Zlatko Smrkić (1924.-1995.)


Autor: doc.dr. Krešimir Malarić, FER, Sveučilište u Zagrebu
kresimir.malaric@fer.hr


Profesor Zlatko Smrkić bio je pionir u području mikrovalne tehnike,
autor još uvijek aktualnih udžbenika te odgojitelj velikog broj generacija u području komunikacija

Mnogi bivši studenti elektrotehnike, smjer radiokomunikacije i telekomunikacije danas ne bi bili to što jesu da nije bilo Zlatka Smrkića. Pedesetih i šestdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo je mnoga područja komunikacija i to mikrovalnu elektroniku, televiziju, radare, modulacijske postupke, visokofrekvencijsku elektroniku. U to vrijeme bio je začetnik i predvodnik područja koje je danas izuzetno popularno i smatra se neizostavnim dijelom svakidašnjeg života. Današnjem razvoju i uporabi mobilnih telefona, mikrovalnih pećnica, radara, televizijske tehnike, i mnogih drugih uređaja prethodilo je obrazovanje i poduka na Zavodu za radiokomunikacije kojeg je Zlatko Smrkić osnivač 1954.god. Naši inženjeri mogli su usvajati nove vještine i znanja iz izuzetno zanimljivog i naprednog područja na elektrotehničkom fakultetu i to iz naših hrvatskih knjiga. Danas su inženjeri sa fakulteta elektrotehnike i računarstva prihvaćeni i cijenjeni svugdje u svijetu.

Zlatko Smrkić rođen je 4. listopada 1924. u Kutini. Osnovnu školu i realnu gimnaziju polazio je u Zagrebu, gdje je maturirao 1943. godine. Upisao se na Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1951. godine na Odjelu za slabu struju. Te godine je izabran i za asistenta u Zavodu za emisione uređaje Tehničkog fakulteta. Honorarnim nastavnikom za praksu studenata imenovan je 1953. godine, a 1956. godine je stekao titulu naslovnog docenta. Za honorarnog nastavnika za kolegij “Ultrakratkovalna tehnika” izabran je 1957. godine, a za docenta 1958. godine. Doktorsku disertaciju “Prilog kvantitativnom vrednovanju kvalitete televizijske slike” obranio je 1961. godine. Iste godine izabran je za izvanrednog profesora. Za redovnog profesora Elektrotehničkog fakulteta izabran je 1968. godine.

Od osnutka Zavoda za emisione uređaje (kasnije promijenjen naziv u Zavod za radiokomunikacije i visokofrekventnu tehniku) bio je predstojnikom ukupno 28 godina (1958-1982, 1984-1988). Proveo je vrijeme na studijskim posjetima u Francuskoj (1954), Engleskoj (1955, 1959, 1970, 1971), Zapadnoj Njemačkoj (1956.), Švicarskoj (1958.), te na Stanford University u SAD-u (1983.).

Napisao je sljedeće knjige:

  • Fizikalne osnove dioda i tranzistora, 1965.
  • Mikrovalna elektronika, 1974.
  • Tehničke mogućnosti modulacije za prijenos stereofonskih i stereotelevizijskih signala, zajedno s Borisom Kvizom, 1963.
  • Ultrakratkovalna tehnika, 1962.
  • Uvod u televiziju, 1968. te
  • Visokofrekventna tehnika, 1961.



Gotovo sve knjige postale su i udžbenici za kolegije na elektrotehničkom fakultetu, smjer Radiokomunikacije i visokofrekventna tehnika. Predavao je redom kolegije iz područja  mikrovalne tehnike, radiokomunikacija, radara, televizije, emisijske tehnike i modulacijskih postupaka. Osim na Sveučilištu u Zagrebu, održavao je nastavu i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, te na tehničkim fakultetima u Splitu, Banjoj Luci i Skopju. Knjiga “Mikrovalna elektronika”, njegovo najvjerojatnije najznačajnije djelo još uvijek se koristi u nekoliko kolegija na više hrvatskih sveučilišta i veleučilišta. U njoj su između ostalih obrađene prijenosne linije, širenje elektromagnetskih valova, valovodi, antene, trakasta tehnika, poluvodički mikrovalni elementi te mikrovalni filtri. Uz već spomenute knjige, publicirao je 60 stručnih i znanstvenih radova. Bavio se i satelitskim komunikacijama. Vodio je oko sto diplomskih i 37 magistarskih radova (uključujući i autora ovih redaka). Također je vodio 10 doktorskih disertacija. Bio je dugogodišnji suradnik RTV-a Zagreb te je aktivno sudjelovao u uvođenju televizije u Hrvatskoj.

Predsjedavao je društvom ELMAR  (1986-1988.god). Dekan FER-a bio je od 1972-1974.god. Bio je počasni član Hrvatske akademije tehničkih znanosti te član suradnik HAZU. Primio je nekoliko nagrada i priznanja: Orden rada sa zlatnim vijencem (1965.), Republičku nagradu “Nikola Tesla” (1972.) i Zlatnu plaketu “Josip Lončar” (1982.). Studenti su ga iznimno voljeli a kolege nastavnici cijenili. Više od tisuću studenata koji su diplomirali na smjeru Radiokomunikacije uvijek će se sjećati njegovih predavanja i skupnih ispita na kojima se moglo i mnogo toga naučiti.  Umro je 2. kolovoza 1995. godine u Zagrebu.

Literatura

  • Vladimir Muljević, “Zlatko Smrkić”, ABC tehnike, Broj 9 (495), svibanj 2006, str. 9
  • Monografija 40 godina FER-a, 1956-1996


Izvor za ovaj prilog: Krešimir Malarić, “Zlatko Smrkić”, Elektrotehničke instalacije, Vol. 7, 2006,  str. 74-75.

Zahvaljujem dr. Krešimiru Malariću na poslanom prilogu. D.Ž.

Marijan Ožanić: Velikani hrvatske znanosti

History of Croatian Science

Croatia, An Overview of Its History, Culture and Science