Glagoljaški izlet na otok Krk  


Hrvatska glagoljaška baština otoka Krka

Zagreb
Grkokatolička crkva u Ćirilometodskoj crkvi na Gornjem gradu u Zagrebu

Kapelica posvećena hrvatskim braniteljima, kod planinarskog doma Lipa-Rog na Medvednici, s natpisom glagoljicom iza oltara, na prozorčiću. Natpis je posvećen Majki Božjoj.

Samobor
grkokatolički praoca naše vjere Abrahama

Sv. Jurja, Stojdraga, Žumberak

Zvonik Grkokatoličkog pastoralnog centra Praoca naše vjere Abrahama u Samoboru (Uskočka 7) ima na vrhu glagoljičko slovo A:



Franjevački samostan u Kotarima kod Okića, zbor Bašćina DPG-a. Dr. fra Josip Leonard Tandarić (Kotari 1935.- Zagreb 1986.), trećoredac glagoljaš. Gl. fragment iz Samobora. Gl. suveniri u Samoboru.

Stojdraga

Mile Vranešić. U lijepom mjestu Stojdraga, Žumberak, u grkokatoličkoj crkvi sv. Jurja, nalaze se dva suvremena natpisa glagoljicom: Bože blagoslovi Hrvatsku i Čuvaj naš Žumberak.



Slavetić
, dvorac - "Marice volime te" glagoljicom 1992.

Jastrebarsko
tu je rođen Rafael Levaković (1597.-1649.), franjevac glagoljaš, u Rimu objavljivao tzv. rusificirana izdanja glagoljičkih knjiga

Krašić


U katoličkoj crkvi u Krašiću se lijevo od oltara nalazi freska s glagoljičkim ucrtanim slovima az, buki, vidi, glagole i dobro. To je crkva u kojoj je kršten blaženi dr. Alojzije Stepinac.




Kupčina
kod Jamnice južno od Zagreba, na Kupi
Isprave iz 1529., 1552. i 1564. godine dio su Fonda Acta Croatica (Listine hrvatske), a čuvaju se u HAZU.

Isprava iz 1529. odnosi se na Krašićku Kupčinu (Kupchina superior) ili Gornju Kupčinu, dok se isprave iz 1552. i 1564. godine odnose na selo Dolnju Kupčinu (Kupchina inferior). Radi se o dva različita sela koje spaja rječica Kupčina.

Kako ove tri listine nisu previše objavljivane, a isprava tog tipa u ovom dijelu Hrvatske ima vrlo malo, obraditi ćemo ukratko ove tri isprave.

U V O D

Od starine, narod živi u nekom kraju samostalno po svome, nikome podložan a organiziran najprije po krvnom srodstvu koje čine temelj takve zajednice, dok drugi temelj čini zemlja koju posjeduje. Pripadnost zemlji i krvi zove se pleme, a sve se zove plemenština (plemenšćina), što se u novije doba zvalo rodovska zajedinca. Svaki član te zajednice je plemenit, međusobno se zovu plemenska braća, a takva stara hrvatska plemenitost, vrijedila je samo unutar te zajednice (danas, izraz pleme ili plemenska braća ima sasvim drugo značejenje).

Plemenska (rodovska) braća dijele se u više rodova koji nisu više u krvnom srodstvu, ali im je zajedničko da imaju isto plemensko ime (npr. "braća Kupčinci") sa više rodova. Svaki rod ima daljnje grane koje se nazivaju koljenima, a takovi rodovi žive u zadrugama.

Svaki rod (misli se veći rod) ima svog suca i starješinu kojeg samostalno bira, a negdje su to i župani, no svi rodovi opet skupa biraju jednog suca koji je sudac cijele braće (judex generationes). Sudac i sva takva plemenska braća (u skupštini sudjeluju samo muškarci), sazivaju skupštinu koja se održava na rotnom stolu, u ovom slučaju u kapeli (crkvi). Njihove eventualne sporove, ili prodaju zemlje bilježi i piše na pergameni obično pop glagoljaš.

