Biotehnièke znanosti

PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA I BIOTEHNOLOGIJA

Tomislav Lovriæ, Gordana Konja, Zlatko Kniewald, Jasna Franekiæ

Prerada poljoprivrednih proizvoda u prehrambene proizvode ima u Hrvatskoj prilièno dugu i zapaženu tradiciju. Ona je u poèetku imala manufakturna i polumanufakturna obilježja, s prelaskom na industrijsku proizvodnju u pojedinim segmentima, sukladno s trendovima u susjednim razvijenim sredinama (Austrija, Njemaèka, Èehoslovaèka, Italija...). Poznato je naime da je prehrambena tehnologija u svom procesno - tehnièkom pogledu u nekim granama kraæe, a u nekim granama duže zadržala polumanufakturna obilježja. To se ponajprije odnosi na proizvode višeg stupnja obrade, odnosno finalizacije (pripremljenosti), npr. u preradi mesa, mlijeka, voæa i povræa i djelomièno ribe, tj. pretežno u tehnologiji konzerviranja; za razliku od tzv. "baziène" prerade: žitarica i industrijskog bilja (proizvodnja šeæera i ulja) gdje je ranije uveden industrijski naèin proizvodnje. Prema definiciji Institute of Food Technologists (IFT), danas najveæe svjetske organizacije na podruèju prehrambene tehnologije, organizacije koja okuplja više od 25 000 vrhunskih (svjetskih) struènjaka, prehrambena tehnologija je primijenjena znanstvena disciplina koja se bavi kemijskim, biokemijskim, fizièkim, fizikalno-kemijskim i biološkim svojstvima hrane. Korijeni prehrambene tehnologije sežu u daleku prošlost; raznovrsni postupci konzerviranja i prerade i metode današnjih vrlo sofisticiranih procesa bili su poznati od davnina, npr. sušenje plodova i žitarica, primjena niskih temperatura, dimljenje, soljenje i sl., kao i oni koje danas nazivamo biotehnološkim postupcima (razlièite fermentacije). Slijedom razvitka procesa i odgovarajuæe procesne opreme, prije svega u Europi, i kod nas su postupno u veæoj ili manjoj mjeri mehanizirane pojedine operacije i procesi uz djelomiènu tzv. "malu automatizaciju".

Poèeci prerade mesa u Hrvatskoj povezani su uz ime Josipa Gavriloviæa èiji su zanatski pogoni osnovani još dvadesetih godina prošlog stoljeæa bili preteæa Prve hrvatske tvornice salame, sušena mesa i masti osnovane 1883. godine (èiji naslov upuæuje na industrijski naèin rada). Slijede obrtnièki pogoni Filipa Rabusa 1882. god. u Zagrebu, Predoviæa u Vrbovcu 1902. god., Eduarda Vajde u Èakovcu 1912. god. i još neki drugi (npr. Josipa Svobode u Bjelovaru itd.), koji su se postupno razvijali i modernizirali gradnjom rashladnog prostora i nabavom odgovarajuæe opreme.

Prve pokuse konzerviranja ribe izvodi Ivan Moller iz Splita 1782. dog. Pedesetak godina nakon usvajanja Appertova postupka konzerviranja 1798. god. i prve tvornice za preradu ribe u svijetu, zabilježeni su na našoj jadranskoj obali prvi pokušaji industrijskog konzerviranja ribe koji su poèetkom dvadesetog stoljeæa rezultirali podizanjem veæeg broja pogona (èak preko 30!) duž naše obale.

Još 1752. god. osnovana je u Rijeci rafinerija sirovog šeæera (iz prekomorskih zemalja), prva rafinerija u tadašnjoj Austro - Ugarskoj, da bi industrijska proizvodnja šeæera i šeæerne repe na našim prostorima zapoèela utemeljenjem šeæerane u Osijeku 1905. godine.

Mlin Union, sagraðen u Osijeku 1882. god., bio je najveæi industrijski mlin u Austro - Ugarskoj.

Proizvodnja likera i žestokih piæa povezana je s pogonima u Zadru (Luxardo, 1821), Zagrebu (Gracijan Mikiæ i E. Sabljiæ te F. Pokorny, 1862) preteæa današnjeg "Badela 1862" i pogoni Petra Tesliæa u Sisku (tvornica likera, ruma i konjaka: ugljiène kiseline, proizvodnja kvasca, rafinerija špirita i dr.). Uz navedene treba spomenuti industriju konditorskih proizvoda (Union, 1911) u Zagrebu. Tvornicu žeste i pjenice u Savskom Marofu (1891), više pogona u Koprivnici, Varaždinu, Opuzenu (prerada voæa i povræa) i drugdje. Neki od navedenih proizvoðaèa stekli su i zapažena meðunarodna priznanja za svoje proizvode, što upuæuje na primjereno ovladavanje tehnologijom sukladno s dostignuæima i odgovarajuæim djelatnostima u danom razdoblju.

