otdali Jurieva dila vinograda u zalugu malo ni
veli, a dopada
me polov’ca
v’nogradao rečenoga
Jurja I ot Jandrija Kovača u
Plastovi v’rvi
kkono i ine plemen’šćine;
a ovo v’rv
hoću v’rvju
pokazati i naiti. A on Jurai opet da e rekal
proti onomu Martinu
govore: nedai Bog! Nimaš ti v’nograda
u Plastovi, nego ono
mene popada za on
dai, ki su moi (i) tvoi p’rvi u zalugu prodali; I polag toga
svoga govorenja on
Jurai ma’e sv’doka i bat, tim da e hoće pokazati. Kih sv’dokov
i bata maknutiem on
Jurai sebi rotu dobi, da on rotom ima ukazati
samo – dvanadesete [12] plementimi ljudi, da su
p’rvi
Martinovi prodali dai negov u
zalugu, i za on dai Martinov dai u Plastovi nemu da pristoi. Koi roti
pridući rok i
dan, i budući on Jurai s porotnici svoimi za moći, oni porotnici esu
prosili
obiju stranu, da im dadu u ruke ta dug prez rote načiniti. Ki strane
tako da su
i pustili ta dug nim u ruke, da ga oni načine prez rote. Ki porotnici
esu tako
načinili govoreći: mi načinamo tam putem, da on Jurai d’rži dai Martin v’nograda
u
Plastovi, dokla Martin oslobodi dai Jurev u zalugu. A on Martin li
vazda
govoraše: nedai Bog! Nisam ja ni moi p’rvi otdali Jurieva
dila v’nograda
u zalugu malo ni
vele. Onde S(t)ol S’rbski est polag one načinbe porotnikov zgora rečenih
pital, da on Jurai d’rži dai v’nograda
Martin u Plastovi, dokla on Martin
oslobodi dai Jruiev v’nograda u zalugu. Nad kim sudom Stola
S’rbskoga on Martin
nebude zadovolan, dvigal se e prid vas u Tninski Stol u tom govore: Ere
mu
negov v’nograd dopituju Jurju, driev
mu
vele u zalugu sloboditi. Ki mi vse zgora rečeni
tečen’e toga duga po pristavu
zgora
rečenom
slišavši i
razumivši, bi nam v’diti pravo, da
se ta dug nima dopisati neiznašadše istinno, ako
su p’rvi
Martinovi ali Martin otdali Juriev dai v’nograda
u zalugu, i zač bi se
imia Martin v’nograda u Plastovi dopitati Jurju.
Poslasmo zakonno
i-s-tola u kipi banovči Petra Pribislav’ća
is Čudomirić i zgora rečeni
sutca Radoja
Boiničića i Mikulu Ambroića
Tuhovie, rotnoga pristava stola našega, na
lice onoga v’nograda Jurieva
u zalug v’diti i ispitati, tko mu e u d’ržani
i po
ki put. Ki tamo hodivši i opet se k nam u Stol v’rnuše, pov’daše nam
po ov put govoreći: da su
prišadše na lice onoga v’nograda Jurieva
u zalug, komu v’nogradu
su našli d’ržitela
Vlatka Annića z onogae S’rbi;
ki e Vlatko rekal, da on nima onoga v’nograd
ot Martina ni ot p’rvih negovih niednim putem, nego da ima on
v’nograd ot
Deanišv’ća
u
sadovno ime. A onoga zgora rečenoga Jandrija Kovača u tu parnu
biše pritegnula
v’rv,
ku on
Martin vojaše k onomu Jurju i
takoi k Jandriju. Ko mi v’divši i
razumivši, pitasmo i
sudismo, pače pitamo i sudimo u dugovani
onoga Martinova v’nograda, ko mu e bia u d’ržani
u rečenom Plastovi, onomu
Martinu i nega ostanku i ot ostanka naslidku za dobito i obujato, a
onom Jurju
i Jandriju Kovaču i nih ostanku i ot ostanka naslidku za izgubito, i v’kuv’čno [vjekuvječno, tj. vječno]
mučan’e
kladući
s’hranujući v’rv
mei nimi, ka zakonno mei
nimi
ima biti. I na to
dasmo ov naš list otvoren pod
našimi navadnimi visućimi pečati
za više verovan’e. Dn [Dan] na
Tnini u pondeli p’rvi po stoga [svetoga]
Luke Evan’elista dne, lit Gdinih [Gospodinih] 1451.
Sva
četiri pečata
odtrgnuta.
Izvornik na pergameni u pismohrani grofa S. Keglevića.
16. travnja 1453. U Kastvu. Napis na crkvi sv. Antuna u Kastvu, gradu istarskom. 81
+ 1454. Darovnica kneza Ivana Frankopana crkvi sv. Andrije na otoku Krku (kod Malinske, na putu za Omišalj).
15. svibnja 1455. U Bakru. Razvod međe između Bakrana, Grobničana i Trsaćana. 81 82
28. listopada 1455. U Novom. Knez Martin Frankapan potvrđuje liste svoji pređa, dane samostanu sv. Marije u Crikvenici. 82
10. srpnja 1457. U Modrušu. Knaz Štefan Frankapan daruje Martinu Oštrehoviću više prava i posjeda. 83 84 85
5. rujna 1458. Knez Martin Frankapan oslobađa mlin Juriše Ričanina pod Trsatom od svakoga tereta. 85
28. lipnja 1458. Kuše Emrihović prodaje sa svojom braćom njivu Kušeti Štefaniu. Petar Agnežić prodaje zemlju Kušeti Štefaniću. 86 87
12. siječnja 1460. U Sustipanoj luci u Dalamciji. Oporuka dom Petra Kršavića. 87 88
25. lipnja 1460.U Novom. Knez Martin Frankapan daruje dva vinograda crkvi sv. Marije u Crikvenici. 88 89
12. studenog 1460. Na Bagu. Don Mihovil, sin Jurja Sultića iz Gvozdnice, dobiva od suda neko mirišće i vrt, ostavštinu svoga ujaka Don Tomaša. 89 90
26. ožujka 1461. U Jelovika. Kneginja Jelža Frakapanka daruje sjenokošu remetama samostana sv. Jelene kod Senja. 90 91
5. lipnja 1461. U Bosiljevu. Matko Grebčić, župnik, gojmerski, daruje jedno selo crikvi sv. Mikule na Gvozdu. 91 92
9. lipnja 1462. Bilješka mlađe ruke u glagoljičkom rukopisu 13. ili 14. st. 320
4. kolovoza 1463. U Modrušu. Apaj Liković načinja se s modruškim kaptolom za neke dužnosti, što ih je imao prema crkvi toga kaptola i prma crkvi sv. Mikule na Gvozdu. 92 93
1463. U Istri. Bilješke u hrvatskom psaltiru Petra Fraščića. 93 94
1463. Napis na štremnom zidu crkvice sv. Antuna na Vrhu blizu Pazina u Istri. 94
21. ožujka 1464. U Novom. Knez Matin Frankapan dopušta Filipu Sokoliću da može mlin načiniti na svojoj zemlji. 94 95
9. kolovoza 1464. Knez Žigmunt Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu neka posjedovanja i prava, da ima nadomjesti darovanja viteza Karla. 95 96
7. siječnja 1465. Na Hreljinu. Bilješka mlađe ruke u glagoljičkom rukopisu 13. ili 14. st. 320
15. siječnja 1465. Bilješka mlađe ruke u glagoljskom rukopisu 13. ili 14. st. 320
4. lipnja 1465. Pod Lipnikom. Martin Malović kupuje jedno selo, i od toga sela prodaje komad purgarima ozaljskim. 96
10. studenog 1465. U Omišlju. Knez Ivan određuje međe Vlasima na Krasu kod Omišlja. 97 98
1465. Napis na grobnom kamenu u crkvi sv. Lucije kod Baške Nove na otoku Krku. 98
+ 1465. Knez Martin Frankapan daruje neki vingrad u Baški na otoku Krku; vidi Ivan Milčetić: Tri glagoljske listine iz Istre, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, Zagreb 1905.
5. ožujka 1466. U Senju. Knezovi Frankapani, Štefan, Dujam, Martin, Juraj, Bartol, Anž, i Mikula, potvrđuju remetama sv. Jelene i sv. Spasa mlinove i zemljišta. 98 99
Knezovi
Frankapani na sastanku u Senju 1466. potvrđuju posjede samostanima sv.
Jelene i sv. Spasa
(isprava s tri viseća pečata)
14. travnja 1466. Na Krku. Mikula, krčki biskup, potvrđuje fratrima crkve sv. Spasa crkvu sv. Kuzme i Damjana, koju im je knez Ivan Frankapan sagradio i obilno nadario; ujedno ih oslobađa od nekih tereta. 99 100 101
22. travnja 1466. U Ugljanu. Oporuka Tomana Matešića, kapelana ugljanskoga. 101
+ 1466. iz Lovrana, u prijepisu iz 16. st.; vidi Kvaderna kapitula Lovranskog, + 1574.
11. travnja 1468. U Novom. Knez Martin Frankapan daruje crkvi sv. Marije na Crikvenici jednoga vlaha imenom Mikulu. 102
kolovoza 1468. Na Krku. Knez Ivan Frankapan zabranjume vlasima oko Omišlja, da neidu preko svojih međa. 103
12. ožujka 1469. U Čovcu. Knez Juraj Špirančić obećaje da neće progoniti onoga u koga je našao nešto njegova blaga. 104
+ 9. rujna 1469., [Vončina], sud potvrđuje oporuku ličkoga plemića Matijice Utišenića, kojom ostavlja zemlju crkvi sv. Ivana na Gori, [JPG]
7. siječnja 1470. U Novom. Knez Martin Frankapan daruje samostanu sv. Marije na Ospu kod Novoga neka nova prava i imanja. 104 105
12. kolovza 1470. U Krku. Knez Ivan Frankapan daruje neke zemlje Jurmanu iz Vrbnika. 105 106
13. prosinca 1470. U Novom. Braća Mikulotići daruju zemlju crkvi sv. Marije na Ospu pod Novim. 106
1461.-1470. Pismo modruškoga biskupa mikule, kojim brani porabu slavenskoga jezika u službi božjoj. 107 108
2. travnja 1471. U Omišlju. Knez Ivan Frankapan daruje Ivanu Sršiću zemlje na Sužanu. 108 109
10 lipnja 1471. U Modrušu. Modruški kaptol prepisuje listinu kralja Matijaša, u kojoj se daju neka imanja fratrima sv. Mikule na Gvozdu. 109 110
1471. Bilješka mlađe ruke u rukopisu Vida Omišljanina. 320
+ 1471. Martin Valković, opat u Dragi kraj Mošćenica u Istri, dobija neke zemlje; vidi Ivan Milčetić: Tri glagoljske listine iz Istre, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, Zagreb 1905.
12. svibnja 1472. (U Dalmaciji). Oporuka popa Brajka. 110
18. svibnja 1472. U Novom. Fratri sv. Marije na Ospu pod Novim kupuju kuću Fabijana Čehovića. 111
1472. U Novom gradu. Juraj, plovan novogradski. izručuje fratrima sv. Marije na Ospu neku kuću, koju im je prodao Fabijan Čehović. 111 112
1472. Bilješka popa Andrija u rukopisu Vida Omišljanina. 320
15. veljače 1473. U Zadru. Oporuka popa Brajka Hrnišića iz Bokanca. 112
8. prosinca 1474. U Grižah. Minak Malinarić s bratom si Ivanom prodaje zemlju Tomi Matašiću. 113
15. ožujka 1475. Knez Martin Frankapan poklanja fratrima svete Jelene kod Senja neko zemljište. 113 114
1. travnja 1475. Vitko Krajač prodaje svoj vinogad Stanislavu. vikaru samostana sv. Mikle na Gvozdu. 114
15. rujna 1475. U Otočcu. Knez Martin Frankapan daruje remetam crikveničko selo Črmanj kal. 114 115
Mi
knez Matin Frankapan krčki,
modruški, i senjski i pročaja,
damo viditi vsim i vsakomu komu se pristoi i pred kih obraz pride ta
naš list odtvoren ali pokazan buden, kako Mi dasmo i
darovasmo
lubveno jedno naše selo ko se zove črman kal,
kloštru i
crikvi svete Marie na Crikvenici, za grihe naše i za
naših pričah, vekovečnim zakonom, sa vsim pristojanjem, ča
pristoi k rečenomu selu Črmnu kalu, pravimi mejami starimi
kotari, zemlami oratimi, ki se teće i ki se nteće, poddvornice,
senokoše, pasišća, gori i gorice, i dolci, i
drage, gaji,
driva pitmoa i divja, vodi i vodišća, puti i stazi, gori i
kamine, toga imena zvanim zvali bi se rečenoga sela Črmna
kala. A
to
su mejei kotar rečenoga sela: loza, ka se zove tančkana
škrili v
tanči, i kalić, i na vrh rabina, i do križe, i ta križija i v črmanskoi
mei, i na pušinu, na vrh prestrane, i od onde na us na vrh
gore,
i vsa begarina, na vrh dubnoga do meje
rašotruške, z vrha
dubrnoga deli k jami, od jame na vrh tanča. I to dasmo za plemenito
kloštru rečenomu večnim zakonom uživati i radovati selo
rečeno
Črman kal sa vsim pristojanjem, kako se zgora udrži, vjekuvječnim
zakonom. Zato mi zapovidamo vsim našim podknežinom, sudcem i
vsake vrste našim oficijalom, ki su sada i si budu naprida
vazda, da imate v tom našem danji i varovanji rečene i
kloštar i rečenih fratar udržati i braniti proti vsakomu čku
za
selo zgora rečeno; i ki bi protu stal ali učinil ali razbil ta
naš danje i darovanje i dlučenje, razbil nega Bog i na ovom
svetu v teli a na nom sveti v duši. A za većeg
vjerovanja i
tvrdine dasmo ta naš list odtvoren pod naš pečat
visući,
po ljetih božjih 1475, dan v Otočci miseca sektebra dan 15.
I ja Filip Ilušinović, kapelan crkve svetih Filipa i Jakova v Novom, Pop modruški biskupije, apostolsku i cesarsku oblastiju i močiju nodar općeni, ki prepisah ali iskopijah ov list pokoinoga gospodina kneza Martina rič od riči, slovo od slova, besedu od besede, ni priložih ni odložih, nego kako stoji v listu rečenom. U ta će verovanje ime moje podapisah, i znamenjem mojim navadnim nazlamenah, navlastito na to prošen i iskan i zvan od častna otca i gospodina otca Franka priura crikveničkoga. I bi prepisan ov list v ljeih roistva božega 1502. miseca ijuna dan 20., papstva presvetoga i va Isuhrsti počtovana otca i gospodina Aleksandra božim providenjem pape šestoga ljeta nega deseto.
Prijepis od g. 1502. na pergameni hrv.-slav. zemalj. pismohrani, među pismima crikveničkog samostana br. 13.
I ja Filip Ilušinović, kapelan crkve svetih Filipa i Jakova v Novom, Pop modruški biskupije, apostolsku i cesarsku oblastiju i močiju nodar općeni, ki prepisah ali iskopijah ov list pokoinoga gospodina kneza Martina rič od riči, slovo od slova, besedu od besede, ni priložih ni odložih, nego kako stoji v listu rečenom. U ta će verovanje ime moje podapisah, i znamenjem mojim navadnim nazlamenah, navlastito na to prošen i iskan i zvan od častna otca i gospodina otca Franka priura crikveničkoga. I bi prepisan ov list v ljeih roistva božega 1502. miseca ijuna dan 20., papstva presvetoga i va Isuhrsti počtovana otca i gospodina Aleksandra božim providenjem pape šestoga ljeta nega deseto.
