HRVATSKA - UKRAJINA

Darko Žubrinić

Elementi hrvatske kulture za prijatelje iz Ukrajine

Ikavica:
 besida, bidnost, bili, blidost, vik, vira, did, divicja, dilo, diti, zavisa, zavit,...

Mnoge zajedničke riječi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: bo, gazda, garno - harno, goriti, dokaz, doli, dotični, dotikati, pes (za psa), pesek (za psića), žaliti, žvakati,...

Toponimi, hidronimi, naselja: Neretva, Mosor, Ostrožac, Gat, Casyn, Rostoky, Dobra, Tučapi, Jamnica, Bužan, Paszyn, Rocz, Kalnik, Srebrnica, Lomnica, Budymir, Mosczenicza, Dubicza, Gllina, Mikulići, Matče, itd. Vidi [Boris Graljuk u Hrvatska/Ukrajina, str. 51 i 52].




Zajedničke korjene starohrvatskih Poljičkih statuta i kyjivske Rus'ke pravde među prvima su 19. st. istraživali V. Mažuranić u Zagrebu i F. Leontovyč u Kyjevu. Zagonetan pojam VERV u Rus'koj pravdi razjašnjen je zahvaljujući Poljičkom statutu, gdje on dolazi kao VRV, a označava općinu, zadrugu, obiteljsku zajednicu.

Stara zemljišna mjera kod Ukrajinaca (žerebij) i Hrvata (ždrib, žri, žribenica). [Paščenko, str. 39-40].

Zajednički nazivi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: vojvoda, gaj, didić, lito, čovik, rika, vira

There is a river Horvatos in the Tannais basain, Horvatka - confluent of Vyšljanka, also with variants Hovratka and Havratka. There are settlements Horvatka and Hovratka on the rivers bearing the same name. A river Horvatka is mentioned in the suburbs of Kyjiv in 18th century. In the middle part of river Dnipr there are Hovrat, Havrač, Horvativ. The names of villagesof Horvats'ke and Horvaty in the region of Lviv are related to the Croats mentioned in the Nestor Chronicle. As we see, Horvaty is comparable to the name of the village of Horvati near Croatia's capital Zagreb. The name of Harvaty, a  settlement on the very west of Ukraine, has been changed to Nagirnyj, while Horvac'ke has been changed to Družnij. Even more settlements with Croatian name can be found south of Karpathian mounatins in Ukraine. So for example there is a Horvaty settlement over the river of Bodva near the river Krasna, and Erdo-Horvat settlementin in the region of Šaroš-Potok, etc. The traces of the Horvat (= Croatian) name can be found in Bylorussian and Russian territories, for exaple in Central Russia near the city of Orel, and near the Ural region by the Oka river.
Source [Paščenko, pp 68-69].


Khorvatka (Horvatka) river, confluent of Dnipro, near Kyjiv. The map is from [Malicky]

Hrvatsko prezime Galič, kao i odgovarajući toponimi, čini se da su povezani s područjem u zapadnoj Ukrajini Galičina (Haličina), koja se često nepravilno zove Galicija.

Novčanice kuna (sadašnja novčanica u Hrvatskoj) i gryvnja (sadašnja novčanica u Ukrajini) poznate su obje i u Kyjevskoj Rus'i i u Hrvatskoj. Vidi [Paščenko].



STILJSKO


Stiljsko, dr. Orest Korčinski, lijevo g. Oleh Hirnyk





White Croats in Ukraine and their seat Stiljsko near the city of Lviv




Bili Horvati


Ivan Franko (1856.-1916.)

Ivan Franko je doktorirao kod Vatroslava Jagića, znamenitog hrvatskog slavista, u Beču 1. srpnja 1893., s doktorskom disertacijom Varlaam i Yosaaf, o starim kršćanskim duhovnim romanim i njihovoj literarnoj povijesti. O Ivanu Franko i njegovu mentoru Vatroslavu Jagiću vidi u Naša Gazeta 72, [PDF, str. 8-9]. Liječio se jedno vrijeme u Hrvatskoj, u Lipiku i kratko u Lovranu. O njemu je na hrvatskom jeziku objavljena monografija:

Volodymyr Garlyk: Ivan Franko i Hrvatska kulturna baština, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, Udruga hrvatskih ukrajinista, Knjižnica Ucraniniana croatica, Knjiga 9, Zagreb 2012. ISBN 978-953-9501-8-7

UKRAJINSKI KNJIŽEVNIK U LIPIKU

U Lipiku je 23. travnja 2007. gradonačelnik Antun Haramija primio Dmytra Pavlyčka, ukrajinskog književnika koji je, kako je rekao,  došao posjetiti grad u kojem se 1908. godine liječio Ivan Franko, jedan od najvećih ukrajinskih pjesnika, političara, domoljuba i slavista, odnosno, kako za njega kažu, uz Tarasa Ševčenka, duhovni otac ukrajinske nacije.

Dmytro Pavlyčko, koji je isti dan  u Muzeju Mimara u Zagrebu  promovirao "Malu antologiju hrvatskog pjesništva" koju je preveo na ukrajinski jezik, rekao je da će Ivan Franko" navijek povezivati sudbine Ukrajine i Hrvatske, ali i Lipika. Drago mi je da će ukrajinska Vlada  u Lipiku podignuti  spomenik Franku kojemu će se,  vjerujem, zbog poštovanja prema velikom domoljubu, svaki Ukrajinac željeti doći pokloniti, a zbog Franka će zavoliti i Lipik".
 

