Josip Lončar (1891.-1973.)

s naglaskom na dio njegova studija u Francuskoj

Melita Turković i Darko Žubrinić, FER, Zagreb 2024.




Akademik Josip Lončar

Josip Lončar rođen je u Đakovu 1891. Klasičnu gimnaziju završio je u Vinkovcima. Na jesen godine 1910. upisao je Mudroslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te započeo studij matematike i fizike. Profesori su mu bili među inim Vinko Dvořak (čitaj Dvoržak; Čeh koji je uveo studij fizike na Sveušilištu u Zagrebu, akademik), Gustav Janeček (Čeh koji je 1875. na Zagrebačko sveučilište uveo studij kemije, akademik), Vladimir Varićak (profesor matematike, akademik), Stjepan Bohniček (matematičar, dopisni član JAZU), Stanko Hondl (fizičar, akademik, jedno vrijeme i predsjednik JAZU - od 1933. do 1942.), Marije Kiseljak (matematičar i prvi predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku Visoke tehničke škole u Zagrebu, počevši od 1919.), i drugi.

Školsku godinu 1913/14. proveo je u Parizu. Nakon povratka iz Francuske, u Zagrebu je tijekom zimskog semestra školske godine 1914/15. uspješno završio svoj studi matematike i fizike na Mudroslovnom fakultetu u svojoj dvadeset i četvrtoj godini. Bilo je to u vrijeme kada je već započeo Prvi svjetski rat.

Doktorirao je 1920. na Mudroslvonom fakultetu u Zagrebu s temom "Historijsko kritički prikaz drugog glavnog stavka termodinamike". Doktorski rad pisan je rukom, te sadrži 142 str.

Bavio se i popularizacijom znanosti, te je u Hrvatskom prirodoslovnom društvu u Zagrebu 1921. održao predavanje "O sastavu materije", a onda ga iste godine i objavio u časopisu Priroda. Taj svoj članak završava veoma lijepom rečenicom: "Upravo u tome leži čar proužavanja prirodnih nauka, da čovjek u svakom, pa i najmanjem dijelu prirode može prisluškivati poeziju vječnih i nepromjenljivih prirodnih zakona." Vidi (Bego i Butorac 1992, članak Vladimira Muljevića: 25).

Od 1922. se intenzivno bavio radiotehnikom, te je pridonio da je već 1924.-26. osnovana Radiostanica Zagreb. Značajan je odjek imao njegov uspješan prijem prvih pokusnih televizijskih signala iz Berlina i Londona 1930., o čemu je izvjestio i engleski časopis Television u Londonu (pogledajte dvije fotografije niže). Opširniji prikazi se nalaze u (Hrvatskom biografskom leksikonu, Josip Lončar), te još opširniji u zborniku (Bego i Butorac 1992) i u knjizi (Muljević, 2024).


Koncem godine 1921. zaposlio se na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu kao pridijeljeni docent (danas bismo rekli "naslovni docent"), gdje je predavao Teoretsku elektrotehniku (s 5 sati predavanja tjedno i 4 sata vježbi). U to je vrijeme rektor Visoke tehničke škole bio profesor Gjuro Stipetić (1876.-1946.), istaknuti stručnjak za brodogradnju (ubijen 1946. u Zagrebu na montiranom sudskom procesu). Iste 1921. godine Lončar je počeo predavati i Optiku (2 sata tjedno).

Više podataka vidi u (Bego i Butorac 1992, u članku Vladimira Muljevića: 11-134).

Nakon njegove smrti 1973. tadašnji je ETF (danas FER) ustanovio Nagradu "Josip Lončar" (zlatnu, srebrnu i brončanu plaketu), koja se svake godine dodjeljuje najuspješnijim djelatnicima i studentima fakulteta.

  • Zlatna plaketa "Josip Lončar" nagrada je nastavnicima za poseban doprinos FER-u značajnim unaprijeđenjem nastave, objavljivanjem zapaženih znanstvenih djela ili nastavnih pomagala ili su znanstvenoistračivačkim radom u svom području značajno afirmirali određenu disciplinu znanosti.
  • Srebrna plaketa "Josip Lončar" dodjeljuje se doktorima znanosti za naročito uspješne doktorske disertacije te nastavnicima i suradnicima za trajniji doprinos nastavi, znanosti i struci. Više podataka.

Zlatna, srebrna i brončana plaketa "Josip Lončar".
Izradio hrvatski kipar akademik Kosta Angeli Radovani (1916.-2002.).


Informacija o uspješnom prijemu TV-signala dr. Josipa Lončara u Zagrebu, objavljen u
engleskom časopisu Television u Londonu, na str. 334. To je bio prvi takav uspjeh u ovom dijelu Europe.




Priručnik Josipa Lončara O savremenoj televiziji, objavljen 1937. u Zagrebu.

Josip Lončar u predavaonici ETF-a (danas FER)


Četvrtu godinu studija (1913/14.) Josip Lončar je pohađao na Sveučilištu u Parizu u Francuskoj.

Primijetimo da u svim dokumentima Sveučilišta u Parizu za Josipa Lončara piše da je "rođen u Đakovu u Hrvatskoj": né à Djakovo en Croatie.



