Brojevi u hrvatskoj glagoljici


Darko Žubrinić, 2024.

Brojevi u latinici:


I, II, III, IV, V (=5), VI, VII, VIII, IX

X (=10), XX, XXX, XL, L (=50), LX, LXX, LXXX, XC

C (=100), CC, CCC, CD, D (=500), DC, DCC, DCCC, CM

M (=1000)



Brojevi u grčkom alfabetu (nazivi brojaka, tj. slova, su u zagradama; danas grčko pismo ima 24 slova, bez crvenih):


A (alfa) 1, B (beta, vita) 2, Γ (gama) 3, Δ (delta) 4, E (epsilon) 5, Ϝ (digama) 6, Z (zeta) 7, H (eta, ita) 8, Θ (theta) 9

I (iota) 10, K (kapa) 20, Λ (lambda) 30, M (mi) 40, N (ni) 50, Ξ (ksi) 60, O (omikron) 70, Π (pi) 80, Ϙ (kopa) 90

P (ro) 100, Σ (sigma) 200, T (tau) 300, Y (ipsilon) 400, Φ (fi) 500, X (hi) 600, Ψ (psi) 700, Ω (omega) 800, ϡ (sampi) 900

Prvi redak se sastoji od jedinica (njih devet), drugi od desetica (također njih 9), a treći od stotica (9 njih). Ukupno 27 slova.
Kao što vidimo, grčko pismo nema glasova poput C, Č, Ć, Ž, Š, Đ, DŽ, LJ, NJ, ..., koji se pojavljuju u slavenskim jezicima.
Iz grčkog alfabeta je nastalo i ćiriličko pismo (s dodanim znakovima za slavenske glasove, po uzoru na glagoljicu).
Tako imamo i hrvatsku ćirilicu.


Prva hrvatska rukopisna početnica za djecu iz oko 1400.


Tablica po Jurju Slovincu iz oko 1400.


Srok: sricanje glagoljičkih slova


Tablica hrvatske glagoljice uređena prema Jurju Slovincu, a sa slovima prema hrvatskom prvotisku iz 1483.
Rabi se u časopisu Bašćina koji objavljuje Društvo prijatelja glagoljice. Glagoljički font izradio Filip Cvitić.




Nazivi za brojke u hrvatskom crkvenoslavneskom jeziku između 11 i 19 su
  • jedan-na-dest (1+10), tj. jedanaest
  • dva-na-dest (2+10), tj. dvanaest
  • tri-na-dest (3+10), tj. trinaest
  • četiri-na-dest (4+10), tj. četrnaest
  • pet-na-dest (5+10), tj. petnaest
  • šest-na-dest (6+10), tj. šestnaest
  • sedam-na-dest (7+10), tj. sedamnaest
  • osam-na-dest (8+10), tj. osamnaest
  • devet-na-dest (9+10), tj. devetnaest

Ti nazivi slijede odgovarajuće nazive u latinskom jeziku (osim 18 i 19):
  • undecim (1+10),  tj. jedanaest
  • duodecim (2+10),  tj. dvanaest
  • tredecim (3+10),  trinaest
  • quattuordecim (4+10),  tj. četrnaest
  • quindecim (5+10),  tj. petnaest
  • sedecim (6+10),  tj. šestnaest
  • septendecim (7+10),  tj. sedamnaest
  • duodeviginti (dva do dvadeset!),  tj. osamnaest
  • undeviginti (jedan do dvadeset!),  tj. devetnaest
  • viginti (dvadeset)
Pri tome decim znači 10, a viginti 20.

Po tom latinskom obrazcu su nazivi preneseni ne samo u slavenske jezike, nego i (dobrim dijelom) u romanske i germanske.





1288. Vinodolski zakon


Vinodolski zakon iz 1288.



Senjski nadpis iz 1330. (godina je navedena u trećem redku), kada je u Senju građena crkva sv. Martina.



1330. (treći redak Senjske ploče)

Prema Dariu Tikulinu, jedino Hrvati imaju na svojim crkvama godine uklesane glagoljicom.


Kolofon (završna bilješka) Kirinova psaltira (ili Lobkowitzov) iz godine 1359.:


Se pisa Kir- | in žakan Bog mu pomagaj i sa vsimi ki budu | va nje pjeti, amen. V ime Božje amen. Ljet gospodnji- | h 1359. kada te knjigi biše pisani i d- | opisaše se v sv. Kuzmi i Damjani v Senji.


