Dr. sc. Marica Čunčić:

Župski natpis stariji od Bašćanske ploče

Sažetak. Otkrićem glagoljskih natpisa u Konavlima i Župi dubrovačkoj dobivene su potvrde koje svjedoče o postojanju glagoljice među Hrvatima na ovom području, a natpis u Župi stariji je od Bašćanske ploče i među svim natpisima iz XI. i XII. stoljeća je drugi po veličini

Piše Marko Giljača

Najprije se ovdje glagoljalo

- Nalaz je vrlo značajan jer je pisan u 11. stoljeću, a u ovom kraju do sada nije bilo potvrda glagoljaškog pisma kao u Primorju, oko Istre i u drugim dijelovima Hrvatske. Pretpostavljalo se da je ovaj kraj imao glagoljicu, ali nije bilo potvrda. Sada su se s natpisima u Konavlima i Župi dubrovačkoj dobile potvrde koje svjedoče o postojanju glagoljice među Hrvatima na ovom području. Sami pergameni nisu potvrde jer su prenosive, ali crijep koji je nađen u Župi dubrovačkoj i vezan uz lokalitet ili kamen u Konavlima koji je također vezan uz taj lokalitet, oni su sasvim sigurno svjedočanstvo da se ovdje glagoljalo. Nitko ga nije prenio, već je ovdje nastao. To je vrijednost tih natpisa koji su stvarani i klesani u kamenu. treba reći da je natpis Župe dubrovačke stariji od Bašćanske ploče i među svim natpisima iz XI. i XII. stoljeća je drugi po redu po veličini. Ima 104 slova i osam redaka te vrlo lijep i dosta čitak tekst koji znamo do kraja pročitati.

Što vam govori sam oblik slova glagoljice na pronađenim natpisima?

- Moja je teorija da je glagoljica najprije bila trokutasta, a ne obla, mada se smatra da je obla najstarija. Našlo se i na konavoskom natpisu da ima mnogo trokutića i riječ je o trokutastoj glagoljici na kojoj je pisan. I natpis iz Župe dubrovačke ima trokutastih elemenata, odnosno elemenata prvih oblika glagoljskog pisma. Tako da su oblici vrlo stari i još stariji nego se natpis po jezičnim osobinama datira.

Kako valorizirati ovaj natpis, ako je stariji i od Bašćanske ploče i koliko je značajan nastavka istraživanja na ovim područjima?

- Povjesničari su pretpostavili da se ovdje najprije glagoljalo, ali do sada nije bilo dokaza koji bi bili pronađeni na samom lokalitetu. Sada smo ih našli i znamo za dva natpisa. Prema tome, sasvim sigurno ih još ima. Trebalo bi arheolozima dati prilike da ih pronađu.

Novo čitanje Konavoskog natpisa

Vaše predavanje donosi i novosti u čitanju konavoskog natpisa?

- Večeras ću govoriti o novom čitanju konavoskog natpisa i usporediti staro tumačenje s ovim koje sam sama dešifrirala. Kad sam počela uspoređivati prijašnja čitanja, nisam se s njim složila. Prvi dio konavoskog natpis je pročitan kao "Isklesah ovo u slavi gospoji". Međutim, analizirajući slovo po slovo zaključila sam da natpis govori "Ja klesah to na slijepo". Autor se hvali kako je laik, a zna pisati. Klerici se dakle normalno mogu smatrati pismenima i onima koji znaju glagoljicu, ali on koji je laik (kojinos), iznimno zna glagoljicu i to tako dobro da je može na slijepo klesati.

Koje je značenje samog natpisa u Župi dubrovačkoj?

