Hrvatska glagoljička baština na dubrovačkom području

Darko Žubrinić, 2008.

Konavoski glagoljički natpis iz 11. st.

  • Branko Fučić i Niko Kapetanić: A glagolitic inscription in Konavle [PDF, ovdje], Dubrovnik annals, Zagreb-Dubrovnik, 1999-3 (preliminary report)
  • Niko Kapetanić i Mateo Žagar: Najjužniji hrvatski glagoljički natpis [PDF, ovdje], Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv. XXXIX, Zagreb-Dubrovnik 2001, str. 9-48.
  • Marica Čunčić: Župski natpis stariji od Bašćanske ploče, Dubrovački list, 20 Rujan 2009.
  • Marica Čunčić: Konavoski natpis [PDF], SLOVO, sv. 59 (2009), 123-133.

Članci opisuju hrvatski glagoljički natpis nađen u selu Dunave u Konvalima, južno od Dubrovnika, nastao godine 1060. ili kasnije u 11. st.

Odlomak je pronađen 1982. u neposrednoj blizini utvrde Soko, ali tek je 1997. otkriveno da se radi o glagoljičkom natpisu.

 

Utvrda Soko kod sela Dunave u Konavlima; izvor dr. Zdenko Žeravica

Konavoski glagoljički natpis objavljen u [Fučić, Kapetanić].

Širina pločice 13.5 cm, visina 11 cm, širina štiva dolje 9 cm, gore 7cm, visina štiva 9 cm.

Citiramo bilješku br. 3 iz članka [Fučić, Kapetanić, str. 8]:

Marica Čunčić deals with the triangular Glagolitic, the origin of which dates back to the ninth century. See Darko Žubrinić, Hrvatska glagoljica. Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metodija), 1996, p. 89, quoting Marica Čunčić, Metodologija analitičke paleografije i osnovni oblik glagoljskog pisma, Zagreb: Ph. D. thesis, 1985.

 

Konavoski glagoljički natpis

Precrt Konavoskog glagoljičkog nadpisa objavljen u [Fučić, Kapetanić], a reproduciran i istražen u [Kapetanić, Žagar].

Podrobnu razčlanbu ovog nadpisa daje:

Marica Čunčić: Novo čitanje hrvatskoga glagoljskoga konavoskoga natpisa iz 11. stoljeća [PDF], Slovo, sv. 59 (2009), 123-133.

Iz sažetka ovog članka Marice Čunčić:
Autorica ovoga članka donosi novo čitanje prvoga dijela natpisa koje glasi: "ê kl[e]sa to na slêpo to ê koinъ" odnosno "ja klesa to na slijepo, to ja, koin". Klesati na slijepo i danas znači klesati bez predloška ili nacrta. Koinъ je kroatizirana grčka riječ κοινός koja znači običnu, neposvećenu osobu, i svjedoči o utjecaju grčkoga jezika u 11. st. u Konavlima. Klesar dakle nije bio ni redovnik ni svećenik, nego laik koji se toliko ponosi što zna pisati glagoljicu da tu činjenicu zapisuje u kamen.


 

Glagoljički natpis iz Župe dubrovačke iz 10. ili 11. st.

Župski fragment (10. ili 11. st.), nađen je u Župi dubrovačkoj pored Dubrovnika godine 2006. (vidi [Žeravica])


Source: www.miloslavic.com

Župa Dubrovačka, važno otkriće prof. Marte Perkić godine 2006. pored crkve Sv. Đurđa (sv. Đurađ) između sela Buići i Petrača: hrvatski glagoljički natpis iz 11. st., širine 13 cm.

Glagoljički natpis iz Župe Dubrovačke, 10. ili 11. st., nakon temeljite restauracije u Muzeju hrvatski arheoloških spomenika u Splitu koju je obavio g. Marko Rogošić.

Vidljivo je na pr. ime YVAN'.

 

Kijevski i Sinajski listići

Pronađen u Jeruzalemu u 19. st., prenesen u Kijev.

