Ragusa na Siciliji i njena veza s Dubrovnikom

Ivana Marija Vidović i Darko Žubrinić, svibnja 2020.

Sažetak

Članak se bavi pogrešnom interpretacijom vedute Raguse iz 1695., koja se čuva u NSK u Zagrebu (a postoji također i u mnogim europskim knjižnicama, s prvim izdanjem iz 1638.). Ragusa prikazana tom vedutom ne odnosi se na Dubrovnik (kao što se općenito vjeruje), nego na grad Ragusu na otoku Siciliji. Naveden je talijanski izvor (Art and History of Sicily, Casa Editriche Bonechi, Firenze, Italy, 1997.) koji na str. 110 spominje da su antičku Ragusu na Siciliji obnovili doseljenici iz dalmatinske Raguse u 7. st. i dali joj ime svoje stare postojbine. Također su istaknute višestoljetne povijesne veze između Dubrovnika i grada Messine na Siciliji, koji je za Dubrovnik stoljećima bio najznačajnija trgovačka luka na cijelom Mediteranu. Niti jedan od naših auktora ne razlikuje Matthäusa Meriana st. od njegova istoimenog sina Matthäusa Meriana ml., što je uzrokovalo mnoge pogreške i nelogičnosti. Zanimljivo je da je Matthäus Merian ml. pripremio poznatu vedutu grad Dubrovnika (Raguse u Hrvatskoj) u plamenu nakon potresa 1667. godine, a ne njegov otac (koji je preminuo 17 godina ranije, tj. 1650.). Neki od suvremenih izvora u BiH, kao i u Turskoj, tvrde da je Dubrovnik prije potresa imao džamiju, budući da je ona vidljiva na veduti Raguse koju je objavio Matthäus Merian st.. Ali to je krivo, jer ta se veduta odnosi na sicilijansku Ragusu, a ne na Dubrovnik.

Ključne riječi: Ragusa na Siciliji, Dubrovnik (Ragusa u Hrvatskoj), kartografija, Matthäus Merian st., Matthäus Merian ml.,  Johann Theodor de Bry, zbirka Novak, Mappae Croaticae, Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK) u Zagreb, Međlis Dubrovnik

Uvod

Nije previše poznato da na otoku Siciliji postoji mjesto koje se zove Ragusa, istog imena kao i znamenita Ragusa (Dubrovnik) u Hrvatskoj. Kakva je veza između tih dviju Ragusa?

Odgovor na to pitanje daje nam knjiga objavljena u Italiji na engleskom jeziku [Art and History of Sicily, str. 110], gdje se navodi da je sicilijanska Ragusa poznata još iz antičkih vremena, te da su ju obnovili doseljenici iz dalmatinske Raguse u 7. st., te joj nadjenuli ime svoje stare postojbine.

Podatak o sicilijanskoj Ragusi trebao bi nas potaknuti na potragu za daljnjim izvorima o kontaktima između dviju Ragusa, hrvatske i talijanske. Nije nam poznato postoji li neki podrobniji popularni ili znanstveni rad na temu koja bi povezivala obje Raguse, objavljena bilo u Hrvatskoj, bilo u Italiji, ili igdje drugdje. Vjerujemo da nam činjenica, opisana u spomenutom talijanskom izvoru, može poslužiti kao dodatan poticaj učvršćivanju kulturno-povijesnih veza između Hrvatske i Italije.

Zanimljivo je da su obje Raguse (hrvatska i talijanska) uvrštene na UNESCOv popis svjetske kulturne baštine (World Heritage Site). Hrvatska Ragusa (Dubrovnik) danas ima nešto više od 40000 stanovnika, dok talijanska ima nešto više od 70000 stanovnika. Oba su grada u drugoj polovici 17. st. doživjela katastrofalne potrese: Dubrovnik 1667., a sicilijanska Ragusa 1693. Sicilijanska Ragusa ima evidentiranu povijest koja seže u drugo tisućljeće prije Krista, dok je povijest Dubrovnika zasvjedočena od 6. na 5. st. prije Krista, te da je nekada bio grčka kolonija (vidi [Ničetić]). Gradovi Dubrovnik i Ragusa na Siciliji su protokolom o suradnji potpisanim 2000. g. postali gradovi prijatelji (vidi [Gradovi prijatelji Dubrovnika]).


