Glagoljaški izlet na otok Krk  

Zvonik Grkokatoličkog pastoralnog centra Praoca naše vjere Abrahama u Samoboru (Uskočka 7) ima na vrhu glagoljičko slovo A:

Stojdraga

Mile Vranešić. U lijepom mjestu Stojdraga, Žumberak, u grkokatoličkoj crkvi sv. Jurja, nalaze se dva suvremena natpisa glagoljicom: Bože blagoslovi Hrvatsku i Čuvaj naš Žumberak.

U katoličkoj crkvi u Krašiću se lijevo od oltara nalazi freska s glagoljičkim ucrtanim slovima az, buki, vidi, glagole i dobro. To je crkva u kojoj je kršten blaženi dr. Alojzije Stepinac.

Isprava iz 1529. odnosi se na Krašićku Kupčinu (Kupchina superior) ili Gornju Kupčinu, dok se isprave iz 1552. i 1564. godine odnose na selo Dolnju Kupčinu (Kupchina inferior). Radi se o dva različita sela koje spaja rječica Kupčina.

Kako ove tri listine nisu previše objavljivane, a isprava tog tipa u ovom dijelu Hrvatske ima vrlo malo, obraditi ćemo ukratko ove tri isprave.

Od starine, narod živi u nekom kraju samostalno po svome, nikome podložan a organiziran najprije po krvnom srodstvu koje čine temelj takve zajednice, dok drugi temelj čini zemlja koju posjeduje. Pripadnost zemlji i krvi zove se pleme, a sve se zove plemenština (plemenšćina), što se u novije doba zvalo rodovska zajedinca. Svaki član te zajednice je plemenit, međusobno se zovu plemenska braća, a takva stara hrvatska plemenitost, vrijedila je samo unutar te zajednice (danas, izraz pleme ili plemenska braća ima sasvim drugo značejenje).

Plemenska (rodovska) braća dijele se u više rodova koji nisu više u krvnom srodstvu, ali im je zajedničko da imaju isto plemensko ime (npr. "braća Kupčinci") sa više rodova. Svaki rod ima daljnje grane koje se nazivaju koljenima, a takovi rodovi žive u zadrugama.

Svaki rod (misli se veći rod) ima svog suca i starješinu kojeg samostalno bira, a negdje su to i župani, no svi rodovi opet skupa biraju jednog suca koji je sudac cijele braće (judex generationes). Sudac i sva takva plemenska braća (u skupštini sudjeluju samo muškarci), sazivaju skupštinu koja se održava na rotnom stolu, u ovom slučaju u kapeli (crkvi). Njihove eventualne sporove, ili prodaju zemlje bilježi i piše na pergameni obično pop glagoljaš.

Plemenska općina je u to vrijeme sa takvim seljačkim plemstvom potpuno samostalna, slobodna i sve svoje sporove rješava unutar braće. Jasno je, da ipak postoji zavisnost i te braće od visoke vlastele, bilo izravno od kralja ili feudalnog gospodara područja (npr. Zrinski) te u crkvenoj vlasti od biskupa, ali su potpuno slobodni u raspolaganju svojom imovinom, što primjerice čini veliku razliku od kmetstva ili drugih zavisnosti.

U naše tri glagoljaške listine, u onoj od 1529. godine nastaje spor između dviju plemenskih općina o međama. Nakon što najstariji ljudi "prisegnu svojim dušam" čija je to u stvari zemlja, te kada se to utvrdilo prodano je drugoj plemenskoj zajednici. Zapisnik, tj. listina se pisala "na lici zemlje" tj. na samom mjestu prijepora, a tu je isplaćena i kupovna cijena. prodavatelji se obvezuju to poštivati, a kupci se obvezuju po pravu prvokupa (ako žele tu kupljenu zemlju opet prodati) najprije ponuditi prvoj zajednici - vlasniku. Prvi vlasnik se obvezao zaštićivati kupce u posjedu ako bi ih kod toga netko treći "bantuval" (tj. smetao u posjedu). U listini vidimo, da se kao i po starom rimskom pravu, kupcima na licu mjesta pokazuju međe i točno opisuje, kuda ide međa. Tako se vidi, da međa ide na jednom mjestu "mei strugi gdi se straeta" (tj. u jaruzi gdje se izvršavaju kazne). Svjedoci tog posla su i "ostala plemena i braća".

