|
AKADEMIK BRANKO FUČIĆ
I IZLOŽBA GLAGOLJICE U
SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI U RIJECI
Orietta Lubiana, prof.
Slaveći 40.
godišnjicu Izložbe glagoljice
koja je otvorena 30. prosinca 1968. godine u Sveučilišnoj
knjižnici u Rijeci, tadašnjoj Naučnoj biblioteci, i izvorno
zamišljena kao prikaz glagoljske kulture i
baštine sjevernojadranskoga područja, a čiji su autori
akademik Branko
Fučić, tadašnja
ravnateljica Naučne biblioteke dr. Vanda Ekl i arhitekt Igor Emili,
autor postava izložbe, prisjećamo se riječi dr. Branka Fučića iz
predgovora Vodiča po izložbi, izdanog 1968. godine:
Glagoljica
je izvorno slavensko pismo. Rodilo se na tlu grčke knjige. Preselilo se
zatim isključivo na tlo latinske knjige da bi očuvavši svoju
vlastitost postalo jedinstven fenomen u kulturno-historijskom evropskom
prostoru. Na krajnjem zapadu svoje zemljopisne raširenosti,
na istarsko-kvarnerskom području, doživjelo je ono svoj najbujniji i
najtrajniji procvat. Od ćirilo-metodske misionarske akcije u IX.
stoljeću do posljednjih svjedočanstava o upotrebi glagoljskog pisma u
XIX. stoljeću, protegao se život ove pismenosti kroz cijelo jedno
tisućljeće. Glagoljica je u nas prožimala život liturgije, prava,
društvenih ustanova, lijepe književnosti, znanosti i život
svakidašnji. Omogućila je kulturu našeg čakavskog
književnog jezika, izraz naših kulturnih sadržaja i očuvanje
naše samosvijesti. Postala je i ostala kroz duga stoljeća
nacionalnim pismom Hrvata.
Ova
izložba usmjerena je prvenstveno na prikaz glagoljice našeg
kraja. Ona pruža sliku njena razvoja u povijesnom vremenu, u
zemljopisnom prostoru i ljudskom ambijentu.
Zamisao o izložbi
glagoljice rodila se u Akademijinom institutu u Rijeci, u ranim
pedesetim godinama prošloga stoljeća, kada je trebalo
znanstvenim i terenskim istraživanjima argumentirati da netom
priključeni anektirani dijelovi Hrvatske - Istra, Rijeka, Zadar i otoci
- pripadaju matici zemlji. Postojanje glagoljice u ovim krajevima
najjači je dokaz tome, jer - kako je navedeno u Memorandumu oblasne
narodne skupštine za Istru koji je predan Međusavezničkoj
komisiji za razgraničenje između Jugoslavije i Italije -glagoljica je postojala tamo gdje
su i Hrvati.
Zasluga dr. Branka Fučića za te podatke je nesumnjiva, a isti su bili
prezentirani 1946. godine na izložbi Svjedočanstva
o slavenstvu Istre.

Poklonstvo triju kraljeva,
Crkva svetoga
Roka, meštar Anton s Padove, 1529., Draguć
Izložbu je priredio,
povodom posjeta Međusavezničke komisije, Oblasni narodno-oslobodilački
odbor za Istru, a bila je postavljena u zgradi Biskupskog
sjemeništa u Pazinu. Izložbu i popratni katalog uredio je
Božo Milanović, a Branko Fučić je sudjelovao u postavljanju izložbe i
pisanju kataloga. Katalog je tiskan u tvrdom uvezu, u 350 primjeraka
mjeseca marta 1946. u nakladi Oblasnog narodno-oslobodilačkog odbora za
Istru u Narodnoj štampariji, Rijeka.
U danima
završetka Drugoga svjetskog rata Branko Fučić, već profesor
povijesti umjetnosti s diplomom Filozofskoga fakulteta,
našao se na životnom raskrižju.
