Vatroslav Lopašić:Bilješke uz rječnik hrvatskoga jezika od V. Anića(Večernji list, 2. veljače 1992., objavljeno pod redakcijskim naslovom "Uvreda jeziku i Domovini") Kad sam prije više od 50 godina nabavio rječnik engleskoga jezika The Concise Oxford Dictionary (učio sam tada engleski), nisam ni slutio kako sam vrijednu knjigu kupio za ondašnja 153 dinara. Tu je neka engleska riječ protumačena drugim engleskim riječima, dani su primjeri upotrebe, te etimološki podaci. Što sam više upotrebaljavao taj rječnik, to sam ga više cijenio i usput priželjkivao da nešto takvo postoji za živi hrvatski jezik. Zato sam već u prvom roku položio pretplatu za Rječnik hrvatskoga jezika u izdanju "Novoga Libera", Zagreb - i čim sam dobio obavijest da je izišao - odmah sam ga i podignuo. U ovom što slijedi, opisani su neki moji susreti s tim Anićevim Rječnikom. Pročitao sam najprije Predgovor izdavača. Lijepo je tu spomenut Rječnik hrvatskoga jezika F. Ivekovića i I. Broza, pa zatim neki stariji rječnici. Vrijedno je zapaziti da je izdavač istaknuo razvoj hrvatskog jezika i doprinos tome razvoju što su ga dali hrvatski pisci, od kojih je poimenice spomenuo A. G. Matoša, T. Ujevića i M. Krležu. Mene je to obradovalo, jer sam nabavio i Pavletićevu Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva, pa čitajući naše pjesnike, često bih naišao na riječi kojima nisam znao značenje. Očekivao sam pomoć od novog Rječnika. Kazat ću o tome nekoliko riječi. U Matoševoj knjizi "Mora" nisam znao što znače ove riječi: grabant, ispolinski, čuvida, tenac, sindžir, tomruk, zlovarni, hotkar, kajfa, razgubati, sejmen, buljuk. Tu me je Anićev Rječnik razočarao: nijedne od tih riječi u njemu nema, unatoč optimističkoj izjavi izdavača u Predgovoru. Posegnuo sam za svojim Broz-Ivekovićem, i gle čuda: nađoh značenje za ove riječi: sindžir, tomruk, zlovarni, razgabati, sejmen, buljuk. U ovom je, dakle, primjeru Anićev Rječnik nazadak prema Broz-Ivekovićevu. Drugi primjer neka bude Krležina pjesma "Plameni vjetar". Dvije su riječi ovdje tražile tumačenje: eon, pean. U Anića ih nema. U Broz-Ivekoviću ih nisam ni tražio, jer im je grčko podrijetlo očito. Spasio me moj dobri stari prijatelj Oxford Dictionary i to za obje riječi. Za monumentalnu i majestoznu kajkaštinu u "Baladama Petrice Kerempuha" Anićev je Rječnik bezvrijedan. Nema ni ovakvih riječi: hahar, faklonos, krelut, itd., dokle te volja. Zašto onda izdavač u Predogovoru i spominje Krležu? Spomenut ću još jednu poznatu pjesmu - "Vu plavem trnaci...". Za Anića nema trnaca, ali nema ni hiže da bi se ondje postavila, a ni škope da bi se pokrila. Međutim pun je nakaznih barbarizama (navest ću samo neke koji počinju sa š) kao: šamla, šolja, špargla, štikla itd., a bez oznake da je ijedna od tih riječi barbarizam. Oznaka barb. postoji, doduše u popisu "Kratice i odrednice", str. XI, ali nisam našao nijedne riječi u Rječniku koja bi bila tako označena. Ovdje sam se prisjetio jednog svojeg mladenačkog izleta u Beograd - bilo je u ono davno vrijeme još prije atentata na Radiće u Skupštini - kad sam na jednoj obrtničkoj radnji vidio na izlogu velikim ćirilskim slovima natpis "Vešeraj i glanc pegleraj" (tada su se još nosile tvrde ogrlice i