Sicilijanska Ragusa na veduti Matthäusa Meriana st. (1593.-1650.)

Daljnji poticaj našem zanimanju za veze između dviju Ragusa pojavio se posve neočekivano 2019. i 2020. g., objavljivanjem ambicioznih i bogato ilustriranih knjiga [Novak] i [Eleršek, Žic-Mikulin]. U obje smo knjige primijetili fotografiju vedute za koju se tvrdi da predstavlja Dubrovnik. Radi se o jednoj te istoj istoj fotografiji, za koju se u [Eleršek, Žic-Mikulin, str. 411] navodi da je riječ o veduti koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. Pogledajte tu fotografiju, koja se nalazi i na mrežnim stranicama NSK, [Merian st.]. I u inače vrlo kvalitetnoj i vrijednoj monografiji [Mlinarić, Miletić Drder, str. 149], tvrdi se da je riječ o Dubrovniku (a to je preneseno iz [Marković]).


Grad Ragusa na Siciliji, prikazan na veduti objavljenoj 1695. g., koja se čuva u NSK (izvor) u Zagrebu; vidi [Merian st.].
Izvorna veduta je nastala najkasnije 1638. g. Na gornjem rubu je upisano RAGUSA.

I doista, na gornjem dijelu vedute koja se čuva u NSK jasno velikim slovima piše RAGUSA. Fotografija koja je objavljena u [Novak, str.  22] nesumnjivo predstavlja istu tu vedutu, ali je njen gornji dio (a time i nadpis RAGUSA) maknut. U [Eleršek, Žic-Mikulin, str. 411, slika 169] vidi se i nadpis RAGUSA.

Vedutu nalazimo na dva mjesta i u vrlo vrijednom djelu [Ničetić, str. 152 i 156, slike 6 i 11], kojom je povijest Dubrovnika produžena skroz na prijelaz sa 6. na 5. st. prije Krista, kada je gradić bio grčka kolonija. Čini se da A. Ničetić nije bio svjestan da ne samo prva veduta (nastala 1638.), nego i motiv druge vedute (iz 1688.)  potječu od Matthäusa Meriana st. Ničetić drugu vedutu, koju je 1688. tiskao L. Peeters u Antwerpenu, prenosi iz [Kozličić, str. 229], gdje se također pogrešno tvrdi da je riječ o Dubrovniku. (Peetersovu vedutu objavljenu 1685. g., napravljenu prema veduti Meriana st., možete vidjeti na samom kraju ovog članka.) Sam Antun Ničetić na str. 156 svoje knjige dobro primjećuje ovo: "Osim imena RAGUSA nad slikom i galijice (koja može biti i dubrovačka), ta grafika nema nikakve druge sličnosti s Duurbovnikom. Koliko ona odudara od prikaza Dubrovnika, govori i džamija s minaretom u sredini grada."

U svih devet slučajeva (tj. u [Marković], [Kozličić], [Ničetić], [Novak], [Eleršek, Žic-Mikulin],  NSK, [Mlinarić, Miletić Drder], [Muftarević], [Sarač]), a čini se i u mnogim drugim, jasno je da se radi o pogrešnoj interpretaciji. Naime, na spomenutoj veduti nije riječ o Ragusi u Hrvatskoj (Dubrovniku), nego o sicilijanskoj Ragusi.

Godine 1693., sicilijansku je Ragusu poharao vrlo snažan potres, koji je odnio oko pet tisuća života. (Ne zaboravimo da je tridesetak godina ranije, 1667. godine, i grad Dubrovnik bio pogođen katastrofalnim potresom.) Većina preživjelog stanovništva preselila se u novoutemeljeno obližnje naselje nazvano Ragusa Superiore (Gornja Ragusa), smješteno u unutrašnjosti otoka, dok je stara, postradala Ragusa na obali Sicilije prozvana Raguse Inferiore (Dolnja Ragusa). Oba su grada ostala razdvojena do 1926., kada su spojena u jedno naselje, prozvano kratko Ragusa. Grad je 1927. postao središtem provincije Modica, danas provincije Raguse (Provincia di Ragusa), najmanje na Siciliji.


