Slobodan Lang

Darko Žubrinić, 2010.

1. Osobni podatci:

- rođen 1945. g. u Zagrebu, Hrvatska

- oženjen, supruga Nada, liječnica

- dvoje djece - Maroje i Maja

2. Politički podatci:

- savjetnik Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana za humanitarna pitanja

- zastupnik u Županijskom domu Sabora RH

- veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova RH

- voditelj hrvatske delegacije u Interparlamentarnoj uniji

- član Vijeća Europe

3. Akademski podatci:

- profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu na Školi narodnog zdravlja

- gost-profesor na Medicinskom fakultetu u Mostaru

- gost-profesor Škole zdravlja fakulteta u Bostonu (do 1996. g.)

- prvi suradnik Centra za ljudska prava i javno zdravstvo na Harvardu (1993. g.)

- član Kraljevskog udruženja liječnika Javnog zdravstva Velike Britanije

- član Savjeta časopisa za ljudska prava i javno zdravstvo, Harvard

- član Uredništva hrvatskog časopisa Croatian Medical Journal

- predsjednik hrvatske Mreže zdravih gradova

- predsjednik ljetne škole “Zdravlje za sve” u Dubrovniku


ISKUSTVO U KRIZNIM UVJETIMA

Prije početka sukoba:

- borba protiv AIDS-a

- zbrinjavanje i ostvarivanje prava invalida

- zaštita okoline

- kvaliteta života oboljelih od raka

- osnivanje pokreta Zdravih gradova

- rukovođenje u zdravstvu

Humanitarno iskustvo u kriznim uvjetima:

- albanskim rudarima tijekom štrajka glađu pod zemljom 1989. g.

- pokušaj sprečavanja izbijanja sukoba i zaštita ugroženih među srpskim skupinama u Hrvatskoj 1990. g. (Knin, Vojnić)

- pokušaj zaštite ugroženih hrvatskih skupina (Potkonje, Dalj), 1991. g.

- zahtjev za prekidanjem vojnih suđenja 1991. g. (Zagreb)

- organizacija velikog protesta protiv antisemitizma 1991. g. (Zagreb)

- organizacija konvoja za Dubrovnik “Libertas”i cjelovita civilna potpora tijekom opsade u Dubrovniku 1991. g.

- prihvaćanje prognanih Bošnjaka i Hrvata iz istočne Bosne i Bosanske Posavine 1992. g.

- ocjena razaranja gradova u BiH (prva upotreba pojmova “urbicid” - ubijanje gradova) 1992. g.

- pomoć i zaštita Bošnjacima i Srbima u BiH 1992. i 1993. g. (prognanima, zarobljenima i lokalnom stanovništvu)

- organizacija humanitarnog konvoja za pomoć Hrvatima i Bošnjacima u BiH (”Bijeli put”, Konvoji mira i ljubavi,itd.), 1993. i 1994. g.

- potpora Židovima u Zenici, Mostaru, Sarajevu i Tuzli, 1992. - 1995. g.

- pomoć ugroženim hrvatskim skupinama u BiH, od 1992. g.

- potpora mirotvornoj blokadi hrvatskih prognanika, 1994. g.

- potpora stanovnicima Tuzle nakon masakra 1995. g.

- pokušaj sprečavanja genocida u Srebrenici 1995.g.

- odlazak u Banju Luku zbog humanitarne zaštite ugroženog stanovništva 1995.g.

- briga o staračkom i napuštenom srpskom stanovništvu nakon “Oluje” 1995. g.

- zbrinjavanje izbjeglih Bošnjaka u Kuplenskom i organiziranje povratka u Kladušu, 1995. i 1996. g.

- pomoć mreži zdravstvenih ustanova tijekom sukoba, od 1991. g.

- predlaganje koncepta Bolnice mira (Mostarska bolnica, bolnica na Koševu u Sarajevu), 1993. g.

- pokretanje inicijative i praćenje izgradnje hrvatske bolnice u Novoj Biloj, od 1994.g.

- međunarodni rad kroz političko, javno, stručno i medijsko djelovanje s ciljem sprečavanja i zaustavljanja rata i pomaganja ugroženima, 1989. - 1998. g.


Izvor Izazov dobra

Zdravi gradovi
Slobodan Lang [PDF]

Članci



Slobodan Lang i Branko Čulo: Bijeli put, pobjeda dobra u ratu [PDF], Zagreb, 2014., 551 str., ISBN 978-953-280-215-3

[PDF]




Lang, Vlahušić, Prosoli, Čulo: Glas iz Dubrovnika / Voice from Dubrovnik [PDF]




Papa Ivan Pavao II. i Slobodan Lang.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Langa.

Humanitarne akcije:

Dr. Slobodan Lang in Buenos Aires 2009 (in Croatian):




On the Franciscan hospital "Dr. fra Mato Nikolic" i Nova Bila and humanitarian action "White Path for Nova Bila and Bosnia Argentum"

O Franjevačkoj bolnici "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj i humanitarnoj akciji "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu"



Slobodan Lang - Bijeli put


WWW.SLOBODANPRALJAK.COM RATNI VIDEO ZAPISI IZ RATA U BiH


WWW.SLOBODANPRALJAK.COM RATNI VIDEO ZAPISI IZ RATA U BiH



Nova Bila - evakuacija




TEREZA KESOVIJA - Srebrena Bosna


Srebrena Bosno kolijevko naša, molimo za tebe sto oče naša...

DOLINOM LAŠVE TEČE TUGA

Dolinom Lašve teče tuga
noć ostavljenih beskrajno duga
dolazi zima duga i hladna
majke u crnom, djeca gladna.

U našoj Crkvi u Novoj Biloj
u krilu tvome svetosti miloj
u svetoj kući ispod tvoga lika
lome se krici očajnika.