As shown by dr. Marija s. Agnezija Pantelic, well known Kiev and Sinai folia, written in the Glagolitic script, were used in the Dubrovnik bishopric by the end of 11th century (see [Marija Pantelić, O Kijevskim i Sinajskim listićima].

Kijevski listić, 1 recto

Kijevski listić, 1 verso; podrobnije vidi na kiev.stin.hr

Prvi kijevski listić nastao na dubrovačkom području koncem 11. ili početkom 12. st.

Kijevski listići. Radi se o jednom od najstarijih glagoljaških tekstova uopće koji su došli do naših vremena. To je fragment sakramentara sačuvan na 7 listova (13 str.), podrijetlom iz 10. st. Pod pojmom sakramentara razumjevamo jednu vrstu obrednika. To je također i mali prenosivi misal. Zovu se Kijevski jer se čuvaju u Kijevu u Ukrajini. No njihova prva stranice je pisana kasnije, u 12. st., pisana pomlađenim starohrvatskim jezikom i pismom.

Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Bl. djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.

Evo teksta te molitve s prvog Kijevskog listića s konca 11. st. ili s početka 12. st.:

ZAŠTITI GOSPODI RABI SVOJE MIRNIMI ZAPOVIDMI, I UPVAJUĆEE V ZASTUPLENIE BLAŽENEI MARII, I OT VSEH SUPOSTAT NAŠIH STVORI NY BEZ POŽALI. GOSPODA RADI NAŠEGO ...

Vidi. dr. Marija s. Agnezija Pantelić, Kulturno-povijesni značaj hrvatskoga glagoljaškog kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.; vidi također Eduard Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u Bogordica u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.

Pisano današnjim hrvatskim jezikom ta bi molitva Bl. djevici Mariji glasila ovako:

ŠTITI, GOSPODINE, SLUGE SVOJE MIROLJUBIVIM ODREDBAMA I NAS KOJI SE POUZDAJEMO U ZAGOVOR BLAŽENE MARIJE, UČINI SIGURNIM PRED SVIM NAŠIM NEPRIJATELJIMA. PO GOSPODINU NAŠEMU ...

Kijevskih sedam listića i Sinajska tri listića (Si1, Si2, Si3).

Dr. Marija s. Agnezija Pantelić: Sažetak

... Jezični, grafički, ortografski i paleografski elementi govore, da je prva strana Ki napisana negdje na južnohrvatskom arealu. ...

... Imena Si3 su zapadnog tipa s ortografijom zetsko-humske škole s posuđenim slovima đerv i pe. Niz imena Si3 veže za ovo područje i žensko ime Petrunie, jer se relikvije sv. Petronile čuvaju i časte od 10. st. u Dubrovniku, a u kult joj se širio na područje dubrovačke biskupije i općine. ...

... Mlađi pripisi Ki2, Si2,3 s kraja 11. ili početka 12. st. svjedoče upotrebu Ki i Si na pograničnom, u to vrijeme mješovitom području kao što je bila dubrovačka Astareja i poluotok Pelješac sa svojim humskim zaleđem."

Nikolina Brailo: ... Najstariji kopneni teritorij Dubrovačke Republike zvan Astareja sezao je od Župe Dubrovačke, preko Šumeta, Rijeke Dubrovačke, Zatona pa sve do Poljica kraj Orašca. Astareja i Elafiti (otoci Koločep, Lopud i Šipan) najstarija su jezgra (10. stoljeće) i područje najgušće izgrađenosti ladanjskih objekata. Širenje teritorija uslijedilo je 1333. kupnjom Pelješca, 1399. darovnicom je proširen na Slansko primorje, a 1426. god., kada je kupljen i preostali zapadni dio Konavala, zaokružen je teritorij Dubrovačke Republike. ...

Na str. 32 članka imamo zaključak da je Ki2 i Si2 pisala je ista ruka krajem 11. ili početkom 12. st.