Prijepis od g. 1502. na pergameni hrv.-slav. zemalj. pismohrani, među pismima crikveničkog samostana br. 13.
+ 1575., zapis o pravdi beramskoj, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 229]
10. veljače 1476. U Novom, Knez Martin Frankapan potvrđuje braći Lovrencu i Bartolu Čohoviću sela Pujevšane i Malu prisiku, koja su bili dobili od njegova otca Mikule. 115 116
4. svibnja 1478. U Novom. Knez Martin Frankapan daje fratrima samostan sv. Mikle na Gvozdu nekoja prava i posjedovanja. 116 117
11. lipnja 1478. U Rmanji. Lapački stol rješava parnicu Stjepana Mečura s Jurjem Našmanovićem iz Glavataca. 117 118
1. svibnja 1479. Na Ozlju. Knez Bartol Frankapan dopušta svim purgarima ozaljskim da mogu zidati kuće u drazi pod gradom Ozljem. 118
9. kolovoza 1482. U Baški. Žan Jakov, kancilir krčki, daje kus zemlje za vrt samostanu sv. Mikule na Gvozdu. 118 119
19. kolovoza 1482. U Senju. Senjski kapitan Maroj Žunević moli senjski kaptol, da vjerodostojno prepiše i pečatom potvrdi neki list Dragiše Pednića iz Marinaca. 119
1483. Natpis na jednoj porušenoj kući u Senju. 119
1483. Bilješka u brevijaru, čuvanom u Propagandi. 321
Let
Gospodnih 1483., tada
tecaše, kada Grabi Matijaš ban Gatsku i Vuk
Despot i
gospoda hrvatska Turke pobiše na Brodu Zrinskoga.
Vidi moje "Izvjestje od Putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim", u Arkivu str. 371.
Vidi moje "Izvjestje od Putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim", u Arkivu str. 371.
1. ožujka 1484. U Tržiću. Petar, sin Franjin z Mohlica, prodaje svoju plemenštinu pred sudom u Tržiću Dujmu Vlajiću. 120 121
22. listopada 1484. Zastupnici biskupa senjskoga Pavla i senjskoga kaptola u parbi s dražkim opatom Ivanom, nenašavši na roku sudca, izabranoga modruškoga biskupa fra Antuna, pridržaju si pravo na opata Ivana zbog troškova i škode. 121 122
+ 1484. Oporuka Martina Malkovića iz Mošćenica u Istri iz godine 1484., ovjerovljena 1485.; vidi Ivan Milčetić: Tri glagoljske listine iz Istre, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, Zagreb 1905.
10. veljače 1485. Ivan Vlaj miri rememte crikvenčke s Jurkom Banićem. 122 123
+ 7. siječnja 1485., oporuka Martina Malkovića iz Kraja u Istri od 13. listopada 1484., koju je prepisao pop Grgur Gomilac, bilježnik iz Kožljaka, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 229]
5. lipnja 1485. Zastupnik senjskoga biskupa Pavla i senjskoga kaptola izjavljuje da će prizvati na rimski dvor proti obranomu sudcu fra Antunu biskupu modruškomu. 123 124
16. kolovoza 1485. U Senu. Dumankuš, predstojnik belgradski i guvernatur senjski, imenuje povjerenike koji će predati neku zemlju u Mohlićima onima koje pristoji. 124 125
1485. Napis na grobnom kamenu kod crkve sv. Jerolima u Vlašićima na otoku Pagu. 125
12. travnja 1486. Popis zemalja modruškoga vladanja. 125 126 127
1. lipnja 1486. U Senju. Laclav, vicekapitan senjski, očituje da je kaptol senjski na njegovu prošnju odredio jednoga čalana da razvidi parnicu Svilića iz Bužana s Nemanićem. 127 128
7. sprnja 1486. Bilješka Broza Kolunića u rukopisu "Knjige sv. Bernarda". 128 129
26. listopada1486. Tarnik Petar Makšak, kapitan senjski, moli senjski kaptol da posvjedoči svojim listom da Vusići nikada nisu plaćali hrepečke trgovine. 129
24. veljače 1487. U Bihću. Petar Ivanko Marković miri se s Jurjem Kosniskim pred kraljevskim sudom u Bihću. 129 130 131
travnja 1487. U Vrbniku. Oporuka popa Tomaša Sedmaka. 131 132
28. kolovoza 1487. Balaš, prmancer crkve senjske, i kraljevski čovjek, slušaju svjedoke u pranici Ivanuša Obarkovića i Jurja Vidošića. 132 133
29. kolovoza 1487. Pop Balaš, prmancer crkve senjske, i kraljev čovjek Juraj Gubčić slušaju svjedoke u parnici među Zrčiće i Petkom iz Bužana. 133 134
2. rujna 1487. U Vrbniku. Sborni zakon redovnika i popova vrbničkih na otoku Krku. 134 135
+ 27. rujna 1487., Dubašnica [Ivšić et al., str. 267], Prodaja čestice zemlje i lokve Petru Hrvaćaninu
8. svibnja 1488. U Senju. Kemendi Balašfi, porkulab senjski, moli senjski kaptol pošalje jednog kanonika, koji će posvjedočiti da je je Ivan Manković pritužio proti sudcem bužkim i da ih je za vremena pozvao pred kraljevski sud. 135 136
4. kolovoza 1488. Kaptol senjski dovršava račun o Jablancu s popom Šimunom Mečarićem i s popom Lukom. 136
3. veljače 1489. U Brinju. Fratri samostana sv. Marije u Brinju daju u zakup jednu zemlju Martincu Fabinu sinu. 136 137
1489. Senjski kaptol prepisuje jedan list kneza Jurja Kosinjskoga, koji je ovom dan od kneza Anža Frankapana radi posudbe grada Kosina. 137
20. ožujka 1490. Mikula iz Dubrovnika da je remetam crikveničkim trsje, koje im biše obećao njegov pokojni brat Maroje. 138
29. lipnja 1490. Na Skurini. Jurja Račić prodaje pred ličkim stolom svoju plemenštinu u Dolnjem Zažičnu Mateju Draškoviću. 138 139
8. rujna 1490. Na Krku. Opis trsja fratara sv. Mikule na Gvozdu, koje plaća biskupu krčkomu osmo. 140
1. studenog 1490. Na Gradčini. Draškovići utemeljuju samostan remetama sv. Pavla na Gradčini. 140 144
1490. U Bužah. Ivan Kosinski zalaže dio svoje plemenštine prioru samostana sv. Spasa pred bužkim sudom. 144 145
Godine 1490. u Bužama, Ivan Kosinjski zalaže dio svoje plemenšćine prioru samostana Sv. Spasa.
1491. Na starodavno križu u Bribiru. 1461491. Na podnožju zlatno krsta, što se čuva u crkvi bribirskoj u primorju hrvatskom. 146
1491. Pri sv. Petru na Slatskoj gori. Fratar Mihalj, vikar samostana sv. Marije pri Zagrebu, prima u svoje bratstvo sv. Pavla Tomaša Vojnovića s obitelji.
11. ožujka 1492. U Bakru. Nadstojnici crkve sv. Lucije u Kostreni daju vlahu Smolanu u nasljedni zajam zemlju sv. Lucije, Župnicu zvanu. 146
5. travnja 1492. U Slunju. Knez Mihovil Frankapan daruje samostanu b.d. M. u Zažičnu dva ždrieba zemlje. 147
3. svibnja 1492. Na Vukšićih. Lučki stol rješava parnicu Kašićah s Milotom zbog plemenštine. 147 148
24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvađa fratre samostana sv. Marije u Zažićnuu posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju im je u svojoj oporuci ostavio Dujam Vlaić. 148 149 150
1492. Napis na grobom velikom kamenu u negdašnjoj pavlinskoj crkvi u Čepiću u Istri. 150
4. lipnja 1493. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje fratrima samostana sv. Jelene kod Senja selo Košćice u vladanju buškom, koje on dobi od svoje sestre Barbare Frankopanske. 151 152
4. lipnja 1493. U Brinju. Knez Anž Frankapan daje samostanu sv. Jelene kod Senja selo Košćice, koje bijaše dano Jeleni ženi kneza Žigmonta. 152 153 154
1493. U Novom. Suvremena bilješka o boju s Turcima u bezimenom novljanskom časoslovu [Zapis popa Martinca]. 154 155
1493. U Novom. Suvremena bilješka o raspu Modruša u bezimenom novaljnskom brevijaru. 155 156
1493. U Grobniku. Bilješka popa Martinca, pisca drugo novlajnskoga časoslova. 156
1493. Stol humski oslobađa Jakova Vitulovića od službe, bira i svake daće za 20 godina. 157
25. siječnja 1495. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu tri sela. 157 158
5. ožujka 1495. Na Bagu. Katarina, žena Tomaša Kovačića, prodaje Marku sutliću trsje i zemlju. 158 159
5. lipnja 1495. U Brinu. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Spasa kod Senja selo Mali Prikičci. 159 160
Dokument pisan 1495. u Brinju opisao je Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. II.2. Veća rezolucija: [JPG]
Kolor fotografija istog dokumenta:
1495. Na skurini. Petar Petrićević prodaje dio svojih zemalja Jurju Milečiću pred kraljevskim stolom u Lici. 161 162
1495. Napis na jednom kamenu na putu k studencu kod grada Plomina u Istri. 162
+ konac 15. st. (najranije 1495.), Bužimski nadpis (kod Bihaća):
1. travnja 1496. U Brinu. Knez Anž Frankapan daruje samostanu sv. Mikule na Gvozdu selo Mokro. 162 163 164
16. kolovoza 1496. Senjski biskup Andrija đalje žakna Andriju da skuplja prineske kojim bi se imale kupiti orgulje za stolnu crkvu u Senju. 164
1496. U Novom. Suvremena bilješka o kugi u Novom u bezimenom novljanskom časoslovu. 164 165
5. siječnja 1497. U Modrušu. Kaptol zagrebački prepisuje list kneza Bernardina Frankapana. 165 166
12. veljače 1497. U Bakru. Martin Benković Pernanin daje vinograd na Slatskoj gori. 166
+ 6. listopada 1497., zapis popa Grgura Kljajića u Ročkom misalu, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 130]
30. listopada 1497. U Crnoj Vasi. Stol lički rješava parnicu Mihalja Škoblića s Lagodušićima. 166 167 168
20 travnja 1498. U Modrušu. Knaz Bernardin Frankapan potvrđuje darovanje učinjeno Valtninu Hotkoviću, te točniije opisuje međe toga darovanja. 169 170
15. studenog 1498. U Vukšićima. Kninski kaptol prepisuje list Franje Bojničića. 170 171
1. prosinca 1498. U Brinju. Knez Anž Frankapan potvrđuje darovanje kojim su Juraj i Paval Tomković darovali jedno selo samostanu sv. Mikule na Gvozdu. 171 172
13. veljače 1499. U Brinju. Senjski kaptol prepisuje na prošnju kenza Ivana Lackovića, jednu listinu u kojoj knez Anž Frankapan govori kako je mijenjao s Jurjem Kosinjskim, davši mu za Kosinj Zahumlje. 172 173
26. travnja 1499. Na Skurini. Paval Slavković prodaje jedan ždrieb a pol ždrieba poklanja fratrima b.d. M. u Zažičnu, pred stolom ličkim. 173 174 175
8. svibnja 1499. Na Skurini. Paval Slavković daruje fratrima b.d. Marije u Zažičnu pol svoga ždrieba, pred stolom ličkim. 175 176 177
10. lipnja 1499. Na Skurini. Juraj Malić daje fratrima sv. Marije u Zažičnu neke zemlje koje ime je ostavio u oporuci njegov sin Petar. 177 178
Godine 1499., Skurinja, Pavao Slavković prodaje ždrijeb svoje zemlje, a polovicu ždrijeba daruje pavlinskom samostanu u Zažićnu.
1499. U Novom. Suvremena bilješka Filipa, prevendara crkve novaljanske, o smrti modruškoga biskupa Krištofora, u novljanskom rukopisnom misalu. 178 179
16. stoljeće
Oko 1500. U Senju. Jelena udovca Jurčaca Gusića posinjuje kneza Mihalja Turka. 179 180
19. siječnja 1500. U Brinju. Knez Anž Frankapan daruje fratrima u Zažičnu polovicu grašćine s Velikih Psivića i neke sjenokoše. 180 181
25. travnja 1500. U Senju. Senjski kapitan odgovara vikaru senjskomu, da Cesarica spada na grad Senj, kako je knez Frankapan odlučio. 181 182
18. kolovoza 1501. Povjerenik senjskoga kaptola i kraljevski čovjek slušaju rotnike koji odbijaju od kneza Gašpara Perušića uvredu kojom ga je uvrijedio Martinko Banovac. 182 183
1501. U Novom. Na zidu kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Novom u Primorju. 321
+ 1501., Mošćenički statut, iz Mošćenica u zapadnoj Istri, vidi članak Zlatka Karača i njegov izvornik [DOC]; također i članak Josipa Bratulića na Istrapediji
8. svibnja 1502. U Strelčah. Braća Benšići daruju svoju sjonokošu Vidasu Štefliniću iz Korenice. 183
10. siječnja 1503. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pećarića u rukopisu Vida Omišljanina. 183 184
pogledati također [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 230]
2. srpnja 1503. U Lagodušićih. Blaž Baromić, senjski kanonik, i kraljevski čovjek Grgur Lepečić slušaju svjedoke proti ljudem kneza Mihovila. 184 185
3. veljače 1504. U Steničnom. Knez Andrija Blaživćević daruje jedan vrt Vidasu Štefliniću. 185
1. ožujka 1504. U Marincih. Oporuka Margite udove kneza Boltižara Mikčevečkoga, kojom ostavlja pavlinima u Remetama ves Marince. 185 186
U katalogu Anice Nazor, Zagreb riznica glagoljice (Zagreb 1978.), za ovu je ispravu navedeno sljedeće:
Margita,
udovica kneza Boltižara
Mikčevačkog, čini oporuku u kojoj ostavlja crkvi sv. Marka u Zagrebu 7
zlatih, župniku 2 zlata i fratrima u Remetama kod Zagreba svoju vas
(selo) Marince.
Selo Marinci nalazi se blizu mjesta Velika Horvatska, nedaleko Pregrade u Hrvatskom Zagorju. Dokument se čuva u Hrvatskom državnom arhivu (Remetski samostan, fasc. 4, br. 7)
14. ožujka 1504. Na Ospu pod Novim. Ivan Barić daruje remetama crikveničkim jedanu zemlju, pred bilježnikom Filipom Pilušinovićem. 186 187
Godine
1504. na Ospu pod Novim, Ivan Bunić daruje zemljište
samostanu Sv. Marije u Crikvenici.
Kao što vidimo, vrlo lijep i kultiviran rukopis: "V
ime Božie Amen. Znano budi vsim i vsakomu...".
Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-644, Pavlinski
samostan Crikvenica).
Zahvaljujem g. Ladislavu Dobrici iz HDA na dopuštenju za objavljivanjem
ova fotografije.
