VIJENAC 84Glagoljastvo kao drugi jezikRazgovori: Andjelko Badurina
Iluminirani rukopisi jedno su od mojih zivotnih djela, a poceo sam ih proucavati jos kao student na nagovor pokojnoga prof. Milana Preloga. Povod je bila velika izlozba Minijature na tlu Jugoslavije, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, 1964. Na toj je izlozbi iz Hrvatske bilo zastupljeno vrlo malo minijatura, i to samo one, opce poznate, a znao sam da po samostanima ima jos mnogo nepoznatih i neobradjenih. Prof. Prelog dao mi je u zadacu da to istrazim i nadopunim * Proucavali ste glagoljske rukopise, naucili citati sve nacine ispisivanja glagoljice, pa tako i glagoljski kurziv. Otkuda tolika ljubav i sklonost prema glagoljici? -- Glagoljanje sam od djetinjstva, uz hrvatski, slusao u crkvi na Lunu, na otoku Pagu. U vecem dijelu Primorja, pa tako na Lunu i u Novalji, do 1964. misa je citana staroslavenski. Pjevalo se i iz scaveta. To je stari jezik iz 18. stoljeca, blizak staroslavenskom, ali hrvatski. Popi su citali staroslavenski. Potom, vec u trecem razredu, u redu franjevaca trecoredaca- glagoljasa, nekolicina nas ucila je glagoljicu. Ucio nas je jos i danas ziv otac Marko Japundzic. U nuncijatu, a i poslije, molili smo iz staroslavenskoga brevijara tiskanoga glagoljicom 1791. Vec kao student proucavao sam stare spise, naucio citati glagoljsko koso pismo, brzopis, koji se inace tesko cita. A sav nas arhiv, administrativne knjige i dokumenti pisani su glagoljicom. Dosta toga pisano je na Kvarneru. Proucavao sam i citao nase stare dokumente, povijest. Susreo se s razlicitim nacinima ispisivanja glagoljice. Uocio kako nevjesti pisari pisu slovo po slovo, odijeljeno, a vjesti spajaju slova. * Prepisali ste metodom transliteracije, tj. prenijeli iz glagoljice u latinicu, bez popravljanja ocitih pogresaka, kako bi tu zanimljivost ostavili jezikoslovcima, blagajnicki dnevnik Datja i prijatja, knjigu primitaka i izdataka samostana franjevaca trecoredaca-glagoljasa Svetoga Jeronima u Martinscici na otoku Cresu, knjiga prva. Sto se iz nje moze doznati? -- Nasi su samostani stoljecima vodili racunske knjige, pisane glagoljicom. Zovu se Datja i prijatja, primici i izdaci. Po njima se moze rekonstruirati kako su fratri zivjeli, sto su jeli, pili. Koliko su placali drva, tezaka, ribu, vino, tamjan, sol, svijece, popravak samostana. Postojalo je tri vrste nadnica: muska, zenska i djecja. Djeci su na primjer placali nadnicu za branje puzeva, koje su potom slali u Veneciju. Zanimljivo je to da su sve placali, nije bilo iskoristavanja covjeka po covjeku, kao sto su nam svojedobno govorili. Vidi se da su placali cak i djecu. To je prva tiskana knjiga, od pet pripremljenih. Obuhvaca razdoblje od 1578. do 1618. Iz nje se vidi kad je bila susa, kad je dobro rodilo. Zito su isli mljeti u Plomin. Kad bi nabujalo Cepicko jezero pa je voda tekla u more, proradili bi mlinovi. Kad je slaba godina, kupuju se zito i vino, a kad je dobra, onda to isto prodaju. Drukcija je nadnica za oranje i kopanje. Skuplja ako tezak ore svojim volovima, a jeftinija ako uzima samostanske. Najjeftinija je nadnica kad beru grozdje: pretpostavlja se da ce ga se najesti. Takodjer se vidi s kim su dolazili u dodir. Postoji i zapis kako je gvardijan uskocima posudio jedro, a oni