Takva plemenska zajednica pravno čini plemensku općinu.

Plemenska općina je u to vrijeme sa takvim seljačkim plemstvom potpuno samostalna, slobodna i sve svoje sporove rješava unutar braće. Jasno je, da ipak postoji zavisnost i te braće od visoke vlastele, bilo izravno od kralja ili feudalnog gospodara područja (npr. Zrinski) te u crkvenoj vlasti od biskupa, ali su potpuno slobodni u raspolaganju svojom imovinom, što primjerice čini veliku razliku od kmetstva ili drugih zavisnosti.

PRAVNI PREGLED

U naše tri glagoljaške listine, u onoj od 1529. godine nastaje spor između dviju plemenskih općina o međama. Nakon što najstariji ljudi "prisegnu svojim dušam" čija je to u stvari zemlja, te kada se to utvrdilo prodano je drugoj plemenskoj zajednici. Zapisnik, tj. listina se pisala "na lici zemlje" tj. na samom mjestu prijepora, a tu je isplaćena i kupovna cijena. prodavatelji se obvezuju to poštivati, a kupci se obvezuju po pravu prvokupa (ako žele tu kupljenu zemlju opet prodati) najprije ponuditi prvoj zajednici - vlasniku. Prvi vlasnik se obvezao zaštićivati kupce u posjedu ako bi ih kod toga netko treći "bantuval" (tj. smetao u posjedu). U listini vidimo, da se kao i po starom rimskom pravu, kupcima na licu mjesta pokazuju međe i točno opisuje, kuda ide međa. Tako se vidi, da međa ide na jednom mjestu "mei strugi gdi se straeta" (tj. u jaruzi gdje se izvršavaju kazne). Svjedoci tog posla su i "ostala plemena i braća".

Za razliku od ove listine iz 1529. godine, koja se odnosi na Krašićku Kupčinu, ove ostale dvije odnose se na Doljnju Kupčinu, sastavljaju se i pišu u kapeli na već uobičajenom mjestu u klupama, gdje svaki rod ima svoju klupu. Iz listina se vidi da su "sva braća kupčinci" prisutni. Kod prodaje, zemlja se ponuđuje svakom i svima, nema prava preče kupnje, te svi govore "prodaj kome moreš". Po završetku posla moli se Očenaš, nakon toga pije se aldomaš, dakle neko piće, (aldomašnik je svjedok kod kupoprodaje). Aldomaš piju "dobri muži aldomašniki", koji su kao takvi već prije posebno izabrani. Novi vlasnik kupljeno može uživati "kao svoje plemenito".

U ovim listinama se govori, kako u slučaju spora postoji "viša pravda" (jer plemenska braća više ne bi bili nadležni za takav spor) ali se u listinama ne navodi, koja bi to bila viša pravda (najvjerojatnije zemaljski vlastelin, a moguće i biskupsko sjedište).

U znak završenog posla, na pergamenu - listinu stavlja se "pečat bratinski za veću trdoću i više verovanja" (u nekim listinama to se naziva pečat plemenski).

Dakle ovakve listine su pravne isprave u pisanom obliku i imaju veće jamstvo nego usmene predaje. Prisutni su i svjedoci i porotnici. Riječ porota dolazi od staroslavenskog rota - prisega, a prisutni taj posao potvrđuju, te kako se molio Očenaš, daje se još jača snaga, kako se ne bi kasnije to poricalo.

Ove listine sadrže sve pravne institute koji su u našim krajevima već dugo do tada obdržavani putem starog našeg hrvatskog običajnog prava, a koje se ispreplelo recepcijom (prihvatom) iz rimskog prava, što se vidi iz izraza koji se rabe.

Ovakve naše glagoljaške listine su tzv. perfektni pravni dokumenti našeg hrvatskog običajnog starijeg prava, koji se mogu smatrati izutetno visokim civilizacijskim postignućima, ne samo u to vrijeme već i danas, pa su takve isprave prava dragocijenost našeg naroda.

 

POGOVOR

Same listine su pisane lijepim rukopisom, može se vidjeti da su pisari imali veliko iskustvo, negdje su to pisali popovi glagoljaši, a negdje notari. Nastojali su da svaki redak bude jednak i pazilo se da se stavi pečat koji je obično bio viseći i okruglog oblika. Pečati su u stvari zamjenjivali potpise aldomašnika, pošto ovi nisu znali pisati, a i inače od starine pečati kao takvi su uvijek impresionirali, jer je na njima obično bila "slika kralja" ili nekog sveca, odnosno nebesnog zaštitnika domaće crkve, što je davalo jakost odnosno pravnu snagu takve listine.

Jezik tih listina isprepleten je: čakavski, kajkavski i štokavski.

Za razliku npr. od latinskih isprava koje su obično pisane kićenim slovima, raznim viticama i sl., naše domaće glagoljaške listine nemaju takvih ukrasa kao latinske isprave.

Konačno na pameti su mi bile i riječi fra Dominika Mandića zapisane pred puno desetljeća: "Na prošlosti narodi grade svoju budućnost. Narodna povijest, obrađena istinito i vjerno, u svoj svojoj širini jedno je od najmoćnijih sredstva kojima se podržava narodna svijest, jača narodna snaga i narod čini sposobnim za žrtve i napore za kulturno, društveno i državno ostvarenje".

Dragutin Lugarec, Zagreb 2003.




pravni zapisi - Acta croatica

Karlovac
Pored Dubovca kod Karlovca nalaze se temelji stare glagoljaške crkvice.

Karlovac je grad na četiri rijeke: Kupi, Korani, Mrežnici i Dobri. Kupa je plovna od Karlovca do Siska.

Karlovac ima prvi hrvatski pjevački zbor Zora. Tu su škole pohađali braća Seljan i Nikola Tesla.

Kod Ozlja se nalazi hidroelektrana koju je projektirao Nikola Tesla.

Ozalj
Grafiti, Ozaljski glagoljaški krug
Pavlinski samostan Svetice
trojezična i tropismena kultura
Belostenec, Petrisov zbornik 1486.

Između Karlovca i Ozlja nalazi se pavlinski samostan Svetice. Nakon dugog prekida, od 1970. su tamo ponovno pavlini, koji su došli iz Poljske. Još nekoliko pavlinskih samostana su Sv. Petar u Šumi u Istri, Gvozd - Petrova Gora, Kamensko i Leopglava. U srednjem vijeku su u Hrvatskoj postojali i glagoljaši pavlini. Jedno predavanje o glagoljašima pavlinima u Hrvatskoj održao je prof.dr. Ante Sekulić, a o njima je pisao i Josip Vončina.

Zadobarje kod Karlovca

Glagoljički natpisi u crkvi sv. Antuna Pustinjaka u Zadobarju kod Karlovca, otkriveni godine 2005.


Godina 1539. (ČFJZ), upisana u apsidi, vjerojatno godina crtanja fresaka (desno slijedi N???)


... s(ve)tu ...


Glagoljički tekstovi su upisani u dva niza, na najdoljnoj ravnoj liniji, i na valovitoj (sasvim pri dnu fotografije)

prof. Damir Facan

prof. Zlatan Kovač


Crkva sv. Antuna Pustinjaka, Zadobraje kod Karlovca
Zahvaljujem prof. Zlatanu Kovaču i prof. Damiru Facanu na pozivu (snimljeno rujna 2006.)


Novigrad na Dobri potječe iz 1100. godine. Na zidovima je nađen glagoljički natpis koji spominje ime Lukše Fabića, glagoljaša. Tu je bila kovana urota Zrinsko-Frankopanska. Sada se tu nalazi pastoralni centar lazarista. Održavaju se kulturna događanja, pa i tečajevi glagoljice.

Stative i Zadobarje su dva glagoljaška mjesta kod Karlovca. Glagoljaštvom tog područja bavio se Rudolf Strohal, rodom iz Lokava. U Lokvama osnovna škola nosi njegovo ime.

Godine 1803. počela je gradnja Lujzijana na poticaj Maksimilijana Vrhovca, rodom iz Karlovca. Lujzijana ide iz Rijeke preko Skrada do Karlovca. Kod Dubovca se spaja s Karolinom. Kod Lokava se nalazi kasnije umjetno nastalo Lokvarsko jezero koje Lujzijanu prekida u duljini 8 km.

Sjedište udruge "Lujzijana" je u Delnicama. Ima među inim i povijesnu radionicu, koju vodi g. Branimir Grahovac iz Karlovca, a unutar nje se obrađuje i glagoljica. Vidi www.lujzijana.hr .




Ambijent: Velebit, Krk, Istra, Cres i Lošinj

Apsirtides (Cres i Lošinj) - veći od Krka

glagoljica, Bašćanska ploča (oko 1100)

Još stariji je Krčki natpis iz 11. st. (čuva se u gradu Krku), spominje imena Maj (opat), Dobrota, Rugota, klesan trokutastom glagoljicom

Darovnica slavnoga Dragoslava iz 1. siječnja 1100., u prijepisu iz 16. st. (Dobrinjski kaptol, 50tak glagoljičkih knjiga - dokumenata): prvi put spominje Vrbnik i Dobrinj. U pripremi spomenik od 7 tona s tim štivom.

 Frankapani prezime preuzeli 1430., gradići - kašteli: Omišalj, Vrbnik, Dobrinj (knjiga Frankopanski kašteli)

Govor ČA, ČE (Vrbnik), ČO

Glagoljaško pjevanje

Krčki tanac (Damir Kremenić), živopisne narodne nošnje

Sopele: sopci i od nedavno sopčice, taranjkanje

Kolijani - biranje seoskog kralja (u Gabonjinu)

Najznačajniji istraživači glagoljice na otoku Krku:
  • Dragutin Antun Parčić, rođen u Vrbniku 1832., umro u Rimu 1902., glagoljaš (Glagoljički Misal) i leksikograf (golemi hrvatsko-talijanski i talijansko hrvatski rječnici u više izdanja, autor hrvatske gramatike)
  • Ivan Crnčić (ili Črnčić)
  • Antun Mahnić 1850.-1920. - osnovao Staroslavensku akademiju 1902.
  • Ivan Milčetić rođ. 1853. u Milčetićima na Krku
  • Rudolf Strohal, Lokve 1856. - Zagreb 1936.
  • Vinko Premuda, pop glagoljaš rođen u Baški 1870, gdje je i umro 1944.
  • Jozef Vajs
  • Stjepan Ivšić
  • Vjekoslav Štefanić 1900. (Bašćanska Draga)-1975.: Glagoljski rukopisi otoka Krka
  • Branko Fučić: Glagoljski natpisi (Herderova nagrada), velika međunarodna konferencija u Malinskoj 2009. (zbornik radova); počasni člana DPG-a, "Domovina se voli nogama"; osmislio Izložbu glagoljice u Rijeci (zgrada Nac. knjižnice)
  • Anton Bolonić: Otok Krk - kolijevka glagoljice, 1982.
  • Lujo Margetić (Krčki statut)
  • Svetko Ušalj (čitanje velikog broja dokumenata, u prvom redu iz Dobrinjskog kaptola)
Staroslavenska akademija u gradu Krku - biskup Anton Mahnić, tiskaru Kurykta uništili Talijani

Dr. Branko Franolić (1925.-2011.), promotor hrvatskog jezika i kulture na međunarodnom planu, dopisni član HAZU, u uredništvu Journal of Croatian Studies koji u NY izdaje Croatian Academy of Amcerica

Glagoljičke spomeničke turističke cjeline:
  • Glagoljički lapidarij u Poratu (Branko Fučić), sličan još u Valunu na otoku Cresu (uz restoran) i u selu Bernobići na Aleji glagoljaša u Istri
  • Put glagoljice u Gabonjinu (Svetko Ušalj - 57 spomenika, još jedan od 7 tona u pripremi - kod Dobrinja; gl. suveniri), seoski trg, put do vidikovca sv. Petra, Kulturno društvo sv. Petra iz Gabonjina (mnogo djece, dok na pr. Dobrinj nema niti jedno dijete)
  • Bašćanska staza glagoljice (vodio kipar Ljubo de Karina iz Brseča - znak prvom učitelju u Brseču - koji je došao iz Baške, udruga Sinjali: Branka Polonijo, Blandina Marković, ??) 

Gromače - kameni suhozidi, međe (kunfini) - slikar Oton Gliha vjerovao da su glagoljiča slova nastala prema oblicima gromača

Mrgari i mrgarići (kameni suhozidi u obliku cvijeta): samo oko Baške na Krku, te otoku Prviću (u Europi još postoje samo  drveni mrgari u Wales i na Islandu)

Mladen Pejaković: povjesničar umjetnosti: "nepravilnosti" u gradnji starohrvatskih crkvica, na pr. crkvica sv. Lucije u Jurandvoru, sv. Dunata kod Punta, itd. (Broj i svjetlost s Nenadom Gattinom, Zlatni rez, članak u Europa - Hrvatska)

15 lokaliteta na Krku s glagoljičkim natpisima (po Fučiću): Omišalj, Klimno, Dobrinj, Sv. Vid, Dubašnica, Kras, Glavotok,  Gabonjin, Poljica, Vrbnik, Krk, Muraj, Punat, Baška, Jurandvor

Omišalj
  • možda je u benediktinskom samostanu sv. Nikole kod Omišlja pisan Kločev glagoljaš iz 11. st. (imao 512 str., korice s dragim kamenjem; ostalo samo 14 st.: 12 u Trentu u Italiji, 2 u Innsbrucku - hrv. grb!), prema Đuri Szabo-u (Spomenici prošlosti otoka Krka, u Hrvatskom planinaru, br. 5, 1930.).
  • 1480.
  • dopuštenje pape Inocenta VI. omišaljskim benediktincima iz 1252. da rabe glagoljicu (senjskome biskupu Filipu iz 1248.)
  • Omišaljski benediktinci vjerojatno u Mirinama - starokršćanskoj bazilici kod Omišlja, na obali
  • Vatikanski misal Illyrico IV iz 14. st. najstariji poznati glagoljički misal, pisan vjerojatno u Omišlju
  • Brevijar Vida Omišljanina iz 1369. (Branko Fučić opisao u istoimenoj knjižici an 4 jezika, dostupno na webu dopuštenjem B. Fučića), sada u Nacionalnoj knjižnici u Beču (bivša Kraljevska knjižnica, u odjelu za rijetkosti), 10 kg., za pergamenu trebalo žrtvovati oko 120 ovaca (3 stada po 40 ovaca). Vid Omišljanin pisao za crkvu sv. Bartolomeja u Roču.
  • Nikola Brozić glagoljaš rođen oko 1525. u Omišlju, župnik i notar u Omišlju, a 1561. u Veneciji kod Terresanija tiskao glagoljičke brevijar - Brozićeva brevijar - 250 lijevanih spojenica! To je posljednje glagoljička knjiga hrvatske redakcije.
  • Veslački klub Glagoljaš iz Omišlja (doznao od g. Seno Marklina iz Preka koji živi u Sidneyu)
  • dolazak pape Ivana Pavla II. na omišaljski aerodrom
  • Glagoljički natpisi u Omišlju (pogledati Fučićevu monografiju Gl. natpisi):

Župna crkva u Omišlju s glagoljskim natpisom iz 1405.

Župna crkva u Omišlju s glagoljskim natpisom iz 1405.

Papa Ivan Pavao II u Hrvatskoj, 2003

Papa Ivan Pavao II u Hrvatskoj, 2003

Omišalj

Omišalj


Spomenik podignut u Omišaljskoj luci u povodu III. pastoralnog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 2003. (fotografije ljubaznošću dr. Marijana Kerekovića):

brat kardinala Bozanića je župnik u Omišlju (prije u Malom Lošinju)

Damir Kremenić u Omišlju vodi školu glagoljice, potpisuje se glagoljicom.

Svadba u Omišaljskoj župnoj crkvi (dipl. ing. FER-a, popratne knjižice na glagoljici)

FUČIĆEVI GL NATPISI

Dubašnica

Grob Branka Fučića u prekrasnom ambijentu u Dubašnici (skupni naziv za nekoliko sela oko Malinske; Malin, vrulje s vodom sa Velebita), dr. Tomislav Galović s FF, u Malinskoj 2009. organizirao međunarodnu konferenciju u čast Branku Fučiću.

FUČIĆEVI GL NATPISI

Porat
Glagoljički lapidarij Branka Fučića

FUČIĆEVI GL NATPISI

Glavotok
Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša, pobjegli početkom talijanske okupacij u Zagreb na Ksaver (gl. samostani na Ksaveru i u Odri), dr. fra Anđelko Badurina, dr. fra Marko Japundžić; Šimun Klimantović (iz Lukorana na otoku Ugljanu, umro u Glavotoku nakon 1540.); pljeskavice od mljevene ribe

Glagoljaški samostan sv. Marije u Glavotoku na otoku Krku

Sveta Marija, Glavotok

FUČIĆEVI GL NATPISI

Krk
Krčki natpis iz 11. st. (Maj opat, Rugota, Radonja, Dobroslav),

Sjemenište glagoljaša u gradu Krku iz 18. st. (pod Venecijanskom upravom, osnova Krčki biskup Orsini - Talijan!).

Posljednji biskup za vrijeme venecijanske upravo Krkom (1457.-1797.) bio je Hrvat, biskup Antun Šintić (1792.-1837.).


Trg Krčkih glagoljaša u gradu Krku, otok Krk (foto dr. Željko Hanjš)


Hotel Koralj u gradu Krku na otoku Krku (foto dr. Željko Hanjš)


K, Dvorana glagoljaša (glagolitic hall) u hotelu Koralj, Krk (foto dr. Željko Hanjš)

Grad Krk s Trgom krčkih glagoljaša i Krčki glagoljički natpis; u gradu je i hotel Koralj u kojem se nalazi Dvorana glagoljaša (konferencijska dvorana)

Kandelaberi uz obalu u obliku glagoljičkog K.

FUČIĆEVI GL NATPISI

Baška
Bašćanska ploča i Bašćanski odlomci (4, jedan nestao početkom 20. st., ali je prijepis poznat - sadrži među inim VATSK)
biskup Kvirini Bonefačić rodom iz Baške održao 1925. glagoljašku misu u Splitskoj katedrali, dok je u to vrijeme (od 1919. do 1943. Krk bio okupiran od Talijana)
Bašćanska staza glagoljice - 34 spomenika. Ljubo de Karina iz Brseča

Bašćanska staza glagoljice sadrži 34 spomenika s pojedinim glagoljičkim slovima, od vidikovca Treskavac do grada Baške:


Spomenik u obliku glagoljičkog slova Az, visine 6m, težak 17 tona
postavljen 2006. na vidikovcu Treskavac iznad Bašćanskog zaljeva,
spomenik je izradio prof. Ljubo De Karina iz Brseča
(zahvaljujem Blandini Marković-Randić na fotografiji)


Bašćanska staza glagoljice: glagoljičko slovo Vidi (pokrovitelj je grad Varaždin)


Glagoljičko slovo Zelo uz bašćansku plažu, s Velebitom pod oblacima


Glagoljičko slovo Lljudi visoko 4,45 m i teško 20 tona, postavljeno u Jurandvoru 2008. Autor Ljubo de Karina, u sredini, do njega prof. Branka Polonijo, voditeljica udruge Sinjal iz Baške, župan Zlatko Komadina i dr. Milivoj Dujmović, idejni začetnik Glagoljaškog puta.

Druga međunarodna radionica 2007. za izgradnju Bašćanske glagoljske staze


Bašćanska staza glagoljice u Baški s glagoljičkim slovom BUKI na raskršću.


Vinko Premuda, pop glagoljaš iz Baške


Kvirin Bonefačić, veliki sin crkve, muž djela i molitve, svećenik Krčke biskupije, doktor teoloških znanosti, biskup splitski i makarski, rodoljub i glagoljaš, branitelj staroslavenske liturgije.


Iz restorana Franica u Baški

 

Dne 24. rujna 2003. je D. Ž. na poziv Hotela Baška iz grada Baške na otoku Krku održao jednosatno predavanje na temu hrvatske glagoljičke bašćine za Njegovu ekselenciju g. Knuta Toraasena, ambasadora Norveške u Republici Hrvatskoj. Na predavanju održanom u znamenitoj crkvici sv. Lucije u Jurandvoru bilo je nazočno i dvadesetak prijatelja g. ambasadora koji su doputovali iz Norveške. Osobit naglasak je stavljen na Norveške glagoljičke listove.

Krk viewed from Velebit (photo M. Zubrinic, 2005)

Na svečanoj večeri, tijekom koje je predavač sjedio uz g. ambasadora i njegovu suprugu na njihov osobni poziv, bio je menu zapisan glagoljicom na hrvatskom jeziku (pod nazivom "Vela večera opata Držihe") i latinicom na engleskom jeziku ("Abbot Držiha's great supper").

Domaćin je norveškim gostima uručio ukusno složen paketić s listićima na kojim su njihova imena zapisana glagoljicom i latinicom. Priređen je i kratki umjetnički program uz sopile i tradicionalni krčki tanac u lijepim narodnim nošnjama. Organizacija boravka uglednih gostiju bila je vrhunska. List Naša Baška objavio je o tom događaju članak Dane Dujmović pod naslovom "Oko kraljevske ploče" u broju 11/2003.


Ante1 i njegov brodić u Baški (zahvaljujem Blandini Marković Randić na fotografijama)


Izidor Čubranić Piro iz Baške je vlasnik ove jedrilice.

Pismo g. Tefvik Okyayuza, turskog ambasadora u Zagrebu u povodu zamolbe upućene od strane DPG-a godine 2004. (na inicijativu prof. Milana Pauna), da originalna knjiga Hrvojeva misala dođe na posudbu u Nacionalnu knjižnicu u Zagreb:


Novi oltarnjak u Baški nadahnut Bašćanskom pločom

Kristian Kreković: Kralj Zvonimir, Antun Starčević, dopisivao se glagoljicom


Bašćanska ploča na novčanici od 100 KN, i Ivan Mažuranić (1814.-1890.).

1. Jurandvorski odlomak u Povijesnom muzeju u Zagrebu, 2. izgubljen, 3. i 4. odlomak su u Biskupskom ordinarijatu u Krku

FUČIĆEVI GL NATPISI

Jurandvor

FUČIĆEVI GL NATPISI

Prince Philip and the Baska tablet

When Britain's Queen Elisabeth II and Prince Philip paid a visit to Zagreb in 1972, they were invited to see the Gallery of the Yugoslav (now Croatian) Academy of Sciences and Arts. According to protocol, the visit was to last no more than 15 minutes. While leaving the main entrance hall, Prince Phillip (about 2m tall), surrounded by many people, accidentally turned his head, and noticed the huge Baska tablet (800 kg), exhibited in the Academy as one of the most important Croatian cultural monuments. The Prince, led by Academician Grga Novak, and accompanied by a long cortege of the diplomats and representatives of Yugoslav culture and politics of the day, approached this innocent monument, and asked: "What is this?" By the time scholars finally satisfied His Royal Highness's famous curiosity, protocol was in complete havoc.

Information supplied by Academician Petar Strcic, witness to this event, director of the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts.

Baska Tablet, end of 11th century

In addition, we might mention Mateja Matejic, Professor Emeritus of Ohio State University, in Columbus, Ohio, USA, who was to state in his lectures and books that the Baska tablet represents - a Serbian cultural monument! When he was once asked by an outstanding Croatian specialist of international reputation how he could claim this, he answered with a further gross indirection: "Serbian is an abbreviation for Serbo-Croatian."

Queen Elisabeth II, Prince Philip, and Princess Margaret during their stay in Croatia in 1972 also visited the town of Djakovo. The Djakovo stud, mentioned for the first time in 1506, is among the oldest in Europe.

Batomalj
Norveški glagoljički listovi, dr. Knut Torrasen, norv. ambasador

Vrbnik

Vrbnički brevijar - najstariji glagoljički brevijar, iz 13. st., težak oko 10 kg.
Blaž Baromić, rodom iz Vrbnika, pisao Mavrov brevijar (Konavle), senjski tiskar, Baromićev brevijar 1493., Baromićev misal 1494. (500. obljetnica misala - kovanica od 5 kn glagoljicom)
Anton Katunar - vinar iz Vrbnika, koautor jednog glagoljičkog fonta, glagoljički brojčanik za sat (glagoljičke brojke)

Antun Bozanić

 
Zlatko Sudac u Izraelu


Glagoljička slova Zelo - Slovo na ruci Zlatka Sudca

Vrbnička žlahtina glagoljicom

FUČIĆEVI GL NATPISI

Punat
Nikola  Bonifačić Rožin (pisao književne tekstove glagoljicom), kći Ruža Bonifačić

Damir Kremenić potpisuje se glagoljicom

Košljun
izvorno benediktinski samostan, od 15. st. franjevački, natpis Mir i dobro glagoljicom na ulazu. Prema Ivanu Ostojiću je Kločeva glagoljaš (nazvan po nekom austr. grofu - Paris Klotz)

Franjevački samostan na otočiću Košljunu kod Punta na otoku Krku


Natpis Mir i dobro hrvatskom glagoljicom na glavnom ulazu u Franjevački samostan na otočiću Košljunu pored Punta na otoku Krku,
s hrvatskim grbom



Dobrinj
Darovnica slavnoga Dragoslava 1. siječnja 1100., prvi puta spominje Dobrinj i Vrbnik
Gradska knjižnica u odjelu Rara ima mnogo glagoljičkih dokumenata iz Dobrinja koje je skupio i priredio prof. Marko Orešković, "poslidnji glagoljaš iz Like". Također mnogo dobrinjskih glagoljičkih dokumenata ima Arhiv HAZU. Oko pedeset kaptolskih knjiga (uglavnom glagoljičkih) čuva se u župnom dovoru u Dobrinju.

FUČIĆEVI GL NATPISI

Gabonjin
spominje se prvi puta u 14. st. (gl. knjige dobrinjskog kaptola, čak oko 50)
Put glagoljaša izradio i osmislio g. Svetko Ušalj, počasni član DPG-a (pomoć )
 


Hrvatska glagoljaška baština otoka Krka





Croatia - Overview of History, Culture, and Science