Akademik Eduard Hercigonja (1929.-2022.)

prvi počasni član DPG-a

Priredio Darko Žubrinić, 2022.

Ak. Eduard Hercigonja, redoviti profesor sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, redoviti član HAZU, jedan je od najznačajnijih istraživača glagoljice među hrvatskim znanstvenicima. Još u vrijeme nastajanja Društva prijatelja glagoljice, prije formalnog osnutka 22. veljače 1993., održao je ne mali broj popularnih predavanja za prijatelje glagoljice koji su se okupljali na nekadašnjem ETF-u (danas FER-u) u Zagrebu. Stručnom pomoći su nas u to vrijeme također jako zadužili i njegovi mlađi kolege: ak. Stjepan Damjanović (s Filozofskog fakulteta) i ak. Milan Mihaljević (sa Staroslavenskog instituta).

Rado nam je pomagao savjetima, kontaktima sa svojim bliskim kolegama, osobitu na Sveučilištu u Zagrebu i u HAZU, koji su nam bili vrlo dragocjeni u daljnjem razvoju DPG-a. Nije stoga čudno da je, potpuno zasluženo, bio odabran prvim počasnim članom DPG-a. Njegova predavanja odlikovala su se visokom profesionalnošću i dubinom, profinjenošću u izražavanju i začudnom neposrednošću i dobronamjernošću koja nas je sve osvajala.



Akademik Eduard Hercigonja.
Izvor fotografije Leksikografski zavod

Osnutkom DPG-a, važna je sastavnica postala redovita mjesečna tribina s predavanjima iz glagoljaške baštine, koja postoji i danas. Do 2022. održano je blizu tri stotine predavanja. Ak. Hercigonja je pored već spomenutih tribina održao dva vrlo zapažena predavanja na redovitoj mjesečnoj tribini:

  • 4. rujna 1993., Krbavska bitka u zapisu "suprotiv Turkom" popa Martinca z Grobnika
  • 14. siječnja 1997., Hrvatska glagoljica u europskom kulturnom ozračju od 14. do 16. stoljeća.


1. Marko Orešković, 2. Jadranka Ostić, 3. Vladimir i Ana Ćepulić, 4. Darko Žubrinić, 5. Eduard Hercigonja (počasni član DPG-a), 6. Marijan Pribanić, 7. Antica Menac, 8. Miljenko Pandžić, 9. Frane Paro, 10. Nedo Grbin (počasni član DPG-a, izabran postumno; prve tečajeve brzopisne glagoljice održao je još koncem 1980tih godina u Knjižnici Novi Zagreb u naselju Travno, na poziv mr.sc. Narcise Potežice) 11. Mato Marčinko, 12 -, 13. ?, 14. Ante Sekulić, 15. Joja Ricov, 16. ?, 17. Nikola N. Kekić, 18. Julijana Divković Pukšec, 19. Damir Kremenić, 20. Narcisa Potežica, 21. Petar Bašić, 22. Stjepan Damjanović (počasni član DPG-a), 23. Izak Špralja (počasni član DPG-a), 24. Vlatko Bilić, Matko Bilić. Nedostaje još jedan list

U organiziranju tih susreta važan nam je bio dr. Vladimir Ćepulić, profesor matematike na FER-u, koji je bio prvi predsjednik DPG-a. U prilogu možete vidjeti pristupnicu Društvu koju je svojom rukom ispunio profesor Hercigonja, na dan osnutka DPG-a 22. veljače 1993. u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu.


Pristupnica za članstvo u Društvu prijatelja glagoljice, koju je svojom rukom ispunio ak. Eduard Hercigonja
na osnivačkoj skupštini DPG-a 22. veljače 1993.


Budući da je ak. Hercigonja živio u "Mamutici" Novom Zagrebu, bila je sretna okolnost što su se tijekom nekoliko godina održavali "Susreti glagoljaša u Travnom" u Knjižnici Novi Zagreb, gdje je ravnateljica bila gđa. Narcisa Potežica, mr. sc. Ona je s tom aktivnošću započela još 1988., a nastavila i u ulozi četvrte predsjednice DPG-a, uz mnoge druge obveze.



U Knjižnici Travno 1989. g.: Narcisa Potežica, akademici Anica Nazor, Stjepan Damjanović, Eduard Hercigonja i Mateo Žagar.

Značaj ak. Eduarda Hercigonje očituje se među inim u tome što je oborio tezu o "neukosti i zaostalosti glagoljaša", koja se desetljećima nametala kao stereotip za vrijeme ex-Jugoslavije. Također je oborio stereotip o odvojenosti i nepomirljivosti glagoljičkoga i latiničkoga kulturnog kruga. O tome treba pogledati njegove izvrsno pisane i bogato dokumentirane članke i knjige.


