19. stoljeæe

OSNIVANJE KRALJEVSKOG SVEUÈILIŠTA FRANJE JOSIPA I. U ZAGREBU

Ranka Franz-Štern

Poveljom cara Leopolda I, kralja Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rame itd., od 23. rujna 1669. godine Isusovaèka akademija dobiva sveuèilišna prava i povlastice. Potvrðena je i prihvaæena na državnom Saboru hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1669. kao Neoacademia Zagrabiensis. Stoga Sveuèilište u Zagrebu danas uzima godinu 1669. kao godinu svoga utemeljenja, a dan 3. studenoga kao Dan Sveuèilišta. Nakon ukinuæa isusovaèkog reda osnovana je 1776. Kraljevska akademija znanosti (Regia scientiarum Academia) s tri fakulteta: Bogoslovni, Pravoslovni i Mudroslovni. Uz tradicionalne predmete na Mudroslovnom se fakultetu poduèava fizika i matematika. Godine 1784. Bogoslovni se fakultet izdvaja i prelazi u Sjemenište, Mudroslovni fakultet se ukida, a Pravoslovni se pretvara u Pravoslovnu akademiju.

Tek nakon sloma apsolutizma Hrvatski je sabor, na poticaj biskupa J.J. Strossmayera, donio 1861. zakonsku osnovu o osnivanju Sveuèilišta. Za svoga boravka u Zagrebu 1869. car Franjo Josip I. potpisao je zakonski èlanak o Sveuèilištu, koji je i potvrðen u travnju 1869. Politièke prilike sprijeèile su provedbu zakona, pa je podnesen novi zahtjev koji je dobio vladarevu sankciju 5. sijeènja 1874. Time je sadržaj Leopoldove diplome iz 1669. bio u cijelosti ostvaren tek nakon dugotrajne uporne borbe hrvatskoga naroda za pravo sveuèilište (Universitas literarum).

Kraljevsko sveuèilište Franje Josipa I. u Zagrebu sveèano je otvoreno 19. listopada 1874. To je dan osnutka modernoga hrvatskog sveuèilišta, stožernog izvorišta duhovne i intelektualne kulture hrvatskoga naroda.

Temeljem zakonskog èlanka Sveuèilište je trebalo imati èetiri fakulteta: Bogoslovni, Pravoslovni, Mudroslovni i Lijeènièki. Prva dva fakulteta veæ su bila ustrojena, Pravoslovni u okviru Pravoslovne akademije, a Bogoslovni u okviru Sjemeništa. Oni su stoga mogli nastaviti rad u punom opsegu.

Mudroslovni je fakultet u poèetku imao "samo one stolice uèiteljske, koje su s fakultetnim naukom u užem savezu, naime filosofièke, historièke i filologièke" te je posebnu pozornost posvetio razvijanju svoga matematièko-prirodoslovnoga odjela. "Pogledom na profesorske stolice koje su se imale popuniti na mudroslovnom fakultetu, razpisa vis. vlada natjeèaj, naroèito pako za matematiku, fiziku i kemiju, zatim za zoologiju, botaniku i mineralogiju s geologijom. Doèim je pako ona tim putem potražila sveuèilištu valjanih profesora, profesorski je sbor mudroslovnoga fakulteta sa svoje strane upotrebio u istu svrhu drugo sredstvo, koje je i našemu zakonu znano ..." radio je naime svojim putem i naèinom, da pronaðe odliènih dila, koje bi vriedile, da budu pozvane, da preuzmu uèiteljstvo na našem sveuèilištu. O tom pako radeæ, nije se profesorski sbor ogranièio na uzke medje naše domovine ...".

Nastava iz prirodoslovlja na Sveuèilištu u Zagrebu poèela je u ljetnom poluljeæu ak. god. 1875/76. U Redu predavanja za tu godinu na Mudroslovnom se fakultetu navode profesori, poznati i priznati prirodoznanstvenici onog doba: Gjuro Pilar (mineralogija i geologija), Vinko Dvorák (fizika), Bohuslav Jiruš (botanika) i Aleksander Velkov (kemija).

Osnivanje Lijeènièkog fakulteta odgaðalo se sve dok se ne osiguraju sredstva za njegovo ustrojstvo i uzdržavanje, a to je ostvareno tek u ak. god. 1917/18.