Današnja Ragusa na Siciliji je prijestolnica istoimene pokrajine (Provincia di Ragusa), najmanje na otoku.
Izvor fotografija je Turistička zajednica sicilijanske Raguse.



Sicilijanska Ragusa, s pogledom na more.


Veduta Matthäusa Meriana st. iz 1695. (objavljena nakon njegove smrti 1650. g.), koja se čuva u NSK, vidi [Merian st.], nedvojbeno predstavlja Ragusu na Siciliji, a ne Ragusu u Hrvatskoj. Vjerujemo da će ta pogreška biti ispravljena i na mrežnim stranicama NSK, kao i u novim izdanjima spomenutih izvora [Novak], [Eleršek, Žic-Mikulin] i [Mlinarić, Miletić Drder].

Budući da je Matthäus Merian st. (1593.-1650.)  preminuo  45 godina prije objavljivanja vedute u Frankfurtu-am-Main u Njemačkoj 1695. g., zaključujemo da je Johann Ederlin pretisnuo već postojeću vedutu za novo izdanje. Bilo bi zanimljivo doznati godinu nastanka vedute, koja mora biti najkasnije 1650., tj. ne kasnije od godine preminuća Meriana st. (koji je vedutu pripremio zajedno sa svojim suradnikom Johannom Ludwigom Gottfriedom). Kao što vidimo, veduta predstavlja Ragusu prije potresa 1693.

Izvorni bakrorez sicilijanske Raguse je Matthäus Merian st. izradio oko 1635. g., formata 31.5 × 21.5 cm. (tu je također stavljena i veduta grada Negroponte iz istočnog dijela Grčke).

U velebnom djelu [Marković], ime Matthäusa Meriana spominje se na dva mjesta, na str. 166 i na str. 171. Citirajmo njegovo razmišljanje od Dubrovniku, navedeno na str. 171: "...Vedute ili panorame grada tijekom 17. stoljeća crtali su isključivo stranci. Njihova vrijednost nije velika, jer su većinom crtane prema sjećanju, a ne prema naravi. Jednu dosta proizvoljno nacrtanu panoramu Dubrovnika izradio je i čuveni M. Merian.  Ona je tiskana u djelu [Gottfridt]. Čudno je da se jedan tako ugledan autor dao zavesti i prikazati Dubrovnik na tako neodgovarajuć način. Merianov autoritet zaveo je kasnije manje poznate autore, koji su to djelo oponašali. Tako se u 17. stoljeću proširila pogrešna predodžba o ovom gradu. ..." Iz ovih je rečenica vidljivo da auktoru nije bilo poznato postojanje sicilijanske Raguse, kao i to da se pod imenom M. Meriana kriju zapravo dvije osobe: otac i sin. Kao što vidimo, Markovićev izniman (i opravdan) ugled je doprinio da su kasniji hrvatski auktori, skroz do današnjih dana (2020.), prenosili pogrešnu predodžbu u Ragusi prikazanoj na veduti Meriana st. kao Dubrovniku. Riječ je o sicilijanskoj Ragusi.


Matthäus Merian st. (1593.-1650.). Izvor fotografije je Wikipedija.

Matthäus Merian st., rođen je 1593. u Baselu u Švicarskoj, a preminuo 1650. u Schalbachu, tada u Francuskoj (kasnije u Njemačkoj). Bio je slikar, graver, prodavač knjiga i vodeći njemački ilustrator 17. st. Godine 1618. je u Frankfurtu oženio najstariju kći (Maria Magdalena de Bry) Johanna Theodora de Brya, poznatog zlatara, tiskara, izdavača, gravera i bakroresca. Nakon Bryove smrti, preuzeo je njegove poslove.


Johann Theodor de Bry (1561.-1623.). Izvor fotografije je Wikipedija.

