2017.

2016.

2015.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.

2005.

2004.

2003.

2002.

 

PASIONSKA BAŠTINA

P Udruga Pasionska baština jest udruga u kulturi nastala 1991. godine, a osnovali su je slijedeći kulturni i javni djelatnici:
  • akademik Nikola Batušić
  • akademik Jerko Bezić
  • akademski slikar Josip Botteri-Dini
  • mr. Antun Celio Cega
  • mr. Jozo Čikeš, predsjednik
  • prof. Zvonko Festini
  • mr. Darko Lukić
  • vlč. Vladimir Magić
  • Mladen Martić
  • prof. dr. Stjepan Pepeljnjak
  • prof. dr. Petar Selem
  • prof. dr. Ante Stamać
  • mo. Ljubo Stipišić
  • i prof. Davorin Šišmanović


PROGRAM PASIONSKE BAŠTINE 2017.


Pasionska baština svoj program temelji na slijedećim odrednicama hrvatske kulturne baštine:

  1. na književnom bogatstvu hrvatske pisane i predajne riječi: pjesničke, romansirane, dramske.
  2. na liturgijskom bogatstvu mediteranskog bazena, trajno umivanog, osobito na Hrvatskom Jugu, hrvatskim jezikom u službi Božjoj (glagoljicom), te na slojevitosti kulturnog i liturgijskog blaga srednjoeuropskog prostora Hrvatskog Sjevera,
  3. na glazbenom fundusu koji je pratio, stvarajući ili apsorbirajući, sve europske glazbene i liturgijske mijene, te pučkog glazbenog stvaralaštva cjelokupnog hrvatskog etničkog korpusa,
  4. na hrvatskom graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu sve tamo od starohrvatskih benediktinskih crkvica do recentnog stvaralaštva.

Glagoljski A, znak udruge Pasionska baštinaO svemu nabrojenom Pasionska baština ne govori kroz teološku interpetaciju ni kroz sudjelovanje u Sakramentu. Riječ je o sudioništvu u umjetničkim prikazbama, o oživljavanju duhovne i kulturne baštine, o sjećanju na tradicionalne vrijednosti što ih je stvorio i još ih uvijek stvara hrvatski čovjek tijekom svoje povijesti. Ipak, to nipošto ne znači da pred otajstvom naravi potresne žrtve Spasiteljeve zaboravljamo stih himna:

Tantum ergo, Sacramentum, veneremur cernui.
(Divnoj dakle Tajni ovoj, klanjamo se smjerno mi).

Josip Botteri Dini, noćna procesija, detalj, 1990.

Kroz deset godina svojeg postojanja Pasionska baština ponudila je Zagrebu, a i šire, preko stotinu umjetničkih programa u gotovo svim kulturnim prostorima grada Zagreba:

  • Hrv. glagoljski misal iz 15. st., Metropolitana, Zagreb, MR 180Zagrebačkoj katedrali,
  • crkvi sv. Katarine,
  • bazilici Srca Isusova,
  • crkvi sv. Petra,
  • crkvi sv. Križa-Siget,
  • crkvi sv. Franje Asiškog,
  • crkvi sv. Marije na Dolcu;
  • Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisninski,
  • Hrv. glagoljski misal iz 15. st., Metropolitana, Zagreb, MR 180Kino dvorani Studentskog centra,
  • dvorani Forum Studentskog centra;
  • kazalištima - Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Teatru ITD i kazalištu Komedija u Zagrebu;
  • izložbenim prostorima; Klovićevi dvori, Muzeju Mimara, Domu hrvatskih likovnih umjetnika, galeriji Studentskog centra, galeriji Zvonimir, galeriji Kristofora Stankovića (Starogradska vijećnica), knjižnici Marije Jurić-Zagorke te u atriju Hrvatskog povijesnog arhiva.
  • Dodajmo ovome već tradicionalno svakogodišnje okupljanje oko "Lirike Velikog Petka" dvorani Društvo hrvatskih književnika.

Procjenjujemo da je našim programima do sada prisustvovalo preko 55.000 posjetitelja. Novo pasionsko stvaralaštvo potičemo natječajima za književnost, glazbu i likovnost u suradnji s Društvom hrvatskih književnika, Društvom hrvatskih skladatelja te Udruženjem hrvatskih likovnih umjetnika. Dobitnicima naših nagrada odreda su poznata imena hrvatske kulturne scene.Na međunarodnoj razini Pasionska baština ostvarila je suradnju s europskim zemljama koje njeguju pasionsku tradiciju, a 1998. godine primljena je u europsku asocijaciju Europassion. Organizirala je i dva međunarodna znanstvena simpozija, 1998. godine na Hvaru i Korčuli, te 2000. godine u suradnji sa Filozofskim fakultetom u Zadru i Maticom hrvatskom u Preku i Zadru, na temu: "Muka kao nepresušno nadahnuće kulture". Simpoziju na Hvaru i Korčuli nazočio je i održao veoma značajno predavanje predsjednik Papinskog vijeća za kulturu (Pontificium consilium de culutra) kardinal Paul Poupard, a domaćinstvom mu se pridružio ministar kulture RH.Pasionska baština odlikovana je 1999. godine Spomenicom Domovinske zahvalnosti, a 2000. Plaketom Festivala dalmatinskih klapa Omiš.


The Minister of Culture of the Republic of Croatia, Bozo Biskupic, and the President of the Papal Council for Culture, Paul Poupard, opened in March 27, 1998 an international symposium called 'Torment - An Inexhaustible Inspiration for Culture'. The convention lasted until March 29 on the islands of Hvar and Korcula. Lectures have been held by 50 academics from Croatia, France, Italy, Belgium, Holland, Poland, Portugal and Slovenia.


 

The Pharos Cantors

U glazbenoj podlozi ove internetske stranice čuje se Gospin plač u izvedbi znamenitih Hvarskih korizmenih pjevača, Vrbanja (ovdje s ljubaznim dopuštenjem hrvatskog glazbenika Nenada Bacha, New York).

Les chantres de Pharos


Vukovar kao paradigma Muke, 2004.



Darko Žubrinić:

Kontakt: Udruga Pasionska baština
Barutanski breg 20, 10000 Zagreb
Hrvatska (Croatia)

e-mail: jozo.cikes@zg.t-com.hr
tel.: + 385 1 24 21 537,
mobitel: 091 52 65 364


Izdanja udruge Pasionska baština:

1. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE (Hvar, Korčula, 1998.), Zagreb, 1999.

2. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE (Zadar, Preko, 2000.), Zagreb, 2001.

3. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE (Krk, Vrbnik, 2002.), Zagreb, 2003.

4. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – VUKOVAR KAO PARADIGMA MUKE (Vukovar, 2004.), Zagreb, 2005.

5. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – BOKA KOTORSKA JEDNO OD IZVORIŠTA HRVATSKE PASIONSKE BAŠTINE (Tivat, Crna Gora, 2006)., Zagreb 2007.

6. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – PASIONSKA BAŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE I.(Sarajevo, 2008.), Zagreb, 2010.

7. i 8. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – PASIONSKA BAŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE II. (Vitez 2010.- Buško Blato, 2011.), Zagreb, 2011. (dvobroj)

9. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – PASIONSKA BAŠTINA HRVATA U PODUNAVLJU, (Sombor, 2012.) Zagreb, 2014.

10. MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – PASIONSKA BAŠTINA ISTRE I KVARNERA (Pazin, 2014.), Zagreb, 2016.

Zahvaljujem gospođi Dijani Hrebak na poslanom popisu.




O zborniku

MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE – PASIONSKA BAŠTINA ISTRE I KVARNERA (Pazin, 2014.), Zagreb, 2016.

Jubilarni deseti svezak Zbornika radova međunarodnih znanstvenih simpozija u organizaciji udruge Pasionska baština objavljen je u Zagrebu 2016. godine. Svi do sada objavljeni zbornici imaju zajednički naslov "Muka kao nepresušno nadahnuće kulture", a ovaj jubilarni zbornik je posvećen pasionskoj baštini Istre i Kvarnera, nastao na temelju veoma uspješne i izvrsno organizirane međunarodne konferencije održane u Pazinu godine 2014.

Zbornik ima 488 stranica, a sadrži ukupno 27 priloga raznih autora, koji su složeni u sljedeće tematske cjeline: Povijest (8 priloga na oko 140 str.), Književnost (6 priloga na oko 80 str.), Glazba (10 priloga na 210 str.), Likovost (2 priloga na 7 str.), Putopis (1 prilog na 14 str.). Glavni urednik Zbornika, kao i svih dosadanjih, je Jozo Čikeš, predsjednik udruge Pasionska baština. Knjiga je objavljena u mekom uvezu, u maloj nakladi od 200 primjeraka.