Za prvog rektora prirodoznanstvenika izabran je dr. Gjuro Pilar (rektor 1884/85), kraljevski javni redoviti profesor mineralogije i geologije Mudroslovnog fakulteta. Slijedi niz rektora prirodoznanstvenika - njih 25 od ukupno 78 rektora Sveuèilišta u Zagrebu.

Doktorati znanosti, poèasni doktorati, nove stolice, fakulteti i institucije Sveuèilišta u Zagrebu tijekom svih ovih godina pokazuju razvitak prirodoslovlja. To možemo na ovom mjestu pokazati tek simbolièki, naglasivši samo prve, najznaèajnije i najpoznatije prirodoznanstvenike i dogaðaje iz povijesti Sveuèilišta u Zagrebu.



POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

SPOMEN-PLAKETA U POVODU OTVORENJA KRALJEVSKOG SVEUÈILIŠTA FRANJE JOSIPA I. U ZAGREBU, Stuttgart, 1874. god., Arheološki muzej, Zagreb

KNJIGA PROMOVIRANIH DOKTORA, Zagreb, 1877-1909. god., Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

MIJO KIŠPATIÆ, O POSTANKU POLUOPALA U GLEICHENBERŠKOM AUGIT-ANDEZITU, Zagreb, 1881. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

SADRŽAJ DOKTORSKE DIPLOME MIJE KIŠPATIÆA, Zagreb, 1881. god., Arhiva rektorata, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

RED PREDAVANJA 1880/81 - 1885/86., Zagreb, 1880-1886. god., Sveuèilište u Zagrebu, rektorat, nesignirano

GJURO PILAR, PRVI REKTOR PRIRODOZNANSTVENIK, Zagreb, oko 1880. god.

Obitelj Janèikoviæ, Zagreb

NIKOLA TESLA: DOCTOR HONORIS CAUSA, Zagreb, 1926. god., Rektorat, Arhiva Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb

REKTORSKI LANAC SVEUÈILIŠTA U ZAGREBU, Beè-Zagreb-Beè, oko 1877/1920. god., Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

SVEUÈILIŠNO ŽEZLO, Beè, 1877. god., Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

REKTORI PRIRODOZNANSTVENICI, Zagreb, 1996. god., Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

SVEÈANA ODORA SVEUÈILIŠNOG PEDELA, Zagreb, sredina 19. st., Hrvatski školski muzej, Zagreb

ASTRONOMSKE SPRAVE I POMAGALA BANA IVANA MAŽURANIÆA, 19. st., Arhiv i knjižnica obitelji Brliæ, Slavonski Brod; Narodni muzej i galerija, Novi Vinodolski

DOLLONDOV DALEKOZOR, London, prva polovica 19. st., Zavodu za povijest i filozofiju znanosti, HAZU, Zagreb


DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA













SPOMEN-PLAKETA U POVODU OTVORENJA KRALJEVSKOG SVEUÈILIŠTA FRANJE JOSIPA I. U ZAGREBU


medalja

Stuttgart, 1874. god.

kovina: zlato, srebro, bronca, èelik, promjer medalje 4,5 cm i kalupa 7 cm

inv.br. 21.831 (zlato), 38.604 (srebro), 34.322 (bronca), 3440 (èelièni kalupi)

Arheološki muzej, Zagreb


Iako nije djelo nekog velikog umjetnika nego vrsnog obrtnika, medalja se ubraja u niz onih koji obilježavaju važnije dogaðaje iz hrvatske povijesti. Plaketu je izradila tvrtka Wilhelm Mayer & Franz Wilhelm Medaillen-, Plaketten- und Muenz-Praegeanstalt, Stuttgart, Rothenbuehlstrasse 119b.

Av.: * DOCTRINAE LVMEN - GENTIVM VIGOR, izmeðu dvije kružnice. Znanost lebdi, okrenuta licem, na glavi šestokraka zvijezda i koprena koja se vijori; u desnici drži zublju znanja, u ljevici kartušu s grbom Trojednice. Signatura dolje u polju: M.&W. lijevo; K.E.

