HRVATSKI GLAS MIRA 1778. NEOBIČNI
GOVOR BOŽE! Ljubitelju mira. Neprijatelju rata, prolijevanja krvi i svega strašnoga zla koje rada ta neman, rat. Zapovjedi svakom ratnom požaru, koji sada bukti Tvojom zemljom, da se odmah ugasi. Zapovjedi i ratnoj vatri, koja još u pepelu tinja, da se navijek ugasi; i uščuvaj ljudskom rodu, uščuvaj i nama mir!... mir!... Amen. RAT, braćo moja, riječ je strašna!... strašna miroljubivom građaninu, čije djelo samo u MIRU cvjeta!... Strašna tihom poljodjelcu, koji samo u krilu sigurnosti može čestito obrađivati svoja polja! Strašna isto tako i samom razboritom ratniku, koji zna cijeniti vrijednost svoje krvi, svojih zdravih udova i svoga života, i koji ne žari od ponosnog častohleplja, od nečasne požude za grabežom! A zastrašuje li nas već i riječ RAT.... kakvu li tek tjeskobnu strepnju ne stvara u nama sam rat, to najstrašnije od svih zemaljskih zala? Kosti mi se tresu, žile mi drhću, krv mi se ledi kad pomislim na rat u svoj njegovoj grozoti. Dopustite mi, cijenjena braćo, da vam pred očima oslikam tu odvratnu sliku rata, onako kako se stvorila u mojoj duši, i da vam predstavim RATNE STRAHOTE PO ZEMLJE NA KOJE SE TA NAKAZA OKOMI a isto tako I PO SAME VOJSKE KOJIMA SE RAT VODI Nipošto ja tu nemam neku, jednom domoljubu nečasnu, nakanu (a svi vi znadete da sam ja domoljub) oslabiti ratničku hrabrost vašu, što mi kod vas i tako ne bi ni pošlo za rukom, jer tko bi mogao shrvati vas, vas hrabre ratnike! Predstavit ću vam STRAHOTE RATA samo zato da bih dijelom mogao pobuditi u vama gađenje prema svakom razvratu, svakoj okrutnosti, svakoj nečovječnosti, što umnožavaju strahote rata; i u vašim srcima pobuditi osjećaje čovjekoljublja, pošteđujućega smilovanja prema nevinim sukršćanima; a dijelom i zato da bih vam posve blizu, posve osjetljivo stavio na srce veliku dužnost moliti za očuvanje mira. Neka mi vječni otac čovječanstva u ime milosti svoje dadne da uspijem sa svojom nakanom! Amen. Kakvo li gnusno čudovište vidi duh moj! Grozna plamteća srdžba mu sijeva iz očiju; škrguće zubima i pjeni se od bijesa. U desnoj mu ruci bodež s kojega kaplje vrela ljudska krv; u lijevoj mu baklja čiji plamen požudno liže za palačama i kolibama. Razjapljene mu ralje gutaju zalihe spremišta i znoj poljodjelaca; glad mu proždire divljač s polja, ptice s neba, stada s pašnjaka. Pod teškim mu korakom venu usjevi, propadaju plodovi polja i vrtova; kamo god upravi svoj razorni pohod, gore sela, bukte gradovi, opsjedaju se utvrde, udara se na njih, uskoro živalj njihov zahvaća glad, uskoro pada od oštrice mača, imanja cijelih obitelji nestaju u dimu, posvuda se šire kob i uništenje. Da vam kažem ime toga čudovišta?... Rat mu je ime!... O, rate!... Kako li si strašan zemljama po kojima se protegneš! Ali... imaš i još jednu stranu, kojom mi isto tako strašno odsijevaš. Vidim bojište... užasan prizor! Nagomilan leš na lešu! Očevi nezbrinute djece; sinovi jedinci, oslonci, hranitelji ostarjelih, siromasnih roditelja... Muškarci, njeznih supruga jedina sreća, jedina radost... Mladići u cvijetu života, klice budućih muževa i stupova država, olovom i mačem pokošeni,... neljudska ruka im i odjeću ote, razgaljeni, obliveni strujom svoje prolivene plemenite krvi!... Vidim umiruće... one koji se grče u samrtnim ranama, nesretnike razmrskanih, osakaćenih udova, oni koji se prevrću među svojom već izdahnulom subraćom. Čujem njihov jauk, njihov vapaj... Pomozite! Spasite! (moli jedan). Ubijte me! (zapomaže drugi). Potresa se duša moja. Odvratite se, oči!... odvratite se od toga groznog prizora!... od tih strašnih posljedica rata. Daleko od bojnog polja, u tamnoj budućnosti, razaznajem nešto, što se i ne doimlje