Stoga ne zaèuðuje èinjenica što se veæ dvadesetih godina ovog stoljeæa na fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu znatna pozornost posveæivala nastavi iz pojedinih disciplina prehrambene tehnologije i znanosti o hrani i prehrani, da bi 1956. g. zbog rastuæih potreba za odgovarajuæim struènjacima bio osnovan Prehrambeno-tehnološki i poslije Biotehnološki odjel (Kemijsko-tehnološko-rudarskog, odnosno Tehnološkog fakulteta), prvi takvog studija u ovom dijelu Europe. Od tada su podruèja prehrambene tehnologije i biotehnologije zauzela znaèajno mjesto, u znanstveno-istraživaèkoj tako i gospodarskoj oblasti.

Biotehnologija je široko interdisciplinarna i multidisciplinarna znanstvena grana èija je svrha da uporabom mikroba, životinjskih ili biljnih stanica ili njihovih djelova dobijemo proizvode korisne èovjeku. Tek druga polovica 20. stoljeæa razvitkom tehnika r-DNA svrstala je biotehnologiju uz mikroelektroniku u tzv. visoke tehnologije. Današnji stvarni doprinos biotehnologije gospodarstvenom razvitku nije još moguæe potpuno sagledati, jer službene statistike ne svrstavaju jedinstveno proizvode temeljene na biotehnološkim proizvodnim postupcima. Antibiotici se npr. ubrajaju u farmaceutske, a vino, pivo i alkoholna piæa u prehrambene proizvode. Mnogo biotehnoloških procesa upotrebljava se za pretvorbu alkoholna piæa u prehrambene proizvode. Mnogo biotehnoloških procesa upotrebljava se za oplemenjivanje hrane (fermentirani mlijeèni proizvodi, sirevi, jogurt i fermentirani proizvodi od mesa). Jedno od najveæih biotehnoloških podruèja koje danas postaje izvanredno važno je obrada otpadnih voda koja ulazi u problematiku komunalnog gospodarstva i zaštite okoliša. Tradicionalni biotehnološki proizvodi u Hrvatskoj su pekarski kvasac, pivo, etanol te octena kiselina. Razvojem antibiotika u svijetu razvijena je ova proizvodnja i u Hrvatskoj, što danas svrstava Hrvatsku u poznate svjetske proizvoðaèe. Zbog znaèajnu proizvodnje C-vitamina, proizvodnje cjepiva za humanu i veterinarsku medicinu, biotehnologija, a napose biokemijsko inženjerstvo uvršteni su u važne sastojnice akademskog obrazovanja u nas. Intenzivan razvoj molekularne biologije i molekularne genetike s primjenom tehnika genetièkog inženjerstva otvorio je nove moguænosti i smjernice za unapreðenje postojeæih biotehnoloških procesa, za proizvodnju potpuno novih proizvoda koji se temelje na stanicama s r-DNA izmijenjenim svojstvima.

Proizvodnja alkohola ima u Hrvatskoj veliku tradiciju, jer je proizvodnja pretežno bila usmjerena na preradu u alkoholna piæa i ocat. Proteklih 30 godina ubrzanim razvojem novih biotehnoloških postupaka, koji su kao temelj imali vlastita tehnološka rješenja, poveæani su kapaciteti, produktivnost procesa te poboljšana kakvoæa gotovog proizvoda, a to je dovelo i do smanjenja broja proizvoðaèa (primjerice, u Zagrebu je danas ostao samo "Badel").

Proizvodnja kvašèeve biomase, s primjenom pretežito u pekarstvu, temelji se na klasiènom proizvodu tiskanoga svježeg kvasca i na suhom aktivnom kvascu (SAK). Pliva je najveæi proizvoðaè svježega kvasca, a Podravka osigurava i domaæem i inozemnom tržištu znatne kolièine SAK. Unatoè èinjenici što se suvremena proizvodnja etanola i pekarskog kvasca temelji pretežito na uvezenim tehnologijama (Vogelbush, Beè) tehnološka poboljšanja, razvoj primijenjene tehnologije, npr. proizvodnja kvasca posebnih nutritivnih svojstava, rezultat su suradnje s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom u Zagrebu.

Proizvodnja piva u Hrvatskoj ima tradiciju temeljenu na njezinoj potražnji i na odliènim sirovinskim izvorima. Meðu pivovare s dugogodišnjom tradicijom ubrajaju se Zagrebaèka pivovara, Karlovaèka pivovara i Daruvarska pivovara, ostale su nastale kasnije. Primjena novih sirovina, enzimskih preparata te razvoj tehnoloških procesa proizvodnje trajan su znanstveni izazov za biotehnologe.

Obrada otpadnih voda fermentativne i drugih industrija koje oneèišæuju okoliš poseban je zadatak biotehnologa, koji primjenom mješovitih mikrobnih kultura, naši struènjaci uspješno rješavaju. Kontrola toksikološke ispravnosti novih supstancija znaèajna je zadaæa biotehnologije, a laboratoriji u Hrvatskoj su referentni laboratoriji Europskog društva za mutagenezu u sluèaju ekoloških katastrofa.


POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

LIKER POKORNY, Zagreb, oko 1880. god., Tvornica "Badel 1862", Zagreb

PRVA HRVATSKA TVORNICA SALAME, SUŠENA MESA I MASTI, Petrinja, 1883. god., privatno vlasništvo (Ðuro Gavriloviæ)

MLIN UNION, Osijek, 1900. god., IPK Croatia d.o.o., Osijek

TVORNICA ŽESTE I PJENICE, Zagreb, Savski Marof, 1891. god., Pliva, Zagreb

PROŠEK, boca Prošeka, Hrvatska, Dalmacijavino, Split

PRVO HRVATSKO-SLAVONSKO DIONIÈKO DRUŠTVO ZA INDUSTRIJU ŠEÆERA, Osijek, 1906. god., Tvornica Kandit, Osijek

DARUVARSKA PIVOVARA, Daruvar, 1909. god., Daruvarska pivovara, Daruvar

TVORNICA KRAŠ, Zagreb, 1911. god., Tvornica Kraš, Zagreb

PRVA HRVATSKA TVORNICA ULJA, Zagreb, 5. rujna 1916. god., Tvornica ulja Zvijezda d.d., Zagreb

ZAGREBAÈKA PIVOVARA, Zagreb, 1924. god., Zagrebaèka pivovara, Zagreb

TVORNICA NEPTUN, Komiža, oko 1920. god., Tvornica Neptun, Komiža, otok Vis

TVORNICA PETRA TESLIÆA, Sisak, oko 1930. god., Tvornica Segestica, Sisak

VEGETA, Koprivnica, 1959. god., Tvornica Podravka, Koprivnica

PROIZVODNJA OKSITETRACIKLINA, Zagreb, 1961. god., Pliva, Zagreb

LABORATORIJSKI ISPARIVAÈ "TERMOROTOR", TIP MFG, 1965. god., Zavod za procesno inženjerstvo, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

POSTUPAK ZA BIOLOŠKU RAZGRADNJU KOMPLEKSNIH, BIOLOŠKI TEŠKO RAZGRADLJIVIH SASTOJAKA OTPADNIH VODA, Zagreb, 6. studeni 1990. god., Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb


DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

LIKER POKORNY

Zagreb, oko 1880. god.

staklena boca

Tvornica "Badel 1862", Zagreb

Franjo Pokorny je malu neuglednu tvornicu likera "Pokorny", osnovanu 1862. god. uzdigao do ranga najveæega hrvatskog izvoznika. Putujuæi po svijetu, uèeæi i skupljajuæi znanja i iskustva, uspio je u onome èemu i danas težimo: njegovi proizvodi stekli su svjetsku slavu i priznanja a on je osobno odlikovan i najvišim francuskim odlièjima - Redom zaštitne legije te zlatnom i srebrnom kolajnom. Nasljednik proizvodnje i tradicije koju je Franjo Pokorny zapoèeo, danas je tvornica "Badel 1862".

Lit.

  1. Izvorni podaci: "Badel 1862"



N.Dz.





PRVA HRVATSKA TVORNICA SALAME, SUŠENA MESA I MASTI

Petrinja, 1883. god.

fotografija

privatno vlasništvo (Ðuro Gavriloviæ)

Godine 1821. Ivan-Johan Gavriloviæ osnovao je pogone za klanje stoke i preradu mesa u Petrinji, a 1883. god. je poèeo poslovati kao Prva hrvatska tvornica salama, sušenih mesa i masti. Njegovi sinovi i unuci nastavljaju zapoèetu tradiciju na podruèju tehnologije mesa i znatno proširuju posao. Zapošljavaju skupinu Talijana iz Furlanije i kao proizvod zajednièkog rada dolazi do proizvodnje zimske salame poznate i danas u nas i u svijetu kao "Gavrilovièka". U tom razdoblju u Hrvatskoj poèinju radom i druge klaonice i pogoni za preradu mesa: 1883. god. Rabus u Sesvetama (danas PIP Sljeme d.d., Sesvete), 1902. god. Predoviæ u Vrbovcu (danas PIK Vrbovec d.d.), 1912. god. Vajda u Èakovcu, zatim J. Svoboda u Bjelovaru, Gradska klaonica u Koprivnici, B. Boneli u Osijeku i dr. Godine 1931. u Zagrebu je puštena u rad jedna od najmodernijih gradskih klaonica u ovom dijelu Europe.

Lit.

  1. M. Nožiniæ, 150 godina mesne industrije "Gavriloviæ", Petrinja, D. Potkornjak i S. Šariæ (ur.), Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb, 1970.
  2. B. Èavlek, D. Roseg, Aktualni problemi razvoja mesne industrije Hrvatske, Znanstvene osnove dugoroènog društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske, Prehrambena industrija i biotehnologija I, Prehrambena industrija Zagreb, 1990, str. 139.
  3. Privreda i pokret mesarskih i kobasièarskih obrtnika u Zagrebu - Spomenica, Savez hrvatskih mesarskih i kobasièarskih obrtnika, Zagreb, 1932.
  4. Kongres mesarskih i kobasièarskih obrtnika - Spomenica, Zagreb, 1935.