Bolnica u Biloj je svjetlost i nada
spasenje za dušu i tijelo što strada
djeca svetog Franje prijatelje zovu
da otvore srca za molitvu novu.
Srebrena Bosna plače i pjeva
prkos i ponos u suzi sijeva
Srebrena Bosno kolijevka naša
molimo za tebe sto očenaša.

Majke rađaju očevi ginu
za ljubav svoju i istinu
za mir i dobro živote daju
a ujaci vječno ostaju.

Bosnom ka sjeveru do Vukovara
studen i kiša boli stvara
Neretvom ka jugu do Dubrovnika
prognanih svuda ista slika.
Bolnica u Biloj je svjetlost i nada
spasenje za dušu i tijelo što strada
djeca svetog Franje prijatelje zovu
da otvore srca za molitvu novu,
Srebrena Bosna plače i pjeva
prkos i ponos u suzi sijeva
Srebrena Bosno kolijevka naša
molimo za tebe sto očenaša.

Stihovi: Ranko Boban i Slobodan Lang
Glazba: Ranko Boban
Pjeva: Tereza Kesovija

Izvor Župa Duha Svetoga, Nova Bila

 


Konvoj Libertas Dubrovnik 1991


Kratki interview sa osječaninom Brankom Čulom, sudionikom i organizatorom konvoja "Libertas" 1991., u kojemu pojašnjava ulogu Bernarda Kouchnera za Dubrovnik tih dana. Snimak iz rujna 2009.

www.lanac-istine.org

Izazov_dobra


Sa svečanog otvaranja međunarodne konferencije Pasionska baština BiH, Vitez 2010. Govori g. Zoran Kupreškić, skroz lijevo prof.dr. Slobodan Lang. Fotografirao D.Ž.


Predavanje prof. Slobodana Langa u Vitezu: Odgovornost za dobro hrvatskih muka u Lašvanskoj dolini


Slobodan Lang i Marija Šeremešić iz Bačkog Monoštra na konferenciji Pasionska baština BiH
2010.  u Vitezu. Fotografirao D.Ž.


Slobodan Lang i Jordan Vidošević rođen 1995. u Franjevačkoj bolnici Nova Bila 2010. U razdoblju od 1995. do 2010. rođeno je oko 4000 djece. Fotografirao D.Ž.


Zoran Kupreškić, autor knjige Haška priča, i D.Ž.


Kamen iz Zagrebačke katedrale, sada Hrvatskoj bolnici u Novoj Biloj, građenoj uz potporu Republike Hrvatske, prema ideji Slobodana Langa. Fotografirao D.Ž.



Pojedinosti s lančića koje dr. Slobodan Lang nosi oko vrata. U sredini je znak Bolnice Nova Bila, BiH.
Izgradnju bolnice potaknuo je dr. Lang, a predložio je i ovaj znak bolnice.
Bolnica je izgrađena potporom Republike Hrvatske.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Langa.


Slobodan Lang s osobljem Bolnice Nova Bila godine 2010. Fotografirao D.Ž.


www.bolnica-novabila.com


Franjevačka crkva sv. Duha u Novoj Bili, bivša bolnica. Fotografirao D.Ž.


Zoran Kupreškić i Slobodan Lang. Fotografirao D.Ž.


Slobodan Lang u crkvi sv. Duha u Novoj Bili, koja je bila pretvorena u franjevačku bolnicu 23. listopada 1992. Klupe su bile okrenute naopačke, i na njima su ležali i liječili se ranjenici. Fotografiroa D.Ž.


Dvije legende Lašvanske doline: fra Franjo Grebenar i  dr. Slobodan Lang
Fotografirao D.Ž.

Fra Franjo Grebenar (župnik Nove Bile) i dr. Slobodan Lang


Veleučeni gospodin Fra Franjo Grebenar - počastni član Družtva slavonskih liečnika, 1999.
Fotografirao D.Ž.


Konvoj Bijeli put

Iz Zagreba 10. prosinca 1993. godine, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i Franjevačke provincije Bosne Srebrene, kreće veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. Trajao je 14 dana, a u Novoj Bili dočekan je sa suzama radosnicama i s do neba velikim "Hvala"!. Konvoj su pratili državnici, veleposlanici, fratri, medicinari, humanitarci, novinari, kulturni i javni radnici, a svih njih s vozačima bilo je 143. Bolnica u Novoj Bili bila je na izdisaju, ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline.

Početnoj koloni vozila putem preko Splita pa dalje preko Tomislavgrada priključivali su se novi kamioni i novi suputnici. Konvoj su predvodili gospoda Herman Vukušić i dr. Slobodan Lang. Na Pavlovici, pred Gornjim Vakufom zaustavili su ih pripadnici Armije BiH i tu su u hladnom prosincu probdjeli dva dana. Zastoj je nastao zbog muslimansko-bošnjačke ucjene, premda su bile pribavljene sve suglasnosti muslimansko-bošnjačkih vlasti čak i u Sarajevu. Napokon se nekako krenulo dalje i konvoj je stigao u Novu Bilu 20. prosinca. Svi su odahnuli, a Novobiljani su bili oduševljeni, jer je stigla toliko željena pomoć i jer su osjetili ljudsku solidarnost na djelu. Valja zabilježiti da su predstavnici civilnog dijela UNPROFOR-a odigrali sramotnu ulogu. U Novu Bilu došli su iz Kiseljaka, prijetili su ljudima iz konvoja.

