Hrvatska glagoljica u Rusiji

Jedna od 24 meni poznate države koje čuvaju rasutu hrvatsku glagoljičku bašćinu je i Rusija. Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljičkih dokumenata i knjiga izvan domovine nalazi se u Petrovgradu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljičkih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), pisana između 13. i 16. st., kao i 53 kurzivna glagoljička teksta nastala od 1460. do 18. st. Zbirka je rezultat dugogodišnjega strpljivog i mukotrpnog skupljanja zadarskog glagoljaša i akademika Ivana Berčića (1824.-1870.). Čuva se u svjetski poznatoj knjižnici Saltykov-Ščedrina (bivša Imperatorska javna knjižnica, sada Ruska nacionalna knjižnica, jedna od najvećih na svijetu). Zanimljivo je da ova glagoljička zbirka, koju je Ruska akademija otkupila odmah nakon Berčićeve smrti, sadrži ostatke ukupno 55 misala, 77 brevijara i 7 zbornika od 13. do 16. stoljeća. O toj zbirci je Svetlana Olegovna Vjalova iz Ruske Nacionalne knjižnice u Petrogradu priredila godine 2000. monografiju na ruskome jeziku (u dvije knjige: knjiga faksimila i opis fragmenata). Prof. Vjalova vodeći je stručnjak za Berčićevu zbirku, a bila je i gost na tribini Društva prijatelja glagoljice godine 1995. i 2001. 

Berčićeva zbirka sadrži i primjerak prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (tj. tiskane knjige iz Gutenbergova vremena, prije konca godine 1500.). Ona je i stalno izložena za posjetitelje knjižnice. Ta najstarija naša inkunabula tiskana je, začudo, glagoljicom, a ne latinicom, što posve jasno govori o kulturnoj, pa i materijalnoj snazi naših glagoljaša u to vrijeme. Preostalih 10 primjeraka hrvatskoga glagoljičkog prvotiska nalazi se u domovini (6), u Vatikanskoj knjižnici (2), u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (1) i u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu (1). Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz Berčićeve zbirke u Petrovgradu. Svake godine na dan 22. veljače slavimo obljetnicu prve hrvatske tiskane knjige iz godine 1483. 

uska nacionalna knjižnica u Petrovgradu posjeduje i najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih glagoljičkih knjiga na svijetu, bogatiju nego sama Hrvatska: ukupno 43 naslova u 101 primjerku. Istaknuti stručnjak za tiskane hrvatske glagoljičke knjige koje se čuvaju u Rusiji je A.A. Kruming iz Moskve. Važan dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu je i fascikl sa starim kurzivnim glagoljičkim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s obale i otoka, koji je do sada još neobjavljen. Kratko je opisan u knjižici S.O. Vjalove iz 1982., a sadrži 53 kurzivna glagoljička teksta (pravne dokumente, molitve) pisane od godine 1460. do 18. stoljeća, 10 tekstova pisanih hrvatskom ćirilicom (dokumente, molitve, pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća, 10 tekstova pisanih latinicom (pisma, molitve, transliteracije iz starijih izgubljenih glagoljičkih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.

Jedna od 6 poznatih hrvatskih glagoljičkih inkunabula je Baromićev misal tiskan u Senju godine 1494. Od cjelokupne naklade sačuvana su samo tri primjerka, jedan od kojih je u spomenutoj Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu. O vrijednosti tih inkunabula govori podatak da su Mađari otkupili jedan primjerak u Grazu u 19. st. za golemi iznos koji je 1995. odgovarao vrijednosti od 150,000 DM. Znameniti zadarski glagoljaš Šimun Kožičić Zadranin, biskup Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljičku tiskaru u gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta, tiskana godine 1531. Danas postoje samo dva primjerka: jedan u Nacionalnoj knjižnici u Parizu, a drugi u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu. Dva primjerka hrvatskoga glagoljičkog misala Pavla Modrušanina tiskanog u Veneciji 1528. nalaze se u Petrovgradu. Po jedan primjerak je u Odesi, Cambridgeu, Londonu i Pragu, a tri su u Zagrebu.