Zajedno s braćom Mladenom
i Dragom odlučuje privremeno napustiti Zagreb i otputovati u Istru.
Razlog takve odluke prije svega je bio domoljubni: Istra se nakon 25
godina pod talijanskom okupacijom vraća matici Hrvatskoj. U tom su
ozračju mnogi mladi ljudi odlučili doseliti u Istru i pomoći u njenom
priključenju zemlji i nacionalnom buđenju. Kada su 1945. oslobođeni
istarski krajevi, Branko Fučić i njegova braća javili su se, poput
stotina intelektualaca, za rad u Istri.

Pretisak Hrvojeva misala
iz 1404.
S njima je htio
otputovati i njihov otac, učitelj u mirovini Šime Fučić,
koji se u Zagrebu družio s Istranima intelektualcima koji su nakon
Prvoga svjetskoga rata morali napustiti Istru pred fašizmom.
S njima je vodio duge razgovore o istarskoj sudbini, u obiteljskom je
krugu spominjući kao "siroticu našu Istru", stvarajući tako
i kod svojih sinova emotivan odnos prema tom odnarođenom dijelu
Hrvatske. Šimi Fučiću, međutim, kao i još nekim
učiteljima u mirovini, vlasti nisu ispunile želju.

Dio glagoljske
azbuke
Branko Fučić
napušta Zagreb, a u "noći koja mu je promijenila život", 17.
lipnja 1945. u razrušenoj Rijeci, prenoćio je u hotelu
"Adria", danas zgradi u Splitskoj ulici 2. Tu je upoznao odvjetnika dr.
Hrvoja Mezulića, čija je cijela obitelj još 1914. godine
pobjegla iz Pule pred fašizmom i sklonila se u Zagreb. Sada
se dr. Mezulić vraćao u Istru, na funkciji šefa Komisije za
istraživanje ratnih zločina u Jugoslaviji.
Branko
Fučić doznao je još te noći da predstoje dani međunarodne
borbe za prisjedinjenje Istre matici zemlji Hrvatskoj; da je Istra
tijekom tih proteklih 25 godina pod Italijom bila odnarođena, kad su
uništavana sva kulturna dobra; već od 1918. godine zatvarane
su hrvatske čitaonice i škole, a od 1923. godine zabranjen
je hrvatski jezik u školama, te uporaba staroslavenskog
jezika u crkvama.
Glagoljicu,
to nacionalno hrvatsko pismo, krunski dokaz slavenstva na ovim
prostorima, nije se smjelo ni spominjati:
-
Mi to moramo dokazati međunarodnoj zajednici kako bi nam Istra konačno
i pravno pripala, raspričao
se Mezulić, dodavši kako namjerava napisati i knjigu o
fašističkim zločinima.
(Josip Žgaljić: Branko Fučić: Od Dubašnice do
Dubašnice, Rijeka, 2001., Glosa Rijeka/Istarsko književno
društvo "Juraj Dobrila" Pazin, str. 37)
Najvjerojatnije se te
olujne ljetne noći u Rijeci rodila i klica buduće izložbe o glagoljici,
koja je otvorena u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, tada
Naučnoj biblioteci, 30. prosinca 1968. godine, u spomen na 25
godišnjicu sjedinjenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka s
maticom domovinom.

Susret s dr. Hrvojem
Mezulićem promijenio je životni put akademika Branka Fučića, koji mu je
uz ostalo rekao:
(...)
pođi sa mnom u Istru i Labin (...) tamo ćeš nam trebati,
nemamo nijednog povjesničara umjetnosti. Došao si kao
naručen... Istra je puna povijesnih spomenika, to ti je terra
incognita. (...) Zapamti, za tebe mladoga povjesničara to je rudnik, ne
istarskoga crnoga ugljena, nego rudnik povijesti. Pođi sa mnom. (ibid.,
str. 37)
Nakon dolaska u Labin,
odmah je morao krenuti u istraživanje glagoljskih spomenika i
staroslavenskih dokumenata po crkvama, župama i kućama "kako bi se u
tome kulturnome blagu pronašli tragovi hrvatskoga
identiteta, potpuno zatomljena u protekla gotovo tri desetljeća. Sve
što bude našao predočit će se međunarodnim
misijama kao krunski dokaz prigodom razgovora o konačnom prisjedinjenju
Istre domovini.