Konvoj se 22. prosinca 1993. vraćao iz Nove Bile. Kada je izlazio iz Gornjeg Vakufa i prolazio posljednje kuće, pred kamione su iz obližnjih kuća istrčali ljudi u maskirnim uniformama s oznakama Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Naoružani su nasrnuli na krhke i goloruke humanitarce, zlo na dobrotvorce, kako zapisa fra Franjo Grbenar, župnik iz Nove Bile. Na licu mjesta poginuo je vozač Ante Vlajić, rođen 1934. godine, iz Splita, a tri sudionika Bijelog puta su ranjena. U spomen na taj tužni dan u župnoj crkvi u Novoj Bili svakog 22. prosinca slavi se sveta misa za pokojnog Antu Vlajića. Jedna ulica u Novoj Bili, ona koja vodi s magistralne ceste prema župnoj crkvi, nosi njegovo ime.

Zahvalnica

Kako su samo slabašne riječi da izraze veliku zahvalnost tisućama dragih i dobrih ljudi koji su nam pomogli i kroz pakao došli zagrliti nas, pružiti ruku pomoćnicu u znak podrške da nismo sami. Kako su samo riječi suvišne kada se tim ljudima dogodi ono najgore od neljudi. Usta zanijeme, grlo se stegne - oči orose. Samo muk! Jednostavno se nema što reći kada se u kratkom vremenu doživi prevelika sreća, a onda, skoro istovremeno, i prevelika tuga. Znam da ste znali da nam je teško, ali da nam je ovoliko teško na veliku žalost saznali su i na svojoj koži iskusili hrabri i dobri učesnici konvoja "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu". Strahovali smo i molili da kolona nevinih sretno stigne na svoja polazišta, a prva vijest o neljudskom napadu Muslimana na ove ljude rasplakala nas je i ojadila.

Ne mogu nikom posebno zahvaliti, jer u velikom lancu ljubavi svaka je karika i te kako važna, ali u ovom trenutku ipak se moram zahvaliti sudionicima konvoja, a nadasve ranjenima i poniženima.

Pokojnome Anti Vlaiću posebno su zahvalni i duboko mu se klanjaju svih 80 tisuća Hrvata iz Lašvanske doline. Obitelji i prijateljima pokojnog Ante izražavam sućut i čvrsto sam uvjeren da će njegova smrt roditi s trostrukim životima.

Nadamo se da će njegova žrtva dobrote i patnje zaraziti i oploditi sve ljude i da će doprinijeti rađanju dugog i sretnog mira. Kao mali znak zahvalnosti pokojnom Anti ulica u Novoj Biloj će se zvati njegovim imenom.

Kao ravnatelj bolnice i župnik u Novoj Biloj izražavam posebnu zahvalnost, duboko poštovanje i čestitke za predstojeće blagdane svima koji su na bilo koji način pomogli akciju "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu". Mir i dobro

fra Franjo Grebenar

Fra Franjo Grebenar : "Memento Bijelom putu", Sunce Lašve, Nova Bila, 1996., str. 13.-15.

Izvor www.zupa-novabila.com


Mostar, 1992. Prihvaćanje Muslimana koje su prognali Srbi.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Slobodana Langa.


...humanitarni konvoj ''Bijeli put'' s 99 šlepera i 200 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja te lijekovima i hranom, na vlastitu odgovornost, prvi put krenuo je 10. prosinca 1993. godine, na Dan ljudskih prava, pod vodstvom Slobodana Langa i zapovjedništvom Hermana Vukušića.

Konvoj se i danas, ... pamti kao jedinstven herojski čin nekolicine hrabrih ljudi koji su preko prvih linija bojišnice, uz vlastite žrtve, konvojem kamiona krenuli dostaviti nužnu medicinsku pomoć u Novu Bilu u kojoj je zbog ratne blokade bilo onemogućeno bilo kakvo liječenje ranjenih i bolesnih.

Bolnica u Novoj Biloj do 1994. godine hospitalizirala je više od 11.000 ljudi središnje Bosne, od čega su polovica bili ranjenici i to mahom hrvatske nacionalnosti. U to vrijeme bolnica je zapošljavala tek nekolicinu liječnika, a u trenutku kad je grad došao pod blokadu, bio je onemogućen svaki oblik pružanja medicinske pomoći.

Izvor dalje.com



Dva groba u Bosni jedan do drugog - katolički i muslimanski. 
Groblje Liska u Mostaru, blizu Franjevačkog samostana.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Slobodana Langa.


Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu je bio humanitarni konvoj koji se sastojao 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Konvoj su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić, a trajao je 14 dana. Humanitarni konvoj "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu" probio je potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini, donio im spas u hrani i lijekovima, ali i vjeru da nisu sami.

Franjevačka bolnica "Dr. fra Mato Nikolić"

Gradnja župne crkve svetoga Duha u Novoj Biloj sa popratnim zgradama dovršena je 1980. godine. U vrijeme gradnje, prigovaralo se da je crkva preglomazna, da nikada neće trebati tolika crkva. Dolaskom rata, pokazalo se suprotno. Krajem 1992. godine rasplamsao se Bošnjačko-hrvatski sukob u Lašvanskoj dolini. Stižu mnogi prognanici s teritorija Jajca, Donjeg Vakufa, Karaule, a zatim iz dijelova općina: Zenica, Travnik, Novi Travnik, Busovača, Vitez i drugih krajeva. S tih je područja prognano ukupno oko 30.000 Hrvata. Pučanstvo je, u velike, ovisilo o humanitarnoj pomoći, koja je stizala preko Kruha svetog Ante i Caritasa, najčešće preko Splita. Oko 70.000 Hrvata se, uskoro, našlo u okruženju, izolirano od ostatka svijeta, stisnuto na prostoru dugom 30 i širokom 2 kilometra. Budući da je postalo opasno, a uskoro i nemoguće upućivati bolesne i ranjene u travničku i zeničku bolnicu, morala su se iznalaziti druga rješenja.