- Postoje dva dijela natpisa. Prvi govori da je Potuga gradio Sv. Đurđa, zidao crkvu, a njegov sin je bio Petar, dok je Petrov sin ovo pisao - Ivan. Dakle imamo genealogiju i iz generacije u generaciju se pamti tko je što radio. Autoru natpisa je važno da se zna da je to njegov djed Potuga zidao, a da mu je otac Petar, dok je njegovo ime Ivan. U drugom dijelu, Stjepan piše "Sveti Stjepan i Sveta Sofija" zazivajući ta dva sveca i potpisuje se "a to je pisao Stjepan". Često na glagoljskim natpisima imamo oblike "to pisa", "se pisa"... Samo potvrđuju da znaju pisati. Po tome se vidi da je čitanje autentično. isto kao i kod konavoskog natpisa, pa to potvrđuje novo čitanje. Inače pisci glagoljskih natpisa obično nisu ni davali druge informacije, osim da je to on koji zna pisati i navede ime. U tome je draž, ali i nedostatak, jer mi bismo željeli znati nešto više, a on govori samo o sebi da je pismen i zna pisati. To je i potvrda samog razdoblja. Zanimljivo je istaći da konavoski i župski natpis imaju dva dijela i drukčiji rukopis. Iako su slova iz istog razdoblja, različita su. Međutim, ovo je jedini glagoljski spomenik iz XI. stoljeća da se potpisao i jedan i drugi autor. Imamo Krčki natpis, Valonsku ploču i još nekoliko natpisa iz XI. stoljeća, dok je Baščanska ploča iz XII. stoljeća. Međutim, jako je važno što sad imamo glagoljske natpise u ovim krajevima


Nedjelja, 20 Rujan 2009

Izvor www.dulist.hr (Dubrovački list)

 


DVA GLAGOLJSKA NATPISA IZ 11. ST. U KONAVLIMA I ŽUPI DUBROVAČKOJ


Znakovi velike starine hrvatskog jezika

Prošlo desetljeće podiglo je zastor koji je skrivao glagoljsku epigrafiku južno od Dubrovnika. Kad je godine 1979. srušena crkva Male Gospe u konavoskome selu Dunave nakon što je bila oštećena u potresu, pronađen je mali bijeli mramorni epigrafički ulomak. Tek 1997. je utvrđeno da je natpis na njemu pisan glagoljicom. 1999. god. su Niko Kapetanić i Branko Fučić znanstvenoj javnosti objavili da je to hrvatski glagoljski natpis iz 11. st., ali ga nisu pročitali. Nakon toga je 2001. objavljeno čitanje koje su potpisali Niko Kapetanić i Mateo Žagar. Oni su potvrdili da je riječ o hrvatskom glagoljskom natpisu iz 11. st. Godine 2005. Gordana Tomović je natpis drugačije pročitala i zaključila da je to srpski glagoljski natpis iz 13. st. Čitanje iz 2001. ponovljeno je i 2009. u članku Matea Žagara u knjizi Povijest hrvatskoga jezika. 2009. god. M. Čunčić nedavno je otkrila posve novo čitanje koje se razlikuje od prijašnjih i potvrđuje da je to hrvatski glagoljski natpis iz 11. st.

Konavoski natpis mogao bi se smatrati iznimnim i jedinstvenim da se nije pojavio još jedan iz istoga razdoblja. Godine 2007. prilikom arheološkog istraživanja groblja kraj crkve sv. Đurđa između mjesta Petrače i Buića u Župi dubrovačkoj pronađen je, zahvaljujući iznimnoj pozornosti arheologa, još jedan glagoljski natpis na ulomku antičkoga crijepa teguli. Ulomak nije toliko velik (13.4 x 10.6 x 3 cm) koliko je značajan tekst na njemu upisan, najveći od svih, manji samo od Baščanske ploče. Tekst je otkriven naknadno, nakon završetka istraživanja, kada se pristupilo detaljnoj obradi. Arheologinja Marta Perkić uočila je natpisna polja, a pojedina slova su se nazirala tek pod vrlo oštrim kutom svjetla.

Natpis je plitko urezan u dva označena polja, a još jedno slovo urezano je ispod donjeg natpisnog polja. Kao instrument za urezivanje, poslužilo je tanko metalno šilo ili igla okruglog presjeka na već pečenoj glini i to na ovakvom ulomku, a ne na čitavoj teguli.

Crkve Male Gospe i Sv. Đurđa smještene su uz antičke komunikacije. U oba je slučaja srednjovjekovna crkva s grobljem nastala na starijoj antičkoj arhitekturi. Kao podloga za pisanje tj. urezivanje poslužio je kod oba natpisa ulomak antičkoga podrijetla. U župskom slučaju je to ulomak crijepa, a u konavoskom ulomak mramora, vjerojatno od rimskog nadgrobnog spomenika.