Antun Haramija, gradonačelnik grada Lipika, i Njegova ekselencija Markijan Lubkivskij, veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, u gradu Lipiku 2007.

Lijevo Antun Haramija, gradonačelnik grada Lipika, Jaroslav Simonov - savjetnik veleposlanika Ukrajine u Hrvatskoj, desno Dmytro Pavlyčko u Lipiku 2007.
 
Gradonačelnik Haramija je rekao da je uspostavljen kontakt između grada Drogobica (Drohobych nedaleko Ljviva), pored kojega je rođen Franko, i Lipika, a u lipnju će u tom ukrajinskom gradu biti potpisan memorandum o prijateljstvu i suradnji, koja bi mogla biti turistički, ali i gospodarski značajna. Izgradnju spomenika Ivanu Franku, koji će biti postavljen preko puta multikulturalnog centra u Lipiku, financira ukrajinska Vlada, Lipik osigurava zemljište i dokumentaciju, a otvorenje će biti 4. listopada povodom dana Grada Lipika.

Duško Kliček, Pakrac
Izvor www.lipik.hr

Spomenika Ivanu Franku u gradu Lipiku otvoren je 2010.


Ivan Franko, Ukrajinski pisac, 1856.-1916.




Pločica na spomeniku Ivanu Franko u Lipiku.

Lipik i Drohobych postali gradovi prijatelji

Gradonačelnik grada Lipika Antun Haramija i v.d. veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Anatolij Černyšenko 2. listopada 2010. su u Multikulturlnom centru potpisali povelju o prijateljstvu Lipika s ukrajinskim gradom Drohobychem.
„Ovo je jedan veliki trenutak kako za nas Lipičane tako i za stanovnike Drohobycha. Suradnja ova dva grada započela je prije 4 godine zahvaljujući ukrajinskom pjesniku Ivanu Franku koji se u 19. stoljeću za vrijeme svog života liječio upravo u Lipiku“ rekao je gradonačelnik Antun Haramija.

O pjesniku čija će statua uskoro biti postavljena u Lipiku te o povezanosti ukrajinskog i hrvatskog naroda govorio je veleposlanik Anatolij Černyšenko koji je također napomenuo kako Lipik i Drohobych već dugo povezuje prijateljstvo te mu je neizmjerno drago što su ovoga dana i službeno postali gradovi prijatelji.
„Potpisivanje povelje između ova dva grada je povijesni trenutak iz razloga što je to prvi takav sporazum između nekog ukrajinskog i hrvatskog grada. Smatram da je ovo događaj od velike važnosti upravo u ovo recesijsko vrijeme jer na ovaj način lokalne vlasti dobivaju prijatelje što će pridonijeti razvoju kako Lipika i Drogobycha, tako i Hrvatske i Ukrajine“, rekao je veleposlanik Černyšenko.

Dio ukrajinske kulture Lipičanima su pokazali članovi Kulturno umjetničkog društva „Karpati“ iz Lipovljana koji su ukrajinskim narodnim pjesmama i plesovima zabavljali publiku na novoizgrađenom trgu kod lipičke tržnice.
M.L.
Izvor www.lipik.hr



  • Godine 1965. je u Kyjivu objavljen ukrajinski prijevod Dunda Maroja, djela istaknutog hrvatskog renesansnog pisca Marina Držića (1508.-1567.), s oznakom "prijevod s hrvatskog". Marin Držić je prethodnik Shakespearea (r. 1564.) i Moliérea (r. 1622.).
  • Na IX. svjetskom kongresu slavista održanom 1983. u Kyjivu, hrvatski znanstvenik Josip Hamm promoviran je za počasnog doktora Sveučilišta "Taras Ševčenko".
  • Sabor Republike Hrvatske priznao je državnu nezavisnost Ukrajine 5. prosinca 1991.
  •  Diplomatski odnosi uspostavljeni su 11. veljače 1992. Veljače 1992. u Kyjivu je osnovano Društvo prijateljstva Ukrajina-Hrvatska. 
  • Godine 1993. na Sveučilištu u Kyjivu uveden je studij kroatistike, s hrvatskim jezikom kao samostalnim predmetom na studiju filologije. 
  • Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj otvoreno je 3. ožujka 1995. 
  • Prvi izvanredni i oponumoćeni veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj bio je g. Anatolij Šostak. 
  • Svoju prvu vizu za Ukrajinu veleposlanstvo je izdalo zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, koji je 1995. posjetio Ukrajinu kao osobni izaslanik Ivana Pavla II. Vidi  [Evgen Paščenko u Hrvatska/Ukrajina, str. 19 i 20].




   
Dmytro Pavlyčko

Dmytro Pavlyčko, ukrajinski pisac, političar i domoljub, zaslužan za rano ukrajinsko priznanje Hrvatske, prigodom promocije knjige Ukrajina-Hrvatska u Zagrebu je pred mnoštvom sudionika uskliknuo:

Ja Bilij Horvat, Rusin ta Ukrajinec!