Grupa članaka oko tematske cjeline Povijest započinje prilogom Antona Bozanića "Krčka Pasionska baština", s naglaskom na crkvena udruženja i bratovštine, koje su tijekom povijesti povezivale zbližavale ljude, te su stoga imale veliku religioznu i socijalnu važnost. Valentina Zovko u svojem prilogu "Retorika tijela i kult sv. Eufemije u Rovinju" govori o tome kako su život i mučenička smrt svetice utjecali na religiozno predanje i duhovnost vjernika. Članak pod naslovom "Komputski rukopisi Istre i Kvarnera" Marijane Borić bavi se hrvatskom kalendarskom tradicijom u srednjovjekovnim tekstovima s područja Istre i Kvarnera, te o njihovu značaju za naše razumijevanje tadašnjeg poznavanja astronomije i matematike. Dragan Nimac u članku "Običaj stvaranja buke i udaranje u molitvi časoslova Jutrenja" daje povijesno-etnografsku analizu tog običaja, uz pjevanje psalama i gašenje svijeća, s naglaskom na župe na Istarskom poluotoku. Noel Šuran u prilogu pod naslovom "Crkveni običaji u Istri: Pasionska baština između nestajanja i nastajanja?" obrađuje problematiku nestajanja nekih crkvenih običaja zbog promjena nastalih nakon Drugog vatikanskog koncila (kao i radi drugih razloga), ali i nastajanja novih običaja na tlu Istre. Članak Darka Žubrinića "Uloga hrvatske glagoljičke baštine za sudbinu Istre nakon Drugog svjetskog rata" polazi od svjedočanstva triju istaknutih znanstvenika, Marije s. Agnezije Pantelić, Branka Fučića i Luje Margetića, prema kojima je hrvatska glagojička kultura imala važnu ulogu u definiranju granice između Italije i ex-Jugoslaije tijekom Mirovne konferencije održane u Parizu 1946. Stipan Trogrlić u svojoj raspravi "Križni put istarskog hrvatskog svećenstva na području današnje Porečke i Pulske biskupije u doba fašizma i komunizma (1920.-1990.)" analizira na temelju arhivske građe i postojeće literature progone i stradanja hrvatskog katoličkog svećenstva u Istri. Mario Sošić u svojoj studiji "Tradicijsko i zavičajno u postkomunistikom društvu: slučaj Istre" govori o razornim učincima propadanja tradicijskih i zavičajnih vrijednosti na tlu Istre te o rješavanju tog problema.

Grupa priloga na temu Književnosti započinje prilogom "Neizglagoljeno o grafitima (ili o faktičkoj i metajezičnoj funkciji u glagoljskim grafitima)" Milice Lukić i Vere Blažević Krezić, koji predstavlja "svojevrsni esejistički hommage akademiku Branku Fučiću i njegovim Glagoljskim natpisima iz 1982. godine". Sanja Vulić u svojem članku "Hrvatska pučka imena Nedjlje Muke i Svetoga trodnevlja na otocima Krku i Cresu, te u Istri" razmatra razlike u hrvatskim pučkim imenima Velikog tjedna i dana u Velikom tjednu te zaključuje da blagdanska imena mogu biti vrlo jasnim pokazatejem podrijetla stanovništva. Ivan Missoni u svojoj studiji "Naznake fizičke i ekstatiček ljubavi u "Tumačenju muke Kristove" Šimuna Grebla iz 1493. godine" povezuje i uklapa "stvaralaštvo domaćeg popa glagoljaša u šire kulturno, duhovno i društveno ozračje kasnosrednjovjekovnog žanra pasionske književnosti, koje se rasprostiralo diljem cijele katoličke Europe". Ljiljana Sabljak i Željko Vegh u članku pod naslovom "Istranin Franjo Glavinić u Gradskoj knjižnici u Zagrebu" analiziraju Glavinićeva djela u posjedu Gradske knjižnice, te uspoređuju s djelom kajkavskog pisca Czvet szveteh Hilariona Gašparotija iz 1756. Ivana Sabljak u svojem članku "Viktor Car Emin i Drago Gervais - transformiranje života  Istre u literarnu stvarnost (kao sredstvo ostvarenja nacionalnih ciljeva)" piše o borbi protiv odnarođivanja hrvatskog puka u Istri te o hrvatskom jeziku kao bitnoj identitetskoj sastavnici. U studiji pod naslovom "Dva istarska vremena prošla i jedna svećenička žrtva - Miroslav Bulešić" Josip Bratulić piše o slovenskom pjesniku, pripovjedaču i romanopiscu Ivanu Pregelju (1883.-1960.), autoru romana koji je u hrvatskom prijevodu "Božji međaši" objavljen 1926., samo godinu dana nakon slovenskog izdanja, te se i u Istri čitao s velikim zanimanjem, jer obrađuje razdoblje Dobrilina društvenog, političkog i vjerskog djelovanja, a čitao ga je i hrvatski mučenik Miroslav Bulešić.

