BIOGRAFIJA - CURRICULUM VITAE
dr Slobodan Lang
1. Osobno : - rođen 1945. g. u Zagrebu, Hrvatska - oženjen, supruga Nada, liječnica - dvoje djece - Maroje i Maja 2. Političko : - savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja - zastupnik u Županijskom domu Sabora RH - veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova RH - voditelj hrvatske delegacije u Interparlamentarnoj uniji - član Vijeća Europe 3. Akademsko : - docent Medicinskog fakulteta u Zagrebu na Školi narodnog zdravlja - gost-profesor na Medicinskom fakultetu u Mostaru - gost-profesor Škole zdravlja fakulteta u Bostonu (do 1996. g.) - prvi suradnik Centra za ljudska prava i javno zdravstvo na Harvardu (1993. g.) - član Kraljevskog udruženja liječnika Javnog zdravstva Velike Britanije - član Savjeta časopisa za ljudska prava i javno zdravstvo, Harvard - član Uredništva hrvatskog časopisa Croatian Medical Journal - predsjednik hrvatske Mreže zdravih gradova - predsjednik ljetne škole “Zdravlje za sve” u Dubrovniku |
ISKUSTVO U KRIZNIM UVJETIMA
Prije početka sukoba:
- borba protiv AIDS-a
- zbrinjavanje i ostvarivanje prava invalida
- zaštita okoline
- kvaliteta života oboljelih od raka
- osnivanje pokreta Zdravih gradova
- rukovođenje u zdravstvu
Humanitarno iskustvo u kriznim uvjetima:
- albanskim rudarima tijekom štrajka glađu pod zemljom 1989. g.
- pokušaj sprečavanja izbijanja sukoba i zaštita ugroženih među srpskim skupinama u Hrvatskoj 1990. g. (Knin, Vojnić)
- pokušaj zaštite ugroženih hrvatskih skupina (Potkonje, Dalj), 1991. g.
- zahtjev za prekidanjem vojnih suđenja 1991. g. (Zagreb)
- organizacija velikog protesta protiv antisemitizma 1991. g. (Zagreb)
- organizacija konvoja za Dubrovnik “Libertas”i cjelovita civilna potpora tijekom opsade u Dubrovniku 1991. g.
- prihvaćanje prognanih Bošnjaka i Hrvata iz istočne Bosne i Bosanske Posavine 1992. g.
- ocjena razaranja gradova u BiH (prva upotreba pojmova “urbicid” - ubijanje gradova) 1992. g.
- pomoć i zaštita Bošnjacima i Srbima u BiH 1992. i 1993. g. (prognanima, zarobljenima i lokalnom stanovništvu)
- organizacija humanitarnog konvoja za pomoć Hrvatima i Bošnjacima u BiH (”Bijeli put”, Konvoji mira i ljubavi,itd.), 1993. i 1994. g.
- potpora Židovima u Zenici, Mostaru, Sarajevu i Tuzli, 1992. - 1995. g.
- pomoć ugroženim hrvatskim skupinama u BiH, od 1992. g.
- potpora mirotvornoj blokadi hrvatskih prognanika, 1994. g.
- potpora stanovnicima Tuzle nakon masakra 1995. g.
- pokušaj sprečavanja genocida u Srebrenici 1995.g.
- odlazak u Banja Luku zbog humanitarne zaštite ugroženog stanovništva 1995.g.
- briga o staračkom i napuštenom srpskom stanovništvu nakon “Oluje” 1995. g.
- zbrinjavanje izbjeglih Bošnjaka u Kuplenskom i organiziranje povratka u Kladušu, 1995. i 1996. g.
- pomoć mreži zdravstvenih ustanova tijekom sukoba, od 1991. g.
- predlaganje koncepta Bolnice mira (Mostarska bolnica, bolnica na Koševu u Sarajevu), 1993. g.
- pokretanje inicijative i praćenje izgradnje hrvatske bolnice u Novoj Biloj, od 1994.g.
- međunarodni rad kroz političko, javno, stručno i medijsko djelovanje s ciljem sprečavanja i zaustavljanja rata i pomaganja ugroženima, 1989. - 1998. g.