"Trebaš
istražiti, inventarizirati i zaštititi te spomenike", rečeno
mu je.
Akademik Branko Fučić u
potpunosti je izvršio taj davno dani mu domoljubni i stručni
zadatak, taj misionarski put
u gnijezdo hrvatske glagoljice
(ibid., str. 43), baveći se njime čitav svoj radni vijek. Tijekom 1945.
i početkom 1946. pronašao je brojne glagoljske natpise,
freske i grafite pisane glagoljicom, kojima se moglo dokazati da je
Istra slavenska zemlja. Rezultate svojih dugogodišnjih
istraživanja objavio je u mnogim znanstvenim člancima i publikacijama,
objedinivši ih u svom najznačajnijem djelu "Glagoljski
natpisi" (Zagreb, JAZU, Razred za filologiju i Razred za likovne
umjetnosti, 1982.), u koju su ušli natpisi
od 11. do konca 18. stoljeća. Od 1000 glagoljskih natpisa i grafita
polovicu je otkrio sam, a obradio je glagoljske natpise od 11. do kraja
18. stoljeća. (Nazor, Anica:
Akademik Branko Fučić, Istarska Danica 2000, "Josip Turčinović"/IKD
"Juraj Dobrila" Pazin).
Akademkinja Anica Nazor
prigodom smrti Branka Fučića napisala je:
Branko
Fučić otkrivao je i istraživao istarske freske, glagoljske natpise i
grafite. Zvali su ga "sakristanom" istarskih crkava, što je
on doživljavao kao kompliment i priznanje. Nema crkve u Istri,
Hrvatskom primorju ili na kvarnerskim otocima u kojoj nije bio. Isticao
je da su crkvice po grobljima, po šumarcima, po osamama
godinama bili njegovi kabineti, njegovi instituti, njegova blažena
radna mjesta bez posjeta, bez sastanaka, bez telefona. U tim je
crkvicama otkrivao srednjovjekovne freske i na njima glagoljske
grafite. (...) Za prvorazredne povijesne izvore Branko Fučić je
vrednovao glagoljske grafite, male, sitne, sekundarne natpise naknadno
uparane ponajviše na freskama i zidovima crkava. Grafiti,
isticao je Fučić, otkrivaju malu povijest malih ljudi, iz ljudske
svakidašnjice. To su mala zrcala u kojima su se spontano
izražavali život i vrijeme. Oni pružaju obilje podataka o jeziku,
pismu, gospodarskim i zdravstvenim prilikama. Glagoljski grafiti
pokazuju odjeke velikih povijesnih kretanja u malim sredinama. (...)
Staro kamenje s
glagoljskim natpisima za Fučića nikad nije bilo ni mrtvo ni hladno.
Oronuli crkveni zidovi nisu bili nijemi. On je iz njih oživio čitav
jedan potonuli svijet u koji se sam godinama uživljavao. (ibid., str.
219-220).
Sav je taj entuzijazam i
golemo znanje akademik Fučić utkao i u rad na postavljanju izložbi o
glagoljici.
Prvu značajnu izložbu na
temu glagoljice pod nazivom Tisuću godina glagoljice postavio je 1955.
godine u atriju Guvernerove palače u Rijeci zajedno s dr. Danilom
Klenom i arhitektom Igorom Emilijem, dok je stalnu kulturno-povijesnu
izložbu Glagoljica akademik Branko Fučić postavio 1968. godine u
suradnji s tadašnjom ravnateljicom Naučne biblioteke dr.
Vandom Ekl, arhitektom Igorom Emilijem, Eugenom Kokotom i Ninom
Vranićem u zgradi današnje Sveučilišne knjižnice.
Akademik Fučić izradio je
koncepciju izložbe, razradio teme, obradio i oblikovao izložbene
jedinice, izabrao eksponate, izradio s bratom Dragom kopije-odljeve
kamenih ploča s glagoljskom natpisima, dizajn panoa, autor je
više fotografija, napisao je tekst za Vodič koji je preveden
na engleski i njemački jezik itd. U tom je vodiču Branko Fučić napisao
i ovo:
Namjera
je ove izložbe da domoroci s njome dožive korijen vlastite kulturne
tradicije a stranci ljepotu njene osebujnosti.
Izložba nije polemična. Informativna je i ilustrativna. Aktuelna je po
tome što prvi puta objelodanjuje neke od najnovijih
istraživačkih rezultata. A istraživanje je stimuliralo i omogućilo
upravo sjedinjenje s domovinom.
Izložba glagoljice
proširena je 1986. godine. Prije ove izložbe B. Fučić je
1958. bio postavio i Glagoljsku izložbu u Jadranskom institutu na
Rijeci, a zamišljena
je, kako je napisao sam autor, kao
ilustracija jednog sintetskog predavanja o glagoljici, dok
je kolekcioniranjem
dokumentarnog materijala - glagoljskih inskripcija u gipsanim odljevima
- zamišljena i kao studijski materijal stručnjacima.
Zajedno s bratom Dragom
Branko Fučić izradio je i postavio na više mjesta vjerne
kopije Bašćanske ploče: na već spomenutoj izložbi u
Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, u Pomorskom i povijesnom
muzeju Hrvatskoga primorja u Guvernerovoj palači u Rijeci i u Staroslavenskom
institutu u Zagrebu, potom u
Bernobićima u Istri, Valunu na Cresu, Portu na Krku itd.
Branko Fučić je s bratom
Dragom prvi glagoljski lapidarij izradio 1984. godine u istarskom selu
Bernobići, kao sastavni dio Aleje glagoljaša od Roča do Huma.
Nakon otvorenja Izložbe
glagoljice u tadašnjoj Naučnoj biblioteci akademik Branko
Fučić između ostaloga je rekao:
Za
mene lično, intimno, neposredno iza ovog svečanog trenutka bude se
stare i dugotrajne uspomene na sve tamo od 1945. Ova izložba ima, u
stvari, tako duge pripreme. To su bili i moji i Vandini (dr. Vanda Ekl,
o.r.) i Danilovi (dr. Danilo Klen, o.r.) susreti s materijom na terenu,
naši obilasci još u vrijeme kad smo službovali u
nekadanjem Jadranskom institutu, to su bila otkrića - otkrića tada puna
još mladog uzbuđenja - najstarijih spomenika glagoljske
kulture i prvo ulaženje u obradbe toga materijala. (...)
Ono
što je pred vašim očima sada na izložbi
prihvaćeni i fiksirani dokument i što za prvi dojam oka,
štoviše pridonosi i dekorativnoj vrijednosti ovog
prostora kao enterijera (...) - za mene su stvari velikog i
neponovljivog uzbuđenja. One spadaju među moje najljepše
trenutke u životu.
(...)
Prijatelji mi prigovaraju da postupam neracionalno, da gubim vrijeme na
ono što, u stvari, ne bi bio moj posao. Na primjer, na
odlijevanje kamenih spomenika. Ali, kako mogu prepustiti drugome ono za
što sam emotivno vezan i k tomu prepustiti jedan posao koji
me od ranog djetinjstva prati kao hobi i koji mi je u šturim
danima institutskih neimaština služio kao nužna
dokumentacija za studij i koji se sada (govorim pomalo i sujetno)
pojavljuje na ovoj izložbi kao njen kreativni prinos.
(...)