Za hrvatsku kulturu je spomenuti J.T. de Bry osobito zanimljiv, jer je sa svojim bratom Johannom Israelom (1565.-1609.) objavio luksuznu i vrlo opsežnu knjigu Alphabeta et Characteres (iam. inde a creato mundo ad nostrausq. tempora, apud omnes omnino nations usurparii; ex variis auto: ribus accurate depromptii. Frankfurt, 1596.), u koju je uvrštena i tablica hrvatske glagoljice pod nazivom Alphabetum Croaticum, pored raznih drugih pisama (sirijsko, feničko, hebrejsko, arapsko, sumersko, grčko, rusko, armensko, indijskog, vizigotsko itd.).


Alphabetum Croaticum (hrvatska glagoljica) iz de Bryeva djela Alphabeta et Characteres
(nedostaju glagoljička slova zelo, iže, ot i jest-je; ovo zadnje se od početka 16. st. više ne rabi)

Alphabetum Sclavorum (zapravo kurzivna ili brzopisna hrvatska glagoljica) iz de Bryeva djela
Alphabeta et Characteres iz 1596. g., tiskanog u Frankfurtu (ne nedostaje niti jedno slovo)


Matthäus Merian ml. (1621.-1687.)

Zanimljivo je da braća de Bry u svoju monografiju uključuju i pismo koje oni zovu Alphabetum Sclavorum, a radi se zapravo o brzopisnoj hrvatskoj glagoljici, pa je prema tome i tu nedvojbeno riječ o Alphabetum Croaticum. Matthäus Merian st. je najpoznatiji po djelima Topographia Germaniae (mamutsko djelo u 30 svezaka, koje je dovršio njegov istoimeni sin, nastalo u razdoblju od 1642. do 1688. g., koja obasiže oko 2000 veduta),  Theatrum Europeum (koje je u razdoblju od 1629. do 1718. doživjelo više izdanja), te Archeologica Cosmica (također s više izdanja objavljenih u razdoblju od 1638. do 1649.). Nije isključeno da je Merian st. boravio u nekim od hrvatskim krajevima, jer je izradio i vedute Rijeke, Senja, Zadra, područja Zadra i Šibenika, Splita i Osijeka. Nije nam poznato je li Merian st. izradio i vedutu Dubrovnika. To bi svakako bilo vrijedno istražiti.


Matthäus Merian ml. (1621.-1687.), sin istoimenog otca.
On je među inim izradio vedutu Dubrovnika u požaru 1667. g. (a ne njegov otac).

Međutim, posve je sigurno njegov istoimeni sin Matthäus Merian ml. (1621.-1687.)  izradio značajnu vedutu grada Dubrovnika, gdje je prikazan požar, 1667. g., a na njoj je vidljiv i Cavtat, kao i zaljev Boke kotorske s Herceg Novim i Kotorom. Vidi na primjer [Novak, Lapaine i Mlinarić, str. 241]. Karta je prvi puta objavljena u djelu [Gottfried]. Mnogobrojni su i teško pobrojivi izvori diljem Europe koji miješaju ime otca i sina Meriana, uključujući i naš NSK. Iz tog smo razloga odlučili uz ime Matthäus Merian stavljati oznaku ml. ili st., kada god je to bilo moguće odrediti. Čini nam se da smo prvi auktori u Hrvatskoj koje uvode ovakvu distinkciju, koja je nedvojbeno opravdana i nužna.


Prikaz požara u Dubrovniku 1667. (vidljiv je i Cavtat, kao i Herceg Novi i Kotor), koji je izradio Matthäus Merian ml.
Jasno je da tu vedutu nije mogao izraditi njegov otac Matthäus Merian (st.), jer je on preminuo 1650., tj. 17 godina prije potresa i požara. Jedan primjerak ove vedute nalazi se i u Zbirci Novak u NSK u Zagrebu.
Zbog njene važnosti, niže prikazujemo povećane pojedinosti.

Požar u Dubrovniku nakon potresa 1667.