Glagoljički natpis u Livnu
(sadržaj: A SE PI / SA LU / KA DI / AK / 13 / 6 / 8) 1368, (i još tri odlomka, iz groblje sv. Ive), čuvaju se u Franjevačkom samostanu Gorica.


[1] [2] [3] [4]
Najljepše zahvaljujem dr. fra Boni Vrdoljaku, Livno, za ove podatke



Misal kneza Novaka iz 1368. g. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)


1368.


Znameniti pripis Jurja iz Roča iz 1482. u Novakovu misalu (pisanom godine 1368.):
Vita, vita, štampa naša gori gre
tako ja oću da naša gori gre.
1482. miseca ijuna 20. te dni
to bje pisano v grade Izule.
To pisa Juri, žakan iz Roča.
Bog mu pomagaj i vsem ki mu
dobro ote.
Zapis najavljuje skoro objavljivanje Prvotiska 1483.
Novakov misal se čuva u Odjelu za rijetkosti Austrijske Nacionalne knjižnice u Beču.



1512. marča na 15 pop Simun Greblo pisa, bje morija (pripis Šimuna Grebla nakon 1368.)
spojenice NA, PO, MU, GR, BLO, MO

pop Simun Greblo
spojenice PO, MU, GR, BLO


1505. (pripis nakon 1368.)


Bula pape Grgura pavlinima iz 1371.


16 = 6 + 10
šest na dest (šesnaest)


1371



1375., Papa Grgur XI (1370-1378.) je godine 1371., stolujući u Avignonu, izdao bulu pavlinima. Hrvatski glagoljaši-pavlini u Primorju su to štivo prepisali prekrasnom glagoljicom već godine 1375. Rukopis se čuva u NSK u Zagrebu (jedno vrijeme je bio kod jednog posjednika u Trstu). Taj dokument Kukuljević ne spominje.

Bula pavlinima



... let 1371. biskupie Grgura Gospodina Pape (u zadnjem redku desno)




1388. Krčki ili Vrbnički (Vrbanski) statut,


Krčki ili Vrbnički (Vrbanski) statut iz 1388.


Berlinski misal Bartola Krbavca, 1402, Državna biblioteka u Berlinu, sign. Ms. Ham. 444, 218 listova pergamene

zapis

V ime Isuhrstovo, amen. Let Gospodnjih 1402. ja umaleni Bartol, komu je zemla mati, grob hiža, bogatstvo grisi, pisah sie knigi dobru mužu, popu Vlku, sinovcu gospodina Vitka opata Koprivskoga (na rijeci Koprivi, danas Zrmanji), v vrime gospodina i oca u duhvnom gospodina Bonifacija pape šestoga i v vrime Žigmunta, kralja ugrskoga, i v vrime gospode krbavske Budslavić i Pavlović. I si viće rečeni Vlk pop, po svitu i nauci svoga strica, plati te knjigi 16 zlatih, vredno i pravo, kako muž dobr, i više cine počteni dar. Zato prosim vas, služitelji Hrstvoi, molite Boga za onih ki su učinilo ko preporučenje v te knige kim blagom, a mene za niko omršenje ne klnite prez koga ni, zane ne pisa Duh Sveti na ruka grišnačka. Više rečeni Vlk imiše tad ot popovstvi 4 leta.

(manje poznate riječi: po svitu - po savjet, za niko omršenje - za neku pogrešku, prez koga ni - bez čega nije, zane - jer, na - nego)

Izvornik tog Bartolovog zapisa u Berlinskom misalu iz 1402.:




Natpis klesan glagoljicom 1426. kod Benkovca (Podgrađe, Asseria)

Evo jedno važno otkriće s kojim se i Benkovac upisao u kartu glagoljaških naselja. Do otkrića je došlo za vrijeme obnove crkve sv. Duha (nekada crkva sv. Marka) u Podgrađu, Benkovac, nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. Crkva je bila minirana tijekom srpske agresije.


Vrlo lijep nadgrobni spomenik iz Benkovca s glagoljičkim natpisom iz godine 1426. Čuva se u Zadru. Zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na informaciji i pomoći te don Pave Keri na dodatnim pojašnjenima. Natpis glasi: Va (i)me B(o)ž | ie amen' | lit' G(ospod)n(i)h | 1426. | ovo (j)e gro | b popa N | i(kole?) | sina P (e) | rkova M | alinani | in' (Malina Vas oko Perušića kod Benkovca; neke nejasnoće pomogla je riješiti mr.sc. Grozdana Franov Živković). Foto D.Ž.