Otvorenje: moj izvanredni doživljaj bili su studenti, bila je mladost
ovog grada koja je zdušno glagoljala, bile su dimenzije
njihovih glasova u prostoru kada je mrtvo slovo s požutjelih pergamena
i uvelih papira dobilo živu ljudsku boju, toplinu krvi, prisnost
ljudsku i zavičajnu, miris rodnog moga kraja i dijalekta materinjeg.
Neću ništa da vam govorim o fanfari sopila koje ne
slušam uhom nego dišem punim plućima, jer na
kraju krajeva na otvorenju nisam bio ništa drugo nego pravi
stari glagoljaški Bodul. ("Novi
list", 1969. br. 2, str. 9)
Ove godine
navršava se 40. godina od otvorenja Izložbe glagoljice.
Sveučilišna knjižnica u Rijeci, obilježavajući ujedno i 60
godina postojanja, odlučila je osuvremeniti ovu izložbu, te je učiniti
dostupnijom i stranim posjetiteljima, koji bi tako upoznali jedno od
najvažnijih obilježja hrvatskoga nacionalnog identiteta. U prvoj etapi
projekta izrađene su mramorne pločice uz eksponate na hrvatskom i
engleskom jeziku, koje prije nisu postojale. Vizualni identitet pločica
osmišljen je u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u
Rijeci. Nabavljen je televizor, računalo i pisač, uz pomoć kojih će se
prikazivati dokumentarni filmovi o Izložbi glagoljice, Bašćanskoj ploči
i Šimunu
Kožičiću Benji, a uz pomoć
glagoljskog fonta posjetitelji će moći ispisati tekst na glagoljici. U
drugoj etapi projekta planirano je snimanje dokumentarnog filma o
glagoljici u suradnji s "Istra filmom" i gosp. Bernardinom Modrićem te
izrada multimedijalnih prezentacija o glagoljici u obliku CD-roma. Isto
tako, skratit će se postojeći vodič kroz izložbu te prevesti na
nekoliko stranih jezika. Na ovaj način Sveučilišna knjižnica
Rijeka želi popularizirati i revalorizirati Izložbu glagoljice,
obilježavajući na taj način njen 40. rođendan, a u mjesecu siječnju
2009. godine bit će priređena u istom prostoru izložba u spomen na
akademika Branka Fučića. Ovim se događajem Sveučilišna
knjižnica priključuje obilježavanju 10. godišnjice smrti
autora Izložbe i zaljubljenika u glagoljicu Branka Fučića.
LITERATURA
- Izložba
glagoljica. Vodič, (Izložba
glagoljice otvorena je 30. prosinca 1968. godine u Rijeci, u izložbenoj
dvorani - Supilova 3), izd. Naučna biblioteka Rijeka, Rijeka 1968., 16
str., format 29 cm (Temat i obrada: Vanda Ekl i Branko Fučić; Odljevi i
Kolaž panoa: Branko Fučić)
- Fučić,
Branko: Glagoljska izložba:
Postava u Jadranskom institutu na Rijeci, Riječka revija, god.VII., br.
1-2, Rijeka 1958., str. 90-94
- Fučić,
Branko: Tko je prije znao za...,
Novi list, 1969., br. 2, str. 9
- Nazor,
Anica: Akademik Branko Fučić,
Istarska Danica 2000, "Josip Turčinović"/IKD "Juraj Dobrila" Pazin,
str. 219-222
- Nazor,
Anica: In memoriam-Branko Fučić,
Slovo, sv. 52-53/2002-2003, Zagreb, 2004., str.127-136
- Žgaljić,
Josip: Branko Fučić: Od Dubašnice do Dubašnice,
Glosa/IKD "Juraj Dobrila" Pazin, Rijeka, 2001.
- Lokmer,
Juraj: Izložba glagoljica-Vodič,
Sveučilišna knjižnica Rijeka, 2001.
Ovaj članak je pročitan
na Međunarodnoj konferenciji održanoj
2009. u Malinskoj u čast akademika Branka Fučića.
Zahvaljujem autorici prof. Orietti Lubiani na poslanom članku. (D.Ž.)
Croatia - its History, Culture and
Science
|