Parčićev misal
mirna
lipovac i darko
žubrinić, 2015.Parčićev misal, prvo izdanje iz godine 1893.
Parčićev misal darovan Samostanu
sv. Marije na Glavotoku na otoku Krku, koji je darovao sam autor,
Dragutin Antun Parčić
godine 1893. Čuva se u Glagoljaškom samostanu na Ksaveru u Zagrebu. Zahvaljujemo fra Vice Blekiću na dopuštnju
za fotografiranje, 27. veljače 2016., kao i za svjetlopise iz tog samostana navedene niže.
godine 1893. Čuva se u Glagoljaškom samostanu na Ksaveru u Zagrebu. Zahvaljujemo fra Vice Blekiću na dopuštnju
za fotografiranje, 27. veljače 2016., kao i za svjetlopise iz tog samostana navedene niže.
Pjevani glagoljaški Otčenaš u
Parčićevu misalu iz 1893. započinje u lijevom stupcu gore.
Parčićev misal iz 1893. u
vlasništvu glagoljaškog Samostana sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu.
Parčićev misal iz 1893.
Parčićev misal iz 1893.
Prekrasna unutarnja stranica korica prvog izdanja Parčićeva misala iz 1893.,
sastavljena od likova anđelića.
U [Jembrih, str. 130] možemo u pismu biskupa Posilovića upućenom J. J. Strossmayeru pročitati ovo:
"U mojem sjemeništu prof.
gimnazijalni Radetić (svećenik) nauča staroslavenski jezik, i kako mi
se javlja, mladež ga sluša marljivo i rado.
U Rimu su prisiljeni glagol. misal na novo tiskati. Ovomu sam ja mnogo kriv, koji sam na svoju diecezu [tj. na Senjsku biskupiju; DŽ] odmah naručio bio mal ne 200 komada [Parčićeva misala; DŽ], i dobio. A kaže se, da je tek kakvih 300 kom. iznesla bila sva naklada! Tako se nije moglo zadovoljiti ni barskoj diezcezi u Crnoj-gori, koje radi biaše poglavito izdan misal."
U Rimu su prisiljeni glagol. misal na novo tiskati. Ovomu sam ja mnogo kriv, koji sam na svoju diecezu [tj. na Senjsku biskupiju; DŽ] odmah naručio bio mal ne 200 komada [Parčićeva misala; DŽ], i dobio. A kaže se, da je tek kakvih 300 kom. iznesla bila sva naklada! Tako se nije moglo zadovoljiti ni barskoj diezcezi u Crnoj-gori, koje radi biaše poglavito izdan misal."
U [Jembrih, str. 130, bilješka br. 32] navodi se da je ta činjenica ponukala neke autore, pišući o Posiloviću, da je on "na vlastiti trošak dao u Rimu tiskati novi glagoljski Misal". Agneza Szabo, "Zagrebački nadbiskup Juraj Posilović - mecena hrvatske kulture i prosvjete," u Naše domovine kinč preželni (Zagreb: Glas Koncila, 2004), str. 336.
Vidi Alojz Jembrih: Korespondencija iz Jagićeva ostavštine, Zagreb 2022.
Parčićev misal, drugo izdanje iz godine 1896.
Parčićev misal, drugo izdanje iz godine 1896. (objavljeno nakon prvog izdanja iz 1893.),
koje se čuva u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika.
Vlastoručna posveta Dragutina A. Parčića u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika: Otcu Dinku Šulini
na dar za njegovu umnu i brižljivu pripomoć u tiskarskom poizpravljanju ovoaga Misala, 25. travnja 1896.
Unutarnja stranica korica drugog izdanja Parčićeva misala iz 1896.
Drugo izdanje Parčićeva misala,
objavljeno godine 1896. Ovaj primjerak je Parčić darovao
Samostanu Sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prvić kod Šibenika.
Samostanu Sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prvić kod Šibenika.
Tijekom redovite mjesečne tribine Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu, održane dne 11. studenog 2015. u dvorani Vijenac na Kaptolu u Zagrebu, istaknuti hrvatski stručnjak za glagoljičku tipografiju i kaligrafiju g. Frane Paro, profesor u miru s Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, iznio je malo poznati podatak da je glagoljičkim slovima, koje je priredio sam Dragutin Antun Parčić, otisnuto prvih 56 stranica njegova misala iz 1893. (kao i kasnijih izdanja). Preostali dio knjige otisnut je glagoljičkim slovima koje su za znanstvene i edukativne potrebe priredili Bohumil Hasse i Pavel Jozef Šafařik u Pragu još godine 1833. Također prema informaciji g. Frane Para, na njihova je slova Parčić dogradio (t.j. dodao) još dvije veličine glagoljičkih slova, a obje su visine veće od 14 točaka (14 pt).
