Pismo koje je prof. Lopašić uputio prof. Aleksandru Šolcu, bivšem rektoru Sveučilišta u Osijeku, veleposlaniku Republike Hrvatske u Mađarskoj.


Zagreb, dne 4. siječnja 1995.

Dragi Veleposlaniče, dragi prof. Šolc!

Ovo je već treći Božić zaredom kako mi dolazi od Vas Božićna čestitka. Po prvi put to je bilo 1992. Sada je konačno krajnje vrijeme da Vam se od srca zahvalim na toj pažnji. Doista, dirnut sam činjenicom da me moji bivši studenti ne zaboravljaju i u susretima s njima dolaze mi u sjećanje oni lijepi dani kad sam gledao pred sobom dvoranu punu omladine koja je zračilo životnu energiju i tako lijepo pratila moja predavanja. To su bili časovi mojeg najvećeg zadovoljstva, jer sam osjećao suglasje njihovi misli i osjećaja s mojima; a to je svijest da ja s njima činim jednu cjelinu koja harmonira na nekom intelektualnom nivou. Stoga sam vrlo rado predavao i volio sam taj posao kao svoju najvažniju zadaću. Dakako, starenje donosi svoja ograničenja i tako se i aktivnosti moraju smanjiti ... Kad dođe mirovina, mnogo se toga može nadoknanditi. Međutim, ne možemo se tužiti da ne živimo u presudnom vremenu, kad se mijenja lice Zemlje. Pratim koliko mogu događaje i molim se Bogu da nas spasi iz ove naše opasnostima pune situacije. Ne gubim nade, no da sam kadkad zabrinut, neću tajiti. Navršio sam 83 godine života. Obzirom na tu dob, ne tužim se na svoje zdravlje, živim u skladu sa svojom ženom. ... Imam znanaca s kojima komuniciram. Moji mlađi kolege susreću me s pažnjom i prijateljski, tako se lagano udaljujem u svoje misli i uspomene.

Dragi prof. Šolc, pratio sam Vaš životni put i Vaše zalaganje na Sveučilištu u Osijeku. No, posebno sam ponosan, da Vam je povjerena tako časna, a i važna zadaća, da zastupate našu Domovinu u Mađarskoj, u zemlji s kojom su nas vezali vijekovi zajedničke povijesti. Želim Vam da Vaš rad donese obilje dobrih plodova za našu Hrvatsku. Bog Vam dao dobro zdravlje i mnogo zadovoljstva i sreće u Vašem privatnom životu. To Vam želi Vaš stari profesor

Vatroslav Lopašić


Vatroslav Lopašić