Bilježnica iz Šćitarjeva pisana glagoljicom od 1524. do 1526.

Ekscerpti iz znanstvenog rada dr. Ladića i dr. Budeča

• bilježnica je glagoljicom pisani sveščić i danas se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu
  
• poznata pod nazivom Bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524.-1526. godine
• Vjekoslav Štefanić o njoj donosi osnovne diplomatičke i arhivističke podatke u svojem dvosveščanom djelu Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije
• navodi da je  Šćitarjevski svešćić u tadašnju JAZU donio Ivan Kukuljević-Sakcinski
• vrlo je važan izvor s jezičnog aspekta
• zbog mjesta i vremena nastanka osobito je zanimljiv kroatistima i slavistima

• bilježnica ima 28 stranica
• danas je prihvaćena druga folijacija prema kojoj bilježnica počinje s folijom 1 a završava s folijom 14
• tekst je upisan recto i verso odn.obostrano i samo su povremeno dijelovi folija prazni
• nekoliko flistova potpuno prazno i ne sadrže nikakve upise

• pisana je kurzivnom glagoljicom iz ranog novog vijeka
• vrlo je slična izvorima kao što su bratovštinske, matične i notarske bilježnice pisane na područjima Istre i Hrvatskog primorja sredinom i u drugoj polovici 16. st.
• stil pisanja se nekoliko puta mijena, alli jasno je vidljivo da je sve upise upisivala ista osoba
• pogreške u pisanju su rijetke, nekoliko puta dodani su upisi na margine
• da je pisar bio vješt vidljivo je u redovitom korištenju ligatura u vrlo čestom povezivanju dvaju slova kao hr, vo, go, pr, nt, kao i tri slova pa i više – dvo, vdo, Hrv, sold.
• količina, brojčana vrijednost pojedinih poreznih obveza i godine pisane su odgovarajućim glagoljskim brojkama [PDF]

• pisana je pretežito čakavskim narječjem s ikavsko- ekavskim refleksima
• iako ima kajkavizama, po jeziku se može zaključiti da je pisar bio čakavac podrijetlom iz južnih krajeva Hvatske
• argumenti za čakavštinu su upotreba zamjenice ča, ikavsko-ekavski refleks jata, grupa šć i 1. lice pluskvamperfekta s čakavskim oblikom bihi
• sve ovo upućuje na snažnu prisutnost glagoljaškog klera iz južnih krajeva Hrvatske na području Zagrebačke biskupije te pismenosti na čakavskom narječju
• na više mjesta prisutan je utjecaj kajkavskog dijalekta i općeg kajkakvskog ozračja, što je najbolje vidljivo u nazivu sela unutar župe - Črnkovci, Nart, Babča, te imenima i prezimenima seljaka: Štefko, Fabećica, Emrihović, itd.
  

• najstariji sjevernohrvatski sačuvani primjer dokumenta pisanog kurzivnom glagoljicom
• važna je za proučavanje gospodarstvene tematike u ruralnom okruženju, osobito zadavanja koje su župljani plaćali
• izvor sadrži podatke kao imena, prezimena, a ponekad društveni položaj i zanimanje poreznih obveznika u svakom od sela
• važno je za istraživanje demografskih aspekata seoskih sredina u ranom novom vijeku
• osobito važan zbog komparacije s drugim vrelima sličnog sadržaja iz tog razdoblja te upotpunjavanja spoznaje o aspektima svakodnevnog života u hrvatskim seoskim sredinama ranog novog vijeka
• s obzirom na navođenje fraza dužan mi e, imam u, dužan esam, smatra se da je bilježnicu pisao tadašnji šćitarjevski župniku

• čini ga plaćanje lukna (tj. poreza) koje su župljani te posjednici zemljišta bili svake godine dužni plaćati župnicima
• bilježnica se smatra jednim od najstarijih zabilježenih primjera podavanja lukna
• seljaci i zemljoposjednici su mogli davati sve 3 vrste podavanja karakteristična za kasni srednji i rani novi vijek – naturalna, novčana i radna
• župljani su često na ime lukna davali žito i radnu snagu (obrađivali su župnikove vinograde, oranice i druga poljoprivredna dobra), a nešto rjeđe novac
• u sveščiću se spominje i nekoliko vrsta mjera i novčanih jedinica –vedro, vagan, kvart, mirnica, solid (soldin), zlatnik i u 2 slučaja stari pinezi
• šćitarjevski župnik spominje i kvarat odn. kvartu kao mjeru za žito koja je imala sličnu vrijednost kao dobrinjski, bakarski i vinodolski star

• zabilježeno je četrnaest naziva sela koja su od 1524. do 1526. pripadala župi Šćitarjevo (uključujući i Šćitarjevo)
• u doba popisa poreznih obveznika spominje se 14 sela čija su imena upisana istim redosljedom – npr. Otok (današnji Otok Nartski), Svib'e (današnje Svibje), Nart (danas Nart Savski), Zablat'e (današnje Zablatje Posavsko), ...
• kontinuitet naseljenosti sela zadržan je do današnjih dana u 13 sela
• o neprekinutom crkveno-povijesnom kontinuitetu sela i župe Šćitarjevo dokazuje činjenica da se kao selo spominje redovito u vrelima od 1278.
• od 1334. redovito se spominje i istoimena župa u popisu župa zagrebačke biskupije Ivana arhiđakona Goričkog

• sadrži nekoliko zanimljivih pojmova vezanih uz društveni i obiteljski položaj pojedinaca te profesionalnih djelatnosti
• upisi o davanjima za lukno upućuju na mogućnost da je prema obiteljima bez supruga i oca župnik izražavao određenu socijalnu osjetljivost
• spominje se pojam pridvorac koji vjerojatno označava podložnika nekog od bogatijih stanovnika sela ili zakupca zemljoposjeda
• pridvorci nisu bili dužni plaćati lukno na način na koji su to morali ostali stanovnici sela jer se uz njihova imena ne nalazi ništa vezano za tu obvezu
• vrlo rijetko su uz imena osoba zabilježena i njihova zanimanja – smatra se da se gotovo cjelokupno stanovništvo u selima župe bavilo poljoprivredom i stočarstvom

• sadrži unificirane podatke o jednoj zaokruženoj teritorijalnoj i crkvenoj jedinici
• mogu se naći koliko- toliko točni podaci o stanovništvu jedne župe u zagrebačkoj biskupiji, pojave prvih matičnih knjiga rođenih, krizmanih, vjenčanih i umrlih
• upućuje na moguću veličinu sela unutar župe – Šćitarjevo nije bilo najveće selo iako je bilo sjedište župe