Već je tada predlagano da se ratna bolnica smjesti u novobiljanskoj crkvi, no to nije naišlo na odobravanje kod za to odgovornih ljudi, koji su odlučili osnovati nekoliko ratnih bolnica u neposrednoj blizini obrambenih crta. To se pokazalo pogrešnim jer su, uskoro, jedna za drugom, sve te improvizirane bolnice pale u bošnjačke ruke. Tako je, napokon, na osnivačkoj skupštini 15. prosinca 1992. godine, u župnoj crkvi i prostorijama službeno osnovana Ratna crkva-bolnica, koja je, prikladno, nazvana "franjevačkom". Ime je dobila po fra Mati Nikoliću, prvom diplomiranom liječniku-franjevcu u Bosni. Crkva je, zapravo, već od 19. listopada 1992. godine, s početkom prvih ozbiljnih incidenata između Bošnjaka i Hrvata te prispijećem prvih ranjenika počela funkcionirati kao improvizirana bolnica, najprije za sve ratne, a potom i za civilne pacijente. U to vrijeme, u Novoj Biloj kao franjevci-svećenici djeluju župnik fra Franjo Grebenar i župni vikar fra Zoran Livančić. Od 3. lipnja 1993. godine, bošnjačka vojska zauzela je grad Travnik i tada započinje egzodus Hrvata iz Travnika. Franjevačka bolnica ostaje jedina bolnica za Hrvate na području četiriju općina: Travnika, Novog Travnika, Viteza i Busovače. Bolnica radi u izuzetno teškim uvjetima bez normalne opskrbe električnom energijom i vodom.

U Novoj Biloj zajedno su djelovali liječnici duha i liječnici tijela, franjevci i liječnici radili su i živjeli pod istim krovom. Kad je sukob sasvim buknuo, franjevci su otvorili i samu crkvu kao stacionar za ranjenike, tako da je u najtežim trenucima sukoba bilo i oko 200 ranjenika u bolnici. Crkvene klupe, okrenute jedna prema drugoj, služile su kao ležajevi za teške ranjenike. Nedostajalo je svega: prostora, lijekova, kirurškog pribora, medicinskog osoblja. Bolnica je postala sinonim stradanja bosanskih Hrvata. Sve poginule i umrle, franjevci su, iz sigurnosnih razloga, ukopavali u noćnim satima. U veljači 1994. godine dolazi do konačnog primirja. U razdoblju od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine, u franjevačkoj bolnici-crkvi ukupno je zbrinuto 14.500 pacijenata, a bolnički je liječeno 7.260 pacijenata. U veoma teškim uvjetima, izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u općoj anesteziji i oko 4.200 operativnih zahvata u spinalnoj, lokalnoj anesteziji. U rodilištu, koje se nalazilo u susjednoj kući, rođeno je 721 dijete. Mjesečno je u prosjeku obavljano 40-50 porođaja, 50-60 osoba dnevno je podizalo lijekove iz bolničke ljekarne. Jedna velika, prava bolnica teško bi izdržala ovakav tempo rada.

Bolnica je pokrivala čitavo stanovništvo Lašvanske enklave, njih oko 70.000. Tisuće prijema u tako kratkom roku, često su osoblje bolnice dovodili do ruba izdržljivosti. Liječnici, medicinske sestre i tehničari i sami su proživljavali bol zbog izgubljenog doma ili osobe. U ožujku 1993. godine, u bolnici je bilo 30 uposlenih, u srpnju 95, a studenom iste godine zabilježeno je 147 djelatnika. U lipnju 1994. godine, u posjet Hrvatima Lašvanske doline, dolazi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. On tada obećava izgradnju nove bolnice, a u listopadu iste godine polaže se i kamen temeljac za novu Hrvatsku bolnicu "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj. Bolnica je dovršena i otvorena 1999. godine i stoji na raspolaganju svim stanovnicima Lašvanske doline.

Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu

Dugo i teško se istina o borbi Hrvata Srednje Bosne probijala u svijet jer su bili u totalnoj blokadi. Krajem 1993. godine, stanje je postalo neizdrživo. Bolnica u Novoj Biloj bila je na izdisaju. Ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Trebalo je hitno nešto poduzeti da im se pruži i materijalna i moralna podrška. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj rađala se ideja o organiziranju humanitarnog konvoja. Nakon mnogih priprema iz Zagreba, 10. prosinca 1993. godine pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i franjevačke provincije Bosne Srebrene, kreće veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“.

Konvoj je trajao je 14 dana, a pratili su ga državnici, veleposlanici, franjevci, medicinari, humanitarci, kulturni i javni radnici. Svih njih s vozačima bilo je 143. Početnoj koloni vozila putem preko Rijeke, Splita pa dalje preko Tomislavgrada i Prozor-Rame priključivali su se novi kamioni i novi suputnici. Konvoj su predvodili gospoda Herman Vukušić i dr. Slobodan Lang. Pripadnici HVO-a pratili su konvoj do područja „Ljubavna stijena“ (cca 1-2 km ispred Uskoplja), a od tog područja odgovornost je preuzeo UNPROFOR. U selu Pavlovica, pred Uskopljem, konvoj su zaustavili pripadnici Armije BiH i tu ih zadržali dva dana. Zastoj je nastao zbog bošnjačke ucjene, premda su bile pribavljene sve suglasnosti bošnjačkih vlasti čak i u Sarajevu. Konvoj je krenuo dalje i konačno stigao u Novu Bilu 20. prosinca 1993. godine, gdje je dočekan suzama radosnicama. Tako je nakon 248 dana, od 16. travnja 1993. godine pa do dolaska konvoja probijena potpuna blokada Lašvanske doline. Hrvati Lašvanske doline su bili oduševljeni i ohrabreni. Stigla je toliko željena pomoć, osjetili su ljudsku solidarnost na djelu.