Veća fotografija | Još veća fotografija
9. travnja 1504. U Perušiću. Tečaj parnice Nemanićah i Škvarićah s Petrom Daroićem na buškom sudu pred povjerenikom senjskoga kaptola i kraljevskim čovjekom. 187 188
+ 3. svibnja 1504. U Bakru. Tarifa od trgovina i broda Trsackoga. Prepisao Franjo Fancev 1930. g. u Varaždinu. Prijepis dobiven ljubaznošću g. Ivana Zvonara iz Varaždina 2020. g., a izvorni dokument čini se nije sačuvan.
+ 8. svibnja 1504., isprava o zamjeni ozidine u Roču i sjenokoše na brulu između Urbana Žurnade i Općine Roč, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 101]
2. studenog 1505. Pod Okićem. Mavar Fabijanić prodaje jednu njivu Mati Štefaniću. 188 189
1505. Napis na kapeli sv. Marije kod župničke crkve u Vrbniku na otoku Krku. 189
11. ožujka 1506. U Klisu. Gašpar Santizić prodaje dio svoje plemenštine Matiju i Ivanu. 189
9. listopada 1506. Na Bagu. Bernardin Mirković izjavljuje da su ga isplatili fratri u Zažitnu za trsje koje im je prodao. 190
1507. Napis na zidu crkve sv. Kirina u općini Jesenoviku kod Šušnjevice u Istri. 190
* 1507., Veprinački statut (Veprinac iznad Opatije), vidi članak Darinka Munića
26. listopada 1508. U Šćitarih. Povjerenik senjskoga kaptola javlja što su ispovjedili porotnici u parnici Nemanićah i Škvariah s njihovim protivnikom (Petrom Daroićem). 190 191
10. svibnja 1509. U Senju. Dva senjska kanonika izjavljuje pred kaptolom da će biti poruci za popa Gašpara Turčića, koje je bio na uzi u modruškoga vikara Pavla Polovića. 191 192
1509. Podpis Stjepana Berislavića, medvedgradskoga kastelana. 192
13. veljače 1510. Porotnici svjedoče da je Jelena Keglević, udovica Jurja Mikuličića, darovala kanonicima crkve otočke dva ždrieba zemlje u Kračanu. 193
5. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže senjskomu kaptolu da odredi jednoga kanonika koji će s kraljevim čovjekom biti kod roćenja u parnici Nemanićah s Daroićima. 193 194
Iziibrani
i prijateli nam
poštovani! Neka znate kako pride pred
nas poštovani redovnik pop Šimun Nemanić, od
strane svoga
i svoje bratje, potribujući od nas da bismo im dali jedan list kvam, da
biste imili poiti š nimi na nih duhovanje zvhu nike rote, ka
je
meju
njimi i petrom daroićem š nega bratju. Zato mi vas prosimo i
zapodivamo da imate zmei sebe poslati jednoga svoga brata, kao je
vaš običaj, na duhovanje rečenoga popa šimuna i
njegove
bratje i biti pri njih roti u loženju porotnikov, na vkup s kralevoim
človikom Petrom Matičićem s Trzan, ali Petrom Maklenićem z Bajna
(Banja?) Dvora, , ali Jurkom Stanićevićem z Ral, ali Brnardom
Vučkovićem z Mazalac. I ako (b)i im se ka krivica činila, da biste
učinli zazlamenati po vašem običaju. Dan i pisan v Otočci,
aprila na dan 5. v letih 1510.
Andriaš Bot od Baine, D. H. S. ban i K. S.
D. H. S. ban i K. S. = Dalmacije, Hrvacke i Slovinski ban i kapitan Senjski
(S vana piše:) Izibranim i priatelem nam poštovanim, redovnikom kapitula crikve senjske, bud dan.
Andriaš Bot od Baine, D. H. S. ban i K. S.
D. H. S. ban i K. S. = Dalmacije, Hrvacke i Slovinski ban i kapitan Senjski
(S vana piše:) Izibranim i priatelem nam poštovanim, redovnikom kapitula crikve senjske, bud dan.
18. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže kaptolu senjskomu, da odredi jednog kanonika koji će s kraljevim čovjekom biti kod roćenja u parni Nemanićah i Škvarićah s Daroićima. 194
19. travnja 1510. U Otočcu. Andrija Bot, ban hrvatski i kapitan senjski, nalaže senjskomu kaptolu da odredi jednoga kanonika koji će biti s kraljevim čovjekom na roćenju u parnici Petra Daroića s Nemanići i Škvarići. 195
22. travnja 1510. Povjerenik senjskoga katpola Barak dolazi s kraljevim čovjekom Juretom Piščićem da slušaju porotnike u parnici Petra Daroića s Nemanićima i Škvarićima. Ovi posljednje ne žele dati porotnike; zato Petar poziva svoje porotnike pred kraljevski sud. 195 196
8. srpnja 1510. Porotnici svjedoče Humčanima za njihovu plemenštinu. 196 197
1510. Napis na župnoj crkvi u Dobrinju na otoku Krku. 197
+ 21. lipnja 1511. Šimun Greblo zapisuje oporuku (teštament) za Bartolomeia Kovačića.
Zahvaljujem Društvu krčana i prijatelja otoka Krka na organizaciji izleta u Malinsku 28. rujna 2024. DŽ je tom prigodom snimio fotografiju kopije tog dokumenta u Interpretacijskom centru DUBoak u Malinskoj (zahvaljujem g. Alenu Karabaiću na vodstvu):
(prijepis DŽ, mjestimice nesiguran)
1511. juna dan 20 i 1.
Bartolomei Kovačić slab telom pameti zdrav odluči svoi teštament ...
svoim sinom Jurjom. I predamnom popom Simunom Greblom ki pisah si teštament...
štn od Bartolomeja zgora rečenoga. Ki odluči ovim putem dapušća ida...
blago ležeće i gibljuće (tj. imovinu nepokretnu i pokretnu). Svoi žene Kirine mimo to ča e bil dal ...
sinom. Stem patom da e ona gospa i gospoja nadisem kakoe rekal zane...
I da se hrane pri noi siroti nega pokoinoga sina Lovrinca. I žena nega ako noi bude ...
živit pri sirotah a po smrti nega žene blago Jurju nega sinu. I sirotam reč...
ako budu žive kih zručue Jurju v goveran i z materu spa...o... kako e zgora rekal...
vsi iskupite ki se pridu.
Ja pop Simun pisah. Računom kako se zgora udrži.
I pritom e rekal da e dlžan crkve svetoga Bartolomeja libar 20 i 4.
Za ne e dal pen crkve rečenoi hišu manu.
Budući da je na kraju spomenuta crvka sv. Bartolomeija, a Šimun Greblo je živio u Roču gdje se nalazi ta crkva, zaključujemo da je rukopis pisan u Roču.
4. kolovoza 1511. Povjerenik senjskoga kaptola svjedoči kako je pred njim i pred kraljevim čovjekom, a na susdu buškom, Vitko Andrijašević Jurju Piščiću vratio ono u čemu se jebio mijenjao Vitkov stric s Jurjem. Nemogavši pako Juraj naplatiti Vitka, dobi ovaj Jurjevu plemenštinu u zalog. 197 198
1511. Napis na kapeli sv. Fabijana i Sebastijana u Novom, u Primorju hrvatskom. 198
26. siječnja 1512. U Srijinama. Povjerenik senjskoga kaptola dokazuje kaku su rotnici pred njim i pred kraljevim čovjekom ispovjedili da su sudci proti zakonu uveli Pednića u Novakovićevu plemenštinu. 198 199
6. veljače 1512. U Belaju. Porotnici svjedoče da Jurjevce ide treći dio Nekorićah. 199 200
6. veljače 1512. Zastupnik Jurjevcah poziva suparnika imna kraljevski sud. 200
1512. U Srijinama. Povjerenik senjskoga kaptola kazuje kako su plemeniti ljudi pred njim i pred kraljevim čovjekom zbacili odluku sudcah, koju su ovi učinili u parnici Pednića s Novakovićem. 200 201
1512. U Marnicima. Porotnici svjedoče pred buškim sudom da Pedniće ide treći dio Marinca. 202
10. listopada 1513. U Kasezima. porotnici ispovjedaju kako su špani silu učinili Grgi Surliću u njegovoj parnici s Jurjem Mišlenovićem. 202 203
204
10. listopada 1513. U Novom selu. Opis međa Pavla i Matije Prhonića. 204
1513. U Steničnom. Knez Jurko Pisac kupuje zemlju od udovice Pavla Benclina pred sudcem steničkim Mikulom Antonovićem. 204 205
8. studenog 1514. U Sužanu. Bratovština u Sužanu gradi i nadaruje crkvu Svih svetih. 205
1514. Napis na crkvi sv. Gospoje od Karmina u selu Bogoviću na otoku Krku. 205
1514. Napis pred crkvom sv. Marije Karmneice u Dubašnici na otoku Krku. 206
1514. U Bakru. Napis na prozoru plovanije u Bakru. 321
24. ožujka 1516. Pod Novim. Fratar Grgur, vikar samostana na Gvozdu, daje meštru Valentu jednu hižu na nasljedni najam. 206
21. lipnja 1518. U Senju. Senjski kaptol svjedoči kako je Ivan Pednić pred povjerenicima istoga kaptola pokazao senjskom kapetanima neke kraljevske listine. 206 207
1520. U Novom. Napis na svetilištu velike crkve u Novom vindoloskom. 321
+ 1520., oporuka Radića koju je zapisao domin Brnadin, kapelan na Kružvici, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 102]
13. ožujka 1521. U Senju. Senjski kaptol svjedoči da su se kenz Grgur Orlovčić i Jerolim Petelinić, bivši prije u borbi, tako utakmili da im kralj pravdu skroji, a dole da budu u primirju kojemu su uvjeti točnije označeni. 207 208 209
18. travnja 1521. U samostanu sv. Spasa. Tomaš, provincijal pavlinski, daje Pavlu Gržiću i Mavri Zoričiću jednu zemlju u nasljedni najam. 209
3. srpnja 1521. U Senju. Senjski kaptol daje na znanje kako je Martinu Vrbnaiću predana negova plemenština u Tožćima koja mu je bila bespravno oteta. 209 210 211
1521. U samostanu sv. Spasa. Fratar Tomaš, vikar hrvatskih pavlina na Gvozdu, daje Bariću Paviziću nekakvu zemlju u nasljedni najam. 211
20. spnja 1523. U Roču u Istri. Redovnici sv. Benedikta bilježe crkveni potrošak za djelo stolara meštra Jeronima iz Mletaka. 321 322
2. rujna 1523. U Senju. Senjski kapitan Grgur Orlovčić nalaže senjskom kaptolu da pošalje jednoga kanonika s kraljevim čovjekom Ivanom Mikulaićem, koji bi saslušao po kraljevskoj naredbi Krstu i Vuka Frankapana. 212
+ 20. srpnja 1523., isprava o uređenju kora i opremi sakristije u župnoj crkvi u Roču, zapisivač pop Šimun Greblo, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 103]
16. svibnja 1524. U Senju. Senjski kaptol prima u svoje knjige ugovor kneza Grgura Orlovčića i kenza Petra Kružića, kojim se ustanovljuje da u slučaju izumrća obitelji jednog između njih, preostala obitelj naslijedi sva imanja izumrle. 212 213
1524. Napis na župnoj crkvi u Bribiru iznad vrata. 213
1524. U Plominu. Napis na crkvi sv. Jruja u Plominu u Istri. 322
+ 1524. - 1526., Glagoljska Bilježnica šćitarjevačkog župnika pisana od 1524. do 1526. godine. Prilog proučavanju crkvenog i seoskog života u zagrebačkoj okolici u ranom novom vijeku
Izvor: Zoran Ladić i Goran Budeč: Glagoljska bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524. do 1526. godine, Turopolje.
(članak Zorana Ladića i Gorana Budeča objavljen u Zborniku Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU,
Vol. 29, 2011.)
Bilježnica šćitarjevačkog župnika pisana od 1524. do 1526.
11. siječnja 1525. U Vranograću. Ivan Tumpić načinja se s Petrom Kegleviem radi nekakva duga.
+ 14. svibnja 1525., zapis popa Ilije Pećarića, ročkog župnika, u brevijaru Vida Omišljanina, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 231]
20. prosinca 1525. U Modrušu, Knez Bernardin Frankapan iskupljuje grad Dubovac od Grgura Štefkovića, komu ga bješe dao na miraz sa kećri svojom Vernikom, te mu daje selo Vinicu. 214 215
Mi knez Brnardin Frankapan krčki senski modruški i pročaja
dajemo naznane vim i vsakomu pred kih počtovani obraz pr-
ide ta naš list otvoren da mi bihomo dali Grguru Štefko-
viću držati i uživati ne dajući nam ni ednoga računa
...
A rečenom Štefkoviću dajemo jedno selo imenom Vinnicu 1525.
Izvor glagoljica.hr, NSK, Zagreb
1525. Napis na zidu za jednim oltarom u crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 215
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću zašto nije mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje kako bi valjalo zemlju braniti od Turaka. 215 216 217 218
18. listopada 1526. U Novom. Domin Matko Dopulić zapisuje, po volji svoga strica Antona, jednu kuću plovanu i redovnicima novogradskim. 218 219
+ 1527., Bribirski nadpis:
Bribirski nadpis iz godine 1527.
Nalazio se na predziđu glavne kule bribirskog Starog grada. Podrobniji opis.
13. ožujka 1527. U Šegeždu. Franjo Jožefić, senjski biskup, piše knezu Krištoforu Frankapanu i uvjerava ga u svojoj odanosti. 219 220 221
Na stranici 220, u redcima 9, 8 i 7 odozdol, nalazi se rečenica u kojoj se prvi puta na hrvatskom jeziku nalazi pojam POŠTA:
"Tulikoi prvo sam bil pisal v. m.
(vašoj milosti) iz Benetak (iz Venecije), i poslal na poštu listi u Novi-Grad, i znam; da
su predani Ivanu Bisrakoviću ki mi (j)e junake i kon(j)e nepodobno
izagnal van."
Ovaj je list (kopija str. 220) izložen i u Hrvatskom poštanskom muzeju u Zagrebu. Nije nam poznato je li izvornik sačuvan.