Grad Ragusa (Dubrovnik) prije potresa 1667. prikazan vedutom Matthäusa Meriana ml.
Otočić Lokrum ispod Grada je jako izobličen: njegova površina je u stvarnosti više nego dvostruka veća od površine Grada.
Također, uz lijevi rub dubrovačkih zidina u stvarnosti odmah dolazi more, a ne kopno. To pokazuje da je Matthäus Merian ml. crtao tu vedutu na temelju indirektnih izvora i opisa, te da nije bio u Dubrovniku.

Cavtat, istočno od Dubrovnika

U spomenutom djelu [Gottfried, Merian st.] nalazi se dosta opsežan prikaz o Dubrovačkoj republici, u poglavlju "Von der Statt Ragus / und derselben Republica", na str. 513-516.


Von der Statt Ragus / und derselben Republica (O gradu Ragusi i istoimenoj Republici), poglavlje u [Gottfried, Merian st.].
U predzadnjem redku desnog stupca vidimo ime Croatiae.

Golemo kazalo na kraju djela [Gottfried, Merian st.] daje nam među inim i teme koje se odnose na Dubrovnik.




Vedute Meriana st. i ml. koje prikazuju neke od hrvatskih gradova i krajeva

Matthäus Merian st. i njegov sin Matthäus Merian ml. izradili su, osim već spomenutog, neke od poznatih veduta hrvatskih gradova: Rijeke, Senja, Zadra, šireg područja Zadra i Šibenika, Splita i Osijeka. Nije isključeno da su obojica pohodili neke od hrvatskih krajeva. Također, nije uvijek moguće jasno odrediti tko je od njih izradio vedutu (možda su neke od njih čak izrađivali i i zajedno). Zato u većini slučajeva ispuštamo oznake st. i ml. Ne samo auktori u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama, uglavnom uopće ne razlikuju otca od sina Meriana. Treba pritom istaknuti da je sin čini se puno manje poznat od otca Meriana. Za godine navedene uz pojedine vedute ne znamo jesu li najstarije. Izgleda da je izdanja veduta gotovo nemoguće pratiti, jer se objavljuju u velikim količinama čak i u naše vrijeme širom Europe.


Merianova veduta Rijeke s Trsatom desno gore,  iz 1649. g.


Merianova veduta Senja (Zeng). Označena je i tvrđava Nehaj.

Merianova veduta područja Zadra i Šibenika iz 1646. g.
Lijevo gore vidimo Liku (Licha). Desno od Zadra (Zara) je Zara Vechia (Biograd),
a iz desnu marginu, kod ulaza u Nacionalni park Krka, je Šibenik (Sebenico).
Također je vidljiv i Franjevački samostan na otočiću Visovac na rijeci Krki.
Lijevo od Zadra je grad Nin (Nona).


Merianova veduta Šibenika s okolicom, objavljena 1652. g. u Frankfurtu na Majni u djelu Theatrum Europaeum.
Na dolnjoj slici se nazire i Šibenska katedrala.



Merianova veduta područja Splita i Klisa (Spalato i Clissa) iz 1652. g. Između njih je Solin (Salona).
Split se sastoji od Dioklecijanove palače. Pri dnu vedute su otoci Šolt i Brač (Solta i Brazza).
Lijevo je otok Čiovo (Dva), a malo više je uz samu marginu grad Trogir.
Sučelice Brača vidljiv je mitski kanjon rijeke Cetine, a nazire se i Omiš.

Merianova veduta Osijeka iz 1687. g., a postoji i ranija iz 1660. g.

Detalj iz Merianove vedute Osijeka. Ucrtano je pet džamija.

Na dijelu Merianova zemljovida tadašnje Mađarske iz 1638. g. prepoznajemo Zagreb, Varaždin,
Požegu, Brod, Siget itd. S obzirom na navedenu godinu izdanja, vjerujemo da ju je izradio Matthäeus Merian st.

Petar Zrinski (Petrvs Serini, 1621.-1671.), znameniti hrvatski ban i mučenik.
Portret je izradio Matthäeus Merian ml., Frankfurt-am-Main 1660. g.
Godine 1663., Petar Zrinski je kod Jurjevih Stijena (blizu Otočca) s 2000 vojnika
izvojevao vrlo značajnu pobjedu protiv 8000 Turaka.
Ako postoji isti portret objavljen prije 1550. g., onda bi auktor portreta moga biti i njegov otac,
Matthäeus Merian st.,  koji je preminuo 1550. g. Ova se nesigurnost odnosi i na ostale fotografije.


Još neke povijesne poveznice Dubrovnika i Sicilije

Za srednjovjekovni Dubrovnik, Sicilija je bila dugo vremena najvažniji otok na Mediteranu. Poznato je da je Dubrovnik imao trgovačke kontakte s Messinom još od 1283. godine. Dubrovnik je u Messini imao konzulat tijekom više od četristo godina, u razdobolju od 1397. do 1808. godine. Dubrovnik je imao veći trgovački promet s Mesinom nego Francuska i Venecija (zapravo, prema tonaži brodova, skoro kao Francuska i Venecija zajedno). Jesu li u tom višestoljetnom razdobolju postojali i kontakti sa sicilijanskom Ragusom? Vjerujemo da jesu, ali bi to trebalo istražiti.

Spomenimo ovdje dubrovačkog nadbiskupa (od 1385. g.) talijanskog podrijetla, imenom Maffiolus de  Lampugnano,  koji je nakon toga 1387. postao nadbiskupom Messine i ostao na toj dužnosti do 1392. Godine 1392. postao je nadbiskupom Krakowa. Vidi [Archbishop Maffiolus de Lumpugnano] i [Rocco Ruggeri, str. 186 i 45 svezaka 1 i 2].

Ime Ragusa je s lingvističkog stanovišta razmatrao [Kravar], spominjući na str. 83-85 postojanje sicilijanske Raguse.

Još jedna neočekivana kulturno-povijesna veza sa Sicilijom dolazi nam posredstvom hrvatske glagoljaške baštine. Naime, zaštitnica grada Catanije na Siciliji je sv. Agata, koja je opisana u hrvatskom glagoljaškom brevijaru Borgiano Ilirico 6 iz 14. st., smještenom u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. U popratnom tekstu glagoljicom je navedena sv. Agata kao diva mučenica iz grada Katanije na Sicliji.


Iz glagoljicom pisanog brevijara Borgiano Ilirico 6, 14. st., koji se čuva u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici.
Na prikaznoj stranici vidljivje veliki inicijal glagoljičkog slova R (reci). Odatle počinje sljedeći tekst pisan
hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom: "Rojstvo svetie Agati, divi i mučenice v Sicilii, grade Katanii..."


Džamija u sicilijanskoj Ragusi, a ne u Dubrovniku

Spominjemo na kraju kao ilustraciju nekoliko primjera odjeka koje NSK daje o Merianovoj (st.) veduti Raguse kao navodnom prikazu Dubrovnika. Jedan je vidljiv u [Muftarević], a drugi u [Sarač]. To sve govori u prilog potrebi da NSK ispravi pogrešku na svojim mrežnim stranicama, te da na mjestima gdje je to moguće, stavi oznaku Merian st. ili Merian ml.


Zanimljivo je da Merianova (st.) veduta siclijanske Raguse prikazuje i džamiju (zaokružena žutom bojom).
Fotografija je iz [Muftarević], gdje se tvrdi da je tu riječ o Dubrovniku, što je naravno pogrešno.

Zanimljivo je primijetiti da TRT (Turkish Radio Television Corporation) za BiH, čiji je glavni urednik spomenuti g. Bekim Muftarević, ima programe na čak trideset šest jezika, među inim i na hrvatskom; vidi [TRT].


Drugo izdanje Merianove (st.) vedute sicilijanske Raguse, objavljen 1649. godine u Frankfurtu-am-Main.
Izvor ove fotografije s istaknutom džamijom je [Sarač], gdje se tvrdi da je riječ o Dubrovniku, što je pogrešno.
Unutar zidina grada Dubrovnika nikada nije bilo džamije.