(Ja sam Bijeli Hrvat, Rusin i Ukrajinac!). Vidi [Ćepulić, str. 6]. U predgovoru svoje Male antologije hrvatske poezije, objavljenu Kyjivu 2008., Pavličko piše:

"Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost."


Dmitro Pavlyčko, prevoditelj: Mala antologija hrvatske poezije, Kyjiv 2008.

Hrvatska

Dmytro Pavlyčko
Po brdima Božja ruka laka
Prostrla je sela poput platna,
Tu se širi jedna zemlja skladna,
Kukuruzna, sočna, vinogradna
Što miriše poput medenjaka.
Prozirno ko dječja duša, bistro,
Šumi more plavetno i čisto.
Obale - ko košare jagoda:
Krovovi se naselja crvene,
A masline zelenilo nude
Da zaštite i ptice i ljude.
Na slavensko stablo tu je davna
Rimska još nakalemljena grana.
I hridine sve, i sve doline,
Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
Na krvavim temeljima stoje.
Razlijeva se nebom bijela pjena,
A na vodi, iza plavih stijena -
Oble gore kô grudi i koljena
Mladih žena što plivaju leđno.
Oči kuća srušenih do tla,
Svi tragovi ugašenog rata
Pune dušu, i htio bih znati -
Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
Prožimlju tako srce do dna.
Kô nestali snovi iz djetinjstva
Tu nada mnom blista krošnje siva:
Tisućljetna maslina, Hrvatska,
Puna rana, ali uvijek živa!
Prijevod prof. Antice Menac, Zagreb, s ukrajinskog



Rus'ka pravda, 1280., najstariji poznati zakon među slavenofonim narodima. Drugi najstariji takav zakon je Vinodolski zakon iz 1288. Rus'ka pravda je u mnogo čemu bliska s Poljičkim statutima.

Postoji prijevod Vinodolskog zakona na ukrajinski jezik:

Naslov: [Vinodolski zakonik (ukr. prijevod)]
Zakon’ vinodol’skij : faksimile i karta horvatskago berega Adriatičeskago morja / sostavlennyja A. M. Evreinovoj
Predmetnice: Vinodolski zakon (1288.) --Analiza
Statuti gradova --Hrvatska
Povijesni izvori --Hrvatska --Srednji vijek
UDK: 34(497.5)(091)"12"
352.07(497.5 Vinodol)"12"(094)
Impresum: S.-Peterburg’’ : pečatano v’ litografii A. Beggrova, 1878
Materijalni opis: 17, IX, 16 str. : zemljop. crtež, faks. ; 31 cm



Kij, Šček, Horiv - legenda o osnivačima Kyjiva.

Povist vremjanih lit, 1113., Nestor

U središnjem dijelu Kyjiva nalaze se tri gore: Starokyjivska gora, gora Ščekovica i gora Horevica, pa čak i ulica Horev (ulica Horeva). Sam početak Nestorova djela "Povest Vremennyh let" spominje tu legendu: I byša tri brata: Kij, Shchek i Horev, i sestra ih Lybed'. I sotvoriša grad vo imya brata svoego, i narekoše ego Kyjiv.
Informacija ljubaznošću dr. Olge Pylyavske iz Kyjiva.

Kijevo, Dub... (Dubica, Dubrava, Dubašnica, Dubrovnik), Duliba?



Glagoljica, ćirilometodska pisana bašćina

Kyjivski listići, 11/12. st.

Kao što je pokazala dr. Marija s. Agnezija Pantelić, poznati Kyjivski i Sinajski listići, pisani glagoljičkim pismom, bili su u uporabi u Dubrovačkoj biskupiji koncem 11. stoljeća (vidi [Marija Pantelić, O Kijevskim i Sinajskim listićima].

Kyjivski listić, 1 recto

Kyjivski listić, 1 verso; podrobnije vidi na kiev.stin.hr

Prvi kyjivski listić nastao na dubrovačkom području koncem 11. ili početkom 12. st.

Kyjivski listići. Radi se o jednom od najstarijih glagoljaških tekstova uopće koji su došli do naših vremena. To je fragment sakramentara sačuvan na 7 listova (13 str.), podrijetlom iz 10. st. Pod pojmom sakramentara razumjevamo jednu vrstu obrednika. To je također i mali prenosivi misal. Zovu se Kyjivski jer se čuvaju u Kyjivu u Ukrajini. No njihova prva stranice je pisana kasnije, u 12. st., pisana pomlađenim starohrvatskim jezikom i pismom.

Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Bl. djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.

Evo teksta te molitve s prvog Kyjivskog listića s konca 11. st. ili s početka 12. st.:

ZAŠTITI GOSPODI RABI SVOJE MIRNIMI ZAPOVIDMI, I UPVAJUĆEE V ZASTUPLENIE BLAŽENEI MARII, I OT VSEH SUPOSTAT NAŠIH STVORI NY BEZ POŽALI. GOSPODA RADI NAŠEGO ...

Vidi. dr. Marija s. Agnezija Pantelić, Kulturno-povijesni značaj hrvatskoga glagoljaškog kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.; vidi također Eduard Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u Bogordica u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.