29. svibnja 1527. U Križevcima. Knez Krištofor piše list senjskomu biskupu Franji Jožefiću, u kom se tuži da ga Zapolja slabo pomaže; javlja da je Senj izgubljen; kudi Kešeria; priopćuje zaključke križevačkoga sabora. 221 222 223
svibnja 1527. U Vrbniku. Na zvoniku župne crkve u Vrbnik na otoku Krku. 223
14. lipnja 1527. Na Velikoj. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću da se Senj još drži; da su njega (Krištofora) gledali povući na stranu Ferdinandovu; da Zapolji idu u pomoć kralj francuski i engleski, da su neka gospoda hrvatska prisegla Ferdinandu. 223 224 225 226 227
14. srpnja 1527. U Posedarju. Povjerenik senjskoga kaptola i kraljev čovjek slušaju svjedoke, koji svjedoče, da knez Juraj Posedarski nije predao Turcima grad Obrovac. 227 228 229 230
+ nepoznatih godina, glagoljičke darovnice iz Ostrožca, Ripča (Ripač), Rmanja, Blagaja, Covaca, Bihaća i Pećna (spominje ih [Kreševljaković]), s područja Bihaćke krajine
31. srpnja 1527. U taboru kod Ivanića. Knez Krištofor Frankapan piše senjskome biskupu Franji Jožefiću što bi valjalo činiti da se Hrvatsku dobije za Zapolju. 230 231 232
18. prosinca 1527. U Ostrogonu. Kralj Ferdinand daje senjskomu kaptolu pravo kanonike izabrati. 232
1527. U kotaru gradačkom. Ljudi kotara gradačkoga potvrđuju Andriji Kuševiću njegovo imanje. 233
+ 13. travnja 1528., velika glad u Roču, zapisivač pop Šimun Greblo, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 104]
+ 2. studenog 1528., bratovština sv. Bartolomeja iz Roča iznajmljuje vinograd Ivanu Greblu, zapisivač pop Šimun Greblo, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 106]
17. srpnja 1529. U Dubrovniku. Senjski kanonik Tomaš piše knezu Ivanu Obrdanči da će Arbanasi i Srblji pomoći ratna nastojanja Kršćana; zatim opisuje silu vojske Sulejmanove. 233 234 235
U
svemu počtovani i svake časti
dostojni i moi prijatelju dragi! Zmileni preporučene vaše
milosti kako Gospodinu. A po tom neka zna v. m. [vaša milost], kako
primih knigu, koju mi piše i šale v. m. po dominu
Brnardinu [Frankapanu], komu sam bil zajul u Pazaru Novom,
što
vam i prija pišem. Jesam razumil vašu knigu
[pismo], koja
kniga est našla u Dubrovniku; u koei knizi zapovida v. m.,
da
vam dam na znane, ča se simo čini, i paki pišete da Bog
ponuknul
jus kobilu i knezove Vlaške natrak za voiskom carevom. No to
otgovaram v. m., da ja, budući u Dubrovniku, š nimi nisam
mogal
govoriti; nićenemamne [ništa manje] budući ja veran sluga
svitle
krune i vaše m., ja esam naredil po dobrih ljudih i virnih
više rečenomu, da će biti tako, kako ste mi pisali; pače
neka
vam e znano, da vsa zemla, što su ubozi ljudi Arbansi i
Sarbeli,
na ino baš nemole nego na to, da se svitlost kraleva samo
ukaže
kadi koli na kraini: tako hoće od ovuda navaliti na medvida od zada. To
v. m. veruite da će bit, začto jure [već] dosada smelase je sva zemla
suprotiva rečenomu medvidu za Uzrok velikih nepravic, koe se čine u
zemli. Piše mi tolikae v. m., da mi e svitlost kraleva za
dobro
imala i da mi e milost obećala, pače prosim v. m. da sam preporučen v.
m. pred svetostju kralevu u svemu, navlastito za edan beneficiac kada
koli, kadi bi znala v. m. da bi za mene dobro bilo, tolikae molim v.
m., ako mi odpišete na tu knigu, pišite mi u Sen,
zašto hoću biti u nemu; a zašto netom zaznih da
hoće
voiska doli, tako se sam dvigah iz Pazara i doidoh umriti u patriju u
Sen. I neka znate, kako otac dom [don] Brnardin u Dubrovniku budući
meni est platil počteno vse, što mu sam bil zajal [uzeo]; i
što punie reče, v. m. veruite mu. Ne ino nego da
sam
preporučen v. m. U Dubrovniku ljula [jula] na 7. 1529.
A za glase od cara i od voiske negove neka znate: šal [krenuo] je iz Carigrada maja miseca na 10 i doide u Drenopole, i tu postoja nikoliko malo dan; odtole se dviže u Plovdiv; i kada prebrodi Maricu, poli vode pade. I potom prvu noć pride velika voda, zašto biše pal velik daž i grad; a vi bole znate kakve e Marica, ki ste ju brodili: i tako došaći razkide vas most i potopi 4 sanžake s mnogo ljudi. I tu barian učini, i tu stoja mnogo dan, i nehti se dvignuti, dokle mu nedoidoše iz zemle Ugarske; i kako mu doidoše uhode, tako se dviže, a štafeta, i minu Sofiju [gl. grad Bugarske], i poide k Nišu [grad u Srbiji] na na 4. miseca ljulja [jula], i prebrodi se preko Muruve na Mramoru, i minu Kruševac, i tako scinimo da e došal Smidirevo na 10. ali na 11. ljulja; a negove voiske, šta e š nim prišla, scini se 180 tisuć; i pela sobom pukaš [pukša = top] mnogo malih, koim neće um(i)ti reda dati, a pkše velike vodi sobom 3, ki su u Nišu viene. Tolikae ostavi za sobom voiske iz Natolie [Anadolije?], kadi e sanžak 8; toga ne znamo, koliko e ljudi. Ostanak Natolie est ostavil čuvati se od Sofie, zašto čuemo, da gredu suprot nemu Sofia. Tolikae proide š nim dužev sin, za koega kažu, da ima na svoju soldu mnogo ljudi. I takae pride brat Alvižev iz Benetak [Venecije] ljulja na 12. s trimi Turki preobučenimi s veliki dari, i poidoše na Smederovo za carem. I tolikae slišimo od mnozih Turak, da neće biti s ve voiske careve nego okoli dvi sti [200] i šestdeset tisuć; i od tih scinimo da neće biti k boju Turak nego sto tisuć, a stanak nišćekoi. Turci po vsei zemli velik strah imaju, i tako sami govore, da e nih konac došal i da će Turci poginuti. Zato konfortaite svlost [svitlost] kralevu i ostalu gospodu i viteze, da se dadu dobro voli i da imaju ufan'e Gdnu Bu [Gospodinu Bogu], i da ih oće po[mo]ći. A mene gospodine Ivane preporuči v. m. slosti kralevi [vašoj milosti svitlosti kralevi] za onu ljubav, koju nosim nega slosti, i za onu ljubav, ku sam imal s tvoju milostju, kada smo bili u Pazaru Novom i pročaja [ostalo].
I ta list poslah po ocu fra Brnardinu , koi srčeno i verno sulićita posal svitlosti kraleve, na koi e poslan.
Pop
Tomas, kanonik crikve senske,
s. v. m. [sluga vaše milosti]
A za glase od cara i od voiske negove neka znate: šal [krenuo] je iz Carigrada maja miseca na 10 i doide u Drenopole, i tu postoja nikoliko malo dan; odtole se dviže u Plovdiv; i kada prebrodi Maricu, poli vode pade. I potom prvu noć pride velika voda, zašto biše pal velik daž i grad; a vi bole znate kakve e Marica, ki ste ju brodili: i tako došaći razkide vas most i potopi 4 sanžake s mnogo ljudi. I tu barian učini, i tu stoja mnogo dan, i nehti se dvignuti, dokle mu nedoidoše iz zemle Ugarske; i kako mu doidoše uhode, tako se dviže, a štafeta, i minu Sofiju [gl. grad Bugarske], i poide k Nišu [grad u Srbiji] na na 4. miseca ljulja [jula], i prebrodi se preko Muruve na Mramoru, i minu Kruševac, i tako scinimo da e došal Smidirevo na 10. ali na 11. ljulja; a negove voiske, šta e š nim prišla, scini se 180 tisuć; i pela sobom pukaš [pukša = top] mnogo malih, koim neće um(i)ti reda dati, a pkše velike vodi sobom 3, ki su u Nišu viene. Tolikae ostavi za sobom voiske iz Natolie [Anadolije?], kadi e sanžak 8; toga ne znamo, koliko e ljudi. Ostanak Natolie est ostavil čuvati se od Sofie, zašto čuemo, da gredu suprot nemu Sofia. Tolikae proide š nim dužev sin, za koega kažu, da ima na svoju soldu mnogo ljudi. I takae pride brat Alvižev iz Benetak [Venecije] ljulja na 12. s trimi Turki preobučenimi s veliki dari, i poidoše na Smederovo za carem. I tolikae slišimo od mnozih Turak, da neće biti s ve voiske careve nego okoli dvi sti [200] i šestdeset tisuć; i od tih scinimo da neće biti k boju Turak nego sto tisuć, a stanak nišćekoi. Turci po vsei zemli velik strah imaju, i tako sami govore, da e nih konac došal i da će Turci poginuti. Zato konfortaite svlost [svitlost] kralevu i ostalu gospodu i viteze, da se dadu dobro voli i da imaju ufan'e Gdnu Bu [Gospodinu Bogu], i da ih oće po[mo]ći. A mene gospodine Ivane preporuči v. m. slosti kralevi [vašoj milosti svitlosti kralevi] za onu ljubav, koju nosim nega slosti, i za onu ljubav, ku sam imal s tvoju milostju, kada smo bili u Pazaru Novom i pročaja [ostalo].
I ta list poslah po ocu fra Brnardinu , koi srčeno i verno sulićita posal svitlosti kraleve, na koi e poslan.
S
vana:
U
vsemu počtovanomu i vsake časti
dostoinomu knezu Ivanu Obrdanči.
Izvornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
Izvornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
+ 1529. Kupčina
Za Dolnju Kupčinu radi se o prodaji i kupnji određene zemlje, a kod Gornje Kupčine uređuju se plemenske međe između dvije plemenske zajednice.
HAZU, GL.
III-16
- Ja Štefko Maihanović budući va to vrime sudac' kupčinski i ja France Škrlčić' budući va to vrime starišina kupč-
- inski i sa vsu bratju n(a)šu ostalimi Kupčinci vsi v edinosti daemo na znanje vism' i vsakomu komu se pristoi i pre-
- d kih' lice pride ta naš' otvoren' list' kako bihu Brezarići otkrčili niki laz' mei strugami na poli i mi sli-
- šeći od starcev' da pristoi ta laz' nas' Kupčinac' i saprismo se z Brezarići i ostalimi Kraišići i v(e)le-
- potratismo meju sobu prući se, Kraišići otijući imiti tu rečenu zemlu k svome kotaru, a mi Kupčinci hotiju-
- ći takoe imiti k našemu kotaru. O obnaidosmo mi Kupčinci nikuliko starcev' ki hotihu priseći na lice te reč-
- ene zemle i posvdočiti svoimi dušami kako nas' pristoi rečeni krč'. I ondi se mi Kupčinci dogovorismo i ue-
- dinasmo z Brezarići, Kuzmu i brati negovič. I načiniše se rečeni Brezarići s nami Kupčnci za t' krč' za
- dukatov' .e. (6) i mi vsi v edinosti otpustismo i prodasmo tu zemlu Brezarićem', Kuzmi i bratom', za ti-
- h' .e. (6) dukatovv'. I platiše nam' vse i preplatiše do soldina i do beča na lici zemle, a mi prodasmo nim' nih' osta-
- lu viku vječnim' zakonom' neodzvanim' volni uživati, prodati, darovati i za dušu ostaviti. I ako bi na proda-
- ju pošla ta z(e)mla da se ima naiprvo ponuditi nam' Kupčincem'. O mita gre od te zemle mei Kupčince .g. (4)
- beči. I biše meje toi z(e)mli naiprvo pošadši mei strugi i s pola i s Ciporićeve meje t(e)r prik k lozi,
- v brod i z broda doli pošadši mei strugi gdi se straeta [dvojina!] i opet' gori strugu do meje Ciporićeve, tu s-
- e meje staše. I pri tom' biše dobri muži aldomašniki i ovodniki: prvi be i drugi i treti: Kuzmić Ma-
- rko, Petar Krvar, Vrbe Pananić. Ti otihu posvedočiti da je n(a)še. A to su aldomašniki: prvi Grgur Mi-
- halić ki biše v kneži kipi, on Boga i moli, .b. (2) Grge Mirković sudac zerkovački, .v. (3) Brne Posernak rihta-
- r trški, .g. (4) Jane Rženik, .d. (5) Mikula Miroić suda prikriški, .e. (6) Ivan' Lašić, .ž. (7) Matej' Vrbetić, .zelo. (8) Vrb-
- an' Rebrčić, .z. (9) Petar Novaković, .iže. (10) Mike Zaičić sudac kraišićki, .a iže. (11) Brne Novaković starešin kr-
- aišićki, .b iže. (12) Vide Malačić, .v iže. (13) Bede Radeičić, .g iže. (14) France Braišić, .d iže. Emrih Kuharić' ki biše
- va to vrime starešina pribićki, .e iže. (16) Petar Žišlavić, .ž iže. (17) Petre Vrnikruh', .zelo iže. (18) Grge Bedeničić,
- .z iže. (19) Tomaš Gunclević, i vsa ostala plemena i bratja pribići, Kraišići i Kupčinci. A ako bi god po-
- čel bntovati Brezariće v toi zemli ku im prodasmo, da ih mi Kupčinci imamo braniti, ili v naš-
- oi plemenčini p(la)titi. I be pisan ta list na lici z(e)mle i postavi zagovora Grge Mi-
- halić meju Kupčinci i Brezarići, ki bi to pogovorili i v tom ne stal ostae g(o)dinu zlatih .r. (100). I d-
- asmo mi Kupčinci ta naš otvoren list Brezarićom zgora rečenim pod našu pečat bratinsku
- za višu pravdu i više verovanja. V letih g(ospo)dnih .č.f.i.z. (1529.)
Transliteraciju s glagoljice na
latinicu sačinila prof. Marta Jašo iz HAZU
Uredio i složio Dragutin Lugarec,
let bož 2000
Uredio i složio Dragutin Lugarec,
let bož 2000
Izvornik glagoljaške pergamene
čuva se u HAZU. Zahvaljujemo g. Dragutinu Lugarecu na poslanom
preslovljenju (listopada 2022.).
1530. Napis na gradu bakarskom u primorju hrvatskom. 235
1530. U Vrbniku. U svetilištu velike crkve u Vrbniku na prozoru sa sjeverne strane. 322
oko 1530. Vojvoda Pilip piše Petru Kegleviću o ratnim pripremama. 235
+ 1532., hrvatski ban Petar Keglević navodi da je ugovor o njegovoj kupnji gradova u Hrvatskom zagorju (Krapine i Kostela) pisan caracteribus croaticis ("hrvatskim slovima", glagoljicom); vidi [Tomasović, Raspre i rasprave, str. 19].
ožujka 1533. U Omišlju. Nadpis na crkvi Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 322
1533. U Draganićima. Mihalj Bencetić, draganićki župan, dobiva na prikaz jedno zemljište. 235 236
Is
Nazarin
Ja župan Mihalj Bencetić, budući va to vrime plemenite bratje Draganić, dam na znanje, ... da prikaza Šime Butković, Mike Bojniković, Ivan Buniković, Matko Miković, Petar Miković, Marko Miković niki potok, kadi učini Ribnik, dobrovolnim zakonom vikuvečnim neodzvanim meni i moemu ostanku... I na to biše aldomašnici, naprvo Mihalj Bencetić, ki na to Boga moli, Ivan Vučković, Grgur Kušećak, Andrij Biličić, Šimun Grabeželić, domin Paval Biličć, Tomaš Franetić, Blaž Domaldović, Martin Biličić, Bartol Lipković, Paval Brcković, Blaž Galović... v letih Gospodnjih 1533.
Ja župan Mihalj Bencetić, budući va to vrime plemenite bratje Draganić, dam na znanje, ... da prikaza Šime Butković, Mike Bojniković, Ivan Buniković, Matko Miković, Petar Miković, Marko Miković niki potok, kadi učini Ribnik, dobrovolnim zakonom vikuvečnim neodzvanim meni i moemu ostanku... I na to biše aldomašnici, naprvo Mihalj Bencetić, ki na to Boga moli, Ivan Vučković, Grgur Kušećak, Andrij Biličić, Šimun Grabeželić, domin Paval Biličć, Tomaš Franetić, Blaž Domaldović, Martin Biličić, Bartol Lipković, Paval Brcković, Blaž Galović... v letih Gospodnjih 1533.