Glagoljaški brevijar s početka 15. st.


11 (1+10)
jedan na dest


Prvotisak iz 1483. g., prvi hrvatski tiskani misal (inkunabula)


Kolofon (završna bilješka) hrvatskog Prvotiska iz 1483. na zadnjoj stranici:
Ljet Gospodnih 1483. miseca pe- | rvra dni 22. ti misali biše | svršeni


1483.


22.


Pojam SATNIK u hrvatskom Prvotisku iz godine 1483.

Pojam SATNIK spada u časničke vojne pojmove, a značenje mu je "stotonik", tj. voditelj vojne postrojbe sastavljene od stotinu vojnika. Odatle potječe i riječ SATNIJA, što znači "stotnija", tj. postrojba od stotinu vojnika.




"Satnik že i sušći š njim strguće Isusa vidjevše trus zemlji i ta jaže bivahu ubojaše se zjelo glagoljuće: V istinu sin boži sa bje".
Prema informaciji koju smo dobili dobrotom g. Vladka Bilića, to je štivo iz Novoga zavjeta, u Matejevu Evanđelju, na mjestu Mt 27,55. U suvremenom hrvatskom jeziku on glasi ovako:
"A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.'"

G. Vladku Biliću srdačno zahvaljujemo na poslanim fotografijama.

U suvremenomu Novom zavjetu, u Matejevu Evanđelju, na mjestu Mt 27,55, piše sljedeće:

"A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.'"

Evo kako glasi odgovarajuće štivo u hrvatskom Prvotisku iz godine 1483., prema informaciji g. Vladka Bilića, a što se posve jasno vidi na gornjim fotografijama:

"Satnik že i sušći š njim strguće Isusa vidjevše trus zemlji i ta jaže bivahu ubojaše se zjelo glagoljuće: V istinu sin boži sa bje"

Pojam SATNIK je mnogo stariji od samog hrvatskog Prvotiska iz 1483. Pojavljuje se, naime, još u znamenitom Vinodolskom zakoniku iz godine 1288., pisanom također glagoljicom, i to čak 17 puta. Prema tome, pojam SATNIK postoji u hrvatskom jeziku neprekinuto barem sedam stotina godina. Kao što vidimo, pojavljuje se u povijesti hrvatskog jezika barem dvjesto godina prije otkrića Amerike. Prema Ivanu Mažuraniću, pojam satnik u vremenu Vindolskog zakon (tj. u 13. st.) vjerojatno ima značenje općinskog službenika, koji vodi brigu o čistoći ulica, da vode budu u redu, studenci i vrela. (Vidi članak Ivana Mažuranića o Vindodolskom zakoniku, objavljen u časopisu Kolo u Zagrebu godine 1842.)

U Vinodolskom zakonu se spominje stari hrvatski naziv satnik već u proslovu zakona:

iz Bribira Zlonomer satnik, ... iz Hriljina Ivanac satnik, ... iz Bakra Ivan satnik, ... iz Trsata Nedrag satnik, ... iz Grobnika Slavan satnik.





Greblov kvarezimal (Tlmačenie muki) iz 1493.; Šimun ili Simun Greblo iz Roča u Istri


Bog s nami


1493.


Is(us) Nazaranin c(esa)r Judjeiski  (pisano zrclano!)
spojenice ZA (lomljeni A!), JuD


Greblov kvarezimal, zbirka propovjedi Šimuna Grebla iz 1493.-1498., sadrži usputni zapis nepoznatog glagoljaša iz 1517. na praznim stranicama na kraju knjige, o potresu, kugi i ratu, koji su u Roču odnijeli 484 žrtava (!):


1511. bješe potres veli i rat i kuga velika.
Umre ljudi v Roče 400 ter 80
i 4.
Izvor Greblov kvarezimal

Baromićev brevijar iz 1493. ima završnu bilješku (kolofon) sljedećeg sadržaja:


Svršenie brviyali hrvackih. Stampani v Benecih po meštrye Andryee Torižanye iz Ažulye. Korežene po pre. Blaži Baromići kanonigi crikve Senjske na dni 13. miseca marća 1493.


Baromićev brevijar, hrvatska inkunabula iz godine 1493., koja se čuva u NSK u Zagrebu. Kolofon je na desnom listu.


Svršenie brvijali hrvackih...

Nunc breviarius ipressit magister Andreas de Thoresanis de Ausla die 13. Marcij 1493.