Marie Curie (ili Maria Sklodowska-Curie, 1967.-1934.), poljsko-francuski fizičar i kemičar, ekspert za radioaktivnost, prva je osoba koja je postala dvostruk dobitnik Nobelove nagrade: za fiziku 1903. (zajedno sa suprugom), a za kemiju 1911. Godine 1906. postala je prva žena profesor na Sveučilištu u Parizu (u vrijeme kada se još uvijek uglavnom smatralo da su profesorska zanimanja rezervirana samo za muškarce). U vrijeme kada je Josip Lončar bio student u Parizu, Maria Curie je već bila dvostruki nobelovac. Kod nje je u drugom semestru školske godine 1913/14. slušao kolegij Radioaktivnost (Radioactivité), dakle u području u kojem je dobila dvije nobelove nagrade, te je u tome bila tada nedvojbeno vodeći stručnjak u svijetu.


Marie Curie (Radioaktivnost), 2. semestar 1913/14.

Jean Perrin (1870.-1942.), francuski fizičar, dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1926., radi svoje eksperimentalne potvrde atomističke prirode materije. On je također otkrio da je sunčeva energija posljedica termonuklearnih reakcija u vodiku.


Jean Perrin (Fizikalna kemija), 2. semestar 1913/14.

Émile Borel (1875.-1956.), istaknuti je francuski matematičar (i političar!), poznat kao jedan od utemeljitelja teorije mjere i teorije vjerojatnosti. Njegova knjiga pod naslovom Le Hasard, objavljena u Parizu 1916., prevedena je na hrvatski jezik s naslovom Slučaj (176 str.) već 1920., šireći na taj način rane matematičke ideje Teorije vjerojatnosti. Émile Borel, Vilim Feller (istaknuti hrvatski matematičar, 1906.-1970.) i još dvanaestak drugih, spadaju među utemeljitelje Teorije vjerojatnosti kao znanstvene discipline.

U vrijeme Lončarevog studija u Parizu, njegov zagrebački profesor Varićak ga moli za informacije o tekućem radu Émilea Borela (osobito u teoriji relativnosti i o vezi te teorije s hiperboličkom geometrijom), te da svojeg profesora Borela zamoli da Varićaku pošalje u Zagreb separat jednog svojeg znanstvenog rada. Vidi (Bego i Butorac 1992, članak Vladimira Muljevića: 21).


Émile Borel (Teorija funkcija), 1. semestar 1913/14.

Édouard Goursat (1858.-1936.) francuski je matematičar poznat po svojim izvrsnim knjigama za studente iz matematičke analize i kompleksne analize. On je Josipu Lončaru predavao kolegij Diferencijalni i integralni račun tijekom dva semestra (tj. polugodišta) školske godine 1913/14.


Édouard Goursat (Diferencijalni i integralni račun), 1. semstar 1913/14.


Édouard Goursat (Diferencijalni i integralni račun), 2. semstar 1913/14.


U članku (Šikić, Valent i Vuković, 2018) nalazimo podatak da je profesor Vladimir Varićak bio u kontaktu sa svojim studentom Josipom Lončarom tijekom njegove studijske godine provedene u Francuskoj:

Primjerice, Lončar iz Pariza javlja (svojem profesoru Vladimiru Varićaku) kako uz redoviti studij, posjećuje kazališta i koncerte, a najprestižnije je pohađati Bergsonova predavanja (Bergson je bio poznati francuski filozof), koja su toliko popularna da valja doći u dvoranu i dva sata prije početka.

Nakon diplomiranja u Zagrebu, Lončarov prvi objavljeni rad tiskan je u Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, svezak 3 i 4, Zagreb 1917., pod naslovom "Monogene neanalitičke funkcije." Taj pregledni rad iz područja matematike je prilično opsežan, te obasiže 42 stranice. To je zapravo seminarski rad koji mu je kao studentu zadao njegov profesor Vladimir Varićak. Kratki prikaz o tom radu objavio je prof. dr. Davor Butković (sa Zavoda za primijenjenu matematiku FER-a) u zborniku (Bego, Butorac, 1992: 191-192).


Zahvala

Zahvaljujemo Središnjoj knjižnici FER-a na fotografijama dokumenata koji govore o Lončarevu studiju matematike i fizike na Sveučilištu u Parizu tijekom školske godine 1913/14. Ovdje po prvi puta objavljujemo certifikate o Lončarevu pohađanju nastave u Parizu kod Jeana Perrina (dobitnika Nobelove nagrade za fiziku),  te kod dvojice vrhunskih matematičara  Émilea Borela i Édouarda Goursata. Izvornici se čuvaju u Središnjoj knjižnici FER-a.


Literatura o Josipu Lončaru (izbor)

  • 1891. rođen akademik Josip Lončar (CIGRE)
  • Vojislav Bego i Josip Butorac (ur.): Josip Lončar - život i djelo [PDF], HAZU Zagreb, 1992.
  • Josip Lončar, Hrvatski biografski leksikon
  • Vladimir Muljević: Josip Lončar, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb 2004.
  • Tomislav Šikić, Anđa Valent, Ivica Vuković: Prilog istraživanju nastavnog rada Vladimira Varićaka, u VLADIMIR VARIĆAK (1865.-1942.) U HRVATSKOJ I SVJETSKOJ ZNANOSTI, ur. Paušek-Baždar, Snježana ; Ilakovac, Ksenofont, HAZU Zagreb, 2018., str. 171-197
  • Josip Lončar: Monogene neanalitičke funkcije, Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, svezak 3 i 4, Zagreb 1917, str. 115-156.


Povezane reference


Croatia - its History, Culture and Science