| VJESNIK,
10. prosinac 2004. STAJALIŠTA Od neželjenih događaja ne vidimo veličinu ciljevaUspjeh znači ostvariti moguću sreću ljudi u Hrvatskoj. To traži optimalno korištenje naših iskustava, znanja i mogućnosti. Važno je da u odnosu prema djelu dr. Tuđmana pokažemo hrabrost pozitivnog pristupa, međuljudskog uvažavanja i poštovanja istine. Dr. Franjo Tuđman poveo je hrvatski narod u pobjedonosno stvaranje hrvatske države. Na nama je da hrvatsku pobjedu nastavimo hrvatskim uspjehomSLOBODAN LANG U medijima je prevladao negativan odnos prema predsjedniku Tuđmanu. Danas je teže i treba puno više hrabrosti za pozitivan, nego za negativan odnos prema dr. Tuđmanu. U pozitivnom pak pristupu prevladava obrana Predsjednika, a ne značenje i vrijednost stečenog iskustva za budućnost, razvoj i uspješnost u Hrvatskoj. Kao dugogodišnji savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, smatram se obavezanim i kompetentnim da iz petogodišnje vremenske distance pozovem na pozornije razmatranje povijesnog značenja i međuodnosa bitnih etapa u stvaranju, obrani, stradanju, priznanju i razvoju hrvatske države. I u Hrvatskoj, kao i drugdje, treba jasno razlučiti dva ključna razdoblja: ono prvo, nastajanja i pobjede, od onog drugog, razvoja i uspjeha. Hrvatsku pobjedu čini beskompromisna odluka o stvaranju države – »Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što« – spremnost da ju se brani, sposobnost da se postigne njezino međunarodno priznanje te kontinuitet solidarnosti s Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Tu se pokazala i važnost jasne strategije i uloga cijelog naroda, konkretna snaga svakog područja Hrvatske i svih dijelova njezina stanovništva, važnost međunarodnih činitelja, snaga vjere… Strateg te hrvatske pobjede je dr. Franjo Tuđman, a neposredni stvaratelj hrvatske pobjede je hrvatski narod: 93 posto hrvatskih birača izjasnilo se za samostalnost, da bi ju potom izborilo i obranilo svojom odlučnošću, vjerom, hrabrošću, odricanjem, spremnošću na patnju i kreativnošću. Branitelji Vukovara i Siniša Glavašević; Konvoj Libertas i žene koje su odbile napustiti nepokoreni Dubrovnik; Bijeli put i crkva/bolnica u Novoj Biloj; kolone i prihvat prognanih i izbjeglih; Bedem ljubavi i sveprisutne žene; pomoć hrvatskih iseljenika i međunarodno priznanje; krunica branitelja, Ranjeni Krist i zajednička molitva; Pastirska hodočašća, nepokolebljiva potpora i čudesne mise Svetoga Oca … neposredni su stvaratelji hrvatske pobjede. Tijekom rata predsjednik Tuđman posebnu je pozornost posvećivao hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Vodeći računa o različitim interesima u međunarodnoj politici, trudio se sačuvati što više života u Bosni i Hercegovini. Nije odustajao od zahtjeva za političkom ravnopravnošću Hrvata. Priznavanje granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine smatrao je najbržim načinom njihova uklanjanja. Nije zagovarao preseljenje. Prihvaćanje nesretnih ljudi iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku nazivati »dogovorenim preseljenjem« upozorava na nepoznavanje stvarnih događaja. Kritičari predsjednika Tuđmana prečesto brkaju njegove strateške rezultate s neželjenim događajima. Hrvatska je pobjeda, naravno, bila praćena i nepredviđenim događanjima i pogreškama u politici i stradanjima koja nisu bila samo neželjena nego i nepotrebna. No o tome se prečesto piše tako da od neželjenih događaja ne vidimo veličinu ciljeva, a nerijetko ih se i zamjenjuje. Priče o samovolji i prividnoj svemoći političara umanjuju ulogu samog naroda. Treba se sjetiti da je i najvažnija pobjeda u dvadesetom stoljeću, ona antifašistička, bila praćena zločinima nad nedužnim civilima – masovnim bombardiranjem gradova, bacanjem atomskih bombi, etničkim čišćenjem... Unatoč tome, pobjeda antifašizma bila je veoma važna za daljnji razvoj. Optužbama i suđenjem braniteljima, nezaposlenošću, nerađanjem… u hrvatskom se narodu već više godina širi osjećaj da je nepotreban. Izvrgnuti smo optužbama, povijesnim krivnjama, korupciji, neobjašnjenim dugovima, rasprodaji baštine i resursa, svađama i sterilnošću politike. Premda su vanjske prepreke hrvatskomu uspjehu pobjedom uklonjene, ni danas nemamo strategije uspjeha, ni do danas narod nije pokrenut u ostvarivanju uspjeha. Usporedimo stvaranje Hrvatske s biblijskim stvaranjem države. Mojsije je poveo Židove iz sužanjstva, i unatoč nadmoći faraonove vojske, uz Božju su pomoć prešli Crveno more u slobodu. To je pobjeda. No nakon toga, dok je Mojsije primao Deset zapovijedi, narod se u odsustvu cilja počeo klanjati zlatnom teletu. Za uspjeh je bilo potrebno usvojiti Deset zapovijedi i odbaciti zlatno tele. Hrvatska danas luta između Deset zapovijedi i zlatnog teleta. To je odgovornost nas današnjih, svih zajedno, bez obzira na političke razlike. Uspjeh znači ostvariti moguću sreću ljudi u Hrvatskoj. To traži optimalno korištenje naših iskustava, znanja i mogućnosti. Stoga je važno da u odnosu prema djelu dr. Tuđmana pokažemo hrabrost pozitivnog pristupa, međuljudskog uvažavanja i poštovanja istine. Dr. Franjo Tuđman je poveo hrvatski narod u pobjedonosno stvaranje hrvatske države. Na nama je da hrvatsku pobjedu nastavimo hrvatskim uspjehom. Autor je bio savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana za humanitarna pitanja. Zahvaljujem
dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog
priloga.
D. Žubrinić Slobodan Lang Croatia - Overview of History, Culture, and Science |