B.È. i B.L.





MLIN UNION

Osijek, 1900. god.

diploma iz Pariza

IPK Croatia d.o.o., Osijek

Kvaliteta i poboljšanje kvalitete brašna bili su predmetom znanstvenoga i struènog rada hrvatskih struènjaka o èemu veæ u prošlom stoljeæu svjedoèi mlin Union, dobitnik nagrade "Grand Prix" za kvalitetu brašna na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Mlin Union sagraðen je 1887. godine u Osijeku i bio je najveæi mlin u državi Austro-Ugarskoj. Njegov kapacitet iznosio je 240 t pšenice na dan. U sastavu mlina radio je i silos za pšenicu kapaciteta 4500 t.

Lit.

  1. Dokumentacija IPK Croatia, d.o.o.



G.K.





TVORNICA ŽESTE I PJENICE

Zagreb, Savski Marof, 1891. god.

fotografija

Pliva, Zagreb

Proizvodnja kvasca u tvornici Pliva u Savskom Marofu ima tradiciju od 1876. godine, od kad datira proizvodnja špirita i pjenice u pecari koju je na svom imanju zapoèeo poznati beèki kirurg J. H. Dumreicher. Njegov sin Teodor nastavio je obiteljsku tradiciju u proizvodnji kvasca u Hrvatskoj razvivši malu obiteljsku pecaru u tvornicu kojom se svrstao u rang veleindustrijalaca te zapoèeo i znaèajan izvoz kvasca. Godine 1900. tvornicu je zakupio zagrebaèki veletrgovac Makso Mayer koji upravlja tvornicom do 1921. godine kad je tvornica pretvorena u dionièko društvo. Od 1948. godine tvornica posluje pod imenom Žumberak s osnovnom djelatnošæu proizvodnje kvasca i špirita. Godine 1961. tvornica zakljuèuje ugovor o suradnji s Biotehnološkim odjelom, Tehnološkog fakulteta u Zagrebu i osniva svoj Istraživaèko-tehnološku jedinicu. Kao rezultat suradnje tvornica 1962/63. otvara poluindustrijsku proizvodnju na osnovi razgradnje kvasca (ekstrakt kvasca, ergosterol, masne kiseline, proteinsko brašno, proteinski hidrolizat, kvasni autolizat) i postaje preteèa nove biotehnološke proizvodnje u Hrvatskoj. Dne 1. sijeènja 1967. godine tvornica Žumberak ulazi u sastav Plive i veæ tada i u starom pogonu daje odliène rezultate.

Lit.

  1. Dokumentacija tvornice Pliva, Zagreb



M.B., Z.K. i G.K.





PROŠEK

boca Prošeka

Hrvatska,

Dalmacijavino, Split

Prošek je tradicionalno dalmatinsko vino èija proizvodnja datira još iz vremena starih rimljana pa je tako prema legendi car Dioklecijan 305. godine došavši u Split uživao u "vinuum sanetum" "svetom vinu" kako su ga tada nazivali. Prošek je jedno od najcjenjenijih prirodnih desertnih vina koje se proizvodi od prosušenog grožða najkvalitetnijih sorti i kao takav i danas je u svijetu prepoznatljiv hrvatski proizvod zahvaljujuæi kako posebnim klimatskim i pedološkim uvjetima za uzgoj loze, tako i posebnoj tehnologiji. Danas je proizvodnja specijalnih i prirodnih desertnih vina posebno zakonom regulirana i njome se mogu baviti samo ovlaštene organizacije koje raspolažu odvojenim proizvodnim pogonima, tehnièkim sredstvima i struènim kadrovima. Poznati su prošek Dioklecijan proizveden u pogonu Dalmacijavino, Split i Prošek proizveden u pogonu Vinoplod, Šibenik i u Istravinu, koji su poznati i nagraðivani na mnogim domaæim i meðunarodnim sajmovima u zemlji i inozemstvu.

Uèešæe takvih vina, dakle i prošeka u ukupnoj proizvodnji vina u Hrvatskoj, nije u kvantitativnom smislu veliko, ali njihova prepoznatljivost i visoka kvaliteta je ono što im daje neizbrisiv znaèaj i važnost i razlog daljnje proizvodnje, i zahvaljujuæi do sada steèenim mnogim znanstvenim saznanjima na tom podruèju, i njenog usavršavanja.

Lit.

  1. I. Sokoliæ, I. Rosati, Kvalitetna specijalna vina simbol vrhunskog vinogradarstva i vinarstva,
  2. Prospekt Dalmacijavino, Slobodna Dalmacija, Split, 1994.
  3. B. Štancl, V. Milat, Vina Jugoslavije, Mladost, Zagreb, 1985.
  4. Ž. Lozica, Tehnologija Miroševiæ, Svijet u èaši, 1993.