Iz [Sarač] doznajemo vrijedan podatak da je jedan od primjeraka bakroreza najstarije Merianove (st.) vedute sicilijanske Ragusa, nastale oko 1635. g., u posjedu Međlise Dubrovnik. (Pojam međlis odnosi se na višu lokalnu organizacijsku jedinicu islamske zajednice, obično u okviru jedne općine.) Taj je bakrorez objavljen u djelu Neuwe Archontologia Cosmica Johanna Philipa Abelina, poznatijeg pod pseudonimom J.L. Gottfried (vidi [Gottfried, Merian st.]). Prvo izdanje toga djela izašlo je 1638. godine. U [Sarač] se tvrdi da se Merianova (st.) veduta Raguse odnosi na Dubrovnik, ali to je, kao što smo vidjeli, pogrešno. Riječ je o sicilijanskoj Ragusi.

Prilažemo još jednu vedutu sicilijanske Raguse, vrlo sličnu kao kod Meriana st., koju je objavio L. Peeters 1685. g. u Antwerpenu. Jedan primjerak ove vedute nalazi se i u Zbirci Novak u NSK u Zagrebu.


Veduta sicilijanske Raguse koju je 1685. g., priređenu prema veduti Meriana st.,
uz sitne modifikacije objavio L. Peeters u Antwerpenu.

U monografiji [Borošak-Marijanović, str. 38] naišli smo na zanimljiv podatak da veduta opsade Magdeburga iz 1631. g. u vrijeme tridesetgodišnjeg rata, prikazuje među inim i hrvatske vojnike sa svojim konjaničkim zastavama. Ivan Kukuljević Sakcinski ih je na temelju Merianova djela u svojem članku “Borbe Hrvatah u tridesetgodišnjem ratu” opisao ovim riječima: “Hrvati četovaše pod svojim barjakom, koj nosaše s jedne strane sliku Bogorodice, a s druge sv. Mihajla”.



Zahvala.
Zahvaljujemo profesoru Francescu Nicolosiju sa Sveučilišta u Cataniji na otoku Siciliji, koji je potaknuo interes drugog auktora za povijesne veze između Sicilije i Hrvatske.