su mu to platili. Uskocima se, naime, poderalo njihovo jedro, onda im je gvardijan lukavo ponudio svoje, jer bi mu ga ionako oteli, a potom su mu ga platili. Citamo zatim kako vec u 15. stoljecu dolaze cigani prodavati obruce za bacve. Iz tih se knjiga vidi kuda su prelazili trgovacki putovi, sto se prodavalo, sto kupovalo. Na Portu na otoku Krku nalazi se recenica koja tumaci ekonomiku cijelog Kvarnera u 17. stoljecu: "Dah Pazanom ca nan vozihu vodu z Rike." Bili su to vjerojatno Novaljci koji su isli s vinom u Rijeku. Kako ih je uhvatilo nevrijeme, sklonili su se u Porat. Tada su im fratri rekli: "Vi iz Rijeke vracate se prazni, u tim bacvama dovezite nam vodu." Te su racunske knjige vodili i pisali gvardijan ili njegov vikar, a dragocjene su kao izvor za gospodarsku povijest Istre, Kvarnera i Dalmacije. * Na istom tragu pisana je i knjiga Boljunski glagoljski rukopisi ili Kvaderna od dot crekav boljunskeh, knjiga prva. Iz nje se takodjer moze doznati o zivotu u Istri potkraj 16. i pocetkom 17. stoljeca, tocnije od 1595. do 1660. I u njoj ste transkribirali glagoljski tekst? -- Boljunski glagoljski rukopis ili Kvaderna od dot crekav boljunskeh, odnosno racuni crkvenih imanja, pisani od 1595. do 1660, prvorazredni je izvor za povijest, ne samo Boljuna nego i cijele Istre. Vazni su u prvom redu za drustvene i gospodarske odnose. Ta je knjiga najopseznija i najbogatija podacima svih vrsta. Pisan je glagoljicom i ima nekoliko umetaka talijanskim jezikom. U Boljunu je postojalo nekoliko bratovstina. U toj Kvaderni, racunima, iznosi se i kraca, opca povijest mjesta i okolnih dogadjaja u Hrvatskoj: Rijeka, Senj, Skradin, Knin, Sisak, Brest, Petrinja i Austrija. Spominju se uglavnom morije, pomori od kuznih bolesti, nevremena, ratova, suse, poplava, snijega, otimacina, cudnih pojava. Postoji npr. zapis: "1560. Uzese Turki trdni Seget. Onde bese ubien Mikula Zrinski Hrvacki ban, i onde umre pas oar Suliman." Ili: "1574. tresnu grad Lupoglav i bese cuda skodi." Ili: "1586. bese skodan veter i metase grmle mnogo i zidi i hise i stali i stabri van iz zemle izrivase." I: "1609. Bese snegi mnogi od mirakula i skodi." Vise glagoljskih rukopisa iz Boljuna pohranjeno je u Arhivu HAZU u Zagrebu. * Jedno od najvaznijih djela u vasem bogatom istrazivackom i znanstvenom opusu svakako je knjiga Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj. Tim opseznim i mukotrpnim poslom bavili ste se vise od dvadeset godina. Kako je zapravo zapoceo taj po mnogocemu uzbudljiv i do tada neistrazeni rad i do kakvih vas je sve otkrica doveo? -- Iluminirani rukopisi jedno su od mojih zivotnih djela, a poceo sam ih proucavati jos kao student na nagovor pokojnoga prof. Milana Preloga. Povod je bila velika izlozba Minijature na tlu Jugoslavije, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, 1964. Na toj je izlozbi iz Hrvatske bilo zastupljeno vrlo malo minijatura, i to samo one, opce poznate, a znao sam da po samostanima ima jos mnogo nepoznatih i neobradjenih. Prof. Prelog dao mi je u zadacu da to istrazim i nadopunim. Nakon obavljena posla, dosao sam ponovno do njega i upitao ga na koji se nacin mogu pridruziti struci, a da i dalje budem fratar? Bilo je to "mracnih" sezdesetih godina. Odgovorio mi je: "Znate sto, najbolje da vi dodjete k nama