Hrvatska glagoljica u Češkoj

Znameniti češki kralj Karlo IV. dao je godine 1347. za hrvatske glagoljaše podignuti golemi samostan Emaus (Na Slovanech), u naselju Nove Mjesto u Pragu (ulica Višehrad). To je i danas najljepši gotički samostan u glavnom gradu Češke. Zgrada je teško stradala za vrijeme II. Svjetskog rata. Nakon 1945. pretvorena je u sanatorij, a danas je muzej. Prema nekim izvorima u taj je samostan 1348. bilo pozvano čak 80 hrvatskih glagoljaša benediktinaca, vjerojatno s otoka Pašmana. Zanimljivo je da je građen nedaleko od Karlova sveučilišta osnovanog 1348. Karlo IV. je također osnovao i Sveučilište u Beču 1365. 


Benediktinski samostan Emaus u Pragu koji je Češki kralj Karlo IV. 
gradio za hrvatske glagoljaše 1348.

U glagoljaškom samostanu Emaus je među inim godine 1395. pisan jedan vrlo znameniti evanđelistar, prepisan iz još starije hrvatske glagoljičke knjige nastale vjerojatno u Omišlju na Krku. Knjiga je na nepoznat način dospjela u Carigrad. Godine 1574. poklonjena je francuskom kardinalu Charles de Loarraineu prigodom njegova posjeta Turskoj, koji ju je donio u Reims gdje je stolovao kao biskup. Poznata je pod nazivom Knjiga posvećenja ili Reimski evanđelistar, a uvezana je još u Pragu zajedno s jednom ćirilskom liturgijskom knjigom iz 11. st. u skupocjene korice optočene dragim kamenjem i relikvijama. Francuski su kraljevi prema jednoj legendi stoljećima na nju prisezali prigodom krundibe, među njima Charles IX., Henri II., Louis XIII. i Louis XIV. Dragocjenosti su s korica knjige iskidane za vrijeme Francuske revolucije. Knjiga posvećenja (koja se ponekad zove i Krunidbena knjiga), danas se čuva u trezoru Gradske knjižnice u Reimsu. Kao velika dragocjenost knjiga se nerado vadi iz trezora.

 

Reimski evanđelistar, 1395.
Krunidbena knjiga, 1395.
Texte du sacre, 1395
Knjiga posvećenja, 1395.
Korunovaci kniha, 1395.
Évangélier de Reims, 1395

Zahvaljujem dr. Antoniji Zaradiji Kiš na fotografijama

Hrvatski glagoljaši djelovali su u Pragu tijekom osamdesetak godina, od 1348. do oko 1430., tj. do Husitskih nemira. Oni su sa staročeškog preveli na hrvatski glagoljicom i poznati Lucidarij, svojevrsnu kršćansku enciklopediju. Prema Josipu Hammu češki glagoljaši djeluju u Emausu rabeći hrvatsku glagoljicu sve do 17. st. Prema istaknutom češkom lingvistu Nemecu utjecaj hrvatskih glagoljaša u Pragu na razvoj češkog pravopisa nije bio "niti velik niti zanemariv". Čini se da je npr. znameniti češki haček (kvačica, npr. na č) dospio u češki pravopis upravo zahvaljujući hrvatskim glagoljašima, preko glagoljičkoga ž. Godine 1962. otkriven je hrvatski glagoljički grafiti uparan 1420. u zid kaptolske dvorane u Emausu. To je jedini poznati glagoljički natpis na tlu Češke, dok ih je u samoj Hrvatskoj akademik Branko Fučić do 1982. evidentirao oko tisuću dvjesto u svojem djelu Glagoljski natpisi.

