VJESNIK, 30 prosinca 2005. STAJALIŠTA Istina ne ovisi o našoj volji, dogovoru ili ukusuSlobodan LangPravda se temelji na dogovoru, za koji je važno da obuhvaća što veći udio članova zajednice, a to provodimo putem prava, politike i etike Rasprava o Latinici »Tuđmanova ostavština« pretvorena je u raspravu o voditelju, Hebrangu, ugroženosti novinara, slobodi tiska… Što je s Tuđmanom?. Odnos prema događajima, osobama, pa i prošlosti određujemo na temelju istine, pravde i ukusa ili impresija. Istina ne ovisi o našoj volji, dogovoru, ukusu ili impresiji. Nju utvrđujemo pomoću znanosti, religije i filozofije. Pravda se temelji na dogovoru, za koji je važno da obuhvaća što veći udio članova zajednice, a to provodimo putem prava, politike i etike. Cilj »Latinice« je i neka vrsta javne pravde, pa koristi i metode polemike, svjedočenja, istraživanja i anketiranja. Nažalost, »Latinica« se oslanja više na ukus i impresije nego na istinu. Na tome su ostale i naknadne reakcije. U određivanju pravde, politike i etike, i inače kod nas, ukus ima preveliku ulogu u odnosu na istinu. Osjećam se dužnim upozoriti da su u toj emisiji izrečene neistine o predsjedniku Tuđmanu. Od 1994. kao savjetnik Predsjednika bio sam odgovoran i za odnos prema Jasenovcu. Sudjelovao sam u pokušaju posjeta 1994., ušao u tijeku »Bljeska«, posjetio ga sa stranim veleposlanicima, organizirao posjet novinara New York Timesa 1996. i drugo. Moj savjetnik bio je Jakša Singer, dugogodišnji predsjednik Savjeta za vrijeme Jugoslavije. Zajedno smo u Beču posjetili autora jasenovačkog spomenika Bogdana Bogdanovića, redovno sam komunicirao s predsjednikom udruge preživjelih logoraša Šimom Kljaićem, s predsjednikom antifašista Hrvatske Ivanom Fumićem te informirao biskupa Škvorčevića. Kao član državne delegacije posjetio sam Yad Vashem. Na temelju svih tih aktivnosti i uz suglasnost predsjednika Tuđmana zacrtan je sljedeći program: istinito iskazati sve žrtve, i populacijski i pojedinačno; posaditi drvored u počast hrvatskih pravednika među narodima, Posebno posaditi hrast za spomen na Raoula Wallenberga, kojeg se smatra zaslužnim za spašavanje 100 tisuća mađarskih Židova, pokrenuti akciju »pravo na grob« na temelju koje bismo omogućili ukop svih ubijenih a nepokopanih u Hrvatskoj i na temelju novih iskustava s logorima za zarobljene, izbjegle i prognane inicirati redovnu Međunarodnu humanitarnu konferenciju o postojanju i radu logora u svijetu. Na temelju tog programa predložio sam u Hrvatskom saboru i zakon o pravu na grob, koji, na žalost, nije dobio potrebnu većinu. Neprihvatljivim i neistinitim prikazima ovo je doživljeno u javnosti kao »miješanje kostiju«. Već dulje postoji i neukusna optužba predsjednika Tuđmana za antisemitski i antisrpski odnos navođenjem istrgnutog citata predsjednika »Drago mi je da mi žena nije ni Židovka ni Srpkinja«. Istina je, međutim, da se u Jugoslaviji mjerkala nacionalnost za rukovodeće pozicije, uključivši supruge. Potkraj osamdesetih godina počeli su se javljati glasovi da Tuđman pokazuje hrabrost jer je »podoban« i ima međunarodne, odnosno veze u Beogradu zbog ženinog podrijetla. Time se željelo opravdati vlastiti nedostatak hrabrosti i kritičnosti. Nikad nisam čuo predsjednika da na račun bilo kojeg naroda pokazuje nepoštivanje. Da jeste - ne bih mu ostao savjetnik. Takva optužba ne znači samo nepoštivanje uglednog čovjeka koji se više ne može braniti, nego amoralno optužuje samo stvaranje hrvatske države. Iznesene su optužbe i u povodu protestnog skupa Radija 101 na Jelačićevom trgu. Skup je održan dok je predsjednik bio u bolnici, kad mu je i postavljena dijagnoza teške bolesti i izrečena teža, od ionako teške prognoze. Tuđmanova se odgovornost konstruira na temelju jedne nervozne aerodromske izjave, a zanemaruje se činjenica da nakon njegovog povratka nitko nije sankcioniran i da protiv Radija 101 nisu poduzimane nikakve mjere. Još prije nekoliko godina, želeći pridonijeti upoznavanju javnosti s istinom, zatražio sam da se u Latinici o »Oluji« prikaže i akcija »Spasimo život« kojom je spašeno više od 10 tisuća većinom starih ljudi srpske nacionalnosti, od gladi, hladnoće i medicinskih problema. Kad je to odbijeno, žalio sam se Sudu časti HND-a. Žalba je odbijena. Ni prije niti poslije u emisiju nisam pozvan. Takva vrsta diskriminacije i cenzure ključna je prepreka slobodi javne komunikacije i tiska, zbog čega vodeći svjetski mediji uvode javne urednike. Autor je liječnik, bio je savjetnik predsjednika Tuđmana Zahvaljujem
dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog
priloga.
D. Žubrinić Slobodan Lang Croatia - Overview of History, Culture, and Science |