S.K., Ž.B. i B.L.





PRVO HRVATSKO-SLAVONSKO DIONIÈKO DRUŠTVO ZA INDUSTRIJU ŠEÆERA

Osijek, 1906. god.

fotografija

Tvornica Kandit, Osijek

Još u 19. stoljeæu šeæer u Europi bio je izrazito luksuzni proizvod I ostao bi to još dugo da njemaèki kemièar Marggraf 1747. godine nije otkrio u bijeloj repi isti šeæer kakav se do tada dobivao samo iz tropske šeæerne trske. Do prvih poèetaka proizvodnje šeæera iz repe postojale su u Europi mnogobrojne rafinerije u kojima se rafinirao sirovi šeæer dopremljen iz prekomorskih kolonija. Na našem je podruèju prva rafinerija osnovana u Rijeci 1752. godine, a to je ujedno bila i prva rafinerija u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, te jedna od najveæih u Europi. Industrijska proizvodnja šeæera iz šeæerne repe zapoèela je na našim prostorima 1905. godine kad se osniva Prvo hrvatsko-slavonsko dionièko društvo za industriju šeæera u Osijeku. Tvornica je prve godine rada u kampanji preraðivala tek 70 t šeæerne repe dnevno. Poslije je prerasla u pogon za proizvodnju bombona i èokolade Kandit.

Lit.:

  1. J. Manc, Tvornica šeæera i kandita Osijek 1906-1980. Litokarton, Osijek, 1980.



G.K. i L.G.





DARUVARSKA PIVOVARA

Daruvar, 1909. god.

fotografija

Daruvarska pivovara, Daruvar

Današnja Daruvarska pivovara nalazi se na istom mjestu gdje je 1840. godine grof Jankoviæ sagradio prvu pivovaru u tom dijelu Hrvatske. Naselivši daruvarsko podruèje èeškim doseljenicima, grof Jankoviæ je iskoristio njihovo graditeljsko iskustvo u gradnji pivovara i u proizvodnji poznatog piva. Zbog prirodno mekane vode i zahvaljujuæi tradiciji proizvodnje, od samog poèetka pivo ima kvalitetu plzenskog piva. Od 1840. do 1925. godine proizvodnja se kreæe od 500 do 1000 hL godišnje. U tijeku 1942. godine zapoèinje izgradnja nove pivovare i instaliranje njemaèke opreme. Završetkom II. svjetskog rata (1945. god.) pivovara je nacionalizirana. Od 1993. god. Daruvarska pivovara je dionièko društvo s godišnjom proizvodnjom više od 255.000 hL piva. Samo zahvaljujuæi poèetnom uvezenom znanju i tehnologiji te stalnom usavršavanju tehnologije proizvodnje od domaæih struènjaka, bilo je moguæe zadržati neprekidnu proizvodnju u ovom dijelu Hrvatske više od 150 godina te zbog toga Daruvarska pivovara ulazi u skupinu najstarijih hrvatskih pivovara.

Lit.

  1. V. Mariæ, Z. Nadrovnik, Pivo - tekuæa hrana, PTI, Prehrambeno tehnološki inženjering, Zagreb, 1996, str. 48.



Z.K. i V.M.





TVORNICA KRAŠ

Zagreb, 1911. god.

fotografija

Tvornica Kraš, Zagreb

Godine 1911. utemeljili su trgovci Slavko Deutz i Julije Koenig zagrebaèku industriju slatkiša izgradivši tvornicu za proizvodnju èokolade u Branimirovoj ulici. Tadašnji Union prerastao je u najveæeg i najpoznatijeg proizvoðaèa konditorskih proizvoda u Hrvatskoj i najveæeg proizvoðaèa slastica u jugoistoènom dijelu Europe, u zagrebaèku tvornicu Josip Kraš. Godine dinamiènog razvoja okrunjene su suvremenom visokoserijskom proizvodnjom tri osnovne skupine proizvoda kakao proizvoda (èokolada, deserti), brašneno-konditorskih proizvoda (keksi, vafli, kolaèi), te bombonskih proizvoda (bomboni i guma za žvakanje), a postojeæi kapaciteti omoguæuju godišnju proizvodnju od 50 000 tona proizvoda. Uspjeh te proizvodnje rezultat je sustavnog razvoja tehnologije i znanosti na podruèju èokolade, bombona i keksa.

Lit.

  1. P. Dožiæ, D. Sojlev, Kraš 1911-1981, P. Dožiæ, (ur.), Litokarton, Osijek, 1982.



M.S. i Z.È.