Eduard Hercigonja, Anica Nazor, Narcisa Potežica i Joja Ricov na proslavi
15. obljetnice "Susreta glagoljaša u Travnom" 4. prosinca 2003. g. Zahvaljujemo gđi. Potežici na poslanoj fotografiji.

Eduard Hercigonja je doktorirao 1970. na temi Petrisova zbornika iz 1468. Naslov disertacije glasio je Jezik glagoljaške neliturgijske književnosti 15. stoljeća i Petrisov zbornik. Njegova doktorska disertacija, začudo, nije dostupna u Knjižnici Filozofskog fakulteta, a čini se da ju nema čak niti NSK. Želja mu je bila napisati monografiju o Petrisovu zborniku, ali su ga u tome spriječile preuzete obveze u uredničkom radu na HAZU-ovom projektu Hrvatska i Europa. Po njegovim riječima, Petrisov zbornik, koji ima točno 700 str., predstavlja "nesumnjivo najzanimljiviji i najvredniji neliturgijski kodeks hrvatskog srednjovjekovlja".

Projekt Hrvatska i Europa u pet svezaka zamišljen je kao cjeloviti prikaz hrvatske povijesti, kulture i znanosti u čijoj pripremi sudjeluju ponajbolji hrvatski eksperti. Prva dva sveska uredio je akademik Eduard Hercigonja. Do sada su objavljena četiri sveska.

Profesor Hercigonja bio je svjedokom pokušaja da Bašćanska ploča bude proglašena "srpskim kulturnim spomenikom"! Naime, Mateja Matejić, profesor emeritus (sic!) na Ohio State University u SAD-u, tvrdio je na svojim predavanjima i u objavljenim knjigama da Bašćanska ploča predstavlja srpski kulturni spomenik. Kada ga je profesor Hercigonja upitao kako može tvrditi tako nešto, Matejić je dao sljedeće "objašnjenje": "Srpski je kratica od srpsko-hrvatskog". Ovo je osobna informacija koju sam dobio od ak. Hercigonje.

Akademik Eduard Hercigonja auktor iznimno značajnih monografija o važnosti glagoljice u hrvatskoj kulturi. Navedimo mali izbor nekih od njegovih najvažnijih knjiga, članaka, kao i zbornika priređenih njemu u čast:
  • Povijest hrvatske književnosti II, Zagreb, 1975.
  • Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983.
  • Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 1994.; drugo prošireno izdanje objavljeno je 2006.
  • Glagoljaštvo u razvijenom srednjem vijeku, u [Croatia and Europe], volume II, pp 169-225
  • Glagoljaštvo i glagoljica, in [Croatia and Europe], volume III, str. 245-273
  • Na temeljima hrvatske književne kulture, Filološkomedievističke rasprave, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
  • Hercigonjin Zbornik, CROATICA, godište XXVI, svezak 42/43/44., Zagreb 1996 (470 str.), zbornik radova, S. Damjanović (predgovor), H. Birnbaum, J. Bratulić, A. Dürrigl, R. Katičić, M. Mihaljević, M. Moguš, A. Nazor, M. Pantelić, I. Petrović, J. Reinhart, A. Zaradija Kiš, M. Žagar i drugi.
  • Drugi Hercigonjin Zbornik, uredio Stjepan Damjanović, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
  • Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2009., 199 str.







Eduard Hercigonja je prvi dobitnik Nagrade Stjepana Ivšića, koju mu je 1995. dodijelilo Hrvatsko filološko društvo za doprinose u filologiji.

U odjeljku pod naslovom "Turski glasi" u glagoljaškoj knjizi XV. i XVI. stoljeća (kroničarski zapisi, marginalne bilješke u rukopisima, izvješća uhoda iz hrvatsko-turske Krajine) na str. 99-110 svoje predivne knjige Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, ak. Eduard Hercigonja navodi glagoljicom pisana tajna izvješća o kretanju i opasnostima od turskih postrojba, koja se čuvaju u muzeju "Rudolphinum" u Ljubljani. Dokumenti su pisani u Senju, Črnomlju (danas u Sloveniji), Ogulinu, itd. Ak. Hercigonja ne navodi koliko ima takvih izvješća, ali ih, čini se, ima veći broj, budući da njegova analiza započinje ovim riječima: "Navodimo, primjera radi, i nekoliko cjelovitih tekstova tih izvješća..." (str. 106).

Ovdje ćemo se na trenutak zadržati na samo jednom od tih izvješća, pisanom u Črnomlju 9. travnja 1559., koji nam pruža jednu značajnu novost, a to je postojanje pojma "Krajina hrvatska" već polovicom 16. st. Bilo bi od interesa doznati kada se pojam "Krajine hrvatske" (ili "Hrvatske Krajine", ili "Hrvatske vojne Krajine") prvi puta pojavljuje. Evo početeka tog dokumenta:

"Od mene Boltezara Kocianara, ces(arske) sv(itlosti) većnika i vicekapitana Krajin hrvackih, vsim i sakomu dajemo na znanje, kako mi ovu uru dojdoše glasi od kapitana senjskoga, kako se uzdrži ovdi zdola...". Izvan tog teksta stoji: Ovi turski glasi da se nesu na Poljane, na Hočevje i Ribnicu i tja na Ložu i jinuda po zemlji d(a)n tr. noć.
Brzo, - brzo, - brzo. Cito. Cito. Cito.

Kao što vidimo, kroz ovaj i još tri primjera, ak. Eduard Hercigonja upozorava na postojanje još dijelom neistražene hrvatske vojne baštine, pisane glagoljicom. Ona po našem mišljenju također spada u Acta croatica. Vjerujemo da takvih dokumenata ima i drugdje, osobito u Austrijskom državnom vojnom arhivu u Beču.

Akademik Eduard Hercigonja se u svojim zadnjim knjigama i člancima priklonio pisanju "glagoljički" umjesto "glagoljični". Nije mi poznato jesu li se mjerodavne hrvatske institucije obratile i njemu radi konzultacija oko tog pitanja. Časopis Bašćina se od broja 20 (uz rijetke izuzetke) priklonio takvom načinu pisanja upravo slijedeći primjer ak. Hercigonje.

U spomenutoj monografiji ak. Hercigonje nalazimo na nekoliko stranica i raspravu o Pravilima Brašćine sv. Marije Goričke (Batomaljskim glagoljičkim listovima iz 1425.), unutar odjeljka koji se bavim s Acta croatica.  U toj raspravi nije spomenuto gdje se nalaza sačuvani listovi pergamene. O tome smo pisali u br. 20. Bašćine na str. 9-11.

U njegovoj sam Povijesti hrvatske književnosti II prvi puta ugledao riječ "raščlamba" za analizu, čime su stare hrvatska riječi razčlaniti i razčlanba spašene od zaborava.

Darko Deković u predgovoru svoje monografije Zapisnik misni kaptola riečkoga (Matica hrvatska, Rijeka 2005.) piše među inim sljedeće:

... Akademik Hercigonja, kao mentor moje diplomske radnje, u vrijeme vrlo podlih progona hrvatskih domoljuba za bivše Jugoslavije, imao je snage i građanske odvažnosti odbiti zahtjeve riječkih režimu odanih poslušnika da me kao odsluženog političkog uznika onemogući u diplomiranju (nakon što je izvrstnom ocijenio moju radnju, akademik Hercigonja nije više bio pozivan da predaje u Rijeci).

Knjige i članci ak. Hercigonje predstavljaju iznimno dragocjenu riznicu podataka o raznim aspektima hrvatske pisane kulture, a osobito one glagoljaške. U tom obilju postoji mnogo citata izvora na raznim jezicima (na latinskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom, češkom, hrvatskom crkvenoslavenskom, itd). Za osrednjeg čitatelja to predstavlja ne mali problem, jer u pravilu ak. Hercigonja nikada ne daje prijevode takvih citata na hrvatski jezik. Za usporedbu, zanimljivo je vidjeti knjige talijanskih stručnjaka koji uz sve citate pisane latinskim jezikom prilaže prijevode na talijanski.

Citarajmo Hercigonjinu značajnu ocjenu značenja hrvatskog glagolizma (vidi [Hercigonja, u Hrvatska i Europa III, Glagoljaštvo i glagoljica, 272]):

Promotren u povijesnoj perspektivi, glagolizam se objektivno doživljava kao jedan od stožernih činitelja očuvanja hrvatska etničke opstojnosti i kulturne samobitnosti koja je, isključujući prihvaćanje nametnutih utjecaja, uvijek bila otvorena dijalogu i poticajnim međuprožimanjima u duhovnoj sferi.

U zaključku, ak. Eduard Hercigonja je dao bitan doprinos poznavanju i razumijevanju raznih aspekata glagoljaške komponente hrvatske kulture, kao malo tko do sada. On je svojim načinom pisanja i govora dao izniman doprinos i hrvatskom jeziku. Naime, jezik kojim je ak. Hercigonja pisao svoje knjige i članke možemo bez ustezanja zvati elitnim hrvatskim jezikom.







Eduard Hercigonja, HAZU

Eduard Hercigonja, izdanja Matice hrvatske

Eduard Hercigonja, Hrvatski biografski leksikon

Eduard Hercigonja, Leksikografski zavod



Počasni članovi DPG-a

Društvo prijatelja glagoljice

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice