Vladimir Paleček hrvatski humanist i utemeljitelj Međunarodnog fonda "Gladno dijete" u Zagrebu 1969. godine

Mirna Lipovac i Darko Žubrinić, 2020.


Vladimir Paleček (1940-1990), founder of the International Fund "Hungry Child" in 1969


KAKO JE NASTAO MEĐUNARODNI FOND ''GLADNO DIJETE''

U noći s 15. na 16. siječnja 1968. godine područje zapadne Sicilije pogodila je serija iznimno snažnih potresa koji su sravnili sa zemljom nekoliko manjih gradića, smrtno je stradalo preko 400 ljudi, do 1.000  je bilo ozlijeđenih i oko 100.000 je ostalo bez krova nad glavom. Zakazale su i lokalne i nacionalne službe za krizna stanja, a ni kasnije snabdjevanje hranom, lijekovima i ostalim životnim potrepštinama nije bilo dostatno.


Zaštitni znak Međunarodnog fonda "Gladno dijete"

Potresen prizorima koje je vidio ne televiziji, Paleček i njegova supruga su odlučili darovati svoje vjenčano prstenje za pomoć postradalima. Dirnut njihovom gestom, talijanski veleposlanik pozvao ih je da dođu u Palermo i svoje prstenove daruju prvom paru koji se vjenčao nakon potresa, što su i učinili. Nakon što je Paleček na Siciliji vidio kako su potresom i neimaštinom pogođeni napose najmlađi, u sebi je osjetio poziv da pomaže djeci svijeta i odlučio kako će to biti njegovo poslanje.
Po povratku u Zagreb počeo je razrađivati ideju o osnivanju jedne organizacije kojoj će osnovni cilj biti pomoć ugroženoj djeci svijeta. Razmišljajući o najadekvatnijem nazivu, došao je do zaključka da je nazove GLADNO DIJETE. Onda je sastavio Rezoluciju Međunarodnog fonda ''Gladno Dijete'' htijući da to bude međunarodna organizacija, jer je znao da je tadašnja Jugoslavija premalena da od gladi spašava djecu cijeloga svijeta.

Obišao je cijelu Jugoslaviju, objasnio nizu uglednih ljudi svoju zamisao. Mnogi mu nisu vjerovali. Srećom, bilo je i onih koji su Palečeku pružili podršku, a među njima i Josip Broz Tito, zatim Mika Špiljak, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i dr. Pavle Gregorić, predsjednik Crvenog križa bivše Jugoslavije. Kasnije su i novine počele pisati o Palečekovoj ideji dajući mu time i svoju podršku, a posredstvom Tanjuga su i strane agencije bile s time upoznate.

Osnivačka skupština održana je palači JAZU (danas HAZU) u Zagrebu dana 4. lipnja 1969. godine. Skupštini je nazočio velik broj istaknutih osoba iz svijeta politike, znanosti, umjetnosi, diplomacije, zdravstva, medija ali i Crkve, a stiglo je još više pisama podrške iz cijele Jugoslavije. Paleček je pročitao Rezoluciju (prijedlog Statuta) koji je usvojen na sljedećem sastanku 23. srpnja iste godine, no MFGD je počeo djelovati odmah po održavanju Osnivačke skupštine i skupljati priloge za pomoć djeci u Bijafri.

Paleček je od samog početka naglašavao da je Međunarodni fond "Gladno dijete" dobrovoljna humanitarna organizacija za pomoć djeci i da zbog toga ne može postati instrument bilo koje ideologije ili bilo kojeg sustava. Ovo nije bila pasivna neutralnost, već nužni most između bogatih i siromašnih koji je diktiran potrebama današnjeg svijeta. Osnovni cilj MFGD bio je borba protiv gladi kod djece svih naroda, bez obzira na rasu, boju kože, vjersku pripadnost, nacionalnost ili političko uvjerenje.



