Posljednje počivalište Dragutina Antuna Parčića 

na rimskom groblju Campo Verano


mirna lipovac i darko žubrinić, 2015.

Kako doći do groba znamenitog hrvatskog glagoljaša i leksikografa Dragutina Antuna Parčića?

Pogledajmo zemljovid groblja Campo Verano u Rimu:



Zelenom bojom označen je put od ulaza Ingresso Carri do Parčićeva groba (debela crvena točka lijevo).








Campo Verano je najveće i najljepše rimsko groblje. Prostire na oko 80 hektara zemljišta i računa se da je na njemu pokopano oko pet milijuna osoba. Nalazi se u dijelu grada koji se zove Tiburtino. Tik uz groblje, kao utisnuta u tkivo groblja, nalazi se Bazilika sv. Lovre izvan zidina (Basilica di san Lorenzo fuori le mura). Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu gdje je pokopan sv. Lovro koji je 258. godine umro mučeničkom smrću na užarenom željezu. Današnja crkva ujedinjuje izvornu građevinu i noviji dio iz 13. stoljeća. Posmrtni ostaci sv. Lovre nalaze se u koru starog dijela crkve.



Još u vrijeme Starog Rima na mjestu današnjeg groblja postojale su katakombe. Groblje je utemeljeno tijekom vladavine Napoleona (1805-1814) u skladu s ediktom prema kojem su se ukopi mrtvih morali obavljati izvan gradskih zidina. Zadatak izgradnje groblja povjeren je arhitektu Giuseppeu Valadieru. S vremenom se groblje širilo, a potom je, 60ih godina prošlog stoljeća, osnovano drugo veliko rimsko groblje, Flaminio. Između 1830. i 1980. katolici umrli u Rimu, s izuzetkom papa, kardinala i kraljeva, pokapani su na Campo Veranu. Vatikanska administracija i danas ima određena ovlaštenja u pitanjima upravljanja grobljem. Groblje je imalo takvu važnost da je 1879. godine uveden konjski tramvaj s linijom koja je povezivala groblje s dva kilometra udaljenom glavnom željezničkom stanicom Termini. Tijekom drugog svjetskog rata groblje Campo Verano i Bazilika sv. Lovre pretrpili su znatnija oštećenja.

Groblje Campo Verano sa svojom arhitekturom i zbirkom umjetničkih djela (mozaika, kripti, slika, skulptura itd.) nastajalih otprilike od sredine 19. do sredine 20. stoljeća predstavlja svojevrstan muzej na otvorenom te je od neprocjenjive vrijednosti s povijesnog, umjetničkog i kulturnog aspekta. Iz tog razloga Grad Rim organizira i besplatne tematske posjete groblju.

Papa Franjo je na Dan mrtvih posjetio groblje Campo Verano i tu održao svetu misu. Rimljani, tradicionalno, odlaze na groblje na Dušni dan.

Već nekoliko desetljeća na svetkovinu Svih Svetih, svećenici i ostali članovi Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima kao i brojne hrvatske redovnice koje su na službi u Rimu pohode rimsko gradsko groblje Campo Verano. Prva molitvena postaja je zavodska grobnica koja potječe iz 1859. godine. Prisutni se u svojim molitvama spominju svih preminulih svećenika pokopanih u ovoj grobnici, kao i ostalih hrvatskih pokojnika pokopanih na rimskim grobljima. Tradicija je da se svake godine u ovoj prigodi dodatno, na poseban način, predstavi jedan član hrvatske rimske zajednice koji je pokopan u grobnici Zavoda sv. Jeronima. Nije nam poznato je li već došao red na Dragutina Antuna Parčića.

Glavni ulaz u groblje je impresivan, u skladu sa svojim nazivom: Ingresso Monumentale. Četiri velike statue predstavljaju Meditaciju, Nadu, Milosrđe i Tišinu.



Ispred ulaza je mali trg s nekoliko štandova na kojima se može kupiti svijeće i cvijeće. Trg se zove Piazzale del Verano.



Tek nešto dalje od glavnog ulaza nalazi se ulaz za automobile - Ingresso Carri.



Aleja se proteže naizgled beskonačno. Stotinjak metara od ulaza počinje oniža, žuta građevina
koja izvana ne odaje veličinu, ljepotu i raskoš svoje unutrašnjosti.



Prvi prolaz s lijeve strane uvodi nas u dio groblja koji izgleda kao golemi atrij omeđen arkadama.



Taj dio se naziva Quadriportico, a u sredini se nalazi kip Isusa.



Na suprotnoj strani atrija je drugi prolaz i stepenice...



...kojima se valja uspeti, a vode do dijela groblja koji se zove Salita a Serpa.
Idući ravno naprijed stiže se do dijela Pincetto Vecchio.



Na tom se dijelu, između polja 24 i 25, uz vanjsku ogradu groblja nalazi zajednička grobnica
Hvatskog papinskog zavoda svetog Jeronima u kojoj je sahranjen i Dragutin Antun Parčić.


Na nadgrobnoj ploči je natpis na latinskom, talijanskom i hrvatskom. Zavodska grobnica potječe iz godine 1859.

Ime CAROLVS A. PARČIĆ nalazi se s desne strane skupne grobnice na groblju
Campo Verano u Rimu.
S lijeve strane nalazi se manja nadgrobna ploča Ljube Wiesnera, istaknutog hrvatskog pjesnika
i leksikografa, jednog od suradnika Mate Ujevića na pripremi Hrvatske Enciklopedije.

Na vodoravnoj ploči je na latinskom jeziku upisano

CONFRATRIBUS ET CANONICIS
S. HIERONYMI ILLYRICORUM
+
COLLEGIUM S. HIERONYMI
ILLYRICORUM CROATORUM

HRVATSKI ZAVOD
SV. JERONIMA

Nadgrobni spomenik ima na sve četiri strane uklesana imena i podatke o tamo pokopanim osobama.



Ime Dragutina Antuna Parčića uklesano je kao prvo odozgora na desnoj strani nadgrobnog spomenika.
Grobnica s prednje strane ima hrvatski grb s krunom.







Ime Dragutina Antuna Parčića uklesano je kao prvo odozgora na desnoj strani nadgrobnog spomenika.


CAROLVS A. PARČIĆ, CANONICVS
NATVS 26 : V : 1832.
MORTVVS 25 : XII : 1902.

Ruža i svijeća ostavljeni su baš za njega.

Tek po izlasku s groblja upada u oči jedna zanimljivost: vanjski zid groblja koji gleda na Via Tiburtinu je u odnosu na cestu visok poputdvokatnice. Gledano iz groblja taj zid nije neuobičajeno visok, izgleda poput prosječne ograde, a otvori u kojima se nalaze biste pokojnika su postavljeni poput kućnih prozora. Ograda ni po čemu ne privlači pozornost niti stvara osjećaj izdvojenosti iz okoline.



Zbog strmog terena groblja glavni ulaz i ulaz za automobile (u stražnjem dijelu fotografije) nalaze se u razini ceste, a na udaljenosti od svega stotinjak metara grobovi su znatno izdignuti u odnosu na cestu. Nalaze se otprilike u razini svijetle vodoravne linije koja se proteže uzduž zida (u prednjem lijevom planu slike), malo ispod lukova. 



S obzirom na navedeno, preskakivanje ograde ili pokušaj izlaska kroz neki od otvora nikako se ne preporučuju.



Mirna Lipovac i Darko Žubrinić, 2015.

Dragutin Antun Parčić



Hrvatski prvotiska iz godine 1483.

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia, its History, Culture and Science