na Institut povijesti umjetnosti, jer mi nemamo ni vrazjega koji se razumije u svete stvari." I tako sam dosao na Institut, a tada mi je on kao prvu zadacu povjerio da pregledam, analiziram i opisem sve iluminirane rukopise od 11. do 17. stoljeca. Za proucavanje starih liturgijskih knjiga treba dobro poznavati teologiju, liturgiku, latinski jezik, glagoljicu i konacno povijest umjetnosti. U to doba, a i danas, to sam na zalost bio samo ja. Obisao sam sve knjiznice i riznice, i samostanske i katedralne i zupske, koje su posjedovale takve rukopise. I skupio 265, a 1964. na onoj, opcejugoslavenskoj, izlozbi bilo ih je svega 42 iz Hrvatske. Sada je sve to objelodanjeno u knjizi Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, tiskanoj 1995. osim na hrvatskom, jos i na njemackom i engleskom. U njoj ima 326 bibliografskih jedinica. U njima je navedeno sve sto je pisano o iluminiranim rukopisima u Hrvatskoj. Sadrzava samo ono sto je sacuvano u nas, i to samo svecano iluminirani. Razasute izvan Hrvatske nabrojio sam u ediciji koju izdaje Akademija, i to tridesetak najvaznijih. Posijani su svuda u svijetu, od Oxforda do Carigrada. Ti su rukopisi nastali u nas na latinskom i glagoljici, ali su u raznim razdobljima odneseni van. * Sto vas je posebno privuklo tim rukopisima i minijaturama? -- Iluminirane rukopise do tada su vise proucavali s jezicnog aspekta. Oslikanim minijaturama nitko se nije osobito bavio, a mene su posebno zanimale. Pitate otkad se zvala minijaturom? Oduvijek. Ali to nije pravo ime za oslikane knjige, jer iluminiran znaci prosvijetljen. To je, naime, sve sto nije crno i bijelo, znaci svi obojeni graficki ukrasi koji se nalaze u knjigama. U prvom redu pocetna slova, inicijali, obojena crveno, plavo, zeleno ili kombinirano. Time sam se poceo ozbiljnije baviti cim sam zavrsio povijest umjetnosti. Neki su rukopisi osim inicijala u sebi imali i minijature. Figuralnu ilustraciju sadrzaja na kojem se nalazi. Jer na nekim stranicama iluminiran je sav marginalni prostor izvan teksta, s grafickim biljnim ornamentima i figurativnim prikazima. A negdje je samo inicijal. Motivi pretezno ilustriraju tekst, ali vise od toga, to je likovno obogacivanje knjiga. Posebno je bogato ilustriranje u doba gotike od 13. stoljeca pa dalje. Vrhunac je u 15. stoljecu. Takve je knjige Dante nazvao libro ridente, knjiga koja se smije. U Iluminiranim rukopisima u Hrvatskoj opisane su sve knjige, od kojih najvecim dijelom liturgijske, ali i teoloske i pravnicke, statuti gradova i matrikule bratovstina. * Kako je vasa knjiga, kapitalna za proucavanje minijatura i iluminiranih rukopisa, koncipirana i sto bitno sadrzava? -- Knjiga Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj sadrzi sinteticki pregled iluminacija u Hrvatskoj, pisan esejisticki. Zatim sljedi svojevrsni katalog 265 iluminiranih knjiga u Hrvatskoj, u kojoj su opisani materijalni elementi knjige; velicina, odnos teksta i stranice. Ono sto sam prvi uveo u struku je velicina marginalnog prostora, a to govori o organizaciji stranice. Kako se organizira stranica, tj. njezina likovnost. Visina teksta redovito odgovara sirini stranice. Po tome, po organizaciji teksta na stranici, moze se odrediti skriptorij. Knjigu nije radio samo jedan covjek, bila je to prava