Baromićev misal iz 1494. (inkunabula)


Kolofon Baromićeva misala, hrvatske inkunabule iz 1494. tiskane u Senju.



Novljanska ploča iz 1511. g. (Novi Vinodolski)

Novljanska ploča,  Novi, 1511.




1511.


Bilježnica iz Šćitarjeva pisana glagoljicom od 1524. do 1526.


1524. početna godina obilaska

Matii Hrvat (Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu)

Ivan Hrvat


Gregor Hrvatić z'Babče

gospa (J)elica


gospa Dora



Glagoljički nadpis iz Bribira iz 1527.


Bribirski nadpis iz godine 1527.
Nalazio se na predziđu glavne kule bribirskog Starog grada.




1527.


Knjižice od žitija rimskih arhierejov i cesarov (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina), Rijeka 1531. Kožičić u predgovoru potiče biskupa Tomaša Nigra da napiše knjigu o hrvatskoj knjizi i njenoj slavi:


... i da pospešnii budeši složiti knižice
od hrvacke zemlje i od hvali njee ...


od hrvacke zemlje


... Pisano v Ri-
ci dan 4. maja
miseca: leto od Krstova
roistva 1531.


16. prosince 1565. U Gorama. Franjo knez Slunjski Frankapan daruje Blažu Prisiku u Letovaniću u nekoliko zemalja i kmetova. 330

Zahvaljujemo Državnom arhivu u Sisku (i ravnateljici gđi. Neli Kušanić) na dopuštenju za objavljivanje ovog dokumenta iz godine 1565., pisanom u znamenitom Samostanu Gora pored Siska. U dokumentu se dvaput spominje selo Letovanić:




  1. Mi Ferenc knez slunski Frankopan, krčki, senjski, modruški i pročaja, dajemo na znanje po ovom listu vsem i v-
  2. sakomu komu se dostoji i pred kih poštovani obraz ili lice pride ta list naš otvoren, kada bi ga potriba na-
  3. pervo pokazati alise nim posvedočiti, da pride prid nas sluga naš verni Blaž Prisik i poče nas prositi
  4. da bismo mu dali novim danom potverjenije na ono jimanie, koje do sih dob deržal od našega pokoj-
  5. noga otca i gospodina i po nih milosti smrti od nas. I mi vidivši negovu vernu službu i podobnu proš-
  6. nu da smo za dvorno mesto u Letovanićih seli, ko je bilo knezikino, a na nas je seli s pravdom spalo za tadbi-
  7. ne, ke je činil rečeni knezika, i k tomu selu ča godir pristoji suha i surovoga, u poli, u gori i u vodi, i
  8. u šinokoši i poli, i u zemli težatnoj i netežatnoj, u malu i velikom, ča pristoji k onomu selu, i još mu k tomu
  9. pridasmo šinokoše polovicu, ka je bila Jandrija Kulmanića, ka je pri selu. I k tomu pridasmo delak sela,
  10. ča je držal Marko Marković; i k tom semu pridasmo mu dva kmeta v tom istom selu Letovanić, jedni je
  11. Jurko Kolovozić, a drugi je Mikula Kovačić, da mu slušiti jima za vsimi prihodići, malimi i velikimi,
  12. čim su dusni gradu Goram služiti, samo izlozismo da ti kmeti pomagaju grad tverditi z ostalimi
  13. svojimi susedi. Oto dasmo i zapisasmo ovim darom Blažu Prisiki i nakon negovomu ostanku, i nakon nego-
  14. voga ostanka ostanku vikovečnim zakonom; u našem gradu Gorah, miseca decembra šesnajsti dan
  15. le(t) tisuće petsto sesdeset peto. 

Ferenc Knez F(ra)ngepan    
ruku pisah                            


LETOVANIĆ, selo pokraj Kupe kod Siska.
Primijetite vrlo zanimivu trostruku glagoljičku spojenicu TOV.
U dokumentu se nalazi u petom vidljivom  redku odozdol, predzadnja riječ.

... U NAŠEM GRADU GORAH...
Znameniti samostan Gora nalazi se blizu Siska, na cesti od Petrinje prema Glini.
Srednjovjekovna utvrda u Gori (Grad Gora) spominje se već 1242, a ostaje u uporabi do 1578. godine.

Na dnu dokumenta skroz desno, pisano vjerojatno koloriranom tintom (možda plavom ili zelenom):
FERENC KNEZ F(RA)NGEPAN
RUKU PISAH
Kao što je vidljivo, knez Frangepan je svojom rukom pisao cijeli dokument.