PRVA HRVATSKA TVORNICA ULJA

Zagreb, 5. rujna 1916. god.

dokument o osnivanju

Tvornica ulja Zvijezda d.d., Zagreb

Prva hrvatska tvornica ulja d.d. osnovana je 1916. godine. Vlasnici gotovo svih dionica, sve do uoèi Drugog svjetskog rata bili su èlanovi obitelji Alexander, a uz njih su dionièari bili još i Vjekoslav Heinzel, Stanko Sverljuga, te Alfred Pick, trgovac iz Graza i Koloman Goro iz Maðarske. Proizvodnja prvog ulja tiještenjem sjemenki buèe i suncokreta poèela je 1917. godine u Palmotiæevoj ulici, a proizvedeno je 800 tona ulja. Prostor u Palmotiæevoj okružen stambenim zgradama spreèavao je razvoj tvornice, pa su dionièari 1921. godine sagradili na Baroševoj cesti (danas Branimirova 71) mnogo veæu i moderniju tvornicu u kojoj je uz prešaonicu sagraðen i pogon ekstrakcije i rafinerije. Nova tvornica zapošljavala je 90 radnika i 10 službenika. Izmeðu dva rata zagrebaèka tvornica ulja imala je veliki ugled meðu potrošaèima, jer je proizvodila ulje jednake i dobre kvalitete, što je uspjela zadržati i nakon Drugoga svjetskog rata, kada se uvode novi procesi (proizvodnja margarina 1956) i izgraðuju novi pogoni na Žitnjaku (1958). Prva hrvatska tvornica ulja imala je zaštitni znak crvenu zvijezdu u žutom okviru, pa je nakon drugog svjetskog rata dobila ime: Tvornica ulja - Zagreb Crvena zvijezda, poslije je bila samo Tvornica ulja Zagreb (TUZ), a danas je Tvornica ulja Zvijezda d.d. s prepoznatljivim "zvijezdinim" proizvodima.

Lit.

  1. B. Gršiæ i sur., Monografija povodom 70-te obljetnice Tvornice ulja Zagreb, Spektar i Tvornica ulja, Zagreb, 1986.



D.R.





ZAGREBAÈKA PIVOVARA

Zagreb, 1924. god.

fotografija

Zagrebaèka pivovara, Zagreb

Prva zanatska pivovara otvorena je u Zagrebu 1721. godine u tadašnjoj Pivarskoj ulici (danas Basarièekova 4). Proizvodnja piva u Zagrebu nije bila dovoljna te se pivo i uvozilo. Književnik August Šenoa 1869. godine spominje plaæanje dažbina na pivo iz Graza (Austrija). Na današnjem mjestu u Ilici u Zagrebu pivovara je otvorena 1893. godine. Tadašnji pogon Zagrebaèke dionièke pivovare i tvornice slada, izgraðen od crvene cigle, postoji i danas (kao upravna zgrada), a saèuvan je i vodotoranj iz tog doba. Danas je Zagrebaèka pivovara dionièko društvo u vlasništvu malih dionièara i belgijskog akcionarskog društva Interbrew. Usavršavanje vlastite tehnologije i osposobljenost zaposlenih struènjaka, upravo u pivovarstvu, stvorila je osnovu koja je dovela do osnivanja studija biotehnologije na Sveuèilištu u Zagrebu (1956. godine), odnosno mnogo prije nego u drugim znatno razvijenijim sredinama. Zbog toga danas možemo govoriti da je školovanje prvih inženjera biotehnologije zapoèelo u Zagrebu veæ prije 40 godina.

Lit.

  1. V. Mariæ, Z. Nadrovnik, Pivo - tekuæa hrana, PTI, Prehrambeno-tehnološki inženjering, Zagreb, 1996, str. 59.



Z.K. i V.M.





TVORNICA NEPTUN

Komiža, oko 1920. god.

fotografija

Tvornica Neptun, Komiža, otok Vis

Dvadeset godina nakon izgradnje prve tvornice sardina u svijetu, na istoènom Jadranu poèinje prerada ribe. Godine 1861. obavljeni su prvi pokusi konzerviranja ribe u Jelsi na otoku Hvaru i u Rijeci. Nakon toga je uzduž obale Istre i Dalmacije podignut niz pogona za preradu male plave ribe, ponajviše sardela, glavne jadranske vrste lovine. Godine 1870. radom poèinje tvornica Neptun u Komiži na otoku Visu, 1906. god. riblje konzerve se proizvode u tvornici Sardina u Postirama na otoku Braèu. Maschek u svom priruèniku iz 1873. godine piše o velikoj potrošnji soli za konzerviranje ribe na otoku Visu i o velikom izvozu usoljenih srdela u Italiji i Grèkoj. Polovicom ovog stoljeæa mali pogoni se udružuju u veæe tvornice u kojima je, zahvaljujuæi razvoju znanosti s podruèja prehrambene tehnologije i inženjerstva, omoguæen znaèajniji napredak. Rezultat toga su novi proizvodi meðu kojima se istièe antipasta - miješana konzerva ribe i povræa, koja je na europskom tržištu izvrsno prihvaæena. Pristupa se i razvoju proizvodnje gotovih i polugotovih jela na bazi ribe, što je omoguæeno sve veæom primjenom rashladne tehnike u tim pogonima. Danas je neizostavni dio ribarske privrede akvakultura èime je znatno poveæana kolièina raspoložive ribe namijenjene za izvoz i domaæe tržište.

Lit.

  1. Z. Šaponja, Promet i prerada ribe, Pomorski zbornik, 23: 1 (1985) 195.
  2. J. Basioli, Ribarstvo Komiže nekad i danas, Split, 1969.
  3. Dokumentacija tvornice Neptun u Komiži na otoku Visu.
  4. Dokumentacija tvornice Sardina u Postirama na otoku Braèu.



B.È., B.L., A.B. i Ð.J.





TVORNICA PETRA TESLIÆA

Sisak, oko 1930. god.

dvije fotografije

Tvornica Segestica, Sisak

Dvadesetih godina ovog stoljeæa u Sisku se zahvaljujuæi uspješnom poslovanju privrednika Petra Tesliæa, otvara niz tvornièkih pogona: rafinerija špirita; tvornica likera, ruma i konjaka; tvornica ugljiène kiseline; pogon za proizvodnju kvasca; tvornica potaše, sode i umjetnoga gnojiva. Vrijednost njegova rada je u tome što je znao cjelovito rješavati probleme proizvodnje. Otpadni materijal jednog pogona iskoristio je kao sirovinu za drugi pogon i time rješavao problem zagaðenja vode i zraka. Uz spomenute pogone Tesliæ je osnovao i tvornicu boca i šupljeg stakla, te tvornicu drvenih sanduka i drvene vune za pakiranje vlastitih proizvoda. Potreba za istraživanjem odvodi ga i van granica njegove osnovne djelatnosti što rezultira 1928. godine istraživanjem nalazišta nafte, zemnog plina i mineralne vode u okolici Siska. Nalazište zemnog plina služilo je za pogon nekih njegovih tvornica. U zemlji i inozemstvu on plasira mineralnu vodu "Tesliæ", te otvara poznato jodno kupalište u okolici Siska. Današnji nasljednik tradicije Petra Tesliæa je tvornica Segestica, Sisak. Prikazane su panoramske fotografije Tvornice iz 1930. god. i fotografija izložbenog prostora Tvornice Petra Tesliæa na zagrebaèkom Sajmu oko 1930. god.

Lit.

  1. D. Feletar, Šest desetljeæa - OOUR Segestica, Sisak, F. Juriæ (ur.), TIZ Zrinski, Èakovec, 1978.



G.K. i M.A.L.





VEGETA

Koprivnica, 1959. god.

ambalaža proizvoda

Tvornica Podravka, Koprivnica

Vegeta je najpoznatiji proizvod tvornice Podravka i hrvatski proizvod s prepoznatljivom markom u svijetu. Rodila se 1958. godine u Podravkinim laboratorijima, radom vlastitih struènjaka pod rukovoðenjem prof. Zlate Bartl, u stalnoj potražnji za inovacijama. Na tržište je izašla 1959. god. i vrlo brzo postala sinonim za dodatke jelima. Osvaja zemlju za zemljom, pa se danas prodaje na svih pet kontinenata u trideset i dvije zemlje svijeta. Rijedak je primjer ustupanja prava na tehnologiju (licenca) od strane domaæeg proizvoðaèa stranim proizvoðaèima (Austrija, Maðarska). Ujedno je jedini hrvatski proizvod koji se pokušava krivotvoriti i kopirati (dosad oko 50 krivotvorina). Proizvodnja Vegete tijekom trideset pet godina rasla je trideset tisuæa puta. U 1995. godini proizvedeno je 26.000 t Vegete, u 60 vrsta pakovanja. Veæina proizvodnje se izvozi. Tajna uspjeha Vegete je u univerzalnosti njene primjene u gotovo svim jelima, u stalnoj i u visokoj kvaliteti, u izboru sušenog povræa i jedinstvenoj kompoziciji zaèina zbog koje Vegeta ima i ono još nešto èega su lišene razne druge imitacije.

Lit.

  1. Dokumentacija tvornice Podravka, Koprivnica.



Z.V.





PROIZVODNJA OKSITETRACIKLINA

Zagreb, 1961. god.

model strukturne formule oksitetraciklina

Pliva, Zagreb

Industrijska proizvodnja oksitetraciklina zapoèinje u Hrvatskoj 1961. godine u malom poluindustrijskom postrojenju, a veæ 1962. godine Pliva proširuje to postrojenje ugradnjom bioreaktora vlastite konstrukcije i tehnološkog rješenja poveæavši tako èetverostruko proizvodni kapacitet. Tri godine potom (1965.) postrojenje je zbog potrebe tržišta prošireno ugradnjom veæih bioreaktora vlastite konstrukcije, izgraðenih u Zagrebu te puštenih u rad primjenjujuæi vlastitu poboljšanu tehnologiju proizvodnje. Danas se Plivin oksitetraciklin, proizveden prema najsuvremenijim standardima, prodaje u cijelom svijetu i istièe se na svjetskom tržištu kao proizvod najviše kvalitete. Godišnji devizni prihod je oko 8 milijuna USD. Treba posebice naglasiti sudjelovanje znanstvenika Sveuèilišta u Zagrebu u rješavanju niza temeljnih i primijenjenih znanstvenih istraživanja.