industrija. Jedni su stavili kozu, ponajvise ovce i koza, a za sitne knjige i od janjaca. Pa cak i od nerodjenih janjaca, ali takvu su kozu radili samo u Europi, u nas ne. Drugi su obradjenu kozu izrezivali u arke i slagali u fascikle. Onda su na te arke sa slijepom pisaljkom, a to je bila fino obradjena kost, ucrtavali okvir teksta i crte po kojima ce pisati pisci. Svaki skriptorij imao je mrezu okvira teksta i crta. Bili su razliciti. Zatim, bitan je odnos teksta i stranice. Omjeri marginalnih prostora su takvi da je gornji dvostruko veci od donjega. Donji marginalni prostor bio je dvostruk od gornjeg, a bocni, vanjski, jedan i pol puta veci u odnosu na gornji, ako je gornji jedan. Unutarnji bocni je kao i gornji, jednako sirok, znaci jedan. A kad se dva unutarnja spoje, jer su zajedno, dobivamo jednaku sirinu kao sto je donji, znaci dva. Sve je to drzala na okupu stabilna greda od dva donja i sredisnji, koji je takodjer dva, da se ne raspadne tekst. * Kakva je razlika izmedju pojedinih skriptorija i koja je karakteristika svakog od njih, cime se posebno odlikuju? -- Pravi skriptoriji imali su svoj standard, ali bilo je i odstupanja. Glagoljasi su radili skromnije od latinasa. Pisar ili skriptor ostavljao je prazan prostor unutar teksta, na pocecima pojedinih odlomaka, na kojem je poslije iluminator crtao slovo, ornament ili slicicu koja ilustrira blagdan ispred kojeg je to slovo. Npr. za Bozic, unutar slova B naslikan je prikaz rodjenja Kristova. Ili prikaz podizanja na misi. Pretezno se ilustriraju sadrzaji blagdana ili teksta koji se nalazi iza tog inicijala. Oslikavane su i liturgijske knjige koje su se pjevale: psalmi, antifone i himni. Antifona je lajtmotiv psalma. Oslikane su i koralne neume, note, na cetiri crte. Tako se vidi bogatstvo i raskos opreme knjiga. Najbogatiji je Trogirski evandjelistar iz 13. stoljeca pisan beneventanom, i to u trenutku kad je vec izasla iz uporabe. Najraskosnije su oslikani goticki rukopisi 15. i 16. stoljeca. Veliki su skriptoriji radili bogato, a glagoljasi jednostavno. Medjutim, ima i glagoljskih bogato iluminiranih knjiga, primjerice Hrvojev Misal, s pocetka 15. stoljeca, koji se moze mjeriti sa svjetskim dostignucima. Posebno je vazan i najsvecanije iluminiran zagrebacki Misal Jurja de Topusko, s kraja 15. stoljeca. Ima iluminirane i ilustrirane cijele marginalne prostore. Na kraju moje knjige dodan je popis svih poznatih skriptora i iluminatora koje sam pronasao u knjigama i arhivima. Pridodao sam i tumac vaznijih pojmova. Zatim, nazive pojedinih ornamenata, vrste knjiga. Tim problemom intenzivno sam se bavio vise od dvadesetak godina. * Vazno je svakako istaknuti ili napomenuti da ste zahvaljujuci svom velikom znanju, akribiji, znatizelji i silnim putovanjima dosli i do nekih neprocjenjivih otkrica. -- Istrazivanje iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj zapoceo sam, lokalpatriotski, od otoka Raba, koji je odmah nadomak mog rodnog Luna na otoku Pagu. Poceo sam dakle s Kamporom i gradom Rabom. I tamo sam nasao jedan od nasih najvaznijih iluminiranih rukopisa, Rapski evandjelistar. Bio je u fragmentima, razrezan u trake kojima je bio pojacan uvez jednoga novijeg rukopisa, crkvene knjige graduala iz 15. stoljeca. Slike su bile zalijepljene prema unutarnjoj