Najveću tematsku cjelinu Zbornika čini Glazba. Prilog "Alleluia stihovi uskrsnog vremena u najstarijem pulskom misalu iz 11. stoljeća " Hane Breko Kusture bavi se najstarijem neuama notiranim misalu srednjovjekovne Istre pisanom za Pulu u razdoblju od 1050.-1070 g., dovršenom u bavarskom skriptoriju Tegernsee, koji svjedoči o utjecaju bavarskog glazbenog repertoara u srednjovjekovnoj Istri. Članak "Pasionska baština Novaje" Antona Šuljića govori o nekadašnjem bogatstvu pučkog izričaja u običajima, te u glagoljaškom i pučkom pjevanju, koje dijelom živi i danas. Ivana Paula Gortan-Carlin i Kristina Kulišić autorice su priloga pod naslovom "Glazbena građa iz crkve Svetog Ivana Krstitelja u Dajli", u kojem je navedeno da je na području Istre postojalo pedesetak benediktinskih samostana, a u Dajli je benediktinska zajednica djelovala od 1859. do 1948. godine, o čijem djelovanju među inim svjedoči i četrnaest glazbenih knjiga. Gorana Doliner u svojoj studiji "Iz istarske glazbene riznice" navodi smjernice za daljnja istraživanja povijesti istarske glazbe, naglašavajući zasluge Josipa Hamma koji je obavio prva magnetofonska snimanja glagoljaškog pjevanja u Istri još 1950tih godina. Joško Ćaleta u radu pod naslovom "Istarska tradicijska glazba i ples u istraživanjima djelatinka Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba s naglasko na crkvenu pučku (pasionsku) glazbenu praksu" bavi se među inim ulogom i pregnućima suvremenih etnomuzikologa praktičara na očuvanju i oživljavanju skoro zaboravjene pjevane korizmene baštine. Rozina Palić-Jelavić u svojoj studiji "Korizmeni i/ili pasionski opus Ivana pl. Zajca (1832.-1914.)" proučava Zajčeve skladbe korizmene i pasionske tematike, koje je moguće smjestiti u "zagrebačko" razdoblje između 1877. i 1894., a njegov sakralni opus od 120 djela do sada nije bio znanstveno istraživan. Franc Križnar u svojem prilogu "Opus Jakova/Jakoba Volčića/Volčiča (1815.1888.) i njegovi utjecaji u glazbi" proučava jednog od prvih sakupljača folklorne građe, istraživača i prepisivača glagoljskih rukopisa i natpisa, s naglaskom na njegovo populariziranje poznate pjesme Ćaće moj Ivana Matetića-Ronjgova u Sloveniji. Članak "Traženje in organizacijski vidiki izvedbe Škofjeloškoga pasijona 2015" Mateja Mohoriča Peterneja obrađuje oživljavanje i organizaciju pasionske baštine u Škofojoj Loki. Helena Ilc i Mladen Pahović u članku "Ribnički pasion - svježina u tradiciji" se bave sličnom temom na primjeru Ribnika u Sloveniji. David di Paoli Paulovich u svojoj studiji "Consuetudini liturgico-musicali dei tempi di Quaresima e Passione nell'Istria e nel Quarnero" (Liturgijsko-glazbeni običaji u vrijeme Korizme i pasionska baština Istre i Kvarnera) proučava pjevanu pasionsku baštinu Istre na talijanskom jeziku i njene poveznice s analognim pjevanjem u Italiji.

Malu tematsku cjelinu Zbornika čine dva priloga na temu Likovnosti. U svojem prilogu "Križni put Lojzike Ulman u Rijeci" Ljiljana Domić obrađuje postaje Križnoga puta u crkvi Male Terezije od djeteta Isusa nastale od 1971. do 1973. u riječkom naselju Donja Vežica, akademske kiparice Alojzije Ulman rodom iz Vinkovaca, koja je ostavila zamjetne likovne tragove i u sakranoj baštini hrvatskog sjevera (u Slavoniji i Zapadnom Srijemu), u BiH, kao i na Kosovu. Prilog Josipa Diminića i Jozefa Jankoviča pod naslovom "Dva umjetnika i Pasija" daje sažetu tekstualnu i likovnu poruku.

Zadnju tematsku cjelinu čini Putopis. Smiljana Šunde u svojem prilogu "Istarski pasionski puti" daje živopisan i zgusnut pregled dnevnih događanja tijekom održavanja X. međunarodnog znanstvenog simpozija "Pasionska baština Istre i Kvarnera" održanog u Pazinu od 19. do 22. lipnja 2014., razčlanjujući neke od nedavnih društvnih i kulturoloških zbivanja u Istri. Na samom koncu Zbornika nalazi se Foto zapis Stjepana Pepeljnjaka sa spomenutog Simpozija.

Darko Žubrinić, 2017.




 


Glagoljaško pjevanje i pasionska baština u Hrvatskoj:

www.pasionska-bastina.com


Povijest hrvatske glazbe