Louis Leger: L'evangeliaire slavon de Reims dit Texte du sacre, Edition fac-simile, Académie Nationale de Reims, 1899
(from the 2006 exhbition in NSK, Zagreb)

Malo je poznato da je kralj Karlo IV. kao mladić boravio nekoliko dana u našem Senju godine 1337., kad je imao 21 godinu. Tamo se sprijateljio s obitelji Frankapan, a Bartolomej Frankapan mu je osigurao vojnu pratnju za nastavak putovanja. Posve je sigurno tijekom boravka u Senju dolazio i na glagoljašku misu u katedralu sv. Marije, jedinu katedralu u povijesti Zapadanog Kršćanstva u kojoj se nije rabila latinska misa, nego samo glagoljaška, sve do II. Vatikanskog koncila 1962-65. Postoje čak i raniji važni tragovi kulturnih dodira između Hrvata i Čeha, još u 10. i 11. st. Ako posjetite Prag, preporučam vam da otputujete u obližnji znameniti benediktinski samostan Sazava na istoimenoj rijeci blizu Praga, građen u 11. st., koji je danas muzej. U njemu je opisan razvoj češke pismenosti, a jedna od prostorija ("hrvatska soba") posvećena je isključivo prikazu djelovanja hrvatskih glagoljaša u Pragu u gotičkom samostanu Emaus (Na Slovanech). U spomenutoj "hrvatskoj sobi" benediktinskog samostana u Sazavi nalazi se i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara, uz koju piše da su "na tu knjigu prisezali francuski kraljevi prigodom krunidbe". Isti podatak čitamo i u stručnoj publikaciji o samostanu Sazava.

Vrijedi spomenuti da je znameniti češki leksikograf Bartolomej z'Hlouce, poznatiji kao Kloret (14/15. st.), napisao svoj Latinsko - češki riječnik gdje su latinske riječi prevođene na češki, dok su riječi grčkog ili hebrejskog podrijetla prevođene na hrvatski! Npr. latinska riječ "sanctus" je prevodena u češku "svat", a grčka "hagios" u hrvatsku "svet".

Češki filozof Jan z'Holešova iz 14. st. napisao je u svom traktatu o religioznoj pjesmi "Hospodine, pomiluj ny" (= "Gospodine, smiluj se", koja se i danas pjeva), da sadrži mnoge hrvatske riječi (kao hospodine = gospodine). Na jednom mjestu tvrdi da češki jezik i narod potječu od Hrvata: ...nos Bohemi et genere et lingua originaliter processimus a Charvatis, ut nostrae chronicae dicunt seu testantur, et ideo nostrum boemicale ydioma de genere suo est charvaticum ydioma.. Usput, u telefonskom imeniku grada Praga postoji preko pet stotina prezimena hrvatskoga korijena (daleko najviše Charvat, zatim Chorvat, Krobat, Krobot i dr.). Nu, to je sasvim druga priča.

Glagoljaški samostan Emaus (Na Slovanech) nije jedino mjesto u Pragu koje čuva tragove hrvatskih glagoljaša. U knjižnici Narodnog muzeja (Narodni muzeum) na Vaclavskom trgu u Pragu nalazi se petnaestak glagoljičkih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća, koji su uspomena na djelavanje hrvatskih benediktinaca glagoljaša. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se ostatci glagoljičkih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su neki i iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukome staklenom okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica, dosta oštećena, s tekstovima molitava i crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st. U njoj ćete naći i molitvu za brod. Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača.

Treće mjesto u Pragu od interesa za hrvatsku glagoljašku kulturu je Narodna i sveučilišna knjižnica Klementinum, vrlo blizu Karlova mosta na Vltavi. U odjelu za dragocjenosti te vodeće sveučilišne knjižnice u Češkoj čuva se tzv. Lobkowitzov psaltir, divna glagoljička knjiga maloga formata koju je pisao lički glagoljaš Kirin. Dovršena je u Senju godine 1359., a u Prag su je donijeli, čini se, hrvatski benediktinci. Oduševili su me lijepi glagoljički inicijali, mjestimice doista "otkačeni". Spomenuti Lobkowitz bio je praški princ i kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov glagoljički psaltir, kao što je nekada bio običaj (tako ju zove npr. i Jozef Vajs, poznati Češki istraživač hrvatske glagoljice). Zanimljiva je i golema Česka hlaholska Biblija iz godine 1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode (folija 258a):