tako strašnim, ali jedno osjećajno srce ne ostaje ravnodušnim. Bogalji, pritisnuti nedaćom siromaštva,... često popraćenom glađu i bijedom, žalosno, mukotrpno se vucaraju svojim za svaku djelatnost onesposobljenim tijelima! Patnici, koje bez prestanka muči opetovano izbijajuća bol zadobivenih rana! Bolesni, koji od posljedica pretrpljenih ratnih tegoba polako malaksavaju - ne vidi li se na njima strahota rata? O, RATE! Kako li si strašan i samim tim vojskama koje vodiš na, za ljudskom krvlju, žeđajuće MARSOVE poljane! I vi, braćo moja! Vi ćete stupiti na ta strašna polja? Vas će povesti na nabrušene mačeve, grmeću vatru i smrt sijuće topove pobjedničkih Prusa? Vi ćete protiv jednog velikog FRIDRIKA, kojeg u prošlom ratu pola Europe ne mogaše nadvladati... s njegovim ćete se hrabrim, oružju vičnim ratnicima sukobiti? Vidjeste li ga? KRALJA velikoga? lovorom ovjenčanoga JUNAKA?... Vidjeste li mu vojske pod oružjem? Veličina kraljuje MONARHU na čelu! Veličanstvo! uzvišeno dostojanstvo: ali i plemenitost, i čovjekodušna samilost govori iz njegovih očiju. Na prijestolju je on ANTONIN, u kabinetu SALOMON, na čelu je svojih vojski... ne poznajem junaka s kojim bih ga usporedio. Otkako ga svijet upozna, prestaje jednog ALEKSANDRA, jednog CEZARA, jednog POMPEJA, jednog KARLA XII. nazivati VELIKIM... samo su OSVAJAČI, ne JUNACI. Njegovi bojovnici su kao ANAKOVI sinovi. Njihova hrabrost je lavlja hrabrost. Njihova ljubav prema svomu kralju ljubav je djece prema svomu ocu. Njihovim žilavim rukama vođene sablje srpovi su smrti; iz njihovih vatrocijevi izbacuje MARS najbrže munje; njihovi predvodnici se u ratnoj školi najvećega majstora izvježbaše ratnoj vještini, neodlučnost ne poznaju, naučiše sve što umije ratna vještina, samo ne uzmicati. Ima među njima još SCHWERINA, još WINTERFELDA, još KLEISTA; i njih ćete nadvladati? O, miru! Miru! ne odstupio ti od nas!... Ne pomišljajte, braćo moja, da bi moje riječi trebale unijeti strah u vaše srce. Onaj tko si, o svom protivniku stvori pravilnu predodžbu... i drži ga za jaka i hrabra, taj će se tim opreznije, tim smjelije boriti protiv njega. Nije na meni da vas sokolim na srčanost; moram to prepustiti vašim zapovjednicima, koji nato imaju veće pravo. Hoću vas samo zamoliti da se s nama za mir molite - ne za propast vaših neprijatelja. Ako kršćani protiv kršćana mole, kako se to može svidjeti Ocu na nebu, čija smo djeca i mi i oni? Hoću vas samo opomenuti da ne počinjate nikakvih okrutnosti. Da ne otimate, ne pljačkate, ne pustošite vatrom kućišta nedužnih, da nemilosrdno ne ubijate nemoćne starce, tepajuću dojenčad, ne one čija krv za osvetom vapi, da silovanjem ne obešćašćujete žensku nevinost, da se ne predajete zlobnoj obijesti, da ne griješite uništavajući plodove zemlje, ni hranu građana i poljodjelaca i da sami na sebe neumjerenošću i razuzdanošću ne navlačite bolesti i patnje. Kršćanski vojnik ne smije biti pljačkaš, ni ubojica, ni palikuća, ni neobuzdani razbludnik, ni krvolok, ni životinjski nečovjek. Svi ste vi sljedbenici stare kršćanske vjere. O, budite također svi vi, kao što i vaša vjera traži, vjerni svome BOGU, vjerni svome caru, vjerni svojim stijegovima, pravi kršćani, pravi junaci! Amen. A Ti, nedokučivi, koji tako često dovikuješ ljudima MIR VAM! glasom svemogućim, kojim iz ničega prizivaš svjetove, božanski poruči onim SILNICIMA koji staviše ruku na mač: MIR
VAM! AMEN. Na ovom webu ljubaznim dopuštenjem akademika Borislava Arapovića, Stockholm (2000). Temeljno djelo: Borislav Arapović, Hrvatski mirospis 1778, Matica hrvatska, Mostar, 1999, ISBN 9958-9448-2-0 Engleski prijevod s njemačkog prijevoda (s nepoznatog hrvatskog izvornika)
Related links:
|