Pisano današnjim hrvatskim jezikom ta bi molitva Bl. djevici Mariji glasila ovako:

ŠTITI, GOSPODINE, SLUGE SVOJE MIROLJUBIVIM ODREDBAMA I NAS KOJI SE POUZDAJEMO U ZAGOVOR BLAŽENE MARIJE, UČINI SIGURNIM PRED SVIM NAŠIM NEPRIJATELJIMA. PO GOSPODINU NAŠEMU ...

Kyjivskih sedam listića i Sinajska tri listića (Si1, Si2, Si3).

Dr. Marija s. Agnezija Pantelić: Sažetak

... Jezični, grafički, ortografski i paleografski elementi govore, da je prva strana Ki napisana negdje na južnohrvatskom arealu. ...

... Imena Si3 su zapadnog tipa s ortografijom zetsko-humske škole s posuđenim slovima đerv i pe. Niz imena Si3 veže za ovo područje i žensko ime Petrunie, jer se relikvije sv. Petronile čuvaju i časte od 10. st. u Dubrovniku, a u kult joj se širio na područje dubrovačke biskupije i općine. ...

... Mlađi pripisi Ki2, Si2,3 s kraja 11. ili početka 12. st. svjedoče upotrebu Ki i Si na pograničnom, u to vrijeme mješovitom području kao što je bila dubrovačka Astareja i poluotok Pelješac sa svojim humskim zaleđem."

O Kyjivskim listićima pisao je poznati ukrajinski znanstvenik N.N. Nimčuk:

N.N. Nimčuk: Kiivs'ki glagolični listki, Naukova Dumka, Kiiv 1983




Reimski evanđelistar, 11. st., 1395.




32 str. Reimskog evanđelistara pisane ćirilicom u 11. st., 64 str. hrvatskom glagoljicom 1395.





Gramatika Slovenskaja - Gramatika Sclavonica, fototipsko izdanje dvaju rukopisa Ivana Uževiča, studenta teologije na pariškom sveučilištu. Prvi rukopis iz 1643. čuva se u Parizu, a drugi iz 1645. u francuskom gradu Arrasu. Ovaj drugi je zanimljiv jer sadrži i tablicu hrvatske uglaste galgoljice, Očenaš ispisan glagoljicom, te primjere glagoljičkih spojenica i kratica. U knjizi je pod nazivom azbukivedar bosenski dana i tablica hrvatske ćirilice - bosančice. Vjerujatno je Uževiču izvor za sve to bio neki Hrvat u Parizu. Možda se upravo na tog Hrvata odnosi portret koji se nalazi uz tablicu glagoljičke azbuke.


UsporednaTablica pričrnomorskog pisma i glagoljice

Natpis u crkvi sv. Sofije u Kyjivu koji sadrži glagoljička slova.

U desnom stupcu tablica hrvatskih glagoljičkih spojenica (ligatura: po, ko, ot).

PISANO HRVATSKOM GLAGOLJICOM
i mješavinom hrvatske i ukrajinske redakcije staroslavenskog jezika; na pr. "sveti se ime tvoje", "budi volja tvoja" je iz hrvatske redakcije, a "hleb naš nasuščnij" je iz ukrajinske redakcije.

Molitva Gospodnja

Otče naš iže esi nanebe-

seh : svetise ime tvoe : pri

di carstvie tvoe : budi vo-

lja tvoja : jako na nebesi i na ze-

mli. Hleb naš nasušnji daj ...

Vladimir Ćepulić: Glagoljska baština povezuje Ukrajinu i Hrvatsku, Naša gazeta, 2 bereznja 2003 r., No 10, str. 5-6

Vladimir Alekseevič Rozov (1876-1940), rođen je u Kyjivu, prijestolnici Ukrajine, u obitelji profesora Kyjivske Duhovne Akademije. Godine 1903. diplomirao je na Kyjivskom sveučilištu (Filološki fakultet). Od 1907. do 1908. istraživao je slavenske rukopise na Bliskom Istoku. Bio je profesor slavenske filologije na Nizyn institutu (1916) u Ukrajni, a profesor na Tavridskom sveučilištu1918.-1920.; Tavrid je današnji Herson u Ukrajini. Predavao je na Sveučilištu u Zagrebu (1920-1940), i umro u Zagrebu. Bio je literarni kritik, kulturolog, publicist, autor mnogih članaka. Zahvaljujem g. Olehu Hirnyku, L'viv, Ukrajina, za ljubaznu pomoć. Vladimir Rozov je pisao o hrvatskom dominikancu Veniaminu (Beniaminu) iz 15. st., koji je radio na pripremi Gennadijeve Biblije iz 1499.

Jedna hrvatska glagoljička knjiga čuva se u Odesi, i to primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. Po jedan primjerak je u Veneciji, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu.

MISAL PAVLA MODRUŠANINA
    Misali po zakon' rimskoga dvora ... / a korežen' po fratru Pavlu Modrušaninu... - [Štampani v Benecih' : po Frančisku Bindoni i Mafio Pasino tovariši, 1528.]. - [8], 224 lista ; 8° (18 cm)
 

Fotografija jednog od 10 primjeraka Misala Pavla Modrušanina iz 1528. koji se čuva u Zagrebu. Jedan se čuva u Odesi.


Kratki glagoljički grafiti nalazi se u crkvi sv. Sofije u Kyjivu. U Kyjivu su se neki pisci potpisivali glagoljcom čak i u 17. st. Neki rukopisi iz Bukovine u zapadnoj Ukrajini pokazuju da se tu rabila glagoljica kao tajnopis.

Hrvati, kao i Ukrajinci, imaju svoje nazive za mjesece:
  1. Siječanj - Січень (sičenj)
  2. Veljača - Лютий (ljutyj)
  3. Ožujak - Березень (berezenj)
  4. Travanj - Квітень (kvitenj)
  5. Svibanj - Травень (travenj)
  6. Lipanj - Червень (červenj)
  7. Srpanj - Липень (lipenj)
  8. Kolovoz - Серпень (serpenj)
  9. Rujan - Вересень (veresenj)
  10. Listopad - Жовтень  (žovtenj)
  11. Studeni - Листопад (lystopad)
  12. Prosinac - Грудень (hrudenj)
Stepan Timošenko, vidi Naša Gazeta 72, [PDF, str. 10]. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu:

Osnivač laboratorija i prvi predstojnik Zavoda za ispitivanje gradiva bio je i svijetu poznati znanstvenik, profesor za tehničku mehaniku, dr. Stjepan Prokofjevič Timošenko, prije toga profesor na Politehničkoj školi u Kyjivu i Institutu za prometne inženjere u Petrogradu. Nakon emigracije iz Rusije, u četrdeset drugoj godini života, prof. Timošenko preko Carigrada i Sofije dolazi 15. ožujka 1920. u Beograd. Na poziv prvog rektora Tehničke visoke škole u Zagrebu, prof. Šena, 6. srpnja 1920. Timošenko dolazi u Zagreb, gdje je 8. studenog 1920. izabran za redovitog profesora. Kao prvi nastavnik iz područja mehanike predavao je Nauku o otpornosti materijala, Ispitivanje gradiva, Specijalna poglavlja iz tehničke mehanike i Građevnu statiku. Radi organizacije katedre i uređenja Zavoda za ispitivanje gradiva, Profesorsko vijeće škole šalje ga u Zapadnu Europu, gdje pohodi sve važnije tehničke visoke škole i ispitivanje gradiva. Njegov rad je u Zagrebu trajao samo dvije godine. Teške i bezizgledne stambene prilike, te skučene prilike za znanstveni rad prisilile su Timošenka da napusti Zagreb i prihvati poziv u SAD. Tijekom boravka u SAD-u, Timošenko dosiže znanstvenu slavu s epitetom 'otac inženjerske mehanike'. Međutim, iako je u Zagrebu boravio svega dvije godine, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag.



Literatura na hrvatskom jeziku:

Sergej Burda: Povijest Ukrajine, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, Zagreb 2009.

Hrvatska-Ukrajina, ur. Mladen Lovrić i Slavko Burda, Hrvatsko-Ukrajinsko društvo prijateljstva, Zagreb 2005. 

Boris Graljuk: Ranosrednjovjekovne paralele zapadnih zemalja Kijevske Rusi i hrvatskog etničkog prostora. U Hrvatska / Ukrajina. Zagreb 1996., str. 41-54.

M. Brajčevskyj: Pohodženjja slovjans'koj pysmenosti. Kyjiv, Akademija, 2002.

Evgen Paščenko: Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, Meditor, Zagreb, 1999, ISBN 953-6300-25-27

Hrvatska/Ukrajina, kulturne veze od Jadrana do Dnjepra (editor: Eugen Paščenko), The Bridge, Zagreb 1996

Boris Graljuk: 100 godina ukrajinske grkokatoličke župe Lipovljani: 1909-2009, Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske, Vukovar; Kulturno-prosvjetno društvo Ukrajinaca "Karpati" iz Lipovljana i Grkokatolička župa sv. Ane, 2010.  (promocija knjige u Lipovljanima, IKA) ISBN 978-953-56195-2-9

Miroslav Kiš: Bilo je časno služiti Hrvatskoj, njezinom narodu i nacionalnim manjinama (članci - eseji iz predraća, Domovinskog rata i poraća; trojezčno: hrvatski, rusinski, ukrajinski), Vukovar, 2008.

J. Paščenko: Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe. Split, Književni krug, 2010.

Jevgenij Paščenko: Od Kijeva do Poljica, Hrvatsko - ukrajinsko društvo, Ucrainiana croatica, Knjiga 5, Zagreb 2010.

Đuro Vidmarović (ur.): Ukrajinsko-hrvatske teme, Naklada Bošković, Split, 2012.

Oleksander Malicky: Ljetopisni Hrvati i Nestorova kronika, str. 140-155, u [Vidmarović]

Šest knjiga o povijesti Hrvata:
Henryk Łowmiański: Hrvatska pradomovina, Jevgenij Paščenko: Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, Tadeusz Wojciechowski: Bijela Hrvatska, Jerzy Bechcicki et al.: Bijeli Hrvati 1, Janusz Bogacz et al.: Bijeli Hrvati 2, G. Flusser et. al.: Bijeli Hrvati 3.
Pogledajte www.maveda.hr pod brojevima: 19, 20, 24, 25, 33 i 51.

Visnik ukrainskoi gromadi v Horvatii / Vjesnik ukrajinske zajednice u Hrvatskoj, Zagreb, kontakt: ukrajinskazajednica@gmail.com, vjesnikuz@gmail.com

Hrvoje Kačić: Horvatskij proriv (na Ukrajinskom), prijevod s hrvatskog i predgovor Oleh Hirynik, Tempora, Kyjiv 2013.


Članak o knjigi prevoditelja Oleha Hyrnika



Darko Žubrinić s knjigom Horvatskij proriv Hrvoja Kačića na ukrajinskom, prof.dr. Krešimir Ćosić, hrvatski general,
i g. Oleh Hirnyk, MSc., prevoditelj knjige s hrvatskog na ukrajinski jezik, i pisac pregovora.

Savez Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske


Bili Gorvati turistički kompleks u Ukrajini u mjestu Tatariv južno od Ivano-Frankivska; zahvaljujem gđi. Oleni Belej na obavijesti




Pisanice - Pisanki , 2010 CROWN



Hrvatska uskrsna jaja - pisanice, izradila Annette Hricko Czupylo, Ukrajinka u SAD-u, foto Vladimir Novak

Hrvatske uskrsne pisanice, izradila Annette Hricko Czupylo, foto Vladimir Novak. Pisanica s lijeva je ukrašena hrvatskim grbom.


Ukrajinska uskrsna jaja - pysanky, izradila Annette Hricky Czupylo, foto Vladimir Novak


Ukrajinske pysanky, izradila Annette Hricko Czupylo, foto Vladimir Novak

"Липовлянські Писанки " - Lipovljanske Pisanice - [PDF] - [Lemko Easter Eggs from Lypovliany, Croatia]
Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2009.

"Mali Rjecnik Lemkivskog Govora Ukrainskog Jezika" [PDF] - Small Lemko-Ukrainian-Croatian Dictionary.
Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2007.

Narodne nošnje



Drvene crkve vrlo slične kao u Ukrajini


Rimokatolička crkva sv. Barbare kod Zagreba, 17. st.




Unutrašnjost crkve sv. Barbare kod Zagreba za vrijeme svečane nedjeljne mise.


Drvena crkva sv. Barbare kod Zagreba

Pogledajte veoma slične drvene crkvice u Ukrajini, iz sličnog razdoblja, 17.-18. st. Zahvaljujem g. Olehu Hirniku na informaciji.




Narodna glazba (osobito Međimurje) i narodne nošnje

Grkokatolici u Hrvatskoj

Dr. Ljudevit Jurak, Vinice u Ukrajini 1943.





David Feller - otac znamenitog hrvatskog farmaceuta Eugena Viktora Fellera, i djed hrvatsko-američkog matematičara Vilima Fellera (William Feller), rođen je u L'vivu u 19. st. Također i Eugen Viktor Feller je rođen u L'vivu.

Zdenko Strižić u Ukrajini.
1930. godine. ukrajinski grad Harkiv raspisuje veliki međunarodni natječaj, jedan od najznačajnijih u povijesti svjetske moderne, za novu zgradu kazališta. U Strižićevom u projektu kazalište je zamišljeno kao centralna građevina s osnovnom tendencijom prožimanja i međusobnog povezivanja scene i prostora za publiku. Strižićevom radu dodijeljena je jednakovrijedna prva nagrada koju dijeli s Alfredom Kastnerom i autorskom skupinom Kolektiv (J.P. Afanasssjev, W.P. Kostenko, M. A. Mowschowitsch, R.M. Friedmann, J.A. Steinberg). Projekt nije nikada izveden budući da u to vrijeme u tadašnjem Sovjetskom Savezu započinje era Staljinove vlasti koja će propagirati krajnje birokratiziranu socrealističku izgradnju.

Dr. Vladimir Ćepulić - Bašćina (ukrajinske bajke u rubrici Iz bliza i daleka), predavanja u Kyjivu na ukrajinskom 1980tih, matematička suradnja s dr. Olgom Pylyavskom iz Kyjiva (Kyjivo-Mogiljanska akademija). Jednu ukrajinsku priču za Bašćinu su prevele Katerina Kondratenko (Kyjiv) i Katica Skrletović (Zagreb), vidi [PDF, str 17-18].

Ukrajinistika u Hrvatskoj, Ukrajinski jezik i književnost (dvopredmetni) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,  kroatistika u Ukrajini

Ukrajinistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

1977 Ukrajinaca u Hrvatskoj godine 2001., a 2494 godine 1991.

Povijest Ukrajine (na hrvatskom)





Prezime Ukrainčik postoji i u Hrvatskoj, nesumnjivo povezano s Ukrajinom. Knjiga Ezre Ukrainčika iz Zagreba, objavljenu u glavnom gradu Hrvatske 1934.,  je 2005. ponovno uredio i  pogovor napisao prof. Đuro Vidmarović. Radi se o hrvatsko-židovsko prezime UKRAINCZYK. Zahvaljujem g. Olehu Hirnyku na informaciji.

http://www.zaxid.net/article/76316/





City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Ukraine, on a postcard made by Mr. Vladimir Novak
Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA.
(Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i ukrajinskom zastavom, na razglednici g. Vladimira Novaka.
Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD)

City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Croatia.
Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA.
(Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i hrvatskom zastavom.
Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD)

City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Croatia; a detail.
Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA.
(Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i hrvatskom zastavom; pojedinost.
Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD)





Miro Gavran je najprevođeniji (32 jezika) i najizvođeniji hrvatski dramski pisac. Neka njegova djela prevedena su i na ukrajinski jezik:
  • Sve o ženama, žurnal "Mlada Ukrajina", br.1, Kyjiv, Ukrajina, 2003-
  • Pacijent doktora Freuda, žurnal "Mlada Ukrajina", br.1, Kyjiv, Ukrajina, 2003.
Jakov Sedlar, distinguished Croatian filmmaker: Who wants to kill Yulia Timoshenko?