2. siječnja 1534. U Veprincu. Obina veprinačka prodaje neke zemlje Kirinu Zubaliću. 236
1534. U Jastrebarskom. Stipe i Lacko iz Jastrebarskog prodaju svoje trsje Stjepanu Vrbaniću. 236
+ 18. lipnja 1534., oporuka Jelene, žene pokojnoga Domjana Perlata iz Brtonigle, zapisivač pop Matija Ravnohod, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 107]
26. travnja 1535. U Topuskom. Stol topuski svjedoči Grguru satniku da nije zaostao biršagom, što je bacio sumnju na nekoga. 237
1535. U Jastrebarskom. Benko Galović prodaje komad trsja Stjepanu Vrbaniću. 237 238
svibnja 1536. U Omišlju. Na zvoniku crkve Velike Gospe u Omišlju na otoku Krku. 238
6. prosinca 1536. U Boviću. Putaniću kupuju imanje. 238 239
1537. U Strilcih. Grge Levak prodaje lapat svoje plemenštine Jandriju Domjaniću. 239
1537. U Kastvu. Napis na starim zidinama grada Kastva u Istri. 322
1538. U Pećnom. Lovrinac Cegulić prodaje vinograd i zemlju Vidaku iz Perne. 239 240
+ 1539. Listina Štefana Frankapana, pisana u Bakru
Objavio Matija Mažić još 1896. (tematski broj Bakarskog zbornika, posvećen Matiji Mažiću)
Listina Štefana Frankapana (rodom iz Ozlja) Frani Batistiću iz Bakra iz 1539. g. Fotografija ljubaznošću dr. Željka Bistrovića
Transkripcija dr. Željka Bistrovića:
Mi knez Štefan Franakapan krčki, senski, modruški i pročaja damo na znanje vsim i vsakomu, komu se pristoi i pred kih poštovani obraz ta naš list odtvoren pride: kako pride pred nas po imenu sluga naš Fran Batištić, proseći od nas jedne milosti: dali i učinili tu milost, da bi on bil kako iki ini vlastelin va gradu našem Bakru; i zato mi spominajući se na negove verne službe, koj(e) on vazdar nam skazival i činil, i toliko mi otijući ostalim slugam našim dobru peldu dati da vsaki oće prijeti dobru plaću a za vernu službu, i tim otijući (i)nih obrnuti k službi našoi. I zato mu učinismo tu milost više imenovanomu Franu Batištiću nemu i nega ostanku vikovičnim zakonom: da ima biti tako slobodan oda vsega kako iki ini vlastelin u gradu našem Bakru. I od sada zapovidamo oficialom našim sadanim i u napridak budušim da ga imijte ud(e)lati u tom našem danju i poli toga braniti. I za više verovanja i tvrdine na tomu dasmo ta naš list odtvoren pod naš pečat navadni zdolu visući pisan u gradu našem Bakru miseca jula na 25. dni 1539.
Željko Bistrović: Glagoljska listina Stjepana IV. Frankopana Frani Batistiću iz 1539. g. (video)
Željko Bistrović: Glagoljaška
listina Stjepana IV. Frankopana (Ozaljskog) iz 1539. godine Franu
Batistiću iz Bakra,
Dometi 1-4, Rijeka 2021., str. 261-271.
Dometi 1-4, Rijeka 2021., str. 261-271.
oko 1540. Uskoci mole Ivana Gala, ogulinskog kapetana, da im priskrbi živeža. 240
27. travnja 1541. Na Ozlju. Knez Štefan Frankapan zalaže Svarču Ivanu i Štefanu Gusiću. 241
1541. U Kastvu. Napis iznad vrata gradske tamnice u Kastvu. 322
+ 27. veljače 1541., oporuka Jelene, sestre Petra Kružića, zapisivač pop Mihovil Sipa, lupoglavski župnik, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 108]
22. svibnja 1542. Napis na porušenoj kapelici sv. Franje na dnu kidra ili preko vrbanskoga polja na otoku Krku. 241
7. siječnja 1543. Na Peći. Barbara Krbek piše svom mužu kako je Slunjski navalio na Steničnjak. 242 243
11. veljače 1543. U Carigradu. Carski poslanik Jerolim Zadranin piše banu Baćanu i ostalim poglaviicam hrvatskim, da budu u miru sa susjednimi Turci. 243
2. studengo 1543. U Senju. Pripis k latinskom pismu kanonika senjskih. 244
1543. Napis na pročelju stolne crkve u Senju. 244
+ 1543., Bihać, kurzivni glagoljički dokument (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Acta Croatica), vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 301]
1544. U Topuskom. Više plemića jamči knezu Petru Kegleviću za Jurja Jarnevića. 244 245
+ 1544. Dramatično pismo koje je Nikola (Mikula, Miklouš) pisao glagoljicom 1554. u gradu Ozlju, o opasnosti od provale Turaka:
Preslovljenje (tzv. transliteracija) iz glagoljice u latinicu:
- Zmožni
i zveličeni g(ospo)d(i)ne i prijatelju poštovani, razu-
-
mismo list v(aše) m(ilosti) i kopiju lista onoga, u čem
v(ašoj) m(ilosti) hva-
-
limo. A i mi smo zato bili i prvo čuli, da (= ali) nisam niko-
-
mur dal na znanje, zač smo prvo davali na zna-
-
nje, da (= ali) od nikogar ne bi ni jedne pomoći. A mi znamo da
-
gredu, i da je zginuti onoj zemlji, da (= ali) ja ne znam komu na
-
znanje davati, zač ni od nikogar ni jedne pomoći. I
-
Bog v(ašu) m(ilost) umnoži. Dan u gradu našem
Ozlju utorak po s-
- vetomu Matiju, 1544.
Miklouš
knez Zrinski
i ban
(objavio Stjepan Ivšić, Sveslavenski zbornik Zagreb 1930., ovdje dano s minimalnim ispravcima)
Glagoljički potpis Nikole Zrinskog, kneza i bana:
+ 1544. Dokument iz kancelarije kneza Miklouša Zrinskog, bana Slavonije i Dalmacije, pisan u Ozlju:
Ozalj (kod Karlovca), 1544. Pogledajte opis dokumenta koji je
pisao Nikola (Mikula, Miklouš)
Zrinski (Sigetski).
- Mi knez Miklouš Zrinski i ban hrvatski, slovinski i Dalmacije /
- i mi knez Štefan Frankapan krčki senjski, modruški i pročaja, damo na znanje /
- vsim i vsakom pred kih obraz ta naš list otvoren pride, a navla- /
- stito porkolabom i obhodnikom gospodstva našega, kako pridoše pred nas /
- s Prilisja i od Rosopajnika vlasi, ki do danas jsu oni u pokoju /
- prebivali sa našim odlučenjem, ki poimenic jesu niže pisani, Jakov /
- najprija: Mihovil Sestrić, Matko Šuranović, Petar Raspović, /
- Sestrić, Vid Šimunović, Petar Rudanović, Jandrij Basarović, Ra- /
- dić Zečković, Radivoj Subašić, Ivan Strahovjević, Milić Dubro- /
- vić, Juraj Zelenković, Petar Zelenković, Juraj Domić, Matej Ka- /
- can, Tomaš Sestrić, Paval Šutilović, Jakov Pavičić, Mikula Bur- /
- sić, Jandrej Luić, Ivaniš Basarović, Paval Čalić, Ivan Mi- /
- linović, Grgur Šutilović, Radić Dubanović, proseći od nas /
- vsi kupnice, kom službom bi imili nas služiti. Mi videći /
- da bi radi u našem gospodstvu stati i nas pravo i verno služiti, /
- š nimi se utakmismo tim načinom, da imaju od naših zemal sl- /
- užiti, kad i kamo koli budu zapoved od nas imili, da imaju na če- /
- tu ili na put pojti. I kao bi kada oteli pojti, da jim mi im- /
- imo brašno dati, i čakoli na putu dobodu sužan, konji, marhe ma- /
- le i velike, da imaju nam od vsega dobitka polovicu dati. I tu- /
- likoje ako bi kada pošli na put ob svojem brašni, da nam imaju od /
- vsega dobitka mala i velika treti del dati i da nam bu- /
- du dužni desetinu od janac davati, a oni da su slobodni /
- od vsih podavki, inih dohodak i služab malih i velikih, ča je /
- dužnost od sel onih. I ako bi oteli napredovati ili na to sta- /
- ti, k sebi na zemlju našu kih junakov prijeti, to dopušćenje od /
- nas imaju prijeti i meja se postaviti sa tom sluižbom kako osta- /
- li, kako je zgora pisano, javivši se nam ili našim ofici- /
- jalom. I ako bi se prigodala ka škoda o njih u našem gospodstvi, /
- ka bi se očito znala, da ote kaštigu prijet, ke budu dostoj- /
- ni. I na to jim dasmo ta naš list otvoren pod naš pečat /
- navadni. Dan u gradu našem Ozlju miseca ijuna dni 5. /
- tisuće pet sat četrdeset četrto.
Miklouš Zrinsky
Ovo je prvi dokument u kojem se spominje selo Prilišće (Prilisje, s desne obale Kupe uz granicu Hrvatske i Slovenije, kod Novigrada na Dobri) i njegovi stanovnici Prilišćane imenom i prezimenom. Zahvaljujem g. Nikoli Voloviću na ovom podatku.
7. svibnja 1545. U Senju. Martin Gal, kapetan senjski, oglašuje da će navaliti baša hlivanski na Hrvatsku. 245
24. svibnja 1545. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pećarića u rukopisu Vida Omišljanina. 245
+ 25. lipnja 1544. “Otvoreni list” pisan je kancelarijskom kurzivnom glagoljicom na dvoru Nikole Zrinskoga u gradu Ozlju, njime knez i ban Nikola Zrinski i knez Štefan Frankopan primaju pod svoju zaštitu Prilišćane (Prilišće istočno od Karlovca kod rijeke Kupe) i Rosopajničane dajući im slobodnjaštvo. Taj dokument predstavlja prvi poznati pisani spomen Prilišća.
28. llipnja 1545. U Krku. Krištofor Tolović, kanonik rabski i vikar krčki, obznanjuje svećenstvu da će držati vizitu. 245 246
13. rujna 1545. U Krku. Krištofor Tolović, vikar krčki, zapovijeda da se žakni prije ređenja moraju predanj staviti. 246 247
19. rujna 1545. U Krku. Krištofor Tolović, krčki vikar, nalaže vrbničkomu plovanu da pozove popa Jurja Antončića na isplatu nekakova duga. 247
oko 1545. Ivan Ručić piše knezu Jandriju Tadioloviću o nekim stvarima. 247 248
12. travnja 1546. Na Rijeci. Ivan Premović, prior samostana sv. jerolima na Rijeci, kupuje vunu od Pavla Peršulinića. 248
15. srpnja 1546. U Roču u Istri. Bilješka popa Ilije Pećarića u rukopisu Vida Omišljanina. 248
vidi također [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 232]
10. siječnja 1549. U Crikvenici. Remete sv. Pavla daju u najam svoju kuću u Senju Francišku Čubraniću. 248 249
14. svibnja 1549. Kaptol zagrebački svjedoči u oporuci Jurja Berislavića. 249
1549. U Strilićih. Mihalj Domšić prodaje jednu oranicu Jandriji Domjaniću. 249 250
4. kolovoza 1550. U Topuskom. Mihalj i Marko Vinković, tuženi da su neke novce iskopali, izjavljuju pred stolom topuskim da neće priti nego da se daju u ruke svojoj gospodi. 250
1550. U Jeseniku. Na zidu crkve sv. Kirina u istarskoj općini Jeseniku. 322
1550. U Draganiću. Šimun Židećak kupuje jednu oranicu pred Filipom Kontovićem, županom draganićkim. 323
oko 1550. Oporuka Jurja Keglevića (hrvatskom ćirilicom). 251
26. siječnja 1551. U Skradu. Stjepan Frankapan potvrđuje Jerolimu Vrbaniću selo Doluš, koje bješe darovao njegovu otcu Vrbanu, i još mu s nova daruje druga dva sela. 323 324
1551. U Šumbaru. Na kamenu, koji je bio na vodotoku na župničkom dvorištu u Šumbaru kod Labina u Istri, a sada je uzidan na velika vrata u istoj župi. 324
1552. Ispitivanje svjedoka o pravdi kneza Nikole Zrinjskoga s knezom Petrom Keglevićem poradi Selca (hrvatskom ćirilicom). 251 252
1552. U Kupčini. Stipica Brzić prodaje svoj dio kupčinskome sudcu Pavlu Grbiniću. Mate Mihalević prodaje Grbinićem vješto svoje zemlje. Lovre Brzić prodaje Grbinićima sav svoj dio. 324 325
oko 1552. U Petrinji. Obrani sudci u parnici knezu Nikole Zrinjskoga proti knezu Petru Kegleviću bog dobr aselce određuju novi rok za dalje dokazivanje. 252 253 254 255
1553. U Prumni. Grgur knez Blagajski određuje prava i dužnosti svojih podložnika. 255 256
1554. U Bakru. Pero Denti kupuje vingorad od Frana Božarinića, s tim uvjetom da plaća crkvi sv. Martina na Martišćici četvrtinu vina. 256 257
1555. U Samoboru. Oporuka Petra Držanića. 326 327
2. lipnja 1556. U Perni. Dijelni list Gašpara i Gabriela knezova Peranjskih, učinjen na to izabranimi sudci. 257
258 259
1556. U Boljunu. Napis na jednoj kući u Boljunu u Istri. 259
1556. U Vinici. Napis nad vratima od podruma u gradu Vinici kod Kupe, u Kranjskoj. 259
1561. U Senju. Oporuka kneza Grgura Paliževića, vojvoda senjskih vojnika. 260
28. siječnja 1562. U Zablaću. Franjo Tahi piše Petru Kastelanfi-u, da ili sam dođe na dogovor u Radakovo, ili da barem svoju ženu onamo pošalje. 327
29. srpnja 1563. U gradu Ozlju. Levkuši i knez Mihalj Dešić naređuju se s dobra za međe s knezom Mihaljem Murnatovićem. 328 329
+ 6. kolovoza 1563., zapis domina Mejaka o smrti domina Antona Kalca iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 232]
+ 5. listopada 1563., pismo popa Mikule Kolaria, župnika u Bermu, gospodinu Matiji Pomazaniću, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 233]
+ 21. listopada 1563., pismo gospodina Pomazanića iz Tinjana Matiji Pomazaniću, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 234]
Prema D. Vlahovu, preuzeto iz Hrvatski protestantski pisci, priredio Josip Bratulić, Riječ, Vinkovci, 2000., str. 108-109.
1564. Kupčina, Mikula Petrčić kupuje kus zemlje od Ilije i Lovre Brzića. 329 330
1564.-1576. U Beču. Knez Gašpar Keglević piše svojemu otcu Petru, kako je razne poslove u Beču obavio (hrvatskom ćirilicom). 261
+ 5. listopada 1566., oporuka Bartola Dužića iz Brtonigle, zapisivač pop Ivan Mihovilić iz Vrbnika, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 111]
13. studenog 1565. U Novom Gradu na Dobri. Knez Štefan Frankapan daje popu Matiju Miloniću prebandu svetoga Vida pod Bribirom. 261 262
16. prosince 1565. U Gorama. Franjo knez Slunjski Frankapan daruje Blažu Prisiku u Letovaniću u nekoliko zemalja i kmetova. 330
Zahvaljujemo Državnom
arhivu u Sisku
(i ravnateljici gđi. Neli Kušanić) na dopuštenju za objavljivanje ovog
dokumenta iz godine 1565., pisanom u znamenitom Samostanu Gora pored
Siska. U dokumentu se dvaput spominje selo Letovanić:
Ferenc Knez
F(ra)ngepan
ruku pisah  LETOVANIĆ, selo pokraj Kupe kod Siska. Primijetite vrlo zanimivu trostruku glagoljičku spojenicu TOV. U dokumentu se nalazi u petom vidljivom redku odozdol, predzadnja riječ.  ... U NAŠEM GRADU GORAH... Znameniti samostan Gora nalazi se blizu Siska, na cesti od Petrinje prema Glini. Srednjovjekovna utvrda u Gori (Grad Gora) spominje se već 1242, a ostaje u uporabi do 1578. godine.  Na dnu dokumenta skroz desno, pisano vjerojatno koloriranom tintom (možda plavom ili zelenom): FERENC KNEZ F(RA)NGEPAN RUKU PISAH Kao što je vidljivo, knez Frangepan je svojom rukom pisao cijeli dokument.  Gothic church of St.
Mary in Gora, built at the beginning of the thirteenth century in
the Sisak bishopric,
shown on the front cover of the DVD. Destroyed in 1991 during the Serbian aggression on Croatia, the church was built anew in 2015. Source Hrvojka Mihanovic Salopek: Croatian Mariological Heritage of the Sisak Bishopric |
1566. U Topuskom. Andrija Kopčić od Pokuja, špan topuske crkve, izjavljuje da nije vlastan ni dužan izvršiti odsudu što ju je izrekao banov stol u nekoj pravdi među Budačkima i Mišljenovićima. 331 332
+ 1566. ili 1567. Glagoljicom pisani prijepis zapisa Franje Črnka o bitki kod Sigeta 1566. i o Nikoli Zrinskom
...
poglavniku
karšćanskomu [tj. poglavaru kršćanskom, tj. Sv.
Otcu Papi], cesarovoj svitlosti,
i tomu nevoljnomu [nesretnom] našemu orsagu [kraljevstvu]. A ja
oću vsim vam najprvo,
potom vsi opet
oćete prisići, da vi
nimate u meni dv-
oine [dvojnje, dvojbe,
sumnje], ni ja u vas. Zato poslušajte
moju prisegu:
Ja
Miklouš Zrinski [Mikula Zrinski, tj. Nikola Zrinski] prisežem naiprvo
Gospodinu Bogu, potom cesarovoj svitlosti, vsih
nas gospodinu premilostivom, i vam
vitezom [vitezovima] ki ste sada ovdi.
Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti
Sveto Trojstvo, jedini Bog, da vas
ja neću ostaviti, nego da oću trpiti
s vami zlo i dobro, i da oću ovdi s vami
živiti i umriti.
Gospodinu Bogu, potom cesarovoj svitlosti, vsih
nas gospodinu premilostivom, i vam
vitezom [vitezovima] ki ste sada ovdi.
Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti
Sveto Trojstvo, jedini Bog, da vas
ja neću ostaviti, nego da oću trpiti
s vami zlo i dobro, i da oću ovdi s vami
živiti i umriti.
Zato potribno je da i vi vsi sada prisežete
ovdi pred manom [predamnom] vsaki dva prsta
gori podvignuvši [podignuvši]. Opet oće vsaki
svomu vojvodi i handaju [kapetanu] priseći.
Svi faksimili opisa Sigetske bitke pisane glagoljicom 1566. ili 1567. (na 38 stranica) mogu sve vidjeti ovdje. Pogledajte i članak
- Ivan Mance i Darko Žubrinić: Glagoljicom pisana bilježnica iz Državnog arhiva u Beču o obrani Sigeta od Turaka 1566. godine i pogibiji Nikole Zrinskog, Dometi 1-4, Rijeka 2021., str. 131-213.
1. ožujka 1567. U Novom gradu na Dobri. Knez Stjepan Frankapan daje Pavlu Trkčiću nekoliko sela. 332
+ 17. travnja 1567., vidi Lujo Margetić: Marginalije uz novopronađenu glagoljsku ispravu od 17. travnja 1567. godine, Dometi, god. 17., br. 1-3, 1984., str. 62-72.
oko 4. kolovoza 1567. U Cetniu. Ferenc Frankapan piše kenzu Sigmundu Zermegu poradi neke daće svojih ljudi preko Kupe. 262 263
4. svibnja 1568. U Novim Dvorima nad Zvernjakom, u Međimurju, Juraj knez Zrinjski daje obveznicu Jurju Zebiću vrhu novaca, što mu ih je ovaj posudio. 263
16. svibnja 1568. U Rakovcu. Juraj Rakićki od Rakocija prodaje Ivanu Pavunovića jedu ral svoje zemlje. 332 333
1568. U Kastvu. Napis na župnoj kući u Kastvu, u Istri. 263
13. kolovoza 1569. U gradu Ozlju. Juraj i Krištof knezovi Zrinski daruju Berti Gereciju više selišta u kotaru ribničkom. 263 264
Ribnik (južni dio), prekrasan
Frankopanski grad istočno od Ozlja
Dvorište Frankopanskog grada Ribnika kod Ozlja
Dvorište Frankopanskog grada Ribnika kod Ozlja
15. kolovoza 1569. U Ozlju. Štefan knez Frankapan i Juraj, Krištof i Milouš knezovi Zrinjski, daruju Jurju Zebiću nekoja sela u kotaru svoga grada Ribnika i potvrđuju mu što je već prije dobio u ozaljskom kotaru. 264 265
26. studenog 1570. U gradu Ozlju. Juraj i Krištof knezovi Zrinjski daruju Januša Černku, vijernome svomu, sedam i pol kmetskih selišta i jednog željara na Belici u Međimurju. 265 266
oko 1570. U Bihću. Bihaćka obćina traži pravdu u zagrebačkoga sudca. 333
oko 1572. Na veliki četvrtak. Knez Stjepan Frankapan ostavlja oporukom sva svoja dobra nećacima si Jurju, Krištovu i Nikoli knezovima zrinjskim. 266 267 268
1572. Na Selinici. Franjo Klinčić pogađa se mirnim putem sa svojim bratom Ivanom i svakom Mihaljem Mihaljevićem glede nekih stvari, za koje su se bili zavadili. 268 269
2. srpnja 1572. U Ozlju. Juraj i Krsto knezovi Zrinjski zapisuju svojemu kapetanu Pavlu Babonosiću za njegovu službu neka sela u Kučli i Zadobarju. 269 270
2. srpnja 1572. U Ozlju. Juraj i Krsto knezovi Zrinjski daju Pavlu Babonosiću imanje na Svarči i još druga njeka sela za njegove vjerne službe i neke dugove. 270 271
28. prosinca 1572. Ana Frankapan svjedoči Blažu Prisiku da je grad Letovanić vjerno branio i dodržao, te mu daje radi toga vječnu slobodu. 334
1572. U Grobniku. Napis na zvoniku župe crkve SS Filipa i Jakova u Grobniku. 271
21. veljače 1573. U Ozlju. Stjepan Fankapan poklanja više sela službeniku svomu Krsti Isačiću. 272 273
31. srpnja 1573. U Ozlju. Stjepan knez Frankapan i Juraj knez Zrinjski daju svojemu slugi Dragoli Kukulici nekoliko sela u vladanju ribničkom. 273
+ 1573., Bihać, poruka pisana glagoljičkim pismom o pripremama Turaka da napadnu grad; sa sedam pečata, vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 305].
1574. U Veprincu. Napis nad srednjim vratima župne crkve u Veprincu u Istri. 274
+ od 1574. (ima i još stariji dio iz 1466. u prijepisu iz 16. st.) do 18. st. Kvaderna kapitula Lovranskog (vidi [Branko Fučić], [Damir Viškanić], [Ivana Eterović, str. 117], [Sanja Holjevac i Anastazija Vlastelić])
5. veljače 1575. U Kaniži. Juraj knez Zrinjski daje Mihalju Desiću i sinu Franji neka sela u ozaljskom vladanju, i potvrđuje im ono što su bili dobili od njegova otca Nikole. 274
17. veljače 1575. U Beču. Nikola knez Zrinjski potvrđuje Franji Desiću što je bio dobio od njegova otca i brata. 274 275
Sjeverni ulaz u Frankpanski grad Ribnik istočno od Ozlja
Sunčani sat na sjevernoj strani Frakakpanskog grada Ribnika kod Ozlja,
desno od lijeve kule, između dvaju prozorčića pod krovom.
27. srpnja 1575. U Čakovu Turnu (Čakovcu). Juraj i Nikola knezovi Zrinjski zalažu više sela u kotaru svoga grada Ribnika knezu Ivanu Izačiću, kapetanu u Ripću. 275 276
+ 30. listopada 1575., popis miraza Fume Golub iz Brseča, zapisivač pop Anton Kumičić, publik nodar c. s. (cesarske svitlosti), [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 113]
+ 9. siječnja 1576., bratovština sv. Bartolomeja u Roču prodaje jednog vola brti Duiku, zapisivač pop Jeronim Greblo, župnik u Roču, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 115]
10. lipnja 1576. U Dobrinju. Napis na zidu zapuštene crkve sv. Gospoje Anđeoske u Dobrinju na otoku Krku. 276 277
Frankapanska šestokraka zvijezda ispred istočnog ulaza u Ribnik kod Ozlja
Pogleda na Frankapanski grad Ribnik kod Ozlja s južne strane
Zahvaljujem dr. Hrvojki Mihanović Salopek na organizaciji izleta koji je omogućio ove svjetlopise.
1. studenog 1576. U Čakovu Turnu. Juraj i Nikola knezov Zrinjski daju svomu ozaljskomu porkulabu Gašparu Bariloviću više sela u kotaru svoga grada Ribnika. 277 278
14. prosinca 1576. U Čakovu Turnu. Juraj knez Zrinjski načinja se s remetama u Lijepoj Glavi za njihovo vladanje Senkovce. 278 279
17. veljače 1577. U Ozlju. Knez Stjepan Frankapan daje slugi svomu Mati Mihaleviću jedno selo u Modruš potoku. 279 280
10. kolovoza 1577. U Ostrožinu. Ostrožinski sud dopituje materu Stjepana Nimića, koji je u boju pao, dio Turcima oteta plijena. 280
7. prosinca 1577. U Senju. Senjski kaptol daje knezu Jurju Živkoviću jednu zemljlu uz nasljedni podatak. 281
1577. Nadgrobni kamen na otoku Uglajnu kod Zadra. 334
1579. U Nuvsićima. Benko Crković prodaje svoje imanje Antunu Iškičiću. 334 335
1579. Napis na kostionici kod župne crkve u Grižanima u Primorju hrvatskom. 281
oko 1580. Knez Krištof Oršić načinja se s knezom Stjepanom Frankapanom i nećaci mu, knezovi Zrinjski, za svoje imanje Lipovac i Orihovac, koje mu bješe Stjepan Frankapan silom oteo. 282
+ 10. siječnja 1583., bratovština oltara sv. Mikule zamjenjuje jednu ogradicu za vrt Jurja Matijašića, zapisivač pop Vicenc Frlanić, plovan boljunski, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 116]
22. siječnja 1581. U Bačvi. Na crkvi sv. Marije od Karmine u selu Bačvi, med Priečjem i Višinjanom u Istri, na velikkoj ploči crljea kamena urezano. 282
30 studenog 1581. U Krašiću. Krašićki sud rješava pravdu među Ivanom Kozlovićem i Matakom Talkovićem. 283 284
21. svibnja 1582. Kod Sdrenja. Na kamenu, našastu u porušenoj crkvi kod Sdrenja u Istri. 285
14. siječnja 1583. U Mlaki na Mrežnici. Zadužni list kneza Duje Vukovića na novce što ih je posudio od kneza Mihalja Herendića. 335 336
8. travnja 1585. U Bakru. Knez Nikola Zrinjski potvrđuje Nikoli Klasiniću, bakarskomu porkulabu, što je bio dobio od njegova brata, i daje mu još neke nove darove. 285 286
15. travnja 1585. U Vrbniku. Napis na župnoj crkvi u Vrbniku na otoku Krku. 286
5. prosinca 1585. Sud dopituje Nikoli Plemiću Ladetićevo imanje, koj je bio Juraj Kapuzović protupravno kupio i neko vrijeme držao. 336 337 338
2. srpnja 1586. U Hižanovcu. Mate Višak zalaže dvije oranice pred sudcem križevačke županije. 286
2. srpnja 1586. U Čakovu Turnu (Čakovcu). Knaz Juraj Zrinjski moli Varaždince da mu ustupe komad svoje zemlje, da uzmogne tečaj Drave urediti. 286 287
16. rujna 1586. U Jaski. Knez Toma Erdödy piše gospji Mandalieni Peteovoj, udovi Šimuna Keglevića, da privoljuje, da se sud u njihovoj parbi odroči. 287
26. travnja 1587. U Ozlju Knez Nikola Zrinjski zalaže Jerlimu Vrbaniću za dug nekoliko sela u vladanju brodskom. 288
6. kolovoza 1587. U Gredici. Ivan Gubašoci, sudac varaždinske županije, dosuđuje Mihalju Pernaru što može učinit sa svojim kmetom, koji mu je htio uskočiti. 288 289
+ 23. svibnja 1588., popis miraza Orse, kćeri Martina Velčića, zapisivač Ivan Grabovac, kancilijer u Brseču, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 117]
15. kolovoza 1588. U Kastvu. Juraj Tencić prodaje polovicu svoje konobe Jurju Jurčiću. 289
19. studenog 1588. U Petruševcu. Sudci županije vraždinske odkupljuju kenza Ivana Araša i dijele jedno njegovo selo. 290
+ 6. prosinca 1588., bratovština oltara sv. Mikule iznajmljuje jednu njihvu, zapisivač pop Vicenc Frlanić, plovan boljunski, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 118]
1589. Nikola Gjurkanić iz Trnave i Toma Grekša daju u spravu svoje novce zagrebačkomu građaninu Gašparu Kaučiću. 290 291
1589. Naptuak, dan kraljevskim povjerenikom, koji izaslani da dokinu razbojništva na moru. 291 292
1590. i 1641. U Boljunu. Napis izvana na svetilištu crkve sv. Jurja u Boljunu u Istri. 292
1590. ijuna dan 18.
v to vreme žjupan Juri Matijašić
kanonik pre Martin Matijašć pop Vicenc
Frlanić plovan boljunski.