Psana tato bible ot bratrzi Klašterskich’ ale ně ot pisarzov’ charvat’skich

tj. Bibliju su pisala samostanska braća ali ne hrvatski pisari. Usput, vrlo je važan i malo poznat podatak da je već u 14. st. u Hrvatskoj također postojala glagoljička Biblija. O tome govori jedan dokument iz Zadarskog državnog arhiva iz godine 1380. koji je otkrio fra Petar Runje. Nažalost, ta je hrvatska glagoljička Biblija izgubljena. U Pragu se čuva i jedan od devet poznatih primjeraka hrvatskoga glagoljičkog misala Pavla Modrušanina tiskanog 1528. Ostali primjerci su u Veneciji, Odesi, Cambridgeu, Londonu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu.

Zanimljivo je pročitati mišljenje L. Pacnerove, koja se "slaže s Josefom Vajsom da moramo biti zahvalni hrvatskim svećenicima što su za nas sačuvali glagoljičku izobrazbu i opet ju donijeli u Češku. Taj čin je bio velik doprinos našoj (tj. Češkoj) kulturi" (vidi [Ludmila Pacnerova, Staročeske literarni pamatki a charvatska hranata hlaholice, str. 408]):

Souhlasím s J. Vajsem,22 že máme být vděčni charvátským mnichům za to, že pro nás uchovali hlaholskou vzdělanost a přinesli ji zpět do Čech. Tento počin byl velkým přínosem pro naši kulturu.

Glagolitic musical manuscript, 15th century
Hrvatski glagoljički odlomak s glazbenim oznakama (neumama) nađen u Strahovu, dijelu grada Praga, a čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani. To je očevidno dio nepoznatog hrvatskog rukopisa iz 15. st. Prema Jozefu Vajsu odlomak pokazuje da hrvatski glagoljaši nisu zaostajali za latinskim svećenstvom u Hrvatskoj, vidi njegovu knjigu, str. VIII. Taj glagoljički glazbeni list je pronađen kao omot Kepplerove Astronomije! Vidi [Pacnerova, Staročeske literarni pamatki a charvatska hranata hlaholice, str. 416].

Emaus, Prag, fragment graduala s neumama
Hrvatski glagoljički fragment graduala iz 14. st. podrijetlom iz samostana Emaus (Na Slovanech) u Pragu.

Prema [Ludmili. Pacnerovoj, Staročeske literarni pamatki a charvatska hranata hlaholice, str. 417], dragocjen prinos najnovijim istraživanjima su dokazi o brojčanim vrijednostima grafema iz posljednje četvrtine hrvatko-glagoljičke azbuke: (š = 2000, jor (stari znak) = 3000, ju = 5000):

Cenným přínosem nejnovějších nálezů z naší doby jsou doklady na číselnou platnost grafémů z poslední čtvrtiny charvátskohlaholské abecedy (š = 2000, jor (starý znak) = 3000, ju= 5000).

Podsjetimo se da se glagoljički ša nalazi u značenju brojčane vrijednosti 2000 (tj. godine 2000.) u službenom biskupskom grbu dr. Mile Bogovića, biskupa Gospićko-senjskoga.

Evo kako glasi hrvatski sažetak ovog važnog članka Ludmile Pacnerove ([L. Pacnerovoj, Staročeske literarni pamatki a charvatska hranata hlaholice]):

S a ž e t a k
STAROČEŠKI KNJIŽEVNI SPOMENICI I HRVATSKA UGLATA GLAGOLJICA
Treće razdoblje glagolizma u Češkoj započelo je u novom Emauskom samostanu (Na Slovanech) koji je utemeljio Karlo IV. pozvavši hrvatske benediktince da u njemu njeguju liturgiju i književnost na slavenskom jeziku. U posljednjim desetljećima 14. i na početku 15. stoljeća tu su hrvatskom uglatom glagoljicom bili pisani ne samo hrvatski, već i staročeški rukopisi. Ta je djelatnost posebno poglavlje u češkoj kulturnoj povijesti. Sačuvani ostatci češkoglagoljskih knjiga (fragmenti Biblije, biblijske priče (Comestor), Pasional i Zlatna legenda) imaju veliko značenje za povijest češkoga jezika i književnosti, jer se u njima čuvaju inačice tekstova koje nisu potvrđene u drugim spomenicima. 