Gothic church of St. Mary in Gora, built at the beginning of the thirteenth century in the Sisak bishopric,
shown on the front cover of the DVD. Destroyed in 1991 during the Serbian
aggression on Croatia, the church was built anew in 2015.
Source Hrvojka Mihanovic Salopek: Croatian Mariological Heritage of the Sisak Bishopric



Turski glasi

Ovdje ćemo se na trenutak zadržati na samo jednom od tih izvješća, pisanom u Črnomlju 9. travnja 1559., koji nam pruža jednu značajnu novost, a to je postojanje pojma "Krajina hrvatska" već polovicom 16. st. Bilo bi od interesa doznati kada se pojam "Krajine hrvatske" (ili "Hrvatske Krajine", ili "Hrvatske vojne Krajine") prvi puta pojavljuje. Evo početeka tog dokumenta:

"Od mene Boltezara Kocianara, ces(arske) sv(itlosti) većnika i vicekapitana Krajin hrvackih, vsim i sakomu dajemo na znanje, kako mi ovu uru dojdoše glasi od kapitana senjskoga, kako se uzdrži ovdi zdola...". Izvan tog teksta stoji: Ovi turski glasi da se nesu na Poljane, na Hočevje i Ribnicu i tja na Ložu i jinuda po zemlji d(a)n tr. noć.
Brzo, - brzo, - brzo. Cito. Cito. Cito.

(Cito (latinski) - brzo; čitaj "ćito", klasični latinski "kito")


Novi Zavjet tiskan u Urachu kod Tübingena 1562. i 1563.


Novi testament, I. dio 1562.
"...in die Crobatische Sprach verdolmescht und mit Glagolitischen Buchstaben getruckt"
(prevedno na hrvatski jezik i tiskano glagoljičkim slovima)


Novi testament, II. dio, 1563.
"...in die Crobatische Sprach verdolmescht und mit Glagolitischen Buchstaben getruckt"
(prevedno na hrvatski jezik i tiskano glagoljičkim slovima)


Imena Anton Dalmatin i Stipan Istrian na početku Novog testamenta I. dio, 1562.,
otisnuta glagoljicom

  Radi se o prvom tiskanom hrvatskom prijevodu novozavjetnih  tekstova  na  narodnom  jeziku.
Pretisak oba dijela Novog testamenta objavljen je u Zagrebu 2007. na ukupno 894 str.


Tablica hrvatske glagoljice objavljena godine 1564. u Tübingenu u Njemačkoj.
Nazivi slova su skoro isti kao kod Jurja Slovinca. Čini se da bi kod R - erzi, 
mogla biti riječ o tiskarskoj pogreški: treba biti rezi (tj. reci).

Medicinska tablica glagoljice, 16. st., Bamberg, Njemačka

Još jedna tablica koja vodi brigu i o glagoljičkim brojevima, a naziv je dobila jer se nalazi u jednoj medicinskoj knjizi.



1590. U Boljunu. Napis izvana na svetilištu crkve sv. Jurja u Boljunu u Istri. 292


1590. ijuna dan 18.
v to vreme žjupan Juri Matijašić
kanonik pre Martin Matijašć pop Vicenc
Frlanić plovan boljunski.

Glagoljica na otoku Lošinju

Osor 1634. Izvor [Branko Fučić, Glagoljski natpisi].


1671.

V Lošini Seli Malon


1632.

V Lošini Malom

Više o hrvatskoj glagoljičkoj kulturi otoka Lošinja: [Prole, Jensch].

Također pogledajte i ovaj video-film: Osorski glagoljski tekstovi


Matična knjiga na otoku Prviću (kod Šibenika) iz 1690. g.


1690.

Glagoljica na otoku Zlarinu i u Šibeniku

Oporuka Frane Jurjeva pisana kurzivnom (brzopisnom) glagoljicom u Zlarinu godine 1675.








od Zlarina


Prijepis Ante Šupuka koji se, kao i izvornik, čuva u Muzeju grada Šibenika, objavljen je u monografiji [Šupuk]



Ante Šupuk (1912.-2000.), istaknuti istraživač hrvatske glagoljičke baštine
na širem području Šibenika. Izvor fotografije [Juran i Mučalo].


Zbog njegove važnosti, navodimo i Rudčićevo pismo iz 1545. g., pisano "v Šibeniku na Križe", a to je najstariji poznati dokument pisan glagoljicom na Šibenskom području. On dokazuje da je i Šibenik bio "glagoljaški" grad. Vidi [Šupuk, str. 492].