Ukrajinska ulica u Zagrebu


Ukrajinska ulica u Zagrebu



Drvo prijateljstva između Ukrajine i Hrvatske, 2001., u Ukrajinskoj ulici u Zagrebu.
Kesten je donesen iz Ukrajine.






Ukrajina je bila prva zemlja koja je kao članica Ujedinjenih nacija priznala Hrvatsku, o odmah zatim je i Hrvatska priznala Ukrajinu.

Prva službena posjeta hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana nekoj stranoj zemlji bila je upravo posjeta Ukrajini, svibnja 1992.
G. Ivica Trnokop bio je prvi opunomoćeni veleposlanik Hrvatske u Ukrajini, a nakon njega je Đuro Vidmarović, prof.

G. Ivica Trnokop bio je tijekom 11 godina predsjednik Društva hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Kasnije je tu funkciju preuzeo g. Franjo Gregorić, bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Veleposlanstvo Ukrajine u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu, a u gradu Zadru postoji i ukrajinski konzulat.




Nikola Eterović, apostolski nuncij u Ukrajini od 1999.,  pripremio dolazak sv. oca Ivana Pavla II u Ukrajinu, generalni sekretar biskupske Sinode od 2004.


Nikola Eterović, Apostolska nuncijatura u Vatikanu www.nuntiatura.kiev.ua

The Day - interview with N. Eterović




Petar Guberina      

Petar Guberina i njegova verbotonalna metoda za učenje stranih jezika i pomoć gluhonijemima

Verbotonalna metoda Petra Guberine
nalazi primjene u patologiji slušanja i govora, kao audiovizualna metoda učenja starnih jezika, itd.

Zemlje polaznika verbotonalne izobrazbe u poliklinici SUVAG u Zagrebu, Hrvatska, iz 68 zemalja

Europa
Austrija, Belgija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovačka,  Slovenija, Srbija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Ukrajina, Velika Britanija

Sjeverna i Srednja Amerika
Kanada,  Kostarika, Kub, Meksiko, Panama, Portoriko, SAD

Južna Amerika
Argentina, Bolivija,  Brazil, Čile,  Ekvador, Kolumbija, Peru, Urugvaj, Venecuela

Afrika
Alžir, Angola, Benin, Burundi, Egipat, Etiopija, Gabon, Gana, Gvineja Bisau, Kongo, Maroko, Mozambik, Senegal, Sudan, Tunis

Azija
Bahrein, Indija, Izrael, Japan, Jordan, Kina, Kuvajt, Libanon, Saudijska Arabija, Tajvan, Turska

Australija

Poliklinika SUVAG u Zagrebu, u kojoj je od 1979. do 1990. boravilo 70 djece s oštećenim sluhom  iz Ukrajine.

Verbotonalna nastava zagrebačkog SUVAG centra u svijetu rabi se u 42 zemalja

Europa
Belgija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Francuska, Italija, Makedonija, Moldavija, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švicarska, Ukrajina

Sjeverna i Srednja Amerika
Kanda, SAD

Južna Amerika
Argentina, Brazil, Čile, Panama, Kolumbija, Peru, Urugvaj, Venecuela, Ekvador

Afrika
Alžir, Angola, Egipat, Mozambik, Senegal, Tunis

Azija
Izarel, Japan, Kina, Libanon, Suadijska Arabija, Tajvan

Australija



Verbotonalna metoda u Ukrajini

Od 1979. do 1990. u Centar SUVAG u Zagreb dolazilo je iz Ukrajine oko 70 djece s oštećenim sluhom na višegodišnju rehabilitaciju, kao i njihovi roditelji. Ukrajinski stručnjaci su pozivali stručnjake iz Zagreba na razne kongrese i stručne skupove da predstave verbotonalnu metode. Godine 1988. profesor Mladen Lovrić po pozivu odlazi u Ukrajinu i održava seminare verbotonalne metode. Godine 1990. osniva se Centar SUVAG u Kyjivu, a dr. Tatjana Kulakova, istaknuti formator verbotonalne metode i njezin promicatelj, postala je ravnateljica. 

Centar SUVAG u Kyjivu se, osim rehabilitacijom, bavi i širenjem verbotonalne metode, kao i osoposobljavanjem ukrajinskih stručnjaka. Vidi [Crnković, str. 247]. U Ukrajini postoje osposobljeni stručnjaci - formatori, za izobrazbu polaznika verbotonalnih seminara i tečajeva. U Ukrajini je održan jedan Verbotonalni kongres.

Nakon smrti Petra Guberine 2005. biran je 2006. novi upravni savjet te udruge:

predsjednica Zdenka Gavrilović (Hrvatska), a dopredsjednici
  • Jacques Bouchez (Francuska)
  • Patricia Garcia Lopez (Španjolska)
  • Tatiana Kulakova (Ukrajina)

Stjepan Dabac, rođ. 1973., od najranije dobi bio je uključen u verbotonalnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG.  Diplomirao pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je na osposobljavanju stručnjaka za rad prema verbotonalnoj metodi u SAD-u, Kanadi, Ukrajini (Kyjiv) i na Tajvanu.