Ključne riječi: Samostan Emaus (Na Slovanech), češka glagoljska književnost, hrvatska uglata glagoljica, češki glagoljski Comestor, češka glagoljska Biblija, češki glagoljski Pasional, češka glagoljska Legenda aurea, češki glagoljski kolofon, češki glagoljski natpis, samostan Olešnica, samostan Kleparz (Krakov), benediktinci glagoljaši i glagoljaško pjevanje

Sjećam se da je Češka 1980-ih imala novčanicu od 25 kruna s glagoljičkom azbukom. Poznata je i Janačekova Glagoljska misa. Treba ipak naglasiti da se glagoljaška kultura u Češkoj niti opsegom niti kakvoćom ne može mjeriti s impozantnim deblom hrvatske glagoljice. Svaki naš posjetitelj Češke trebao bi znati da čak tri vrhunske institucije u Pragu čuvaju hrvatske glagoljičke dragocjenosti:

  • samostan Emaus (Na Slovanech), 
  • Narodni Muzeum na Vaclavskom namjesti, i 
  • Sveučilišna knjižnica Klementinum kod Karlova mosta. 

Benediktivnski samostan u Sazavi (50tak km od Praga), spomenik nulte kategorije, ima čak cijelu jednu prostoriju posvećenu hrvatskim glagoljašima. Bilo bi lijepo kada bi se sličan izložbeni prostor osmislio u Zagrebu. Uputio bih riječi priznanja našem veleposlanstvu u Parizu, koje na svojim lijepim internetskim stranicama ukratko upoznaje francuske čitatelje s Reimskim evanđelistarom, pisanim u Pragu 1395. Ta knjiga na doista čudesan način povezuje Hrvatsku s Češkom, možda Ukrajinom, Mađarskom (?), Turskom i Francuskom.

Cathedral of St Vitus, Hradcani, Prague (photo by dr. Kresimir Malaric)
Re. Sclavoniae, Croatiae, Dalmatiae (Kraljevina Slavonija, Hrvatska i Dalmacija), katedrala sv. Vita na Hradčanima u Pragu.
Primijetimo da je grb Slavonije isti kao i grb Bosne.

Croatian coat of arms, Cathedral of St. Vitus, Hradcani, Prague (photo by dr. Kresimir Malaric)
Hrvastki grb u katedrali sv. Vita na Hradčanima u Pragu

Spomenimo još jedno iznimno važno, ali malo poznato mjesto od interesa za poznavanje tragova hrvatske kulture u Pragu. Radi se o znamenitoj katedrali sv. Vita na brdu Hradčani iznad Vltave, spomeniku nulte kategorije i najvećoj katedrali u Češkoj. U toj katedrali čuvaju se neki od najstarijih hrvatskih grbova. Točnije, iznad oltara s lijeve strane, u nizu od nekoliko desetak grbova europskih država i kneževstava iz 16. st., koji se nižu na visini oko 7m, nalaze se vrlo uočljivi hrvatski, dalmatinski i slavonski grb. Ispod njih piše Re. Scalvoniae, Croatiae, Dalmatiae.

Darko Žubrinić, veljače 2003.

El libro de glagolitico de coronacion en Francia, D. Žubrinić, 1999

Reimski evanđelistar pisan hrvatskom glagoljicom 1395.

Hrvatska glagoljička bašćina izvan domovine

[Pacnerova]


Mala enciklopdija hrvatske glagoljice