Parčićeva glagoljička slova priređena za tisak njegova misala su upravo ona na kojima je radio još ranije u Franjevačkom glagoljaškom samostanu u Glavotoku na otoku Krku, za potrebe Serafinske tiskare, a koje je kasnije u Rimu dorađivao i dotjerivao. Ta bi se glagoljička slova (a također i matrice) mogla još uvijek nalaziti u Rimu. (Treba pritom reći da olovna slova radi oksidacije razmjerno brzo propadaju, dok matrice ostaju sačuvane puno dulje.) Također bi trebalo ustanoviti zašto je Parčić sa svojih glagoljičkih slova prešao nakon 56. str. misala na Hasseova i Šafařikova slova. Opširnije pogledajte u [Paro, Bela karta - črno slovo, str. 125-128, i u Nevidljiva tipografija II., str. 108-133].
Naslovna stranica drugog izdanja Parčićeva misala iz godine 1896. (t.j. drugo izdanje), otisnuta u
Rimu na hrvatskom crkvenoslavenskom (Rimski misal) i latinskom jeziku (Missale Romanum).
Misal otisnut glagoljičkim
slovima vjeran je Rimskom misalu.
Čin misi
Na Roždestvo Gospodnje (tj. Na
Božić)
Cvjetnaja nedjelja (notni zapis s glagoljičkim štivom)
Parčićeva misal: Se bo jest Tjelo moje.
Tablica pashovna
Notni zapis uz glagoljički tekst iz Parčićeva misala iz 1893.
Crkva sv. Jeronima u Rimu je jedini preostali izvorni prostor u kojem je boravio i Dragutin Parčić. Rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, g. Jure Bogdan, je na upit M. Lipovac imaju li u Zavodu sačuvanu neku spomen-sobu ili barem predmete koje je Parčić koristio tijekom svog četvrtstoljetnog boravka tamo, odgovorio sljedeće: ''Od sačuvanih prostora, u kojima je djelovao kanonik Dragutin Parčić, u Rimu je jedino crkva sv. Jeronima. Naime, u vrijeme Mussolinijeva vladanja Italijom, sve zgrade oko Augusteuma su srušene pa tako i naš Zavod sv. Jeronima. Bilo je to tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Izgrađen je novi Zavod u kojem sada boravimo.''
Zna se da je jedan rimokatolički župnik-glagoljaš u gradu Ninu misio iz Parčićeva misala još u drugoj polovici 20. stoljeća, točnije, 1961. Do danas (2016.) ostalo je sačuvano ukupno
- 86 primjerka Parčićeva misala iz godine 1893.
- 12 primjeraka Parčićeva misala iz godine 1896., te
- 28 primjeraka
Parčićeva misala iz godine 1905. (objavljeno tri godine nakon Parčićeve
smrti 1902., a u neznatnoj redakciji Josefa Vajsa, češkog znanstvenika,
koji ujedno bio i član novoutemeljene Staroslavenske akademije biskupa
Antuna Mahnića u gradu Krku na istoimenom otoku).
Parčićev misal, treće izdanje iz godine 1905.
Parčićev misal tiskan u Rimu godine 1905., koji se čuva kod franjevaca trećoredaca glagoljaša
u Franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu.
u Franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu.
Naslovnica trećeg izdanja Parčićeva misala objavljenog u Rimu godine 1905.
Pačićev glagoljaški misal; dva raskošna primjerka trećeg izdanja iz godine 1905., u vlasništvu Zbirke Kezele.
G. Mladenu Kezele i suprugi Božici zahvaljujemo na dopuštenju za fotografiranje i na gostoprimstvu (dne 6. travnja 2016., D.Ž.).
Primjerak svečano uvezanog trećeg izdanja Parčićeva misala, objavljenog u Rimu godine 1905.,
koji se čuva u Stolnoj crkvi u Senju. Izvor svjetlopisa [Lokmer, str. 202].
Mise za umrle koje je Parčić objavio glagoljičkim tiskom godine 1894. u Rimu.
Čuva se u Glagoljaškom samostana na Ksaveru u Zagrebu.
Tzv. Vajsov misal, tiskan godine 1927., nastao na temelju Parčićeva
misala iz 1893.
Parčićev glagoljički misal u Crnoj Gori
Parčićev glagoljički misal bio je u uporabi i u Crnoj Gori. (U to je vrijeme Boka kotorska bila dio Austrije). Prvi puta ga je upotrijebio nadbiskup Šimun Milinović u katedrali u Starom Baru (udaljenom nekoliko kilometara od grada Bara), tijekom rimokatoličke mise održane dne 1. siječnja 1895. Treće izdanje Parčićeva glagoljičkog misala iz 1905. pretisnuto je godine 2011. na poticaj NVO (nevladine organizacije) „Ivan Mažuranić“, Hrvatske kulturne udruge u Boki kotorskoj, a tiskano je u Podgorici, glavnom gradu sadašnje Crne Gore.
Dragutin Antun Parčić
Hrvatski prvotiska iz godine 1483.
Mala enciklopedija hrvatske glagoljice
Croatia, its History, Culture and Science