Literatura


  1. Archbishop Maffiolus de Lumpugnano, http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/blampug.html (pristupljeno svibnja 2020.)
  2. Art and History of Sicily, Casa Editriche Bonechi, Firenze, Italy, 1997. (osobito str. 110)
  3. Jelena Borošak-Marijanović: Zastave kroz stoljeća, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb 1996.
  4. Daniela Nieden:  Matthäus Merian der Jüngere 1621 - 1687,  1. Aufl. - Göttingen, Cuvillier, 2002 .
  5. Leopold Eleršek i Rado Žic-Mikulin: Putom sunca, Matica hrvatska Zadar, 2019. (osobito str. 411)
  6. Fluminensia, http://fluminensia.org/tag/matthaus-merian
  7. Gradovi prijatelji Dubrovnika, https://www.dubrovnik.hr/gradska-uprava/gradsko-vijece/gradovi-prijatelji (pristupljeno lipnja 2020.)
  8. Johannes Ludwig Gottfried (ili Gottfridt), s vedutama Matthäusa Meriana st.: Neuwe Archontologia Cosmica, Frankfurt-am-Main, 1638.
  9. Mithad Kozličić: Monumenta cartographica maris Adriatici Croatici. Kartografski spo­me­nici hr­vat­skog Jadrana. (Izbor karata, planova i veduta do kraja 17. stoljeća), AGM, Zag­reb, 1995., 391 stranica.
  10. Miroslav Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik, Folia Onomastica Croatica FOC 3 (1994), 77-87. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=233949 (pristupljeno svibnja 2020.)
  11. Mirko Marković: Descriptio Croatiae, Naprijed, Zagreb 1993.
  12. Matthäus Merian (st. i ml., i drugi), Theatrum Europaeum, časopis koji je objavljivan od 1633. do 1738. g. u 21 svesku
  13. Matthäus Merian st.,  Ragusa (veduta) iz 1695. g., NSK, Zbirka Novak (prof. dr. Drago Novak, Collectio Mappae Croaticae), https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=10408 (pristupljeno svibnja 2020.)
  14. Matthäus Merian ml., Erschröcklicher Untergang und Verbrenung der Statt Ragusa [1667.],  izvor Theatrum Europaeum, Vol. 10, Franckfurt am Main, 1665. https://www.europeana.eu/en/item/9200352/10296
  15.  Ilija Mitić: Pomorsko - trgovačke veze Durbovnika sa lukom Messinom od kraja XIII do pocetka XIX stoljeća, Pomorski Zbornik, 22/1984, 549-556.
  16. Dubravka Mlinarić i Mira Miletić Drder: Zbirka Novak : Mappae Croaticae u Zbirci zemljovida i atlasa NSK (The Novak Collection : Mappae Croaticae in The Map Collection NUL), NSK, Zagreb 2017. (284 str., osobito str. 149)
  17. Bekim Muftarević (glavni urednik TRT-a za BiH - Turkish Radio and Television Corporation), https://twitter.com/bmuftarevic/status/568814653696045056 (pristupljeno lipnja 2020.)
  18. Anton Ničetić: Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetoga Pavla, Dubrovnik 2005.
  19. Vladimir Novak: Croatians in America, 2019.
  20. Drago Novak, Miljenko Lapaine i Dubravka Mlinarić (ur.): Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske, ŠK Zagreb, 2005., osobito str. 241.
  21. Ragusa na Siciliji, https://en.wikipedia.org/wiki/Ragusa,_Sicily (pristupljeno svibnja 2020.)
  22. Francesco Rocco Ruggeri: Sicilian Visitors, Volumes 1 and 2, Culture, New Brunswick, Canada, 2018. (pp. 186 and 45 of Volumes 1 and 2)
  23. Kenan Sarač, Dubrovnik prije potresa 1667., https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/26/dubrovnik-prije-potresa-1667/ (pristupljeno lipnja 2020.)
  24. TRT bosanski (TRT - Turska radio-televizija), https://www.trt.net.tr/bosanski/
  25. Darko Žubrinić: Dubrovnik, http://www.croatianhistory.net/etf/et111.html (pristupljeno svibnja 2020.)


Summary

The article deals with erroneous interpretation of the Ragusa veduta dating from 1695, kept at the National and University Library in Zagreb, Croatia (and there are numerous copies kept in oter European libraries, the first edition originating from 1638). The Ragusa represented by this veduta does not refer to Dubrovnik in Croatia (as generally believed), but to the city of Ragusa on the island of Sicily. We point out to an Italian source (Art and History of Sicily, Casa Editriche Bonechi, Firenze, Italy, 1997), which on p. 110 mentions that the Antic Ragusa on Sicily was renovated by settlers from Dalmatian Ragusa in the 7th century, who named it according to their old settlement. Also, historical connections between the city of Dubrovnik and the city of Messina on Sicily are pointed out. Messina was for centuries the most important trade port for Dubrovnik on the entire Mediterranean. Most of the authors do not distinguish Matthäus Merian from his son Matthäus Merian yr., which  has caused numerous mistakes and  contradictions. It is interesting that Matthäus Merian yr. prepared a well known veduta of the city of Dubrovnik (Ragusa in Croatia) in flames, after the 1667 earthquake, and not his father (who died 17 years earlier, in 1650). Some of the contemporary sources in Bosnia and Herzegovina, as well as in Turkey, claim that the city of Dubrovnik, prior to the 1667 earthquake, had a mosque, since it can be seen in the Ragusa veduta by Matthäus Merian. But this is wrong, since the veduta does not represent Dubrovnik, but the city of Ragusa on the island of Sicily.

Keywords: Ragusa on Sicily, Dubrovnik (Ragusa in Croatia), cartography, Matthäus Merian sr., Matthäus Merian yr.,  Johann Theodor de Bry, Novak Collection (National and University Library, Zagreb, Croatia), Mappae Croaticae (Croatian maps), National and University Library (NSK) in Zagreb (Croatia), Međlis Dubrovnik (The Islamic Center in contermporary Dubrovnik)





Dubrovnik


Croatia, its History, Culture and Science