Dana 22. prosinca 1993. godine, konvoj se vraćao iz Nove Bile. Kada je izlazio iz Uskoplja i prolazio posljednje kuće, pred kamione su iz obližnjih kuća istrčali pripadnici Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Na licu mjesta poginuo je vozač Ante Vlajić, rođen 1934. godine, iz Splita, a tri sudionika "Bijelog puta" su ranjena. U spomen na taj tužni dan u župnoj crkvi u Novoj Bili svakog 22. prosinca slavi se sveta misa za pokojnog Antu Vlajića. Jedna ulica u Novoj Bili, ona koja vodi s magistralne ceste prema župnoj crkvi, nosi njegovo ime.

Izvor Forum Hrvata BiH na portalu HercegBosna.org



Viteška ratna kronika

Ratni zločini u BiH

Tragom BIJELOG PUTA

Wikipedia


Kraljeva Sutjeska, 2010. Fotografirao D.Ž.


Tetovirane ruke žene iz Kraljeve Sutjeske


Kršćanski simboli na rukama


Slobodan Lang u crkvi u Dubravama kod Viteza. Fotografirao D.Ž.


Dvije legende: fra Franjo Grebenar (1951.-2010.) i dr. Slobodan Lang. Fotografirao D.Ž. na proljeće 2010.

Franjo Grebenar: Sreća, tuga, jad... i muk / Antina ulica i Novoj Biloj


ODLAZAK DOBROČINITELJA: Fra Franjo Grebenar

2. prosinca 2010.

Nakon duge i teške bolesti umro je fra Franjo Grebenar, humanist koji je kao župnik župe Svetoga Duha u Novoj Biloj ustupio crkvene prostore kako bi ranjenici i teški bolesnici imali mjesto za liječenje. Crkva bolnica u Novoj Biloj poznata je diljem svijeta zahvaljujući, prije svega, humanizmu Franje Grebenara i njegovih najbližih suradnika. U njoj su svoje snage i umijeće udružili i uložili liječnici duše i liječnici tijela. Franjo je bio omiljen kako od običnog puka, tako i od najviših političkih dužnosnika, kako Herceg Bosne, tako i Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine.

Donio nadu

Bio je jedan od prvih predsjednika Odbora za gradnju Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”, ali i čovjek koji je dočekao sudionike Bijelog puta koji je donio svjetlost i nadu u Lašvansku dolinu. Jutros se u viteškim, ali i cafeima diljem Lašvanske doline tiho šaputalo “Umro fra Franjo Grebenar”. Jedni nisu mogli vjerovati toj vijesti, drugi su, poznavajući njegovu bolest, s velikim uzdahom žalili za njim, dok su oni koji su ga dobro poznavali prepričavali njegove zgode iz života. Bio je čovjek vrlo vesela duha. Nitko nije s ravnodušnošću prihvatio da fra Franje više nema. Međutim, kažu da nakon smrti čovjeka ostaju samo njegova djela. Franjina su velika i humana. Njegova poznata izjava da “fratri uvijek žele dobro svom narodu, a Bog učini bolje”, potvrdila se u Novoj Biloj, maloj župi koja je osnovana tek 1975., da bi već 1992. i 1993. godine postala poznata diljem svijeta. U toj maloj župi župnik fra Franjo Grebenar ustupio je crkvene prostorije za ratnu franjevačku bolnicu. Bila je to jedinstvena crkva bolnica u svijetu kroz koju je prošlo oko 11.500 ranjenika i pacijenata za vrijeme ratnih sukoba u Lašvanskoj dolini. Kada više nije bilo dovoljno kreveta za ranjenike, ustupljene su im crkvene klupe. Prisjećajući se tog vremena u knjizi “Memento”, fra Franjo, između ostalog, piše: “Kao i svaki drugi dan držao sam vjeronauk u dvorani kada su došli naši vojnici i dovezli četiri ranjenika tražeći bolnicu u Novoj Biloj. Morao sam ih poslati u ambulantu u Vitez jer u Travnik i Zenicu nisu htjeli ili nisu smjeli. Navečer su ponovno došli, ali su bili prisutni i neki liječnici u privatnom posjetu i razgovarali smo o bržem otvaranju bolnice. Nemajući izlaza, svi smo ustali i počeli iznositi klupe iz vjeronaučne dvorane i unositi krevete, stalke za infuziju i ostalo.” Tako piše čovjek koji je u vrijeme najžešćih borbi HVO-a i Armije BiH u Lašvanskoj dolini svakodnevno ugošćavao UN-ove mirotvorce, inozemne donatore koji su često donosili lijekove kojima je istekao rok valjanosti samo da bi ih se riješili. Organizirao je i skupljanje slame za ranjenike koji su trebali kamionima Unprofora i autobusom biti prevezeni za Split.