+ 6. prosinca 1590., bratovština oltara sv. Mikule iz Boljuna iznajmljuje grižu i zemlju Benku Čohilu, zapisivač pop Vicenc Frlanić, plovan boljunski, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 119]
31. prosinca 1590. U Bribiru. Antun Parčić kupuje od svojeg otca komad zemlje. 292 293
+ 1591., zapis o velikoj gladi u Roču 1591. godine, zapisivač Ivan Benčić, bilježnik općine Roč, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 235]
+ 1591., zapis o velikoj gladi u Boljunu 1591. godine, zapisivač Vicenc Frlanić, župnik boljunski, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 235]
1. ožujka 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy opominja poglavarstvo grada Zagreba da prima u spravu ževež za vojsku. 293
19. ožujka 1592. U Nedelišću međumurskom. Juraj Cvetko priznaje da mu je Nikola Dvorničić podpuno isplatio to je od njega imala tražiti Cvetkova žena Jana. 293 294
12. travnja 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrepčanima da dovezu živeža vojski pod Sisak. 294
13. travnja 1592. U Želinu. Ban Toma Erdödy daje naredbu poglavarstvu grada Zagreba u ratnim poslovima. 295
14. travnja 1592. U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrepčanima da mu u tabor dopreme živeža. 295
16. travnja 1592. U taboru kod Bresta. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da što brže pošalju živža za vojsku. 295
21. travanja 1592. U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da mu u tabor donesu živeža. 296
26. travanja 1592. U taboru kod Gorice. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da pošalju k njemu svoje ljude na dogovor o obrani domovine. 296 297
5. svibnja 1592. U Nedelišću međimurskom. Mihalj Murzoić priznaje da mu je nikola Dvorničić sve predao što je ostalo po njegovu bratu. 297
25. rujna 1592. U Zagrebu. Ban Toma Erdödy opominje varaždince dovezu u Zagreb za vojsku nešto zobi. 297 298
19. studenog 1592. U Zagrebu. Ban Toma Erdödy zapovijeda zagrebčanima da odmah polože neku svotu novaca za bojne potrebe. 298
1594. U Oštariji. Napis na stupu napuštene crkve u Oštariji kod Ogulina. 298
+ 15. veljače 1594., bratovština sv. Bartolomeja iz Roča kupuje neku kuu u Roču od Ivana Benčića, zapisivač pop Ivan Kovačić, bilježnik, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 120]
2. veljače 1595. U Riečici. Matija Radošević nagađa se s knezom Petrom hruševačkim za neki kvar. 299 300
1595. U Sv. Ivanu Zelini. Gjurica Kahmanović kupuje vinograd od crkve sv. Ivana na Moravči. 300 301
1595. U Lovranu. Napis na kamenu koji je sada na kući Vigilja Peršića Ban Köstenhemskoga u Lovranu, a tamo je prenešen iz staroga groblja. 301
16. siječnja 1595. U Božjakovini. Juraj Janković daje Bedekovićima u nasljedni zakup jedan vinograd. 301
+ 9. travnja 1595., iprava kojom Marina, kći pokojnoga Mihela Posedela, prodaje Ivanu Skrinaru neku njivu na Humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 121]
+ 23. travnja 1595., isprava kojom Jelena Blažević prodaje Gašperu Malinariću neku njivu na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 122]
+ 17. srpnja 1595., prokura Martina Arciže, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 122]
+ 7. listopada 1595., zapis o najmu između Vincenta Gržinića i Petra Bakšića,, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 123]
+ 8. srpnja 1595., isprava kojom Vice Gržinić prodaje pre Jurju Badoviniću sinožet na području humštine, zapisivač Andrija Matković, Bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 124]
+ 1. studeni 1595., isprava kojom Anton i Mihel Klinčić, sinovi pokojnog Jerlima, prodaju Antonu Pećariu svu svoju imovinu na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 125]
+ 16. siječnja 1596., isprava kojom Manzin de Manzoni prodaje Luki Brnobiću neku zatku na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 126]
+ 4. veljača 1596., isprava kojom Tone Pećarić prodaje Mihelu i Matiji Klincu neku svoju imovinu na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 127]
+ 9. veljače 1596., isprava kojom Petar Krbavac iz Roča prodaju Martinu Gržiniću neku sinožet na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 128]
+ 10. veljače 1596., isprava kojom Ivan Krbavac iz Roča prodaje Martinu Gržiniću dio sinožeti na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 128]
10. svibnja 1596. U Grižanama. Matij Črnčić kupuje zemlju.
+ 28. veljače 1596., potvrda o podmirenju samostanskog duga, zapisivač fra Benedit iz Novigrada, a supotpisnik Juri Maršić, pop iz Vidala, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 129]
+ 3. ožujak 1596., isprava kojom Matija Flego prodaje Mihelu Ličaninu dio vinograda na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 129]
+ 3. svibnja 1596., isprava kojom Tone Pećarić prodaje jedan bakom sinožeti Martinu Grabariću, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 130]
+ 17. svibnja 1596., isprava kojom Barton Bakšić prodaje Brni Tkalcu dio sinožeti i njivu na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 131]
+ 9. lipnja 1596., isprava kojom Margareta, žena pokojnog Mate Brnobića, i njezin sin Luka prodaju Gašparu Malinariću dio njive na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 131]
27. lipnja 1596. U Karlovcu. Gavro Ajtić zalaže svoje imanje Marku Benčiću. 301 302
+ 6. srpnja 1596., isprava kojom Mihev Krbavac iz Roča prodaje Juri Glogovcu dio sinožeti na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 132]
7. kolovoza 1596. U Klenoviku. Ban Ivan Drašković piše varaždincima da odvezu neke bojne sprave. 303
+ 10. kolovoza 1596., isprava kojom Jure Lukša, Matija Nemarnik i Ivan Kaligar prodaju Juri Krbavcu dio sinožeti na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 133]
+ 20. listopad 1596., isprava kojom Tonin, sin pokojnog Mate Brnobića, prodaje svoje selo na području humštine, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 134]
21. studenog 1596. U Samoboru. Knez Toma Erdödy opominje varaždince da u plate dug i da Dravicu maljivo navraćaju. 303
19. veljače 1597. U Bubnjarcima. Oporuka kneza Ferenca Herendića. 304
8. svibnja 1597. U Mihovljanu. Ban Ivan Drašković zapovijeda varaždincima da plate pristojbe kako je određeno na saboru u Požunu. 305
+ 25. veljače 1597., isprava kojom Grže Klinac prodaje Mihelu Ličaninu dio vinograda na humštini, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 134]
26. svibnja 1597. U Mihovljanu. Ban Ivan Drašković zapovijeda zagrebčanima da plate zaostatke. 305 306
+ 29. lipnja 1597., oporuka Margarete Krivači iz Draguća, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 122]
+ 28. kolovoz 1597., oporuka Petra Hrvatinčića iz Hrvatin brega kod Draguća, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 136]
+ 3. listopad 1597., oporuka Dorice Matkovice iz Dragućkog dola, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 137]
1. siječnja 1598. U Međimurju. Stanko Drženić prodaje svoj vinograd Ivanu Šgudlinu. 306 307
+ 22. veljače 1598., oporuka Mikule Krivičića iz Zmini kod Draguća, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 138]
+ 24. rujna 1598., oporuka Gašpara Špisa iz Huma, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 138]
16. studenog 1598. U Čakovu turnu (Čakovcu). Kenz Juraj Zrinski zalaže Tadioloviću imanja Novake na Brodu. 307 308
oko 1598. Baltazar Patačić moli Tomu Erdödyja kao župana varaždinskoga da sazove veliku županijsku skupštinu, da na njoj on (Patačić) opiše sile što mu ih je ban počinio. 308 309 310
+ 29. - 1598., oporuka Luce Blašković iz Huma, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 140]
+ 3. siječnja 1599., isprava o zamjeni zemljišta za zemljište u kontradi humskoj, zapisivač pop Juri Badovinić, bilježnik u Humu, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 140]
+ 13. siječnja 1599., oporuka Šimca Šivčića iz Draguća, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 141]
11. travnja 1599. U Vrbniku. Napis ispod ikone velikog oltara u glavnoj crkvi u Vrbniku, sa zlatnim pismenima. 310
15. travnja 1599. U Legradu. Matijaš, sin Benedikta kramara, prodaje Nikoli Bartlinu polovicu svoje kuće i što k njemu spada. 310 311
1599. U Drenovi. Sud daje knezu Jurju Mikuličiću u zalog jedno selo dužnika mu kneza Jurja Ožegovića. 311 312
8. listopada 1599. U Vukovini. Ban Ivan Drašković ište pomoći od zagrebačkoga gradskoga sudca. 312
+ Glagoljica u Boljunu u Istri
+ Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi
+ 1649., Grobnička ploča:
Grobnička ploča iz godine 1649. Podrobniji opis.
Pri kraju (4. i 3. redak odozdol) spominje se ime znamenitog Petra Zrinskoga.
+ Nadbiskupski arhiv u Zagrebu (Protocolla varia, br. 10d, 1648.-1674.) čuva prisege župnika u Zagrebačkoj biskupiji pisanih godina 1650.-1657. Protokol Zagrebačke biskupije (Juramenta parochorum) sadržava prisege župnika u razdoblju od 1648.-1674. Među mnoštvom latinskih prisega nalazi se njih osam pisanih hrvatskim jezikom i glagoljicom, od 1650. do 1657. Vidi [Nazor, Zagreb riznica glagoljice, str. 59].
+ 18. st. Konštitucioni fratrov tretoga reda Svetoga Otca Frančiska redovskoga obsluženja - hrvatski prijevod redovničkih pravila Franjevaca trećoredaca, koje je papa Klement XII. potvrdio godine 1734. Pravila su pisana u glagoljaškom franjevačkom samostanu u Glavotoku.
Turski glasi
Sadržaj
340 341 342 343 344 345 346 347 348 349 350 351 352 353 354
Imenik mjesta, rijeka i osoba
A B 355 355 356 357 358
C Č Ć 358 359
D 359 360 361
E F G H 361 362 363 364
I J K L 365 366 367 368 369 370 371
M N 371 372 373 374 375
O P R 375 376 377 378 379
S Š 379 380 381 424 425
T U V 425 427 428 429
Z Ž 429 431
Pogrieške tiska
432
Vrlo detaljno kazalo na kraju Kukuljevićeva kazala imena omogućava istraživanja u raznim smjerovima. Kao primjer, evo što na pr. što možemo zahvaljući tom kazalu doznati o Lici i Senju.
Popis
imena iz kazala
Kukuljevićevih Acta croatica, koja se odnose na Gacku,
Liku, Krbavu, Modruš,
Senj i neka obližnja mjesta.
Sve odgovarajuće listine su glagoljičke.
(D. = Dodatak u Kukuljevićevu djelu Acta
croatica; broj predstavlja
stranicu;
pojam se na istoj stranici ponekad pojavljuje i više puta)
Andrija,
biskup senjski (1496), 164, Andrija, žakan
senjski, 164, Andrij fratar, Vikar Bužki, 121, 124, Anić Vladko iz
Srba, 80,
Anton, fra, obrani biskup modruški (1484), 121, 123, Anton,
vikar crkve sv.
Mikule na Gvozdu modruškom i vižitator Hrvat i Istrije, 162,
Antonović Mikula,
sudac purgarah steničkih, 204, Apaj, permancer i vikar
modruški,
92, barak,
kanonik senjski, 185,
Baronić Blaž, pop, kanonik senjski, 184, Bašan de Saki, knez, vicekapitan senjski, 260, Batrić Ivan, odvjetnik u Okruglah, D. 318, Belusić Ivan iz Senja, 42, Bičina u Lici, 200, Biseće, selo i kotar lički, 174, 176, 177, Bitoraj, selo brinjsko, 172, Blaž, podknećin plemenitoga stola bužkoga, 58, Blaž s Pola, purgar stenički, 185, Blaževa luka, selo modruško, 126, Bočača u knežtvu bužkom, 172, Bočači, selo ličko, 180, Bogutić Jurja, kanonik i arhiprvad crkve senjske, 281, Bot od Baine Andrijaš, Dalmacije, Hrvat i Slovinskoga Ban i senjski kapetan, 193, 194, 195, Botuke, selo Bužko, Breze, selo modruško, 125, Brinje, grad, 55, 56, 136, 152, 154, 158, 160, 164, 172, 173, 181, Brnardo, arhiprvad modruški, 92, Bročnani, selo ličko, 168, Budišić Franko od plemena Mogorović, priur kloštra sv. Marije u Novom, 156, Budišić Franko, priur od Zažičnom, 175, 176, 178, Budišić Franko, priur u Zažitnom, 181, 190, Budišić Mihalj od Like, 125, Buk, selo bužko, 172, Butko, knez krbavski, lički i bužki, 45, Bužan, grad, 11, Bužani, mjesto, 120, 133, 148, 182, 183, Buže, Bućje, Bužane grad i Bužki grad, 58, 82, 172, Bužin grad, 193, Bužko knežtvo, 119, 135, 172,
Crikvenica
u biskupiji Krbavskoj, 54, 67,
68, 70,
186, 248, Crikveno,
selo modruško, 126, Čelopek, selo u Bužah, 148,
Čičić,
pleme modruško, 126, Čitar u kotaru bužkom, 74,
Črmanj kal, selo, 114, Črna ves, selo ličko, 166, 168, Črnica, selo kod
Modrušah, 157, Čubranić Francisko, sudac senjski, 249,
Dabar,
selo krbavsko, 133, Djeanišević Martin iz Srba,
79, Doljani, selo ličko, 168, Dragovola, grašćak rmanskii
knez
stola lapačkoga,
71, Drašković Juraj i njegovi sinovi i unuci, 142,
Drašković Juraj iz bužkoga
stola, 200, Drašković Matija, 139, Draškovići,
plemeniti
iz sela Dolnoga
Zažična, 142, Dražić Šimun iz Bužan, 90, Dubčani, selo
krbavsko,
183, 191, 195,
196, Dubovik u kotaru buškom, 74, Dumankuš,
prepošt belgradski i guvernator
