Darko
Žubrinić, 2017.
Dr. Milo Katić
Da li je Arhimedov dalekozor
izgubljen u starom Dubrovniku?
Godine 1839., objavljena je u Parizu knjiga Antuna Sorga [Antun
Sorkočević, sin poznatog dubrovačkog skladatelja Luke Sorkočevića;
D.Ž.] pod naslovom "Origine et chute de l'ancienne Republique de
Raguse" (Postanak i pad stare republike dubrovačke) u ediciji Madame
Porthmann.
U ovoj se knjizi, koja je bila zabranjena u Austriji, nalazi jedan
izvadak pisma Tita - Live Burattini-ja (talijanskog učenjaka
nastanjenog u Poljskoj) upućenog g. Bouillardu, francuskom astronomu,
koji je živio u 17. vijeku.
Ovo je pismo po navodu Antuna Sorgo bilo publicirano prvi put u djelu
"Historija matematike" objavljenoj u Italiji po M. Libiri.
Pismo u prijevodu glasi:
Varšava, 6. oktobra 1672.
Gospodine!
Primio sam nacrt, koji ste mi imali dobrotu poslati sa tumačenjem
cijevi katofičkijeh (tube catophique) koje je izumio M. Newton, na čemu
Vam najljepše zahvaljujem. Izum je vrlo lijep i služi na veliku čast
izumitelja.
U Dubrovniku (koji je stari grad Epidaurus, veoma slavan grad Ilirije i
domovina Eskulapova) još se čuva, ako nije propala kod zadnjeg potresa,
jedna sprava iste vrste, kojom se mogu vidjeti brodovi na jadranskom
moru u daljini od 25 do 30 milja daleko od kraja, kao da se nalaze u
samoj luci dubrovačkoj.
Kad sam bio u Beču god. 1656. čuo sam pripovijedat o toj spravi od
jedne ličnosti iz Dubrovnika. Gosp. Paolo del Buono, kog Vi dobro
poznate, bio je prisutan tome razgovoru. Po onomu što su mi onda
kazivali, ta je sprava imala oblik jedna mjere za žito (četvrt), ali
kako nam ta ličnost nije znala ništa pobliže o tome kazat, to smo ja i
gosp. Paolo bili onda mišljenja, da je to samo priča i nijesam na to
više ni mislio.
Ima dvije godine, da je u Varšavu došao gospodine Aurčle
Gisagoni, liječnik Nj. Vel. carice Eleonore, koji je vršio praksu u
Dubrovniku za vrijeme od 10 godina.
Razgovarajuć se jednog dana sa mnom o strašnom potresu, koji je bio
zadesio Dubrovnik, poslije dugog razgovora reče mi ove tekstualne
riječi:
"Bog zna da li se je među toliko rijetkosti, što su se nalazile u
Dubrovniku, izgubila ona divna sprava, koju je tradicija pripisivala
Arhimedu i pomoću koje su se mogli vidjeti brodovi na daljinu od 25 do
30 milja tako jasno kao da se nalaze u luci".
Na moj upit kako je izgledala ta sprava odgovorio mi je, da je imala
obliku bubnja sa jednim dnom i da se je u njega gledalo sa strane; da
su prema tradiciji bili mišljenja, da je ta sprava učinjena od
Arhimeda. Sjetih se onoga što su mi govorili u Beču god. 1656., jer
razlika izmeđ mjere za žito (četvrti) i bubnja sa jednim dnom ne
postoji nego samo u nazivu. Gosp. Gisgoni je još uvijek živ i još
uvijek u službi Nj. Vel. carice.
Što me jako čudi, to što nikad nije niko ništa preduzeo, da se sazna za
postojanje jedne tako čudnovate sprave, i ako u Dubrovniku nije
manjkalo slavnih matematičara, koa što su bili Marin Ghetaldi i drugi,
a u moje doba Jan Bapiste Hodierna, koji mislim još živi u Palermu na
Siciliji. Nijedan od ovih, koliko je meni poznato, nije nikad ništa
spomenuo u ovoj spravi i ako je Hodierna pisao o Arhimedu, o
teleskopima i mikroskopima.
Ne pišem Vam ovo da umanjim slavu Newtona, ali me veoma čudi, da je
jedan tako izvanredan izum mogao ostati tako dugo nepoznat. Što se mene
tiče ja sam duboko uvjeren, da je ovo bila ista sprava o kojoj su
raspravljali razni auktori, i koja se je nalazila na svjetioniku u
Aleksandra za vrijeme Ptolomeja (tj. na Svjetioniku u Aleksandriji;
D.Ž.), koji su se s njim složli, da mogu vidjet brodove na daljinu od
50 do 60 milja.
Ova je sprava možda zalutala pri dekadansi rimskog carstva i bila
sakrivena i sačuvana u gradu Dubrovniku, gdje je po riječima gosp.
Gisgonija bila postavljena na jednu kulu i čuvana od magistrata.
U Dubrovniku o Sv. Vlahu 1940.