Rv.: REGNANTE FRANCISCO JOSEPHO I./ BANATVM TENENTE/ JOANNE MAŽVRANIÆ/VNIVERSITAS LITTERARVM CROATICA/ AVCTORE/ EPPO J.G. STROSSMAYER/ POPVLI OPIBVS CONDITA/ A REGIS NOMINE APPELLATA/SOLENNITERINAVGVRATA/ZAGRABIAE/A.D. XIV.KAL.NOV./MDCCCLXXIV, u vijencu lipina lišæa

Lit.

  1. V. Zlamalik, Medalja u Hrvatskoj, Katalog izložbe, Zagreb, 1964, str. 32.
  2. I. Mirnik, Zagrebaèki novac i medalje, Katalog izložbe, Zagreb, 1981, str. 24.



I.M.





KNJIGA PROMOVIRANIH DOKTORA


knjiga

Zagreb, 1877-1909. god.

papir, kožni uvez, metalni ukrasi, dimenzije 31 cm x 40 cm x 4,5 cm (oznaka knjigovežnice ili knjigoveže E. Mrzljak?, godina uveza nije poznata)

Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb

Rukom pisani dokument s temeljnim podacima o doktoru, danu promocije, fakultetu i završenom studiju te povjerenstvu. Knjiga doktora promoviranih na Kr. sveuèilištu Franje Josipa I. u Zagrebu (Zagrebaèkog sveuèilišta) utemeljena je 23. prosinca 1877. (rektor dr. Konstantin Vojnoviæ). Upisivani su promovirani doktori koji su doktorat stekli temeljem strogih ispita i temeljem pisanog rada do 31. srpnja 1909. Upisano je ukupno 626 doktora, od toga 68 doktora znanosti. Prvi doktor znanosti prirodoznanstvenik je Mijo Kišpatiæ, promoviran 2. srpnja 1881. pred povjerenstvom: dr. Aleksander pl. Bresztyenszky (rektor), Franjo Petraèiæ (dekan), dr. Franjo plemeniti Markoviæ (promotor).

Lit.

neobjavljeno



R.F.Š.





MIJO KIŠPATIÆ
O POSTANKU POLUOPALA U GLEICHENBERŠKOM AUGIT-ANDEZITU


disertacija

Zagreb, 1881. god.

Sign. 151.356

Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb


Disertacija Mije Kišpatiæa, O postanku poluopala u Gleichenberškom augit-andezitu, je prva disertacija iz prirodoslovlja branjena na Mudroslovnom fakultetu Kr. sveuèilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (7. svibnja 1881. godine). Važna je za razvitak znanosti u nas, posebno prirodoslovlja, a napose mineralogije i geologije kao znanstvene discipline. To je ujedno druga disertacija obranjena na Zagrebaèkom sveuèilištu temeljem pisanog rada. Autor je doktorirao kao srednjoškolski profesor u 30. godini života, a disertacija je jedno od prvih njegovih znanstvenih djela.

Lit.

  1. Bibliografija doktorskih disertacija Sveuèilišta u Zagrebu i drugih visokoškolskih ustanova u Zagrebu 1880-1952, Referalni centar, Zagreb, 1976.



R.F.Š.





SADRŽAJ DOKTORSKE DIPLOME MIJE KIŠPATIÆA


rukopisna dokumentacija uz protokol promocije za postignuæe doktorata filozofije na Kr. sveuèilištu Franje Josipa I. u Zagrebu iz 1881. godine.

Zagreb, 1881. god.

rukopis, format produženi A4, 2 lista (diploma) + 1 list (prilog)

inv. br. spisa 317-1881

Arhiva rektorata, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb


Dokument uz prvu promociju za postignuæe doktorata filozofije (prirodoslovlje) na Zagrebaèkom sveuèilištu. Rukopis diplome za postignuæe doktorata filozofije Mije Kišpatiæa na Sveuèilištu Franje Josipa I. u Zagrebu na latinskom jeziku s potpisima dekana, promotora i rektora i molba Mije Kišpatiæa za odreðivanje roka promocije kao prilog spisu. Uz važnost kandidata Mije Kišpatiæa kao prirodoznanstvenika te sve prikupljene dokumentacije u svezi s njim, dokument pokazuje protokol promocije i prateæe spise onog doba.

Lit.



R.F.Š.





RED PREDAVANJA 1880/81 - 1885/86.


knjiga

(zimsko poluljeæe (poljeæe) 1880/81. - ljetno poljeæe 1886)

Zagreb, 1880-1886. god.