Izvor je monografija
Višnja Crnković (ur.): SUVAG, Poliklinika SUVAG, Zagreb 2007., ISBN 978-953-95195-1-1

Ukrajinski stručnjak za verbotonalnu metodu prof. Marija Kaljužnjaja iz Kyjiva, je u Jakutiji, u gradu Njerjungri, godine 1990. osnovala centar SUVAG. U tome su joj pomogli zagrebački stručnjaci, u prvom redu dr. Mladen Lovrić. U tom centru je 1990. svoju izobrazbu započela njezina kći Nastja u dobi od devet godina, danas likovna umjetnica. 




Taras Belej (rođen 1978. u Ivano-Frankivsku u Ukrajini) je 20. rujna 2010. u Zagrebu održao izložbu pod naslovom "Hrvatska u srcu" (Galerija Mirko Virius). Završio je umjetničku akadamiju u Kijevu, a kao četverogodišnji gluhi dječak došao je u Zagreb na rehabilitaciju u SUVAG. Naučio je slušati i govoriti, a danas vlada ukrajinskim, hrvatskim i engleskim jezikom. To je rezultat rehabilitacije u Zagrebu po verbotonalnoj metodi Petra Guberine. Više o Tarasu Beleju vidi u Naša Gazeta 74 [PDF, str. 9].

Zanimljivo da je Taras Belej svoju prvu izložbu u Kijevu imao upravo u Hrvatskoj ambasadi.


Taras Belej je s crtanjem također započeo kao dijete u Zagrebu, u Školi za umjetnost na Pantovčaku. Završio je Kiyjivsku nacionalnu akademiju likovnih umjetnosti i arhitekture. Organizirao je nekoliko izložaba hrvatskih likovnih umjetnika u Ukrajini, jednu i u Ukrajinskoj likovnoj akademiji u Kiyjivu, koje su održane pod visokim pokroviteljstvom i uz podršku Ukrajinske ambasade u Zagrebu.

Taras Belej: Prof. Mladen Lovrić, ekspert za verbotonalnu metodu u SUVAG-u u Zagrebu, 
veoma zaslužan za širenje te metode u Ukrajini

Knjiga utisaka tijekom izložbe Hrvatska u srcu u ukrajinskom gradu Ivano Frankivsku, ožujka 2010., na poticaj Tarasa Beleja.
Na izložbi su zajedno sudjelovali hrvatski i ukrajinski likovni umjetnici.


Privit horvatam vid galičan (bilih horvativ) - Pozdrav Hrvatima od Galičana (Bijelih Hrvata)
Galičani su stanovnici Ukrajine i Galicije, zapadne Ukrajine. Sjeverno od njih su Volinjani. 
Zahvaljujem Katerini Kondratenko iz Kijiva na ovom pojašnjenju.


Taras Belej: Moj Jadran


Taras Belej: Snijeg u Kijevu


Taras Belej: Kamenita vrata u Zagrebu


Taras Belej: Skalinska ulica u Zagrebu


Taras Belej: Dalmacija u mom srcu


Taras Belej: Otok Hvar


Taras Belej: Zalazak sunca na Hvaru



U Zagrebu od 2005. godine živi Olena Sokolovska, likovna umjetnica iz Ukrajine koja je 1994. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti i primijenjenih umjetnosti u Lvivu. Siječnja 2011. otvorena je u Gradskoj knjižnici izložba njezinih veoma lijepih radova na temu Zagreba.


Olena Sokolovska (lijevo) i Katarina Todorcev Hlača iz Gradske knjižnice u Zagrebu prigodom otvaranja izložbe 2011. Katarina Todorcev Hlača je voditeljica Središnje knjižnice Ukrajinaca i Rusina Republike Hrvatske, otvorene godine 1995.




Središnja knjižnica Ukrajinaca i Rusina Republike Hrvatske

Lutke iz Ukrajine, dar g. Mykole Azarova, veleposlanika u Argentini
Dar veleposlanika Ukrajine u Argentini  g. Mykule Azarova gđi. Teresi Perinić za zbirku Kralja Lutaka.

Lutke iz Ukrajine, dar g. Mykole Azarova, veleposlanika u Argentini




Ukrainians support their brothers in Croatia and Great General Ante Gotovina.



Ručak u Zagrebu: Nenad Bach (New York), Darko Žubrinić (Zagreb), Oleh Hirnyk (Lviv).
Vlč. Oleh Hirnyk je grkokatolički svećenik, a listopada 2013. služio je svetu misu zajedno
s isusovcem p. Josipom Rožmarićem u sljemenskoj Kapelici Kraljice Hrvata na Medvednici.



www.croatianhistory.net/etf/ukrajina.html



Veleposlanstvo Ukrajine u Zagrebu

Hrvatsko - ukrajinski prevoditelj



Croatia - Austria

Croatia - France

Croatia - Great Britain

Croatia - Russia

Croatia - China

Croatia - Slovakia

Croatia - Japan

Croatia - Armenia

Croatia - USA


Croatia - its History, Culture and Science