Stradanja Hrvata

Sve je fra Franjo radio kako bi pomogao da se patnje ranjenih i bolesnih koliko-toliko ublaže. Primao je i humanitarke poput Sally Bayker, predstavnika UN-a Cedrica Thonberrya, ali i poznatu hrvatsku glazbenu divu Terezu Kesoviju koja je iz crkve bolnice helikopterom odvezla ranjenu djevojčicu Mirnu iz Busovače u Split. Nakon izlječenja, Tereza je maloj Mirni postala kuma. Njegova župna kuća više je sličila nekom press-centru nego Božjoj kući za Božje sluge. Zahvaljujući prije svega svojim prijateljima koje je poznavao i prije rata, fra Franjo Grebenar uspio je preko Ante Damjanovića poslati videokasetu na HTV u jeku najvećih stradanja Hrvata i granatiranja ove crkve bolnice. Nakon tih strašnih slika koje je prikazao HTV, mnogi su konačno shvatili što se Hrvatima događa u Lašvanskoj dolini. Franjo je zahvaljujući svojoj mudrosti vrlo vješto održavao i prijateljski i službeni odnos s osobljem ratne bolnice. Humor je često bio jedini lijek za zdravstvene djelatnike, ali i obične ljude koji su dolazili u bolnicu u posjet svojim ranjenim ili bolesnim. -Sjećam se kako sam prestrašio jednu gospođu, a samo sam se htio našaliti. Granata je pogodila njezinu kuću i najteže je prošla njezina kći. Dovezena je u bolnicu, a majka je zvala da pita za zdravlje kćeri. Ja sam joj ‘zabrinuto’ rekao da je ona trudna (u drugom stanju). Kako se samo uplašila i zabrinula, a ja sam joj nakon toga rekao da ima geler u stomaku i to je sve”, piše fra Franjo u svome “Mementu”. Kroz jedan novinski tekst teško se može predstaviti humanist koji je uvijek više i dalje gledao od drugih. Uvijek i samo uvijek živio i radio za čovjeka.

Susret s Tuđmanom

Nakon medijske deblokade fra Franjo je dočekao i sve sudionike Bijeloga puta na čelu s dr. Slobodanom Langom i Hermanom Vukušićem. Dočekao je i predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana u Novoj Biloj 14. lipnja 1994. godine, a u svom pozdravnom govoru nakon što mu je ponuđeno pokroviteljstvo nad izgradnjom nove bolnice, dr. Franjo Tuđman je rekao: “Rado prihvaćam pokroviteljstvo nad novom bolnicom i mislim da ovaj puk zaslužuje da se izgradi jedna nova, suvremena bolnica na svijetlim tradicijama bolnice u Novoj Biloj.” Danas, zahvaljujući fra Franji i njegovim suradnicima, predsjedniku Tuđmanu i narodu Republike Hrvatske, Nova Bila ima suvremenu bolnicu u kojoj se liječe svi ljudi, bez obzira na vjeru ili nacionalnost. Pokojni fra Franjo Grebenar sigurno je bio čvrst oslonac mozaika koji je ljudima omogućio da bolje i humanije žive. Svjetlost vječna neka mu svijetli!

( VL )

Izvor www.croportal.ba

Hrvatske snage Dobra - Feljton profesora Slobodana Langa na portalu vlč. Zlatka Sudca: 1 2 3 4 5

Bijeli put Novu Bilu i Bosnu Srebrenu (hr.wikipedia.org)


Prof Slobodan Lang, MD, FRCH
Zagreb, Croatia
June 16th, 2010

Fifteen years ago I spent time with Mr. Thomas L. Friedman, traveling across Bosnia and Herzegovina. He wrote about it in N.Y.T. on May 5, 1996. „You must have more respect for the suffering and the pain and the prejudice that went on here. It is not something that goes away in a year." Since then I was asking that western morals, politics, justice and security cannot be based exclusively on diagnosing, prosecuting and fighting evil. Good exists as well. After every war there should be a conference (Red Cross or Nobel Peace), to identify how effective were existing humanitarian measures and what new can we do. I come from a family of Holocaust victims and Croatia Christians. During war I developed a postholocaust program of using tragic experience of European Jews to prevent or help new suffering, regardless of their nationality or faith. It worked well, for camps, humanitarian convoys, refugees, preventing genocide. Bosnia is the place where all major religions (Islam, Judaism, Orthodox and Catholic) meet and we worked developing tolerance and goodness.

We publish on this work as a „Challenge of Goodness“. If US listened, Guantanamo and Abu Graib would not have happened. Now we offered help to Israel. Clash of civilizations does not have to happen, but only if we develop global tolerance and cooperation.

You are the most powerful newspaper in a most powerful country, but one of the basic gifts of God to human freedom, is the will to listen to good people (Abraham, Moses, Christ), so please help Israel, Turkey, Palestinians ... everybody to strengthen the voice and international relevance of the experience of goodness. Let's stop wasting it!

Source The New York Times


Profesor Slobodan Lang 1992. prima kao dar odjeću u Kupresu. U toj istoj njošnji je prof.dr. Ana Marušić iznijela svoj refereat o Bijelom Putu na Svjetskom kongresu Liječnika za Mir u Mexicu.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Slobodana Langa.


ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI OD 1992. do 1999.

 