senjski, 124, Durar Jakov, niemački kapetan u Senju (1527), 222,
Dušmanić
Bartol, pop, kanonik senjski, 212,
Frankapan
Ivan, sin bana Mikule (1440), Krčkoga otoka
gospodin i knez krčki i modruški (1466), 100, 101, Frankapan
Jelža, udova kneza
Bartola, mati kneza Anža i Mikule, kneginja senjska, brinjska i
jelovska
(1461), 90, Frankapan Martin, knez krčki, modruški, bakarski
i
senjski, špan
[župan] sve zemlje Vrbasa i grada Kozara, sin Mikule bana (1446), 67,
(1447),
70, (1450), 76, (1455), 81,
(1458),
85, (1468), 102, (1470), 104, (1475),
113, 114, (1502-2 pokojni), 116, 115,
182,
Gal
Ivan, kapetan ogulinski, vošćarski i modruški,
240, Gal Martin, kapetan senjski, 245, Gašele, selo ličko,
168,
Gladovica, selo
modruško, 126, Glagolišće, 75, 132, 133, 210,
Goli vrh,
selo modruško, 126,
Gomerie, Gojmirje, selo modruško, 126, Gradščina
u
Zažičnom s monastirom reda
sv. Pavla, 150, Grd z Bužan, podknežin, 45, Gvozd modruški,
78,
81, 157, 162,
Gvozdnica, selo u Bužanih, 129, Hitrišćevo, selo
modruško, 125, Hotilja vas,
bužko selo, 172, Hrabek, selo modruško, 126,
Hrašćevići,
selo ličko, 171,
Humćan, selo u Bužah, 148, Humčani, selo u bužkom kotaru, 75,
Ivan,
knez bužki, 75, Ivan, knez krbavski, 216, 228,
Ivanuš, vikar sv. Mikule z Gvozda, 48, Ivičin Ivan od
Mirine,
špan lički, 170,
Jakov,
arhiprvad otočki, 193, Jesen, selo brinjsko,
172, Jožefić Franjo, biskup senjski, 215, 218, 219, 221, 223, 226, 230,
232,
Juraj iz Modruš, priur molstira sv. Spasa blizu Senja, 100,
Jurevac, pleme
ličko, 200, Jurevo, selo modruško, Jurhanić Luka z Otres,
špan rotni uda
ličkoga, 147, Jurko, arhižakan modruško, 92,
Kačić
Dragiša z Čehović u Lici, 182, 200, Kapčić
Blažko, kanonik modruški, 92, Karin, priur
klaštra svete
Jelen od Senja, 63,
65, Kosin, grad, 137, Kosin, grad i selo u Bužah, 172, 173, Kosinski
Ivan iz
Bužah, 120, 144, Kosinski Juraj, 130, 137, 172, Koščice,
selo
bužko, 151, 153,
Kovačić, pleme ličko, 200, Krakar, selo brinjsko, 172, Krasno, selo kod
Senja,
153, Krbava, 122, Krbavac Vid D. 327, Krbavčić Matij, 202, Krbavski
knezi:
Tomaš i njegovi sinovi Ivan, Karlo, Pavo, gospoda
Baguška
(od Baga), 89,
Krbavsko polje, 155, Krištofor, arcidjakon senjski, biskup
modruški i krbavski,
244, Krštofor Dubrovčanin, biskup modruški, 154,
155,
156, 165, Kućan, selo
bužko, 120, Kuklić, selo u Lici, 129, 177, Kuterevo, selo kod Senja,
153,
Lagodušići,
selo ličko, 167, 210, Lapac u hrv. Lici,
56, Lapački stol, 117, Lapčani, pleme, 120, 144, 156, Lepečić Grgur iz
Bužan,
184, Leporin ili Zečić Mihovil, kanciler senjski, 218, Levnardo, vikar
gatanski, 128, 129, Ličani, selo, 203, Ličko španstvo, 174,
Lika, 138, 199,
Liković Apaj, podknežin modruški, 92, Liš, selo
krbavsko,
196, Ljubčići, selo
kod Senja, 153, Ljubotin blizu Senja, 45, Ljubotina Draga s crkvom i
monastirom
sv. Spasa kod Senja, 159, Lucković Martin s Otočca, 218, Lučani, selo
ličko,
162, Luka, priur sv. SPasa pred Senjom, 54, Lukčica, selo
modruško, 126, Lukov
dol, selo modruško, 126,
Maglići,
selo u Bužah, 84, Makšak Petar, tarnik
kapitan senjski, 129, Mali Prokičci, selo u vladanju brinjskom,
159-160, Malić
Juraj od plemena Mogovrović, Malić Petar, knez kraljeva stola ličkoga,
161,
Marin plebanuš sv. Magdalene u Otočcu, 193, Marinac, selo
kod
Senja, 119, Marinci,
selo bužko, 75, 199, 202, Marinci, selo kod Senja, 153, Martin s
Parožić, arhiprvad senjski, 53,
Martinac,
pop,
Lapčanin, 156, Marulić Ivan, kanonik senjski, 209,
Matijašević,
voin iz Srba,
79, Meres Juraj, sudac modruški, 114, Mihovil, arhižakan
senjski, 121, Mikanić
Juraj, pop, plebanuš gački, 233, Mikula, biskup
modruški
(1463), 92, Mikula,
biskup modruški i krbavski (1461), 107, Mikula, opat
modruki,
85, Mikulanić
Ivan iz Senja, 42, Mikulanić Ivan, kanonik i vaikar senjski, 191,
Miletić
Mihovil, kanonik senjski, 206. 209, Modruš, 125,
Modruša
grad, 155, Modruše
grad, 215, Modruši, grad, 45, 83, 85, 92, 110, 170,
Modruški i krbavski, 85,
Mogorović Tomaš, špan bužki, 144, 148,
Mogorovići, pleme
ličko, 166, 173, 174,
175, 177, Mohlić, selo u Bužah, 120, 124, 127, 148, 149, Mokro, selo u
vladanju
brinskom, 163, Mrganić Anton, kanonik senjski, 210, Mrmonić
Šimun z Lapača, 71,
Na
ukinjah, selo modruško, 171,
Nebluh, miesto, 69, Nebluškoga plemena
četiri kolena, 69, Nekorićki kotar u Lici, 200, Nemanić Mihovil, sudac
bužki,
188, Nemanić Pavao, sudac bužki, 144, Novak,
knez krbavski, sin kneza Petra, D. 317, Novo, selo
bužko, 195,
196, 197,
Očokovo,
selo modruško, 126, Omišlevje, selo gatansko,
193, Orlovčić Grgur, knez, kapitan senjski (1521), 207, 208, 209-210,
Orlovčić,
kapitan senjski (1523), 212, Orlovčić Juraj, špan u Lici,
138, Otočac, grad, 63, 109,
115, 126, 128, 194,
195, 208, Otočac, varoš u gatanskom kotaru, 116, Otres, selo
ličko, 147,
Paladinić,
pleme ličko, 175, Paližević Grgur, knez,
vojvoda senjskih vojnikah, 260, Pavao, biskup senjski (1484), 121, 123,
Pavao,
biskup senjski i gatanski, 128, Per Juraj z Tugomer,
vicešpan
lički, 200,
Petar, kanonik otočki 193, Petar, knez, sin kneza Novaka iz Krbave, D.
318,
Petar, priur sv. marie z Brinj, 136, Petelinić Jerolim, kapitan senjski
(1518),
206, 207, 208, Plasi, selo modruško, 125, Plasi, selo
modruško, 125, Plastovo
kod Srba, 79, Pliskovo, selo kod Modruše, Podsmlun, u Lici,
121,
Podstene, selo
bužko, 188, Pohmajević, 130, - sudac bužki, 135, Pohmajević
Miklouš, porkulab u
Otošcu i Gački, Polača, selo ličko, 147, Polak Ivan, fratar,
priur i vaikar od
sv. Mikule od modruškoga gvozda, 47, Polović Pavao, vikar
modruški, 192,
Povovsko, selo modruško, 126, Psivići, selo brinjsko, 130,
173,
180,
Račačević
Ivanuš, porkulab rmanjski, 117, Radina vas,
selo ličko, 161, Radoičić Frančiško, pop, kancilir biskupa
modruškoga Šimuna,
218, Radovanić Blaž z Glagolišć, 75, Rafael Miser, svak
kapitana
senjskoga
Petelinića, 208, Ratčić Vekan [treba Vlkan] u Tribihovićih, D. 318,
Ratković
Grgur iz Lapca, 71, Ravnina valška kod Brinja, 172,
Ribničani,
selo ličko, 138,
161, Ribnik, selo ličko, 174, 176, Rman, miesto u Hrvatskoj, 73, Rmanj,
glavni
grad plemena lapačkoga, 118, Rmanje, varoš sada u turskoj
Hrvatskoj, 77, 78,
Rača vas, selo bužko, 195, Ripač, grad, 157, - miesto, 70,
Sebidraža
vas, selo ličko, 161, Selca, selo brinjsko,
172, Selišći, selo modruško, 125, Senj, 65, 68,
71, 99,
119, 123, 124, 128,
136, 182, 206, 207, 9, 210, 211, 212, 222, 224, 234, 244, 245, 249, -
grad i
kaštel, 231, Senjski kapitul sv. Marie, 71, Sičić Dumjan iz
Lapaca, 71,
Silvester, arhižakan senjski, 191, Sladoević Juraj, špan
plemenitih ljudih
Mogorovićah u Lici, 166, Slunjski Frankapan Franjo, knez krčki,
senjski,
modruški i pročaja, D. 330, Srakvino, selo bužko, 172, Srb,
miesto, 79,
Stanislav vikar samostana sv. Mikule na Gvozdu [podrijetlom Poljak!
D.Ž.], 91,
109, 114, Stipan od staroga Dubrovnika, biskup modruški, 1,
Sutpetar, selo
ličko, 168, Sveta Jelena, kloštar kod Senja, 63, 65, 68,
Sveta
Jelena kod
Senja, 160, Sveta Jelena, monastir kraj Senja u drazi
vlaškoj, 151, 152, Sveta Jelena
nad Senjom, 113, Sveta
Maria u Brinjah, samostan, 136, Sveta Maria u Črnoj vesi, 166, 168,
Sveta Maria
u Otočcu, 126, Sveti Duh u Modrušah, 92, Sveti Marko, a
kasnije
sveta Maria,
crkva u Modrušah, 92, Sveti Mikula na Gvozdu
modruškom,
91, 92, 95, 109, Sveti
Nikola od modruškoga Gvozda, 47, Sveti Spas, manastir pred
Senjom, 48, 49, 53,
98, 100, Svilić Matej z Bužan, 127, Svoišća kod
Modrušah,
95,
Šimić,
kanonik otočki, 193, Šimun, biskup moddruški
(1526), 218, Švićko jezero, 117,
Tihotina,
vas u bužkoj županiji, 202, Tomaš, fratar,
vikar klotra sv. Mikule na Gvozdu i provincijal fratar hrvatskih Istrie
i poli
mora, 209, 211, Tomaš, kanonik senjski (1529), 233,
Tomaš, knez krbavski, lički
i bužki, 45, Tomaš, knez krbavski humski i
nebluški
(1447), 68, Tomašić Tomaš,
plem. Mogorović, 185, Tošići, vrh Modrušah, 93,
Tožić,
selo ličko, 200, Tožići,
selo ličko, 209, Tožišće, selo 184, Tribihovići, D. 318,
Tržišće, miesto u
bužkom kotaru, 75, 120, 144, 148, 150, Tugomerići, 138, Tugomerić,
pleme ličko,
166,
Urtičević
Ciprijan, sudac senjski, 260, Vaska, selo u
kotaru bužkom, 74, 126, 127, 183, 191,
Veronez
Andrij, kanceler senjski, 260, Vitunj, selo
modruško, 126, Vladići, pleme ličko, 167, Vrhovlan,
pleme ličko, 166, Vrhovlani, selo ličko, 138,
161, Vukšić,
selo ličko, 147, 171,
Zaborsko,
selo kod Modrušah, 125, Zabrda, selo ličko,
177, Zahumić, selo bužko, 188, - selo i pleme, 175, 177, Zažičan, crkva
i
monastir sv. Marie, 174, 176, 177, - s monastirom sv. Pavla, 147, 149,
Zažitno
sa crkvom sv. Marie, 190, Zorić, pleme modruško, 126,
Zulišće, selo modruško,
126,
Žudiin Andrija, purgar modruški, 92, Žunević Maroj, kapitan senjski (1482), 119, Župan hlm, selo kod Senja, 71,
Srednjevjekovne
župe u jugozapadnoj Hrvatskoj i u dijelovima Bosne i Hercegovine.
Izvor
[Pavičić,
str. 297].
Dio gornjeg
zemljovida
Izvor ove karte je Hrvatska
enciklopedija,
pod Bužan (autor članka je Josip Pavičić).
Glavni urednik te enciklopedije bio je Mate Ujević. Pogledajte i članak Stjepana Pavičića BUŽANI,
iz kojeg potječe navedeni zemljovid (Hrvatska enciklopedija, svezak III, 1943.).
Potorjan = grad
Bužan (Lika)
Vrhovina = Perušić
Tržić pod Bužanom = Pazarište
Donje Zažično = dio današnjeg Pazarišta
Primijetite selo Glagolići, desno ispod Lapčana, koje danas više ne postoji.
Ivan Kukuljević Skacinski: Bibliografija
hrvatska, 1860.
- Regesta - Pavlinski samostan u Crikvenici, Hrvatski državni arhiv
- Transliteracije gradiva pavlinskih samostana u
Hrvatskom državnom arhivu
- Eduard Hercigonja
- Josip Kolanović
- Ivan Kukuljević Sakcinski: Acta croatica, Listine hrvatske, Zagreb 1863. (ekvivalentan naslov je Monumenta historica slavorum meridionalium, Povjestni spomenici Južnih Slavenah, Knjiga I., Listine hrvatske (Acta croatica))
- Radoslav Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina (pogledati dokumente pri kraju knjige), Matica hrvatska 1890.
- Radoslav Lopašić: Hrvatski
urbari, Zagreb 1894.
- Acta croatica na books.google.com, s interaktivnim kazalom
- Acta croatica na www.archive.org
- Josip Vončina: Četiri glagoljske listine iz Like (ili [PDF]), Radovi Staroslavenskog instituta, Knjiga 5, Zagreb 1964., str. 213 -230
- Ana Mavrić: Acta croatica: nastanak zbirke i diplomatička analiza, diplomski rad pod vodstvom dr. Tomislava Galovića, Filozofski fakultet, Zagreb 2013.
- Stjepan Ivšić, Josip Bratulić i Zoran Ladić: Acta croatica / Hrvatski spomenici, Knjiga 1, HAZU, Zagreb 2017., ISBN 978-953-347-103-7
- Stjepan Damjanović: Srednjovjekovni hrvatski glagoljični pravni spomenici
- Anica Nazor: Zagreb riznica glagoljice, Zagreb 1978.
- Mirjana Matijević-Sokol, Ivan
Botica i Tomislav Galović: Fundacijske isprave
samostana svete Marije u Crikvenici 14. kolovoza 1412. godine i 28. listopada
1455. godine [PDF], Grad Crikvenica 2008.
Arhivsko gradivo
- HR-HDA-644 - Pavlinski samostan Crikvenica (fond)
- HR-AHAZU-73 - Hrvatske glagoljske isprave (zbirka)
Ivan Kukuljević Skacinski, 1847.
Zahvalni sin svome otcu (Ivan Kukuljević Sakcinski svome otcu
Antunu), na križu
pored groba Antuna Kukuljevića u Varaždinskim toplicama
Fotografija Ivana Kukuljevića Sakcinskog koja se čuva u Kući Šenoa, u obiteljskom albumu Augusta Šenoe.
August Šenoa i 22 godine stariji Ivan Kukuljević Sakcinski bili vrlo bliski širinom svojih interesa.
Zahvaljujem gđi. Jasmini Reis na fotografiji.
Pisma Ivana Kukuljevića Sakcinskog Pavlu Josefu Šafariku o glagoljici
U [Nazor, Akademija i glagolitika, str. 164], čitam sljedeće:
... Na Akademijin poticaj temeljit izvještaj o Ivšićevu rukopisu Acta Croatica
sastavio je Vjekoslav Štefanić, najbolji poznavalac glagoljskih
spomenika i poštovalac djela Stjepana Ivšića i pismeno ga podnio
Akademiji 5. svibnja 1969. godine u kojem je napisao:
„Cijela Ivšićeva građa Acta Croatica s naporom koji je u nju uložen nastala je ne samo na
inicijativu Akademije od 1917 god., nego i njezinim stalnim poticajem,
programiranjem i pomoću. Ova je zbirka izrasla iz Akademijine arhivske
zbirke u kojoj ima po prilici 7000 što originalnih što prepisanih hrvatskih akata.
Pored toga znajući s kakvom je solidnošću Ivšić radio, moramo biti
sigurni da onaj dio na kojem je direktno radila Ivšićeva ruka zaslužuje
naše potpuno povjerenje: on je za krupnu stepenicu podigao naučni rang
u priređivanju akata u poredbi s takvim poslom kod nas prije njega.“
Kronologija hrvatske glagoljice
Brzopisna hrvatska glagoljica
Mala enciklopedija hrvatske glagoljice