U Državnoj knjižnici u Moskvi nalazi se fragment rukopisnog hrvatskoglagoljičkog brevijara iz godine 1493. U njoj je i hrvatski glagoljički brevijar od 500 stranica pisan 1442.-43., koji je je godine 1860. od Turaka kupio poznati ruski arheolog Sevastyanov za Rumyancinovu biblioteku u Moskvi, također veoma poznatu u svijetu. Spomenuti ruski znanstvenik A.A. Kruming objavio je na ruskom jeziku katalog hrvatskih glagoljičkih tiskanih knjiga.

Ove godine slavimo 715. obljetnicu Vinodolskog zakona. Prvo hrvatsko izdanje tog zakona pisanog 1288. objavljeno je u Zagrebu 1843. Vrlo brzo objavljena su dva ruska prijevoda s komentarima: prvi u Moskvi 1846. i drugi je Rusko društvo ljubitelja stare pismenosti objavilo u Petrovgradu 1878. U Poljskoj je izdan 1856., a studija o zakonu objavljena je i u Francuskoj 1896.

Vrijedi spomenuti da ruski znanstvenik P. Aleksejev vjeruje da je Thomas More napisao svoju Utopiju (Louvain, 1516) inspiriran znamenitom Poljičkom knežijom. Thomas More poljičke glagoljaše naziva Poly(it)eritu, tj. onima koji rabe više pisama (3 pisma: glagoljicu, ćirilicu i latinicu).

Jedan hrvatski glagoljaš - dominikanac, imenom Benjamin iz Hrvatske, rođen vjerojatno u Splitu, sudjelovao je u pripremi Genadijeve Biblije, najstarije ruske Biblije (1491). On je kao znalac crkvenoslavenskog i latinskog jezika bio glavni suradnik novgorodskog arhiepiskopa Genadija, kod kojeg je boravio dvadesetak godina, od oko 1490. do 1510. Benjamin je preveo velike dijelove latinskog teksta Vulgate na ruski jezik, npr. Knjigu Makabejaca, Ezrine propovjedi i druge. Stoga nije čudno da se i neki tragovi hrvatskog jezika mogu naći u toj najstarijoj ruskoj Bibliji, npr. kovač, loviti, plijen, staja, stijena, nastojati, puk, obitelj, pa čak i gušterna! Znade se da je Benjamin utjecao i na razvoj ruskog astronomskog nazivlja, osobito na imena zviježđa. Tragove hrvatskog jezika u prvoj ruskoj Bibliji treba tek istražiti. Do njegova dolaska Rusija je bila u kontaktu gotovo isključivo s bizantskom kulturom. Prema znamenitom ruskom crkvenom povjesničaru Makariju naš Benjamin bio je središnja ličnost u pripremi Genadijeve Biblije. Ovaj poduhvat bio je od velike važnosti ne samo za Rusku crkvu, nego i za razvoj ruske duhovne književnosti. Vladimir Rozov, ruski emigrant u Hrvatskoj, pisao je godine 1933. da naš Benjamin (ili Venjamin kako ga naziva ruska literatura) predstavlja prvog poznatog humanista na tlu Rusije. Hrvati mogu biti s pravom ponosni na ovog malo poznatog glagoljaša zbog njegove velike ekumenske uloge. Benjaminova misija predstavlja dragocjen i skoro zaboravljen most između katoličkog i pravoslavnog Kršćanstva.

Prema informaciji koju sam koncem godine 2001. dobio od S.O. Vjalove, u Petrovgradu djeluje Društvo prijatelja Hrvatska - Rusija i održava tribine. Bilo bi od interesa s tim Društvom stupiti u kontakt i prikazati njegovu djelatnost. Na koncu, više kao zanimljivost navodim da je jedan mladi Rus g. Dmitry Vedušenko, koncem 2001. preveo internetski prikaz o Kralju lutaka (splićaninu Ljeposlavu Periniću koji živi u Buenos Airesu) s engleskog na ruski, čak prije nego što se pojavio hrvatski prijevod. Kralj lutaka, Dmitry i ja upoznali smo se zahvaljujući hrvatskoj glagoljici.

Hrvatska glagoljička bašćina

Darko Žubrinić

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia - Overview of its History, Culture and Science