  1.  Lang S. A physician and the war. Croatian Med J 1992;33 War suppl. 2:1-2.
  2.  Croatian Healthy Cities Network: Wounded healthy cities. Searching for health and human dignity London: Sandwell Public Health Publications: 1992.
  3. Lang S. Bosnian Winter: An open letter to Mr AI Gore, the Vice-President of the United States of America. Croatian Med J 1992:33:236-9.
  4. Lang S. Croatian Refugees Claim. Croatian Med J 1992;33(4): back cover.
  5. Čulo B, Lang S, Marušić A. Protecting the population in occupied areas of Croatia. BMJ 1993;306:1071-26.
  6. Lang S. The Third Balkan War: Red Cross bleeding. Croatian Med J 1993;34:5-20.
  7. Lang S, Marušić M. Peace, human rights and war: the painful Balkan lessons. International Minds 1993;4:6-13.
  8. Marušić A. Marušić M, Lang S. White Road for Nova Bila and Silver Bosnia: a chronology of the   humanitarian convoy Croatian Med , J 1994:35:3-7.
  9. Lang S, Marušić A. Peace Hospitals -- technology of hospital protection in a conflict. Croatian Med J 1994;35:53-8.
  10. Lang S. Human rights, medicine and health: tragic symbols of Eastern Slavonia that became a reality. Croatian Med J 1995;36:3-6.
  11. Lang S. Abandoned elderly population, a new category of people suffering in war J Publ Hlth Med 1996;19;476-7.
  12. Lang S, Javornik N, Bakalić K, Swenlund S, Ghidi V, Luetić V, et al. “Save Lives” operation in liberated parts of Croatia in 1995: emer­gency public health action to assist abandoned elderly population. Croatian Med J 1997;38:265-70.
  13. Lang S. A physician and war: the conflict in Bosnia and Herzegovina. In: Lang S, Orešković S, editors. Javno zdravstvo i Ijudska prava. Mostar: Medicinski Fakultet Sveučilišta u Mostaru; 1997. p 31-46.
  14. Lang S. Preventing genocide. In: Ethical reflections of clinical care in violent situations. Harvard Program in Refugee Trauma. Rijeka , USAID and HarvaM University; 1997. DHR-0016-A-5055-00.
  15. Lang S. Challenge of Goodness: twelve humanitarian proposals based on the experience of 1991-1995 wars in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Croatian Med J 1998:39:72-6.
  16. Lang S, Javornik N, Vukušić Il. Jakovljević M. The Challenge of Goodness: is there anythnig we can learn from war? Psychiatria Danubina 1998;10:142-9.
  17. Lang S. Partnership in peace. Tipping the Balance. Newsletter 1998;6:5.
  18. Lang S.  The Challenge of Goodness. Zagreb: Croatian Red Cross: 1999.
  19. Lang S. Appeal for hospitals in Kosovo. 1999. Letter in possession of Dr Slobodan Lang.
  20. Global Hospital. 1999. Letter in possession of Dr Slobodan Lang
  21. Lang S. The Challenge of Goodness -- humanitarian globality Abstracts of the European Conference on health and Human Rights 1999 March 15-16; Strasbourg. France.
  22. Horton R, Croatia and Bosnia: the imprints of war--I. Cunsequences. I,ancet 1999;353:2139-44.
  23. Horton R. Croatia and Bosnia: the imprints of war--Il. Restoration. Lancet 1999;1999:2223-8.
Izvor Izazov dobra


Profesor Slobodan Lang pred srušenom crkvom na Kupresu. Ispod ruševina je izvađen ranjeni Krist.
Pred tim je Kristom molio papa Ivan Pavao II, prigodom apostolskog posjeta Sarajevu 1997., na Koševu.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Slobodana Langa.


Odmah nakon pobjede, prvo što smo našli u napuštenom Kupresu pod razrušenom crkvom sv. Obitelji bio je Ranjeni Krist. Nismo ga mi donijeli, već nas je on dočekao u Kupresu. Bio je veličine čovjeka i izgubio je obje ruke. Nakon obilaska Kupresa i susreta s većim brojem znanaca, vratili smo se u Šujicu. Tamo je lokalni župnik ispričao kako su i nakon II. svjetskog rata našli Krista bez obje ruke. Nakon molitve ljudi su zapitali Krista: “Kako ćeš bez ruku? Gdje su tvoje ruke?" a Krist im je odgovorio "Što će meni ruke, Vi ste moje ruke." Razumio sam poruku, sada je postalo najvažnije sačuvati čovječnost i započeti obnovu. Ranjenog Krista smo odnijeli u franjevački samostan u Tomislavgradu. Izvor : Izazov dobra.




Radovi povezani s medicinskim aspektima agresije Srbije na Hrvatsku i BiH 1991.-1995.

Bagarić I. La sante publique et la guerre en Bosnie-Herzegovine. Bulletin de sante publique. 1998;19:1-4.

Bagarić I. Medical services of Croat people in Bosnia and Herzegovina during 1992-1995 war: losses, adaptation, organization, and transformation. Croat Med J. 2000;41:124-40.

Baklaić Ž, Ljubičić M, Benić N, Ropac D, Svjetličić M. Public health service in Croatia during the Homeland War 1991/92. Croat Med J. 1993;34:197-202.

Becker S. The angel of Mostar. London: Hutchinson; 1994.

Borovečki A, Belicza B, Orešković S. 75th Anniversary of Andrija Štampar School of Public Health – what can we learn from our past for the future? Croat Med J. 2002;43:371-3.

Đanić A, Hadžibegović I, Loparić M. Status of women in small academic medical communities: case study of the Zagreb University School of Medicine. Croat Med J 2003;44:32-5.

Dušek T, Bates T. Analysis of European medical schools' teaching programs. Croat Med J. 2003;44:26-31.

Džepina M, Prebeg Ž, Jureša V, Bogdan-Matjan K, Brkljačić D, Erdelji-Štivić B, et al. Suffering of Croatian school children during war. Croat Med J. 1992; 33(War Suppl. 2):40-4.

Ebling Z, Santo T, Mandić N, Glavina K, Šerić V, Laufer D. Osijek Health Center during the 1991-1992 war in Croatia. Milit Med. 2000;165:929-34.

Eldar R, Bobinac-Georgievski A, Susak Z. Rehabilitation of the war casualties in Croatia 1992: a situation analysis. Croat Med J. 1993;34:21-6.

Frković V, Skender T, Dojćinović B, Bilić-Zulle L. Publishing scientific papers based on master’s and PhD theses from a small scientific community: case study of Croatian medical schools. Croat Med J 2003;44:107-11.

Glunčić I, Pulanić D, Prka M, Marušić A, Marušić M. Curricular and extracurricular activities of medical students during war, Zagreb University School of Medicine, 1991-1995. Acad Med. 2001;76:82-7.

Gottstein U. International Physicians for the Prevention of Nuclear War (IPPNW) delegate visit to the hospitals  in Split, West Mostar and East Mostar, November 29-December 6, 1993. Croat Med J. 1994;35:53-8.