manšete). Moj profesor hrvatskoga jezika dr. Jozo Dumušić grmio je protiv takvih jezičnih čudovišta. Ono čemu se čudim jest činjenica da nam se takvo smeće još i sada ubacuje u naš jezik. Ima još jedna vrsta tako ubačenih riječi. Evo ih nekliko izvađenih iz Anićeva Rječnika: bezbjedan, blaženopočivši, dokusuriti, humka, isljednički, jektemija, jerej, jezgro, kapidžik, klatno, kolikoća, krštenica, krunisati, mečka, milošta, mrdnuti, muvetina, nadmen, neprijatan, neprikosnoven, netrpeljiv, obučavati, odalečiti, odstojanje, oduška, oklagija, opit, orbita, oskrnaviti, ovaplotiti, ozlojediti, pjevaljka, planeta, pojati, pomjeriti, ponaosob, poručiti (naručiti), (odati) poštu, predostrožan, predstavnik, pretega, pretres, prezrivo, prijem, prijemčiv, prijatno, prijesto, priljepčiv, prinadležnost, sahrana, sinod, sirće, skrnaviti, snishodljivo, sočivo. stovarište, svariti, svetilište, šetalica (ura), talas, teg, toplota, trezven, tjelašce, ubijediti, uobraziti, upražnjavati, uslov, vajar, vaseljena, vasiona, zadužbina, zamjerka, zapušač, zavještati, zbir, zrak (svjetlost), zrak (OR vazduh), zvanično, žiža. Gore su navedene samo neke od riječi koje mi nisu zvučale kao hrvatske. Jedne od njih doista su označene kao (rus.), ali ima i takvih koje to nisu nikako, pa bi ih se prema tome (one neoznačene) trebalo smatrati hrvatskim. Međutim, neke su očigledno srpske ili su srbizmi, ali nisu tako deklarirane. U popisu "Kratice i oznake jezika", str. IX, nema kratice rus. za ruski jezik, ali se ta kratica u Rječniku nađe uz neke riječi, npr. uz riječ uslov. Ono što zapanjuje jest činjenica da kratice za srpski jezik nema u spomenutom popisu "Kratice i oznake jezika", a isto tako da se nigdje u Rječnika takva kratica (za srpski jezik) ne pojavljuje. Ne može se, međutim, samo tako jedan jezik izbrisati s lica zemlje, ili naprosto ignorirati, a istodobno iz tog jezika (ovdje srpskog) uzimati riječi šakom i kapom, pa zatim ih - onako usput - uvrstiti u drugi jezik (ovdje hrvatski) . Nije lijepo da se bez naznake i napomene tuđi jezik plijeni, da ne kažem pljačka. A uostalom većinu tih riječi mi i ne trebamo, jer imamo svoje tih značenja. Čemu, dakle, da uz one barbarizme što nam ih je donosio istočni vjetar primamo i dobre srpske ili posrbljene riječi za čija značenja imamo svoje? Kad bismo to prihvatili, naš se govor ne bi razlikovao od vokabulara posjetilaca zagušljive "Balkanske krčme". Anićeva su tumačenja riječi često - da se blago izrazim - čudnovata. Dozvolite mi za vježbu jedan primjer. U Rječniku stoji: adorirati "obožavati, pretjerano štovati", dalje, druga riječ koju ćemo u ovoj vježbi upotrijebiti neka bude: hostija "kružni listić od beskvasna pšeničnog tijesta, služi za pričest u Katoličkoj crkvi". Sada slijedi vježba. Kad se prigodno pozivaju vjernici da adoriraju Presveti Sakrament izložen u pokaznici na oltaru, onda oni prema Aniću: "Pretjerano štuju kružni listić od beskvasna tijesta, koji služi za pričest u Katoličkoj crkvi". Za usporedbu pogledajmo kako bi to izašlo da smo upotrijebili dobri stari Oxford Dictionary. Tamo čitamo: adore "Regard with utmost respect and affection". Druga riječ host "Bread consecrated in the Eucharist". To daje našoj vježbi ovo: "Razmatraju s najvećim poštovanjem i ljubavlju Kruh posvećen u Euharistiji". Tu ćemo još pogledati što Dictionary kaže za Eucharist. Evo: "Lords Supper; consecrated elements, esp. bread" (Gospodnja Večera; posvećeni elementi, napose kruh). Ovaj primjer neću komentirati; prepuštam to čitatelju. Nemarnih i neprihvatljivih definicija ima u Rječniku obilje. Iz matematike pogledajte: derivacija, infinitezimal, integral, kvadrat... Ako ste matematičar, nećete se složiti s onim što u Rječniku piše, ako pak niste, ili nećete ništa pametna naučiti, ili ćete se naći pred zagonetnim tvrdnjama. Međutim, biser tog matematičkog blaga u Rječniku je ovaj članak: pi "m 1. šesnaesto slovo grčkog alfabeta 2. mat. transcendentni broj (sa simbolom pi) koji izražava odnos između kružnice i njezina polumjera, približna mu je vrijednost 3,14 (3,1416159)". To što se u rječniku tvrdi za broj pi nije istina, jer pi je odnos (omjer) duljine kružnice i njezina promjera, a ne polumjera, kako misli Anić. Njegova je pribiližna vrijednost 3,14 ili točnije 3,1415965... Prema tome ona vrijednost koju Rječnik navodi u zagradi je kriva. Zašto je Anić tako do neprepoznatljivosti izmasakrirao broj pi, koji je nedužan kao dijete iz kolijevke, a toliko slavan da su mudraci matematike njemu poklonili svoja duboka razmišljanja da bi dokazali njegovu transcendentnost. To je uspjelo tek prije nešto više od sto godina. Već su graditelji faraonskih piramida nastojali naći njegovu brojčanu vrijednost. Danas se može pomoću modernih računala dati taj broj na tisuće decimala! Kako je žalosno da je taj najslavniji broj matematike tako bijedno unakažen. Treba se stidjeti. U Rječniku ima i manjih poslastica. Tako piše: kilovat "jedinica električnog napona, 1000 vata (skraćenica kW)"; voltaža "napon struje u voltima"; koloturnik "sustav kolotura za prijenos energije"; pritisak "tlak". Jamčim Aniću da se s ovim posljednjim ne bi Sijerković složio. Neću dalje zamarati čitatelja. Ako je počinio istu pogrešku kao ja, pa nabavio Anićev Rječnik, sam će moći dalje prekapati po njegovim stranicama i pri tom se čas ljutit, pa smijati, a najviše žalostiti. Kako se to moglo dogoditi? Za mene je taj Rječnik teško razočarenje. Čekao sam dugo, 50 godina, da bi se moja želja za priručnim rječnikom hrvatskoga jezika ispunila, jer u meni odjekuje ono što reče Wilhelm von Humboldt: "Die wahre Heimat ist eigentlich die Sprache" (Jezik je uistinu prava Domovina). Tu je slavnu i duboku izreku stavio Petar Preradović kao moto svojoj pjesmi "Rodu o jeziku" . Jezik je očuvao naše iseljenike, bio im je doista Domovina. Smatram da je Anićev Rječnik uvrijedio moj materinji jezik hrvatski, moju Domovinu. On ju je pokušao podrovati taktikom trojanskog konja pokušavajući u njega prokrijumčariti štošta što je tom jeziku strano i neprihvatljivo. Zato smatram da je sveta obaveza i zadatak hrvatskih jezikoslovaca da nam dadu istinski dobar i pouzdan rječnik hrvatskoga jezika, jer tu smo napadnuti. Treba se braniti i na toj fronti. Vatroslav Lopašić Ovaj članak prof. Lopašića prenio je i Mjeriteljski vjesnik, 1998., sv. 3-4, str. 3248-3252. S njime su povezani i sljedeći članci: Marijan Brezinšćak:
V. Lopašić: Kakav rječnik za živi hrvatski jezik |