Sveuèilište u Zagrebu, rektorat, nesignirano


Druga knjiga u nizu uvezanih Reda predavanja na Kr. sveuèilištu Franje Josipa I. u Zagrebu (Sveuèilište u Zagrebu) od osnutka modernog sveuèilišta 1874. godine do 1880. godine daje cjelovit pregled sadržaja i razine akademske nastave za prvih šest akademskih godina Zagrebaèkog sveuèilišta. Za svako poljeæe akademske godine navedeni su nadnevak njegova poèetka i doèetka, akademièki senat s rektorom, prorektorima i dekanima, kr. profesorski zborovi i red predavanja sa satnicom. U tvrdom uvezu povezani su redovi predavanja za drugih šest godina Zagrebaèkog sveuèilišta. Sastoji se od 12 povezanih svezaka za svako poljeæe (poluljeæe). Nema naznake godine uveza, a pojedini svesci tiskani su u zagrebaèkim tiskarama (tiskara Lav. Hartmána i družbe i tiskara ing.

U ljetnom poluljeæu 1876. (škol. god. 1875/76.) na Mudroslovnom fakultetu zapoèinje nastava iz prirodoznanstvenih disciplina (Fizikalna petrografièna i dinamièna geologija te Stratigrafièna geologija i Geološke ekskuzrije, prof.dr. Gjuro Pilar; Optika i Praktiène vježbe optièke, prof.dr. Vinko Dvorak; Anatomija i morfologija bilja te obæenita morfologija, prof.dr. Bohuslav Jiruš; Poviest kemièkih teorija, prof.dr. Aleksander Velkov), te je to godina utemeljenja nastave prirodoslovlja na Sveuèilištu u Zagrebu.

Lit.

neobjavljeno



R.F.Š.





GJURO PILAR
PRVI REKTOR PRIRODOZNANSTVENIK


fotografija

Zagreb, oko 1880. god.

presnimak fotografije, 43 cm 24 cm

Obitelj Janèikoviæ, Zagreb


Prvi rektor prirodoznanstvenik Kr. sveuèilišta Franje Josipa I, Gjuro Pilar obnašao je rektorsku dužnost škol. god. 1884/85, prvi prirodoznanstvenik i profesor Mudroslovnog fakulteta.

Lit.

neobjavljeno



R.F.Š.





NIKOLA TESLA: DOCTOR HONORIS CAUSA


isprave

Zagreb, 1926. god.

papir, format A4

Sign. br. 2115/1926

Rektorat, Arhiva Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb


Nikola Tesla, znanstvenik svjetskog glasa na podruèju elektrotehnike, primio je 26. lipnja 1926. poèasni doktorat u povodu sedamdesete obljetnice roðenja kao prvi poèasni doktor prirodoznanstvenik. Prvi je prirodoznanstvenik s titulom poèasnog doktora Zagrebaèkog sveuèilišta. Uz odluku da se Nikoli Tesli dodijeli titula poèasnog doktora tehnièkih znanosti na Sveuèilištu Kraljevine S.H.S. u Zagrebu pridružen je tekst odluke Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta Kraljevine S.H.S. u Zagrebu od 28. svibnja 1926. o dodjeli titule poèasnog doktora i tekst pisma rektora upuæenog dekanatu Tehnièkog fakulteta od 21. lipnja 1926. o odluci Savjeta Sveuèilišta o dodjeli poèasnog doktorata Nikoli Tesli.

Lit.

neobjavljeno



R.F.Š.





REKTORSKI LANAC SVEUÈILIŠTA U ZAGREBU


insignia

Beè-Zagreb-Beè, oko 1877/1920. god.

lanac od plemenitog metala dužine 63 cm u ovalnoj kožnoj kutiji dužine 33 cm

Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb


Prvi rektorski lanac izraðen u Beèu 1877. godine (Silberwaaren-Fabrik von Theodor Brandeis), poklon zagrebaèkom Sveuèilištu cara Franje Josipa I, obnovljen 1918. godine (prema nekim izvorima 1920. godine) prema rješenju medaljara Ive Kerdiæa.

Lanac od plemenitog metala s ugraðenom novom medaljom s likom J.J. Strossmayera. Sastoji se od 50 zlatnih karika. Na lancu je orden s jednom manjom donjom i jednom veæom gornjom medaljom. Na gornjoj su oznaèene godine 1861. (zakonska osnova osnivanju Sveuèilišta), 1874. (godina osnutka Sveuèilišta), 1918. (godina prevrata). Donja veæa medalja koja visi na manjoj i glavni je dio lanca - sastoji se iz osmerokrake zvijezde, crveno-purpurne boje. U sredini zvijezde je plaketa s likom biskupa Strossmayera.

Av.: DR. JOSEPHUS GEORGIUS STROSSMAYER

Rv.: UNIVERSITATIS ZAGREBENSIS FUNDATOR

Kutija je izraðena za prvu verziju lanca iz 1877.

Lit.

  1. V. Bazala, O sveuèilišnim insignijama, Alma Mater Croatica, I: 2 (1937) 38-41.



R.F.Š.





SVEUÈILIŠNO ŽEZLO


Beè, 1877. god.

žezlo od plemenitog metala, umjetnièki rad

Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb


Žezlo je insignija Sveuèilišta u Zagrebu, koje je kod sveuèilišnih javnih sveèanosti nosio pedel kad je pratio rektora i na koje se polagala zakletva kod sveèanosti promocije na èast doktora. Služi i danas pri sveèanim promocijama. Žezlo je poklon cara Franje Josipa I. Sveuèilištu u Zagrebu iz 1877. godine. Nabavljeno u Beèu (Silberwaaren-Fabrik von Theodor Brandeis).

Sveuèilišno žezlo je teški masivni, šesterobridni štap od srebra, dug 130 cm, u sredini ima dva manja, a na kraju dva veæa zlatna balkona. Nad veæim gornjim balkonom nalazi se barokni zlatni ornament, nad kojim je zlatna šesterobridna terasa, a povrh ove tri srebrna grba: hrvatski, slavonski i dalmatinski, svinuta u kuglu.

Lit.

  1. V. Bazala, O sveuèilišnim insignijama, Alma Mater Croatica, I: 2 (1937) 38-41.



R.F.Š.





REKTORI PRIRODOZNANSTVENICI


Zagreb, 1996. god.

papir, vel. A2

Rektorat, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb


Kronološkim slijedom navedeni su svi rektori prirodoznanstvenici Zagrebaèkog sveuèilišta od osnutka modernog Sveuèilišta do danas. Od ukupno 78 rektora, 25 je prirodoznanstvenika.

Lit.

  1. Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveuèilišta u Zagrebu , (urednik: Jaroslav Šidak), Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb, 1969.
  2. Sveuèilište u Zagrebu , (urednik: Smiljko Sokol), Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb, 1987. Rukopisna dokumentacija Sveuèilišta u Zagrebu.
  3. R. Franz-Štern, Rektori prirodoznanstvenici Sveuèilišta u Zagrebu, popis, Zagreb, 1996.



R.F.Š.





SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU
REKTORI - PRIRODOZNANSTENICI


Akademik Gjuro Pilar (1846-1893)
Profesor geologije i mineralogije na Mudroslovnom fakultetu
Rektor 1884-1885.

Akademik Vinko Dvorak (1848-1922)
Profesor fizike na Mudroslovnom fakultetu
Rektor 1893-1894.

Prof.dr. Antun Heinz (1861-1919)
Profesor opæe i šumarske botanike na Mudroslovnom fakultetu
Rektor 1905-1906.

Akademik Gustav Janeèek (1848-1929)
Profesor kemije na Mudroslovnom fakultetu
Rektor 1908-1909.

Prof.dr. Julije Domac (1853-1928)
Profesor farmakognozije na Mudroslovnom fakultetu
Rektor 1911-1912.

Akademik Karlo Radonièiæ (1879-1935)
Profesor interne medicine na Medicinskom fakultetu
Rektor 1920-1921.

Akademik Vladimir Variæak (1865-1942)
Profesor matematike na Filozofskom fakultetu
Rektor 1921-1922.

Prof.dr. Gjuro Nenadiæ (1876-1966)
Profesor šumskog gospodarstva na Gospodarsko-šumarskom fakultetu
Rektor 1922-1923.

Akademik Drago Peroviæ (1888-1968)
Profesor anatomije na Medicinskom fakultetu
Rektor 1925-1926.

Prof. Gjuro Stipetiæ (1876-1946)
Profesor brodogradnje na Tehnièkom fakultetu
Rektor 1933-1935.

Prof.dr. Stanko Hondl (1873-1971)
Profesor fizike na Filozofskom fakultetu
Rektor 1935-1937.

Prof.dr. Božidar Špišiæ (1879-1957)
Profesor ortopedije na Medicinskom fakultetu
Rektor 1943-1944.

Prof. Stjepan Horvat (1895-1985)
Profesor geodezije na Tehnièkom fakultetu
Rektor 1944-1945.

Akademik Andrija Štampar (1888--1958)
Profesor higijene i socijalne medicine na Medicinskom fakultetu
Rektor 1945-1946.

Akademik Andre Mohorovièiæ (1913-)
Profesor teorije arhitekture i povijesti umjetnosti na Tehnièkom fakultetu
Rektor 1947-1949.

Prof.dr. Fran Bošnjakoviæ (1902-1993)
Prof. termodinamike i termotehnike na Tehnièkom fakultetu
Rektor 1951-1952.

Akademik Teodor Variæak (1907-1977)
Profesor histologije, embriologije i anatomije na Veterinarskom fakultetu
Rektor 1952-1953.

Akademik Željko Markoviæ (1889-1974)
Profesor matematike na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu
Rektor 1953-1954.

Akademik Hrvoje Ivekoviæ (1901-1991)
Profesor opæe i anorganske kemije na Farmaceutskom fakultetu Rektor 1954-1956.

Prof. Slavko Macarol (1914-1984)
Profesor geodezije na Geodetskom fakultetu
Rektor 1963-1966.

Akademik Ivan Supek (1915-)
Profesor teorijske fizike na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu
Rektor 1968-1972.

Akademik Drago Grdeniæ (1919-)
Profesor anorganske kemije na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu
Rektor 1976-1978.

Akademik Ivan Jurkoviæ (1917-)
Profesor geologije na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu
Rektor 1978-1982.

Prof.dr.sc. Zvonimir Krajina (1923-)
Profesor otorinolaringologije na Medicinskom fakultetu
Rektor 1982-1986.

Prof.dr.sc. Marijan Šunjiæ (1940-)
Profesor teorijske fizike na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu
Rektor 1991-

SVEÈANA ODORA SVEUÈILIŠNOG PEDELA


Zagreb, sredina 19. st.

Dijelovi odore: kapa s uresom, kaput, hlaèe, èizme, sablja, korice za sablju i remen za sablju

Inv.br. HŠM 925:ZAG; 4417 do 4424:ŠZ3

Hrvatski školski muzej, Zagreb


Kapa sveuèilišnog pedela (Anton Paštika - èoha, saten, koža, srma, visina 14,5, promjer 23 cm) izraðena je od tamnoplave èohe, uz rubove je podstavljena kožnom trakom a unutarnji dio kape je podstavljen crvenim satenom. S desne vanjske strane je izraðen preklop od èohe, a kapa je ukrašena viticama izraðenim od srme. S lijeve strane su izraðene dvije rozete i dva privjeska koji su prièvršæeni na vitice.

Ures na kapi (Anton Paštika - životinjska dlaka srma, 24 cm) izraðen je od životinjske dlake, donji dio uresa je ovijen trakom izraðenom od srme, a na njoj se nalazi metalna duguljasta kukica.

Kaput (Anton Paštika - èoha, saten, svila, srma, vel. 83 cm x 53 cm) s visokim ovratnikom, na rubovima ukrašen trakama od srme. Leðni dio kaputa je ukrašen sa dvije vitice od srme koje se spuštaju od ramenog dijela do kraja kaputa. Prednji dio kaputa ukrašen je s obje strane sa sedam nizova traka od srme koje su spojene viticama i gumbima izraðenim od srme, a služe i kao petljice za kopèanje. Gumbi su postavljeni u dva reda. Na unutarnjem dijelu se kaput kopèa obiènim metalnim kopèicama. Kaput je podstavljen svilenim materijalom.

Hlaèe (Anton Paštika - èoha, platno, svila, srma, metalne kopèe; hlaèe: duljina 106 cm, širina 49 cm; petlje: duljina 13,5 cm) su šivene od tamno plave èohe. Džepovi i pojas podstavljeni su platnom. Kopèaju se s 4 gumba. Otraga su ukrašene remenjem koje je spojeno metalnom kopèom. S desne strane su dva džepa, a s lijeve jedan. Na krajevima nogavica su petlje za stopalo od svilene tkanine. Obje prednje strane ukrašene su vitièastim ukrasima od srebrne srme.

Èizme sveuèilišnog pedela (Autor nepoznat - koža, srma, metal; vel. visina: 45 cm, stopalo: duljina 29 cm) izraðene su od crne kože, vrh sare je ukrašen trakom od srme na koju su prièvršæene sitne trakice i rese od srme, a na prednjem dijelu su prièvršæene rozeta i kitica od srme. Na pete su prièvršæene metalne mamuze.

Sablja i korice za sablju sveuèilišnog pedela (velièine 101 cm) od nepoznatog su proizvoðaèa. Tip hrvatske sablje iz 17. i 18. stoljeæa, povijena pri vrhu, lijevana od èelika, a ruèka je u obliku križa sa zavijenim vrhom, ukrašena lijevanim i iskucanim biljnim motivima.

Korice za sablju (korice: 86 cm x 5 cm, remen: 40 cm x 2 cm) nepoznatog proizvoðaèa. Donji dio korica za sablju, vrh te dio na sredini na kojem je alka za prièvršæivanje remena ukrašeni su lijevanim i iskucanim biljnim motivima te umetnutim ukrasnim kamenjem. Na gornjem dijelu korica na alku je prièvršæen remen od kože i srme koji se završava kiticom izraðenom od niti srebrne srme.

Remen za sablju (velièine 113 cm x 3,5 cm) nepoznatog proizvoðaèa izraðen je od kože, a preko cijele površine ukrašen je trakom od srme. Traka je ukrašena tekuæim geometrijskim motivima. Remen se spaja metalnim kopèama i jednom metalnom alkom.



V.R.





ASTRONOMSKE SPRAVE I POMAGALA BANA IVANA MAŽURANIÆA


predmeti

19. st.

razlièiti materijali: dalekozor, telurij (vel. 10010050 cm), vrteæe karte zvjezdanog neba

Arhiv i knjižnica obitelji Brliæ, Slavonski Brod; Narodni muzej i galerija, Novi Vinodolski


Poznati hrvatski pjesnik, ban Ivan Mažuraniæ, poznavao je matematiku i astronomiju svoga vremena, posjedovao astronomska djela i sprave, te provodio opažanja, što odrazilo u njegovoj literaturi i javnom djelovanju. Nakon što je izabran za bana 1873, njegovim osobnim zalaganjem je postignuto da kralj odobri otvaranje Kraljevskog sveuèilišta u Zagrebu 1875. godine. Proširenje znanstvenih podruèja na dotadašnjoj visokoškolskoj ustanovi, odnosilo se u prvom redu na matematièke i prirodne znanosti. Vrlo je vjerojatno da je Mažuraniæ utjecao na donošenje èlana 50 zakonskog èlanka od 5. sijeènja 1874, po kojem se, uz ostalo, na matematièko-prirodoslovnom odjelu predviðalo i održavanje predavanja iz astronomije, kao izbornog predmeta.

Lit.

  1. T. Kren, Èovjek i svemir, 33 (1990/91) 8-9.
  2. Ž. Dadiæ, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, knjiga 2, Sveuèilišna naklada Liber, Zagreb, 1982, str. 194.



M.B.K.





DOLLONDOV DALEKOZOR


optièka sprava

London, prva polovica 19. st.

materijal: drvo, mjed, staklo, vel. 175 cm 275 cm

Zavodu za povijest i filozofiju znanosti, HAZU, Zagreb


Dollondov dalekozor koji se nalazio u Mineraloškom odjelu Muzeja u Zagrebu je kao "stari" bio preuzet od Fizikalnog kabineta u Zagrebu 1876. godine i s tim je nazivom zaveden u inventarnim knjigama pod bojem 1. Vjerojatno je u Zagrebu nabavljen veæ u prvoj polovici 19. stoljeæa, pa je tako jedan od najstarijih poznatih dalekozora u Hrvatskoj. Sada se nalazi u Zavodu za povijest i folozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, knjiga I, Sveuèilišna naklada Liber, Zagreb, 1982,



Ž.D. i M.B.K.