Heath I, Haines A, Malenica Z, Oulton JA, Leopando Z, Kaseje D, et al. Joining together to combat poverty. Croat Med J. 2000;41:28-31.

Hebrang A. Reorganization of the Croatian health care system. Croat Med J. 1994;35:130-6.

Hren D, Lukić IK, Marušić A, Vodopivec I, Vujaklija A, Hrabak M, Marušić M. Medical students’ attitude towards and knowledge about science and scientific research. Med Edu 2003;2004;38:81-6

Ivanović V, Vlahušić A, editors. Ethnic cleansing of Croats in Bosnia and Herzegovina 1991-1993. Grude (BH): Croatian Community of Herzeg-Bosnia; 1993.

Janoši K, Lovrić Z. War surgery in Osijek during 1991/92 war in Criatia. Croat Med J. 1995;36:104-7.

Jonjić S, Lučin P. The science at Croatian universities: a gloomy view through SCIsearch and MEDLINE. Croat Med J 1996;37:2-6.

Kalenić S, Žele-Starčević L, Jarža-Davila N, Jandrlić M, Tonković I, Šćap M, et al. Infection of war wounds. Croat Med J. 1992;33(War Suppl. 2):225-8.

Kapulica Ž. Croatian Medical Corps first eschelon: a front line doctor. Croat Med J. 1992;33(War Suppl. 2):172-4.

Klaić B. Analysis of scientific productivity in Croatia according to the Science Citation Index, Social Science Citation Index and Arts & Humanities Citation Index for the 1980-1995 period. Croat Med J 1997;38:88-98.

Klain E. Psychotherapist in the Croatian Independence War. Zagreb: Croatian Medical Journal and Medicinska naklada; 2004.

Kostović I, Judaš M, editors. Mass killing and genocide in Croatia 1991/92: a book of evidence. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada; 1992.

Kozarić-Kovačić D, Folnegović-Šmalc V, Škrinjarić J, Marušić A. Les polytraumatismes de guerre. U Moro MR, Lebovici S, urednici. Psychiatrie humanitaire en ex-Yougoslavie et en Armenie. Paris: Presses Univesitaires de France; 1995. p. 65-72.

Kozarić-Kovačić D, Kocijan-Hercigonja D, Jambrošić A. Psychiatric help to psychotraumatized persons during and after war in Croatia. Croat Med J. 2002;43:221-8.

Lang S, Javornik N, Baklaić K, Swenlund S, Ghidi V, Luetić V, et al. “Save Lives” operation in liberated parts of Croatia in 1995: emergency public health action to assist abandoned elderla population. Croat Med J. 1997;38:265-70.

Lang S, Kovačić L, Šogorić S, Brborović O. Challenge of Goodness III. Public health facing war. Croat Med J. 2002;43:156-65.

Lang S, Marušić A. Peace hospitals – technology of hospital protection in a conflict. Croat Med J. 1994;35:53-4.

Lang S, Marušić M. Peace and human rights: Painful lessons of the Balkan war. International Minds. 1993;4:6-13.

Lang S. Abandoned elderly population, a new category of people suffering in war. Journal of Public Health Medicine. 1997;19:476-7.

Lang S. Challenge of Goodness: twelve humanitarian proposals based on experience of 1991-1995 wars in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Croat Med J. 1998;39:72-6.

Lang S. Human rights, medicine and health: tragic symbols of Eastern Slavonia that became a reality. Croat Med J. 1995;36:3-6.

Lang S. The Third Balkan War: Red Cross bleeding. Croat Med J. 1993;34:5-20.

Lang S. The war in Croatia through the prism of human rights. Peace Psychology Review. 1994;1:15-23., [PDF], prenesen s www.slobodanpraljak.com

Levett J. Contributing to Balkan public health: a School for Skopje. Croat Med J. 2002;43:117-25.

Lukić IK, Marušić M. Appointment of statistical editor and quality of statistics in a small medical journal. Croat Med J 2001;42:500-3.

Marasović D, Grljušić M, Mirić D, Musić I, Brzović M, Lukić IK. Health care relief to neighbors: Split University Hospital during the 1991-1995 war in Bosnia and Herzegovina. Croat Med J. 2002;43:229-33.

Marušić A, Lukić IK, Marušić M, McNamee D, Sharp D, Horton R. Peer review in a small and big medical journal: case study of the Croatian Medical Journal and The Lancet. Croat Med J 2002;43:286-9.

Marušić A, Marušić M, Lang S. White Road for Nova Bila and Silver Bosnia: A chronology of the humanitarian convoy. Croat Med J. 1994;35:3-7.

Marušić A, Marušić M. Clinical medicine in war. Clinical Teacher. 2004, in press.

Marušić A, MARUŠIĆ M. Croatian Medical Journal and the war. The National Medical Journal of India 1998;11:190-2.

Zahvaljujem prof.dr. Matku Marušiću na ovom popisu.


Ranjeni Krist u Mostaru 1992.
Fotografija dobivena ljubaznošću dr. Slobodana Langa.

Veritas: Pomoć Ranjenom Kristu, razgovor sa Slobodanom Langom




2011


An interview with professor Slobodan Lang recorded in Zagreb 2006, [PDF] 33 pp.
The interview was conducted because of the charges against general Slobodan Praljak, and the document is provided by www.slobodanpraljak.com .



Branko Čulo, Osijek: Lanac istine (pogledajte u desnom stupcu pod DOKUMENTI)



Hrvatski časopis za javno zdravstvo, gl. urednik Slobodan Lang

Croatian Medicine

Bosne Srebrene glas, 1994., Sv. glazba Prosoli, ISBN-10: 953-96194-0-8 / 9539619408

Slobodan Lang: Prvi puta vojno spriječen genocid



http://lang.gaussbox.net



HercegBosna.org

Croats in Bosnia and Herzegovina