Rudčićevo pismo pisano u gradu Šibeniku 1545. g. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici NUK u Ljubljani.
U zadnja dva redka čitamo ime grada Šibenika pisano glagoljicom:

v Šibe         -         niku na Križe



Prva hrvatska tiskana početnica za djecu iz 1527.

Tablica glagoljice na prvoj stranici početnice nije konzistentna:

  • redci imaju po jedanaest slova (3 redka, umjesto četiri)
  • brojke uopće nisu upisane


Naslovna stranice prve hrvatske tiskane početnice, objavljene 1527. u Veneciji.
Otisnuta je u tiskari Andrea Torresanija.
Tablica je, što se brojeva tiče, nekonzistentna: 11+11+11, umjesto 9+9+9+6 kao kod Jurja Slovinca oko 1400.







skroieno na Rva(c)ko
iz oporuke Oršule Filipi iz Filipajkova, 1763., u kojoj se spominje ženska roba "skrojena na Rvacko" (tj. na hrvatski način):
... Saviše svega ako priminem ove bolesti ostavlam Mari našoi divoici koija n(a)s je služila u veće godišć za nezim naiem ono robe ženske u nezinoii skrini skroieno na Rva(c)ko da ioi bude za nezino ruho i da ioi se niko ne pača i priručuim oi moju dicu da i uzdrži u svakoi čistoći i virnosti momu gospodaru Ivanu i saviše moie stare rečine da ioi budu kad se udade ... (izvadak iz oporuke)
Zahvaljujem dr. Grozdani Franov Živković iz Zadra na poslanom presliku i transliteraciji.


na Arvacku
iz oporuka Luce Albinon iz Filipjakova, 1773., u kojoj se spoinje ženska roba skrojena "na Arvacku" (tj. na hrvatski način)
...ostavlan robu žensku što e na Arvacku moim sestram...
Zahvaljujem Grozdani Franov Živković na poslanom presliku i transliteraciji.


Glagoljička ploča u Arbanasima iz 1766.


Glagoljička ploča u Arbanasima iz 1766., klesana nedugo nakon doseljenja Arbanasa u okolicu Zadra godine 1726.,
pod vodstvom Vicka Zmajevića. Foto D.Ž.


Što se starih hrvatskih naziva za brojeve tiče, spomenimo poznatu čakavsku “Aritmetiku” Šibenčana Mate Zoričića iz 1763.,  drugu  po  redu  hrvatsku aritmetiku,  koja  je  objavljena  malo  poslije kajkavske “Arithmetike horvatszke” Mihalja Šiliboda Bolšića iz 1758. Zoričić u svojoj knjizi razlikuje pojam “hiljada” (igliada) od “tisuća”. Doista, riječ “hiljada”, koja je grčkoga podrijetla, ima kod njega značenje 1000,  dok riječ “tisuća”  ima  značenje  1 000 000 (milijun)!

U [Lozić Knezović] možemo naći podatak da fra Šimun Klimantović rabi pojam t'ma (tj. mrak) za beskonačno (nebrojčenu količinu). Pojam t'ma se može odnositi i na broj 10 000 (deset tisuća, tj. mirijada).

Lit.
  •  Jasna Vince: Brojevi 1, 2, 11 i 12 u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku // Glagoljica i hrvatski glagolizam: Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb-Krk 2.-6. listopada 2002.) / Duerrigl, Marija Ana ; Mihaljević, Milan ; Velčić, Franjo (ur.). Zagreb : Krk: Staroslavenski institut ; Krčka biskupija, 2004. str. 595-605-x
  • Katarina Lozić Knezović (Sveučilište u Splitu): Brojevi, brojevne riječi i nebrojčena količina u Zborniku fra Šimuna Klimantovića iz 1512. g. // Fenomen glagoljice. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Fenomen glagoljice održanoga u Biogradu i u Zadru, 12. i 13. svibnja 2017.. Biograd - Zadar: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Grad Biograd na Moru, 2022. str. 127-141 (sažetak)
  • Katarina Lozić Knezović: O nekim fonološkim i leksičkim osobitostima hrvatskoglagoljskoga Zbornika fra Šimuna Klimantovića iz 1512. godine [PDF], RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 48, 2016. str. 37-63
  • Darko Žubrinić: Glagoljički brojevi [PDF]



Mala enciklopedija hrvatske glagoljice