strani, ali se vidjelo da je to bila neka starija knjiga. Opazili su to i ljudi prije mene, ali slike sam vidio samo ja. S velikom sam mukom to uspio donijeti u Zagreb, gdje su u restauratorskoj radionici Historijskog arhiva HAZU, zahvaljujuci vrijednoj gdji. Veri Hersak, s mnogo ljubavi razvezali tu staru knjigu. Iz nje su povadili, odlijepili, razrezane dijelove misala, koji su slicili lazanjama, visine 25, sirine 4-5 cm. Trebalo je to sloziti u suvislu cjelinu, pronaci gdje sto i kojem dijelu pripada? Kako se moze povezati? Uspio sam skupiti sedam cijelih listova, ali jos je ostalo nepovezanih tridesetak fragmenata, koji se ne mogu medjusobno spojiti. Obaviti takav posao bez poznavanja latinskog i Svetog pisma gotovo napamet, bilo bi veoma tesko. U tom su evandjelistaru najcudesnije boje. Prekrasan grimiz, Europa nema takav u ono doba. Iza toga sam naisao u zagrebackoj Sveucilisnoj knjiznici, medju raritetima, na fragment neke stare knjige, pa sam ustanovio da je to sastavni dio Rapskog evandjelistara, jer je isti rukopis, ista velicina slova, isti karakter pisma, isti karakter boja, isti sadrzaj, tako da su sada ta dva odvojena fragmenta, zagrebacki i rapski, koji su dugo ostali neidentificirani, postali smislena cjelina. Za zagrebacki se naime znalo sto je. Ustanovio sam da je to sastavni dio rastrganoga Rapskog evandjelistara, koji bi trebalo ponovno restaurirati i povezati u cjelinu. Ali to je do sada ostalo samo zelja. * Iz kojeg vremena potjece i gdje je zapravo, nastao? -- Potjece iz druge polovice 11. stoljeca. Nastao je najvjerojatnije u Rabu, ili unutar trokuta Rab-Osor-Zadar. To je taj benediktinski krug. Najvjerojatnije u Supetarskoj Dragi. Ali je sigurno da je bio u uporabi u crkvi svetoga Ivana u Rabu. Jer to je ranokrscanska crkva, a bila je benediktinska, potom i franjevacka. Da je pripadao toj crkvi, moze se zakljuciti po ispovijedi u kojoj je sveti Ivan Evandjelist posebno naglasen, sto u drugim crkvama nije obicaj. To su finese pomocu kojih istrazujemo. U tom su evandjelistaru slike sedmero svetaca, svete Marije Magdalene, dvije Majke Bozje: jedna Bogorodica koja moli i druga s prekrizenim rukama. Marija Orans suvremenica je one Marije Orans u kamenom reljefu na zabatu iz Biskupije kod Knina. To su prvi ljudski likovi koji se pojavljuju nakon pletera. Prije toga su samo pleteri ili kakva zvijer, ili kakav cvijet ili ptica. Tu su i dva Krista, jedan s dvostrukim krizem, a jedan kao car na prijestolju s kojeg blagoslivlje po istocnom obredu s tri prsta i knjigom u ruci. Tu su jos sveti Andrija i Ivan Krstitelj, i nase stare note bez crtovlja, neume. * Poznato je da vi uz jedan projekt uvijek usporedno radite i drugi. Kojim se trenutacno ili dulje vremena vec bavite? -- Hagiotopografija je moj paralelni projekt koji je isao uz minijature koje sam radio. Poceo sam s Istrom, propjesacio je ili autom prosao koliko se dalo. Proucio je na temelju literature, a onda pohadjajuci te crkvice i gledajuci gdje se koja nalazi, gdje je koji svetac, koje mjesto zauzima u krajoliku. Polaziste je bilo sematizam, koji ima svaka biskupija, od austrijskih vremena pa na dalje. U sematizmu su bile popisane sve crkvice, ali sturo, tek informirajuci da je crkvica tog i tog sveca, i nista drugo. Mene je naprotiv zanimalo kakav