Velika sličnost dvaju natpisa je i u tome što su se na svakome našla dva rukopisa, dva pisara. Na Natpisu Župe dubrovačke to su Ivan i Stjepan. Na Konavoskome natpisu je to laik, ne svećenik. U jednom i drugom spomeniku je prvi ili gornji zapis po tipu pisma stariji, ali nema velike vremenske razlike. Oba su hrvatska natpisa iz 11. st.

Natpis iz Župe dubrovačke

Natpis je dešifriran i opširna paleografska analiza s čitanjem bit će objavljena ove godine u znanstvenome časopisu Slovo 59 (2009). Autorice su Marica Čunčić i Marta Perkić.

Prvi dio natpisa koji je napisao Ivan odnosi se na gradnju ili obnovu crkve Sv. Đurđa. Tada su mnoge slične crkve bile zadružna starina o kojima se brinulo crkveno bratstvo sela kojemu su pripadale. Obnove i popravke crkve radilo je isključivo bratstvo (danas je situacija gotovo ista), a takvi događaji su se vrlo često bilježili urezivanjem godine.

Stjepan, autor drugoga dijela zaziva sv. Sofiju i sv. Silvestra. Pretpostavljamo da je riječ o sv. Sofiji iz 2. st. koja se slavi 30. rujna, udovici, majci triju svetih djevojčica mučenica: Vjere (12), Nade (10) i Ljubavi (9), kojima su glave odsječene za vrijeme progona kršćana pod Hadrijanom. Sofija je umrla na grobu svojih kćeri i pokopana je u katakombama. Sv. Silvestar I. Papa slavi se 31. prosinca na Silvestrovo u mnogim katoličkim zemljama. Njemu u čast sagrađena je crkva Sv. Silvestra u Rimu. U 8. st. je sv. Pavao I. Papa prenio tijelo sv. Sofije u tu crkvu pa su se tu sv. Sofija i sv. Silvestar častili zajedno.

Sv. Juraj kome je crkva posvećena, mučen je pod Decijem ili Dioklecijanom u 3.-4. st. i isprva se slavio kao mučenik, a tek od 12. st. zapadna ikonografija dodaje mu atribut zmaja. Sve troje svetaca su ranokršćanski mučenici: Sofija iz 2. st., Juraj iz 3. st. i Silvestar iz 4. st. Njihov se kult proširio na Istoku i Zapadu, a poginuli su od ruke poganskih vladara pa su simbol pobjede kršćanstva nad poganstvom. A tako je i s građevinama podignutima njima u čast: crkva sv. Silvestra sagrađena je na Hramu Sunca, a crkva sv. Đurđa na nekoj nepoznatoj antičkoj građevini, možda također crkvi.

Konavoski natpis

Novo čitanje prvoga dijela Marice Čunčić ne slaže se s prijašnjim čitanjima Kapetanića i Žagara koje glasi: (is)kl(e)sa goneslavo gospoin' kao što se ne slaže ni s čitanjem Gordane Tomović: ja kl(i)sa(r)h' ne sl(e)pac' ho(ž)d(') bos n' u koje su umetnuta četiri slova (u zagradama) i stoga je nategnuto. U potpuno novom čitanju, koje će biti objavljeno u Slovu 59 (2009), M. Čunčić otkriva da je glagoljski tekst bez predloška ili nacrta klesao laik. To baca tračak svjetla u odgonetavanju tadašnje glagoljske pismenosti: mogli su i laici pisati glagoljicu iako je to bila rijetkost jer su uglavnom redovnici i svećenici bili pismeni.

Postoje znakovi velike starine hrvatskoga jezika u oba natpisa sa sustavom od sedam samoglasnika koji je prisutan u većini hrvatskih glagoljskih fragmenata iz toga razdoblja. Natpisi su "napredniji" u odnosu na istovremene rukopise i u njima je prisutniji narodni govor pa možemo reći da je tekst zapisan starim hrvatskim s nekim elementima hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika.

Dr. sc. Marica Čunčić

Izvor www.dubrovacki.hr (Dubrovački vjesnik)


Hrvatska glagoljska baština na dubrovačkom području

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice