Obitelji
Radić i Vandekar
Darko Žubrinić, 2023.
Milica Vandekar r. Radić je najstarija kći (i štoviše, najstarije
dijete) Stjepana Radića i njegove supruge Marije r. Dvoržakove: rođena
je 1899. u Pragu, a preminula je (počinila samoubojstvo) 1946. u
Zagrebu.
Milutin i Božidar su djeca Josipa i Milice (r. Radić) Vandekar. Milutin ima još jedno ime - Kreško.
Maja Vandekar je "mala djevojčica" kojoj je tata Kreško (tj. Milutin)
Vandekar posvetio svima poznatu pjesmu "Moja mala djevojčica", tj.
"Tata, kupi mi auto". (Tekst je napisala Dunja Robić, što je pseudonim
Mire Rupelj).
Dosta podataka o te dvije obitelji (Radić i Vandekar) moguće je pronaći u knjiizi [Vandekar i Radić].
U toj knjizi nalazimo na, vjerujem, pouzdan podatak da je Milica
Vandekar preminula 1946., i to tako što se objesila 26. svibnja (str.
77 i 124). Što je zapravo doista istina, možemo samo naslutiti ako se
sjetimo analogne sudbine Andrije Hebranga st. Iz članka objavljenog u
- Tjednik Danica, Chicago, god. 43., br. 2., 9. siječnja 1963., st. 5.
doznajemo sljedeće:
tj. da je Milica Vandekar r. Radić (najstarija kći Stjepana Radića) u
Zagrebu zapravo ubijena 1946. Zahvaljujem dr. Anti Čuvalu na poslanoj
fotografiji i referenci.
Na str. 77 spomenute knjige [Vandekar i Radić] čitamo nevjerojatan podatak, da je obitelj Radić po dogovoru
KRILA ISTINU O SMRTI Milice njezinoj majci Mariji Radić (Dvoržakovoj,
supruzi Stj. Radića), skroz do njezine smrti 1954. (tj. tijekom osam
godina!), i to pričom da je Milica "emigrirala" u SAD.
O toj lažnoj priči govori sam Stjepan Radić ml. (pijanist) na str. 77
knjige. Njegova majka Marija Radić (r. Devčić) je 1945. dobila 12
godina robije.
U cijeloj knjizi ima dosta fotografija, ali nigdje nije spomenut Josip
Vandekar, prevoditelj knjige Romaina Rollanda "Naš Gandhi" 1924., koji
je preminuo 1927. u svojoj 35. godini.
U spomenutoj knjizi na str. 45, Stjepan Radić ml. (pijanist) kaže da je
Marija Radić (Dvoržakova) bila dalja rođaka od Antonina Dvoržaka, te da
je rodbinski bila povezana sa B. Smetanom.
Literatura
Croatia, its History, Culture and Science
|