Imena upisana ćirilicom na Sinajskom listiću Si3 (ista ruka koja je pisala Ki2 i Si2), a koja upućuju na dubrovačko podrijetlo:

  • Mastil' - prezime Mastela u Dubrovniku, str. 34.
  • Petrunija - po imenu mučenice sv. Petronile čije relikvije je iz Rima donio dubrovačkoj crkvi sv. Stjepana trebinjski kralj Pavlimir (?) oko godine 920. Kalendar dubrovačkih molitvenika: zapovjedni blagdan 31. svibnja - sveta Petronila dieva. U Dundu Maroju Marina Držića je lik domaće djevojke Petrunjele. Postoji prodajni ugovor u Dubrovniku: Petronella, filia Stane. Ilija Crijević daje svojoj kćeri ime Petronella. Vidi str. 34.
  • i još neka.

Dr. Marija s. Agnezija Pantelić:

"Prema današnjem stupnju evolucije povijesnih, povijesnokulturnih, jezičnih, paleografskih i arheoloških istraživanja usudili bismo se pisanje Si3 locirati na poluotok Pelješac (Stonski Rat) ili u njegovu bližu, pa i dubrovačku okolinu." Vidi str. 35.

Dr. Marija s. Agnezija Pantelić: Za Svetobogoridičinu crkvu u Stonu se znade da se u njoj obavljala glagoljaška liturgija od 9. st. sve do konca 12. st. Vidi str. 36. Izvor je N.Z. Bjelovučić: Povijest poluotoka Rata (Pelješca), Split 1921, str. 53-54, i J. Lučić: Topografija dubrovačke asterije (do god. 1366), Anali historijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik 1960/61, str. 275.

Povijesna karta južne Hrvatske prema Srkulju, str. 37.

Josip Hamm je čak mislio da su Kijevski listići falsifikat iz 19. st. Dr. Marija Pantelić dokazuje da se radi o autentičnom dokumentu.

Glagoljaška misa obavljala se u nekim mjestima na poluotoku Pelješcu i 1950tih godina. Takav je slučaj na primjer s mjestom Duba Pelješka (informacija ljubaznošću prof. dr. Krešmira Veselića, koji je tamo početkom 1950tih kao dijete slušao glagoljašku misu).

U dubrovačkim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice.

Izvori na webu:

 

Stari grad Dubrovnik

It is little known that there existed Old Dubrovnik (Stari grad Dubrovnik), which refers to a Bosnian town north of Sarajevo. It had existed also after the fall of Bosnia under the Turks in 1463 (nahija Dubrovnik). This town in Middle Bosnia was founded by merchants from the famous Dubrovnik.

A 1288 muniment has been found (a part of Acta Croatica), written in the Glagolitic Script, which mentions Stipan from old Dubrovnik, the glagolitic bishop of Modrus in Lika, see [Modrus, p. 112]. It was found by Franjo Glavinic near Trsat in Rijeka. In 2003 the Old Dubrovnik was proclaimed the National monument in BiH. See also Pavao Andjelic: Stara bosanska zupa Vidogosca ili Vogosca [PDF], Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Arheologija, XXVI, 337-346.

As pointed out to me by Mihaela Sokic from Dubrovnik, the Old Dubrovnik (Stari grad Dubrovnik) refers to a Bosnian town north of Sarajevo that had existed also after the fall of Bosnia under the Turks in 1463 (nahija Stari Dubrovnik). This town in Middle Bosnia was founded by merchants from the famous Dubrovnik. See a series of three articles by Perica Mijatovic under the common title "Zla kob starobosanskog grada Dubrovnika," in Stecak, Sarajevo, No 65, No 66, and No 67, 1999, and also Pavao Andjelic [PDF].

 

Mavrov brevijar iz 1460. u Konvalima (oko 1475.)

Mavar glagolitic breviary (Mavrov brevijar) from 1460 contains a marginal note written by Catholic priest Mavar from the town of Vrbnik (island of Krk) about his sojourn in Konvale with this book around 1475:

TO PISA POP MAVAR Z'VRBNIKA KADA STOJAŠE V KONAVLI POLI DUBROVNIKA.

The book has 417 vellum leaves (i.e. 834 pp), 11.7 x 6 cm, about 270 ligatures. It was written by Blaž Baromić from Vrbnik for Mavar ("dominu Mavru za njega pinezi").


To pisa pop Mavar z'Vr-
bnika kada stojaše
v Konavli poli Du-
brovnika...

Ovo je jedan od rijetkih tekstova u kojima je ime Dubrovnika zapisano glagoljicom, i to još godine 1460.


Folija 315r iz Brevijara popa Mavra iz 1460., koja sadrži Mavrovu "tisućnicu" i zapis iz Konavala dolje desno.

Izvornik [Pantelić, Hrvatsko Glagoljaško Srednjovjelovlje, str. 574]

 


U zapisu popa Martinca se nalazi još jedna rijetka pojava imena grada Dubrovnika, zapisana glagoljicom (u izrazu "biskupa Kristofora Dubrovčanina, biskupa modruškoga, krbavskoga i pročaja - ostalo"):


...gospodina biskupa Kristo-
pora Dubrovčanina, biskupa mo-
druškogo i krbavskogo i pročaja (= ostalo)


Dubrovčanina (s glagoljičkom spojenicom BR)

Nikola Modruški, biskup glagoljaš iz Boke kotorske, 15. st.

Nikola Modruski (Lat. name Nicolaus Machinensis, Italian name Nicolo di Cattaro, ~1427-1480), born in Boka kotorska, was bishop of Modrus in Lika, Pope's representative at the court of Stjepan Tomasevic in Bosnia, and on the court of the Hungarian king Matijas Corvin in Budim, his huge library was left to the newly founded Vatican library (founded by Pope Sixto IV). In 1478/79 he wrote a treatise in defense of the Glagolitic Script which he sent from Rome to the Modrus bishopric. It is regarded to be the first polemic treatise in the history of Croatian literature, and it was written in the Glagolitic Script. Buried in in the church of Sta Maria del popolo in Rome.

In the village of Bogdasic, in the church of Sv. Petar in Bogdasic near the town of Tivat, a Glagolitic inscription has been found. Also the Glagolitic mass (i.e. Catholic mass served in Croatian Church Slavonic language instead of Latin language) has been in use in the church. The same for the village of Kostajnica near the town of Perast. These two parishes were glagolitic also in the 19th century. See [Pederin, p 247]. Many thanks to dr. Vanda Babic for information about the Bogdasic Glagolitic inscription.

 

Vicko Zmajević, biskup glagoljaš iz Boke kotorske, 18. st.

Nadbiskup Vicko Zmajević (1670.-1745.), bio je Bokelj i graditelj glagoljaške škole "Collegium Illiricum" ili "Seminarium Zmajoillyricum" u Zadru (današnje nabiskupijsko sjemenište "Zmajević"). On je doveo Arbanase u grad Zadar. Njegov brat Matej Zmajević bio je admiral i graditelj flote za ruskoga cara Petra Velikog.

Ulica u Zadru (Arbanasi) posvećena Vicku Zmajeviću, osnivaču Zmajevićeva glagoljaškog sjemeništa u Zadru

Glagoljica u Arbanasima kod Zadra
Fotografije: Moris Nakić, Soni Banić, Dario Tikulin i don Zdenko Milić (Zadar)

Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša za župnika

Godine 1387. Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša Ivanka za župnika u mjestima Gravosiji i Malfi: "presbiter Ivanchus de Jadra, presbiter sclav".

Veliko vijeće imenuje zadarskog glagoljaša Radovana (don Radovan de Zara) za kapelana za mještane Brenja (vidi [fra Petar Runje]). Godine 1392. je premješten za kapelana u Gruž. Znade ne samo glagoljicu, nego i ćirilicu, kako govori oporuka jednog župljana.

Postoji. svjedočanstvo češkog kroničara Pulkave (umro 1380.) o glagoljaškoj službi Božjoj u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, vidi [Strgačić]. On piše na latinskom sljedeće:

I tako sve do današnjega dana, koliko sami biskupi, toliko i svećenici, misu i ostale službe božje obavljaju slavenskim jezikom u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, kao i njihovi sufragani u mnogim biskupijama.

Sjetimo se glagoljaša Juraj Slovinca, koji dvadesetak godina kasnije piše slično na pariškoj Sorboni.

 

 

Croatian Glagolitic Script

Dubrovnik