Za razliku od ove listine iz 1529. godine, koja se odnosi na Krašićku Kupčinu, ove ostale dvije odnose se na Doljnju Kupčinu, sastavljaju se i pišu u kapeli na već uobičajenom mjestu u klupama, gdje svaki rod ima svoju klupu. Iz listina se vidi da su "sva braća kupčinci" prisutni. Kod prodaje, zemlja se ponuđuje svakom i svima, nema prava preče kupnje, te svi govore "prodaj kome moreš". Po završetku posla moli se Očenaš, nakon toga pije se aldomaš, dakle neko piće, (aldomašnik je svjedok kod kupoprodaje). Aldomaš piju "dobri muži aldomašniki", koji su kao takvi već prije posebno izabrani. Novi vlasnik kupljeno može uživati "kao svoje plemenito".

Dakle ovakve listine su pravne isprave u pisanom obliku i imaju veće jamstvo nego usmene predaje. Prisutni su i svjedoci i porotnici. Riječ porota dolazi od staroslavenskog rota - prisega, a prisutni taj posao potvrđuju, te kako se molio Očenaš, daje se još jača snaga, kako se ne bi kasnije to poricalo.

Ove listine sadrže sve pravne institute koji su u našim krajevima već dugo do tada obdržavani putem starog našeg hrvatskog običajnog prava, a koje se ispreplelo recepcijom (prihvatom) iz rimskog prava, što se vidi iz izraza koji se rabe.

Ovakve naše glagoljaške listine su tzv. perfektni pravni dokumenti našeg hrvatskog običajnog starijeg prava, koji se mogu smatrati izutetno visokim civilizacijskim postignućima, ne samo u to vrijeme već i danas, pa su takve isprave prava dragocijenost našeg naroda.

Same listine su pisane lijepim rukopisom, može se vidjeti da su pisari imali veliko iskustvo, negdje su to pisali popovi glagoljaši, a negdje notari. Nastojali su da svaki redak bude jednak i pazilo se da se stavi pečat koji je obično bio viseći i okruglog oblika. Pečati su u stvari zamjenjivali potpise aldomašnika, pošto ovi nisu znali pisati, a i inače od starine pečati kao takvi su uvijek impresionirali, jer je na njima obično bila "slika kralja" ili nekog sveca, odnosno nebesnog zaštitnika domaće crkve, što je davalo jakost odnosno pravnu snagu takve listine.

Za razliku npr. od latinskih isprava koje su obično pisane kićenim slovima, raznim viticama i sl., naše domaće glagoljaške listine nemaju takvih ukrasa kao latinske isprave.

Konačno na pameti su mi bile i riječi fra Dominika Mandića zapisane pred puno desetljeća: "Na prošlosti narodi grade svoju budućnost. Narodna povijest, obrađena istinito i vjerno, u svoj svojoj širini jedno je od najmoćnijih sredstva kojima se podržava narodna svijest, jača narodna snaga i narod čini sposobnim za žrtve i napore za kulturno, društveno i državno ostvarenje".

Dragutin Lugarec, Zagreb 2003.

Glagoljički natpisi u crkvi sv. Antuna Pustinjaka u Zadobarju kod Karlovca, otkriveni godine 2005.

Godina 1539. (ČFJZ), upisana u apsidi, vjerojatno godina crtanja fresaka (desno slijedi N???)

... s(ve)tu ...

Glagoljički tekstovi su upisani u dva niza, na najdoljnoj ravnoj liniji, i na valovitoj (sasvim pri dnu fotografije)

Crkva sv. Antuna Pustinjaka, Zadobraje kod Karlovca
Zahvaljujem prof. Zlatanu Kovaču i prof. Damiru Facanu na pozivu (snimljeno rujna 2006.)

• Dragutin Antun Parčić, rođen u Vrbniku 1832., umro u Rimu 1902., glagoljaš (Glagoljički Misal) i leksikograf (golemi hrvatsko-talijanski i talijansko hrvatski rječnici u više izdanja, autor hrvatske gramatike)
• Ivan Crnčić (ili Črnčić)
• Antun Mahnić 1850.-1920. - osnovao Staroslavensku akademiju 1902.
• Ivan Milčetić rođ. 1853. u Milčetićima na Krku
• Rudolf Strohal, Lokve 1856. - Zagreb 1936.
• Vinko Premuda, pop glagoljaš rođen u Baški 1870, gdje je i umro 1944.
• Jozef Vajs
• Stjepan Ivšić
• Vjekoslav Štefanić 1900. (Bašćanska Draga)-1975.: Glagoljski rukopisi otoka Krka
• Branko Fučić: Glagoljski natpisi (Herderova nagrada), velika međunarodna konferencija u Malinskoj 2009. (zbornik radova); počasni člana DPG-a, "Domovina se voli nogama"; osmislio Izložbu glagoljice u Rijeci (zgrada Nac. knjižnice)
• Anton Bolonić: Otok Krk - kolijevka glagoljice, 1982.
• Lujo Margetić (Krčki statut)
• Svetko Ušalj (čitanje velikog broja dokumenata, u prvom redu iz Dobrinjskog kaptola)

• Glagoljički lapidarij u Poratu (Branko Fučić), sličan još u Valunu na otoku Cresu (uz restoran) i u selu Bernobići na Aleji glagoljaša u Istri
• Put glagoljice u Gabonjinu (Svetko Ušalj - 57 spomenika, još jedan od 7 tona u pripremi - kod Dobrinja; gl. suveniri), seoski trg, put do vidikovca sv. Petra, Kulturno društvo sv. Petra iz Gabonjina (mnogo djece, dok na pr. Dobrinj nema niti jedno dijete)
• Bašćanska staza glagoljice (vodio kipar Ljubo de Karina iz Brseča - znak prvom učitelju u Brseču - koji je došao iz Baške, udruga Sinjali: Branka Polonijo, Blandina Marković, ??) 

• možda je u benediktinskom samostanu sv. Nikole kod Omišlja pisan Kločev glagoljaš iz 11. st. (imao 512 str., korice s dragim kamenjem; ostalo samo 14 st.: 12 u Trentu u Italiji, 2 u Innsbrucku - hrv. grb!), prema Đuri Szabo-u (Spomenici prošlosti otoka Krka, u Hrvatskom planinaru, br. 5, 1930.).
• 1480.
• dopuštenje pape Inocenta VI. omišaljskim benediktincima iz 1252. da rabe glagoljicu (senjskome biskupu Filipu iz 1248.)
• Omišaljski benediktinci vjerojatno u Mirinama - starokršćanskoj bazilici kod Omišlja, na obali
• Vatikanski misal Illyrico IV iz 14. st. najstariji poznati glagoljički misal, pisan vjerojatno u Omišlju
• Brevijar Vida Omišljanina iz 1369. (Branko Fučić opisao u istoimenoj knjižici an 4 jezika, dostupno na webu dopuštenjem B. Fučića), sada u Nacionalnoj knjižnici u Beču (bivša Kraljevska knjižnica, u odjelu za rijetkosti), 10 kg., za pergamenu trebalo žrtvovati oko 120 ovaca (3 stada po 40 ovaca). Vid Omišljanin pisao za crkvu sv. Bartolomeja u Roču.
• Nikola Brozić glagoljaš rođen oko 1525. u Omišlju, župnik i notar u Omišlju, a 1561. u Veneciji kod Terresanija tiskao glagoljičke brevijar - Brozićeva brevijar - 250 lijevanih spojenica! To je posljednje glagoljička knjiga hrvatske redakcije.
• Veslački klub Glagoljaš iz Omišlja (doznao od g. Seno Marklina iz Preka koji živi u Sidneyu)
• dolazak pape Ivana Pavla II. na omišaljski aerodrom
• Glagoljički natpisi u Omišlju (pogledati Fučićevu monografiju Gl. natpisi):

Spomenik podignut u Omišaljskoj luci u povodu III. pastoralnog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 2003. (fotografije ljubaznošću dr. Marijana Kerekovića):

Glagoljaški samostan sv. Marije u Glavotoku na otoku Krku

Trg Krčkih glagoljaša u gradu Krku, otok Krk (foto dr. Željko Hanjš)

Hotel Koralj u gradu Krku na otoku Krku (foto dr. Željko Hanjš)

K, Dvorana glagoljaša (glagolitic hall) u hotelu Koralj, Krk (foto dr. Željko Hanjš)

Bašćanska staza glagoljice sadrži 34 spomenika s pojedinim glagoljičkim slovima, od vidikovca Treskavac do grada Baške:

Spomenik u obliku glagoljičkog slova Az, visine 6m, težak 17 tona
postavljen 2006. na vidikovcu Treskavac iznad Bašćanskog zaljeva,
spomenik je izradio prof. Ljubo De Karina iz Brseča
(zahvaljujem Blandini Marković-Randić na fotografiji)

Bašćanska staza glagoljice: glagoljičko slovo Vidi (pokrovitelj je grad Varaždin)

Glagoljičko slovo Zelo uz bašćansku plažu, s Velebitom pod oblacima

Glagoljičko slovo Lljudi visoko 4,45 m i teško 20 tona, postavljeno u Jurandvoru 2008. Autor Ljubo de Karina, u sredini, do njega prof. Branka Polonijo, voditeljica udruge Sinjal iz Baške, župan Zlatko Komadina i dr. Milivoj Dujmović, idejni začetnik Glagoljaškog puta.

Druga međunarodna radionica 2007. za izgradnju Bašćanske glagoljske staze

Bašćanska staza glagoljice u Baški s glagoljičkim slovom BUKI na raskršću.

Vinko Premuda, pop glagoljaš iz Baške

Kvirin Bonefačić, veliki sin crkve, muž djela i molitve, svećenik Krčke biskupije, doktor teoloških znanosti, biskup splitski i makarski, rodoljub i glagoljaš, branitelj staroslavenske liturgije.

Iz restorana Franica u Baški

Dne 24. rujna 2003. je D. Ž. na poziv Hotela Baška iz grada Baške na otoku Krku održao jednosatno predavanje na temu hrvatske glagoljičke bašćine za Njegovu ekselenciju g. Knuta Toraasena, ambasadora Norveške u Republici Hrvatskoj. Na predavanju održanom u znamenitoj crkvici sv. Lucije u Jurandvoru bilo je nazočno i dvadesetak prijatelja g. ambasadora koji su doputovali iz Norveške. Osobit naglasak je stavljen na Norveške glagoljičke listove.

Na svečanoj večeri, tijekom koje je predavač sjedio uz g. ambasadora i njegovu suprugu na njihov osobni poziv, bio je menu zapisan glagoljicom na hrvatskom jeziku (pod nazivom "Vela večera opata Držihe") i latinicom na engleskom jeziku ("Abbot Držiha's great supper").

Domaćin je norveškim gostima uručio ukusno složen paketić s listićima na kojim su njihova imena zapisana glagoljicom i latinicom. Priređen je i kratki umjetnički program uz sopile i tradicionalni krčki tanac u lijepim narodnim nošnjama. Organizacija boravka uglednih gostiju bila je vrhunska. List Naša Baška objavio je o tom događaju članak Dane Dujmović pod naslovom "Oko kraljevske ploče" u broju 11/2003.

Ante1 i njegov brodić u Baški (zahvaljujem Blandini Marković Randić na fotografijama)

Izidor Čubranić Piro iz Baške je vlasnik ove jedrilice.

Pismo g. Tefvik Okyayuza, turskog ambasadora u Zagrebu u povodu zamolbe upućene od strane DPG-a godine 2004. (na inicijativu prof. Milana Pauna), da originalna knjiga Hrvojeva misala dođe na posudbu u Nacionalnu knjižnicu u Zagreb:

Novi oltarnjak u Baški nadahnut Bašćanskom pločom

Bašćanska ploča na novčanici od 100 KN, i Ivan Mažuranić (1814.-1890.).

Prince Philip and the Baska tablet

When Britain's Queen Elisabeth II and Prince Philip paid a visit to Zagreb in 1972, they were invited to see the Gallery of the Yugoslav (now Croatian) Academy of Sciences and Arts. According to protocol, the visit was to last no more than 15 minutes. While leaving the main entrance hall, Prince Phillip (about 2m tall), surrounded by many people, accidentally turned his head, and noticed the huge Baska tablet (800 kg), exhibited in the Academy as one of the most important Croatian cultural monuments. The Prince, led by Academician Grga Novak, and accompanied by a long cortege of the diplomats and representatives of Yugoslav culture and politics of the day, approached this innocent monument, and asked: "What is this?" By the time scholars finally satisfied His Royal Highness's famous curiosity, protocol was in complete havoc.

Information supplied by Academician Petar Strcic, witness to this event, director of the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts.

In addition, we might mention Mateja Matejic, Professor Emeritus of Ohio State University, in Columbus, Ohio, USA, who was to state in his lectures and books that the Baska tablet represents - a Serbian cultural monument! When he was once asked by an outstanding Croatian specialist of international reputation how he could claim this, he answered with a further gross indirection: "Serbian is an abbreviation for Serbo-Croatian."

Queen Elisabeth II, Prince Philip, and Princess Margaret during their stay in Croatia in 1972 also visited the town of Djakovo. The Djakovo stud, mentioned for the first time in 1506, is among the oldest in Europe.

 
Zlatko Sudac u Izraelu

Glagoljička slova Zelo - Slovo na ruci Zlatka Sudca

Franjevački samostan na otočiću Košljunu kod Punta na otoku Krku

Natpis Mir i dobro hrvatskom glagoljicom na glavnom ulazu u Franjevački samostan na otočiću Košljunu pored Punta na otoku Krku,
s hrvatskim grbom