je njihov polozaj, i koji su sveci u kojem dijelu Hrvatske zastupljeni? Tako se pokazalo da Istra ima neke svece koji prevladavaju, Dubrovnik druge, a sjeverna Hrvatska opet trece. Tamo gdje vise nema crkve ostali su toponimi, ili kakvi arheoloski ostaci. Nazvao sam to sveta mjesta jer imaju imena po svecima. Sada, tu su zanimljivi i kulturni utjecaji koji dolaze posredovanjem svetaca. Tako npr. svetoga Ladislava i svetoga Emerika nema nigdje nego u zagrebackoj nadbiskupiji, jer su oni madjarski sveci i zastitnici zagrebacke katedrale. Istra ima pak neke lokalne svece koji prevladavaju, npr. sveti Mauro, porecki mucenik. Tu dominira utjecaj Akvileje i Ravenne. U Dubrovniku pak osjeca se utjecaj juzne Italije i tog istocnog dijela, Barija. Tu je i sveti Vlaho, kojega oni uzimaju za zastitnika, premda je bizantski svetac. Onda, u Dubrovniku je stovana Nuncijata, navjestenje Majke Bozje. Tamo, na malom teritoriju, veliki je broj crkvica posvecen Navjestenju Marijinu ili, kako je oni zovu, Nuncijati. I sad u krajoliku promatramo te crkvice, vidimo da su one uvijek na izvidnickim mjestima, odakle se daleko vidi, i uvijek su vizualno povezane jedna s drugom. A nunciare znaci javljati. Prema tome, to su bila istodobno dojavna mjesta za plovidbu i spijunazu. * Postoje li sveci koji su svuda jednako zastupljeni? -- Postoji, sveti Juraj. On je svuda jednako zastupljen, a ima trostruki izvor. Najvise ga ima u dubrovacko-dalmatinskom kraju. Uvijek je na nekim brdima, gore, visoko. On je s jedne strane nasljednik rimskog boga Silvana, i kao takav slavljen po Istri i naseljenim mjestima. Ali po ovim drugim, pustim mjestima, po Dalmaciji i dubrovackom kraju, on je vjerojatno nasljednik ilirskoga bozanstva zmije, jer zmija je bila glavno ilirsko bozanstvo. Onaj zmaj kojega sveti Jure ubija, zapravo utjelovljuje pogansku ilirsku religiju, i tim cinom svetac pokrstava to mjesto. Tako da je na tim vrhuncima na kojima se nalazi crkvica svetoga Jurja vjerojatno bilo ilirsko svetiste posveceno zmiji. Zatim sveti Mihovil. U gradu je njegova crkva uvijek na gradskim vratima ili na trgu. On u rukama ima vagu, pa na vratima vaze sve sto ulazi i izlazi iz grada i u grad. A, kao sto znamo, i na trznici se takodjer mjeri. Zato je on vjerojatno nasljednik rimskoga boga Merkura, koji je imao istu funkciju. * Otkud naziv hagiotopografija i sto on, zapravo, znaci? -- Hagiotopografija Hrvatske ili svetomjestopis kratak je opis svih svetih mjesta koja se nalaze u Hrvatskoj, a tu pripadaju postojece crkve, rusevine ili arheoloski lokaliteti. Ukupno ih ima 6415 u sadasnjim okvirima Hrvatske, a u ostalim krajevimna, koji su izvan suvremene Hrvatske, u Bosni, Boki kotorskoj, Sloveniji i Madjarskoj, a neke su pripadale zagrebackoj nadbiskupiji, ima jos 750 crkava. Ukupno je zastupljeno 280 svetaca. Uz svakoga su sveca navedeni njegovi atributi i podrucje zivota koje stiti. Po zastupljenosti pojedinoga sveca mogu se vidjeti strani utjecaji. U primorskim krajevima velik je utjecaj Italije, a u kontinentalnom dijelu srednje Europe. I na kraju ovog razgovora rado bih citirao pisara koji je na latinskom zapisao, a ja cu reci u prijevodu: "Jao, moja ruko, ovu si knjigu ucinila slavnom, a sto ce od tebe ostati, hrpa kostiju i praha?"
POTPIS: Andriana Skunca |