|
GABRIJEL JURKIĆ (1886. - 1974.)
Izvornik: Galerija
Gabrijela Jurkića
Franjevački
samostan i galerija Gorica - Livno

Kristian
Kreković: Portret Gabrijela Jurkića iz 1938.
Rođen u Livnu, 24. ožujka, 1886., od oca
Ante i majke Luce.
- Osnovnu školu završava u rodnom gradu i
upisuje se u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku
školu u Sarajevu, koju uskoro napušta da bi se posvetio
slikarstvu.
- 1907/08. postaje učenikom Privremene škole za
umjetnost i obrt u Zagrebu.
1908/09. upisuje se na
bečku likovnu akademiju, gdje je odmah prebačen na četvrto
godište općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. 1909/11.
pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava segment "Studij
umjetnosti bosanske historije".
- Nakon bečkih studija vraća se u Sarajevo, priprema prve
samostalne izložbe (1911), u Sarajevu (Društveni dom) i Zagrebu
(Umjetnički paviljon).
- Nakon gotovo pola stoljeća provedena u Sarajevu vraća se u Livno, u skromni atelje franjevačkog
samostana na Gorici, gdje živi sa suprugom Štefom.
- Umro je 25. 05. 1974. i sahranjen je na goričkom groblju.
O DJELU GABRIJELA JURKIĆA:
Od
početka Jurkićevo djelo je u kontinuitetu prožeto blagošću i
poetičnošću njegove prirode, iako ga najprije prikazuju kao
"jednog od najvećih i najosebujnijih ličnosti čitavog perioda"
(1911-21.), a zatim ga potiskuju na marginu kao "skromnog slikara svog
kraja, arhajske jednostavnosti gledanja". Činjenica je da je Jurkić
svojim djelom i osobnošću uvijek bio u suprotnosti sa
strastvenošću i borbenošću avangarde. Slučajnost ili
sudbina odredila je njegovo slikarsko školovanje u akademskom
Beču.
Njegovo prvo slikarsko razdoblje nakon
studija ispunjeno je romantičarskim raspoloženjem, inspiriran je
krajolicima (Kod ovaca, Marina I), a karakterizira ga i niz izvrsnih
portreta gdje uspijeva duboko proniknuti u biće sebi dragih i bliskih
ljudi i tako ih približiti i samom promatraču (Moja majka, Fra Eugen).
Od
dvadesetih godina Jurkić se oslobađa akademskog usmjerenja, postaje
impresionistički slobodan, koristi se poentilističkom tehnikom
slikanja, uvodi više svjetla na platno (kao da ga je oslobodio
iz pukotine, jer ono je od početka prisutno). Slika efekte svjetla i
bijele boje (Impresija, Snježna idila), otvarajući širok spektar
boja (Dvije sestre u suncu). Kako je sam rekao dotaknuo je svijet koji
nema granica.
U
svojoj možemo reći trećoj slikarskoj fazi, Gabrijel slika bosanske
krajolike, uspijevajući dočarati atmosferu određenog trenutka, na
bezvremenski način. Religioznost u njegovom djelu odražava se upravo
kroz slikanje prirode, a ne kroz religijske motive. Njemu se priroda
otvorila, tražio je ljepotu, dakle istinu i u tome je uspio.
Utočište
i mir nalazi u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu umire i
svoje slike oporučno ostavlja samostanu, a time i samom gradu Livnu.
Godine 1995, u prostoriji FMGG-a otvorena je galerija sa stalnim
postavom slika Gabrijela Jurkića, prema odabiru Ivice
Šiška, akademskog slikara i profesora na ALU u Zagrebu,
uz podršku ministarstva za kulturu Republike Hrvatske.
Osim
stalnog postava slika Gabrijela Jurkića, u prostorijama samostana
izložene su uz Gabrijelove i slike starih majstora, kao i suvremenih
umjetnika (Fra A. Kaić, I. Šeremet, Lj. Lah, I.
Šiško,...).
Napomena: Jurkićeve crteže pogledati u
Kalendaru sv. Ante, Franjevačka provincija Bosna Srebrene,
godina I.-XX., Sarajevo 1926.-1945. i u Katoličkom svijetu 1932-1941.
Ciro Truhelka
Gabrijel Jurkic, outstanding
Croatian painter in Bosnia and Herzegovina.
Literatura:














Gabrijel Jurkić: Pjezaž 1936.
Zahvaljujem gđi. Višnji Anić na poslanoj fotografiji.
Literatura:
- Gabrijel Jurkić (tekst: Josip Depolo), Franjevački
samostan "Gorica", Livno, 1995
- Gabrijel Jurkić, (izd. Galerija Martino), Mostar
2003., ISBN 9958-9399-0-8
|