Lit.

  1. V. Behal, I.S. Hunter, Tetracyclines, u: L. Vining, C. Stuttard, (ur.), Biochemistry and genetics of antibiotic production, Butterworth-Heinemann, Boston, 1994, str. 359-384.
  2. M.J. Butler, E.J. Friend, I.S. Hunter, F.S. Kaczmarek, D.A. Sugden, M. Warren, Molecular cloning of resistance genes and architecture of linked gene cluster involved in biosynthesis of oxytetracycline by Streptomyces rimosus, Mol. Gen. Genet., 215 (1989) 231-238.
  3. E.T. Seno, R.H. Baltz, Structural organization and regulation of antibiotic biosyntesis and resistance genes in actinomycetes, u: S. Shapiro, (ur.), Regulation of secondary metabolism in actinomycetes, CRC Press, Inc., Boca Raton, Florida, 1989, str. 231-242.



M.B. i J.F.





LABORATORIJSKI ISPARIVAÈ "TERMOROTOR", TIP MFG

konstrukcija Zavoda za procesno inženjerstvo Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta

Zagreb, 1965. god.

fotografija

Zavod za procesno inženjerstvo, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

Znanstvena istraživanja na podruèju uparavanja termoosjetljivih tekuæina, provedena u Zavodu za procesno inženjerstvo Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu (nekadašnjeg Zavoda za kemijsku i prehrambenu tehnologiju) rezultirala su konstrukcijom laboratorijskog isparivaèa "Termorotor", tip MFG, prvoga takve vrste u svijetu. Struènjaci Zavoda za procesno inženjerstvo konstruirali su isparivaè koji može služiti za deaeraciju, pasterizaciju, destilaciju, isparivanje, dezodorizaciju, sušenje tekuæina, sterilizaciju, koncentraciju i hidrolizu toplinski osjetljivih proizvoda (voænih i povrtnih sokova, ekstrakta kave, ekstrakta mesa, želatina i ljepka, mlijeka, šeæera i škrobnih derivata, antibiotika, pektina, enzimatskih koncentrata i ekstrakata, autolizata kvasca, hidrolizata bjelanèevina, ekstrakata žlijezda i bilja, farmaceutskih produkata ulja vegetabilnoga ili animalnog porijekla itd.). Isparivaè "Termorotor", tip MFG koji je proizvela zagrebaèka tvornica Ventilator, na sajmu u Leipzigu 1965. godine nagraðen je zlatnom medaljom. Potom je švedska tvrtka De Laval (Alfa Laval/De Laval) na osnovi "Termorotora" proizvela isparivaè poznat kao "Centri - Term". Ureðaj se primijenjuje širom cijelog svijeta za ugušæivanje toplinski osjetljivih proizvoda.

Lit.

  1. Prospekt tvornice Ventilator - Tvornica vintilacionih, termièkih, mlinskih i silosnih ureðaja, Zagreb, 1965.



G.K.





POSTUPAK ZA BIOLOŠKU RAZGRADNJU KOMPLEKSNIH, BIOLOŠKI TEŠKO RAZGRADLJIVIH SASTOJAKA OTPADNIH VODA

Zagreb, 6. studeni 1990. god.

patentna prijava br. 4,968.427

fotografija

Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

Klasièni biološki postupci obrade otpadnih voda kemijske i farmaceutske industrije mogu samo djelomièno zadovoljiti kvalitetom izlaznog toka. Potpunu razgradnju visokih koncentracija teško razgradivih spojeva u otpadnoj vodi kao što su fenoli, naftaleni, heterociklièni spojevi, tiocijaniti, cijanidi i drugi moguæe je postiæi samo s pomoæu visokoaktivnih mikrobnih kultura združenih u mješovite mikrobne konzorcije koje èine dva ili više èlanova, bilo bakterija ili kvasaca. U jednostupnjevitom aerobnom ili dvostupnjevitom fakultativno-anaerobnom procesu uporabom prireðene mješovite mikrobne kulture proces biološke razgradnje teško razgradivih kemijskih spojeva odvija se brzo i potpuno. Mikrobna biomasa visokoselektirane mješovite kulture proizvodi se odvojeno u bioreaktoru tzv. propagatoru, a zatim se dodaje semikontinuirano ili kontinuirano u glavni biološki reaktor pogonskog ureðaja za obradu otpadne vode. Proces dodavanja (injektiranja) biomase mješovite mikrobne kulture primijenjen je 1989. godine za obradu otpadni voda iz proizvodnje fenola (INA-OKI, Zagreb), a 1990. godine za obradu otpadnih voda iz proizvodnje koksa (Koksara, Zenica, BiH). Znanstvenici Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu patentirali su Postupak za .... Na Izložbi se predstavlja potvrda o registraciji patenta u SAD, br. 4.968.427 od 6. studenog 1990. god. i fotografija postrojenja za obradu otpadnih voda Koksare u Zenici, BiH.




M.G. i Z.K.