VJESNIK, 10. veljače 2001.

Lang: U Jasenovcu se ne smije igrati predstava

Zagreb, 10. veljače 2001

Andrija Tunjić

Ne trebamo spomen područje, trebamo spomen žrtvama, spomen osobama koje su izgubile život u Jasenovcu / Kod nas se znaju imena zločinaca, a ne znaju imena onih koji su stradali i stradalima pomagali/ Zuroffa su hrvatski mediji promovirali u mnogo važnijeg u židovskoj svjetskoj zajednici, nego što on to jest, kaže zastupnik Županijskoga doma Hrvatskog sabora dr. Slobodan Lang.

ZAGREB, 9. veljače - Na prvoj ovogodišnjoj raspravi u Županijskom domu Hrvatskoga sabora govorilo se i o prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o spomen području Jasenovac. To je i povod razgovoru sa zastupnikom Županijskog doma dr. Slobodanom Langom.

• Gospodine Lang, nedavno ste u Županijskom domu podnijeli amandman o Jasenovcu. O čemu se zapravo radi?

- Na prvom zasjedanju u 21. stoljeću, Hrvatski sabor je raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o spomen području Jasenovac. I nije obavio svoju funkciju. Nije dao dostojanstvo temi. Prvo, to je tema koju ne može predlagati pomoćnik ministra. Drugo, sam zakon se zove Zakon o spomen području Jasenovac. Pa, ne treba nama spomen područje, nama treba spomen žrtvama, spomen stradalim ljudima, spomen osobama koje su izgubile život u Jasenovcu! Kod nas je, nakon Drugog svjetskog rata, došlo do znatne podjele u odnosu prema tom pitanju. Na određenim mjestima zadržala se ideja da samo oni koji su činili zločine imaju pravo na ime i prezime. Kod nas se zna za Dinka Šakića, a ne zna se za imena onih koji su stradali i stradalima pomagali. Tko zna tko je bio moj djed, dr. Vuletić? Sabor nije izvršio svoju obvezu. Samo se Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine potpuno suprotstavio Vladinom pristupu i prijedlogu.

• Jedna zastupnica je za jasenovačke žrtve rekla da nisu osobe.

- Da. Zastupnica SDP-a Ingrid Antičević-Marinović je rekla: »Zašto trošimo vrijeme na mrtve, pa oni nisu osobe!« To je bit problema Hrvatske. Naše krucijalno pitanje je: tko su osobe?! U Hrvatskoj osobe nisu branitelji, nisu prognanici, nisu nezaposleni, nisu rodilje, nisu izbjegli i prognani iz BiH... Problem Hrvatske 21. stoljeća je da se shvati da su ljudi osobe. Stradali u Jasenovcu imaju pravo biti tretirani i poštovani kao osobe.

• Zašto takav odnos prema stradalima u Jasenovcu?

- Zato što nakon Drugoga svjetskog rata prioritetno pitanje nije bilo odavanje poštovanja ljudima koji su izgubili život, prioritetne su bile brojke, uveličavanje brojki i imenovanje zločinaca. Cilj je bio primarno okriviti hrvatski narod. Ni pravednici među narodima nisu ni zabilježeni niti poštovani. Ljudi koji su činili dobro još nisu imenovani. Imena svih žrtava u Jasenovcu nisu identificirana. Ljudi u Jasenovcu nisu dobili pravo na osobnost, nego su bili i ostali brojke. Osim toga, kad se raspravlja o tome ,ne može se raspravljati samo o jednome mjestu. U to vrijeme u Europi, u sklopu provedbe holokausta, bilo je oko 15.000 logora. Na područjima bivše Jugoslavije bilo je 22 logora, a Jasenovac je uzet kao paradigma. Ali, holokaust treba razlikovati od predrasuda i logora. Logori i predrasude su iskorišteni kao tehnologija za vrijeme holokausta. Holokaust je jedinstveni povijesni događaj.

• Što mislite o igranju predstave na stratištu Jasenovca, koju je najavio književnik Slobodan Šnajder?

- To se ne smije učiniti. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u Jasenovcu je sramotno izvedena kazališna predstava, igralo se »Malu Floramy«. U današnjoj Hrvatskoj bilo je čak izjava da je to i pozitivno. Izrugujući se takvim stavovima, Feral Tribune je karikirao Jasenovac, prikazujući ga kao cirkus. Takve izjave se ne rješavaju podrugivanjima, već odgovornim odnosom zajednice. Mora se shvatiti da Jasenovac nije bio cirkus, da Jasenovac nije mjesto za kazališne predstave. Jasenovac nije kazalište. Ne znam pada li kome na um da igra kazališnu predstavu na groblju Mirogoju? Jasenovac je groblje!

• Hrvatska je u stalnom sučeljavanju oko Jasenovca, kao i mnogih drugih stvari. Zašto tolike proturječnosti?

- Zato što je kod nas prisutna nesposobnost, sebičnost, nespremnost da se vjeruje u ovaj narod. Stalno se nameće svijet neosoba! Ljudi se boje djelovati. Istupi predsjednik Vlade, kaže da je sadašnja vlast zaposlila 118.000, pa iako znamo da je to nedopustiva manipulacija, gotovo svi šute. Ljudi misle da je njihov doprinos šutjeti. Stvara se dojam da ništa nismo sposobni sami riješiti, da će sve naše probleme riješiti neki kredit ili ulaganje iz inozemstva. Nikome nije palo na um da nas tretira kao odgovorne osobe i da našem radniku, našem čovjeku kaže: bi li u razvoj Hrvatske uložio 50, 100 ili 200 kuna? Samo hrvatski građani mogu Hrvatsku izvući iz krize. Ja sam tako shvatio i Predsjednikov poziv na pomirenje. Nisam ga shvatio kao bavljenje prošlošću, nego kao odluku da zajednički gradimo Hrvatsku, da budemo spremni ići u budućnost. Svi moraju sudjelovati u stvaranju Hrvatske. Ne treba isključiti nikoga. Osim toga, nedostaje nam radosti. Trebali bismo biti radosni, jer više nije rat, nego mir, jer smo samostalni, jer više nismo izvan Europe.

• Bili ste bliski suradnik predsjednika Tuđmana, kojega mnogi optužuju za antisemitizam. Je li Tuđman bio antisemit? Vrlo je bolno slušati optužbe protiv predsjednika Tuđmana za antisemitizam. On nije bio antisemit! On je napisao i dao određene izjave, koje su u židovskoj zajednici doživljene negativno, ali on je imao snage to i promijeniti. To nije tako lako, a on je to učinio. Antisemitizam je krupna optužba. Zato, ako se može oformiti povjerenstvo za Večernji list, neka se napravi i za Tuđmana. Radi istine! Kod nas postoji strah od istine. Iz različitih razloga i od raznih grupa potiče se bijeg od istine, ali ja želim da se istina utvrdi, jer je bijeg od istine i bijeg od slobode. Neka o tzv. Tuđmanovom antisemitizmu sude kvalificirani. Neka se uzme ugledne ljude iz svjetske židovske zajednice, ugledne ljude u Hrvatskoj i one koji se bave ljudskim pravima i neka se utvrdi istina.Efraim Zuroff tvrdi da je Tuđman bio antisemit.

- Što se tiče gospodina Zuroffa, njega su hrvatski mediji promovirali u mnogo važnijega u židovskoj svjetskoj zajednici, nego što on to jest. Ovdje se ne poziva Eliasa Weisela, nego se ističe Zuroffa i onda čitatelji misle da su takvi stavovi u židovskoj zajednici, a to nije istina. Ni to nije dovoljno, pa se i njegove riječi iskrivljuju i on ih mora ispravljati. S uglednim ljudima iz židovske zajednice kod nas se ne prave intervjui.

 


Zahvaljujem dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog priloga.
D. Žubrinić

Slobodan Lang

Croatia - Overview of History, Culture, and Science