U potkrijepu važnosti rada Fonda, donosim nekoliko Palečekovih snažnih rečenica i podataka koji nisu izgubili na težini niti nakon 50 godina od osnutka Fonda:

  • Danas su ljudi više gladni nego jučer, a sutra će biti manje gladni nego prekosutra.
  • Svijet nije gladan zato što nas ima previše, nego zato što nije ekonomski humano organiziran.
  • Nahrani onoga koji je gladan, jer ako ga ne nahraniš, ti si ga ubio.
  •  Za šest dana stanovnik visokorazvijene zemlje potroši onoliko energije koliko obitelj u zemlji u razvoju za cijeli život.
  • Više od dvije trećine stanovnika Zemlje nema dovoljno pitke vode.
  • U razvijenim zemljama prosječan pas ili mačka (kućni ljubmac) dobiva posebno rađenu hranu
  • Kad bi se izdaci za naoružanje smanjili za 10 do 15%, svi akutni problemi zemalja u razvoju bili bi riješeni.
  • Nitko na ovom svijetu nema moralno pravo posjedovati više materijalnih dobara nego što mu je potrebno, dok drugi nemaju ni najosnovnije za život.


KOME JE I KAKO POMAGAO FOND I TKO MU JE PRUŽAO PODRŠKU

Međunarodni fond Gladno dijete bio je prva nevladina udruga izvan zapadnog bloka (''željezne zavjese'').

Iako je imao podršku od predsjednika i države i političkih struktura, jednako je surađivao i sa svim vjerskim i crkvenim zajednicama u SFRJ.

Materijalnu pomoć, bilo izravnim uplatama, davanjem popusta ili pružanjem besplatnih usluga, davali su Skupština grada Zagreba, JAT, Pliva, Belje, IPK Osijek, Kraš, Coatiatrans, Zagrebački transporti, Jugolinija, Splošna plovidba iz Kopra, Jugoton, Zdravlje iz Leskovca, tvornica namještaja Oriolik, Cer iz Čačka, NK Šibenik, modni kreator Rikard Gumzej i niz (anonimnih) pojedinaca, učenika i radnih kolektiva. Brojni domaći slikari i umjetnici su donirali svoje radove i osobne predmete koji su se prodavali i time je Fond dobivao sredstva.

Od međunarodnih organizacija Fond je surađivao s Caritasom i Međunarodnom organizacijom Crvenog križa u Ženevi i organizacijama pri UN-u:

  • FAO - Food and Agriculture Organization - organizacija za prehranu i poljoprivredu UN-a,
  • UNICEF - United Nations International Children's Emergency Fund - međunarodni fond za djecu i
  • UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Pomoć se slala prvenstveno u hrani, lijekovima (antibiotici, cjepiva) i automobilima, te u novcu na teritoriju SFRJ. Preko 90% sakupljenih sredstava išlo je za pomoć potrebitima.

Pomoć je otišla u 42 zemlje diljem svijeta:

  • Europe, (Italija, Rumunjska, Turska, Cipar) = ukupno 4 zemlje
  • Afrike (Sudan, Tunis, Alžir, Madagaskar, Etiopija, Tanzanija, Angola, Mauritanija, Niger, Gornja Volta, Čad, Obala Slonovače, Somalija, Burundi, Gvineja, Djibuti, Zambija, Mozambik, Uganda, Ruanda, Kenija, Zair) = ukupno 22 zemlje
  • Azije (Bangladeš, Irak, Vijetnam, Indija, Libanon, Afganistan, Sirija, Pakistan, Šri Lanka, Burma, Indonezija, Jemen) = 12 zemalja
  • Srednje i Južne Amerika (Gvatemala, Honduras, Peru, Kolumbija) = 4 zemlje
  • ali i za postradale ili siromašne krajeve tadašnje Jugoslavije (djeca stradalih rudara, krajeva pogođenih poplavom ili potresom, djeca roditelja nastradalih u željezničkoj nesreći, specijalni domovi i institucije za djecu s mentalnim ili težim fizičkim poteškoćama).

Vrste i količine poslane pomoći u razdoblju od 1969. – 1979.

Vozila: 35 kom Renault 4, 5 kom Zastava 101 i 4 kombija/minbusa

Dječja hrana: ukpno preko 20 tona

Ostala hrana: preko 480 tona
Rabljena odjeća 700 kg
Školski udžbenici i knjige za lektiru 380 kg

Lijekovi:
2 t antibiotika
2670 cjepiva protiv kolere (za 26.700 djece)
Antibiotici za 505.000 dinara

Novac:
10 milijuna starih dinara za Vijetnam
58 milijuna starih dinara
440.000 novih dinara


Zanimljive su marketinške aktivnosti Fonda:

  • članske iskaznice (članarina 5 dinara za dijete, 50 za odrasle, 1.000 za pravne osobe)
  • angažiranje poznatih osoba (glumica Jagoda Kaloper na vođenju priredbi, glumac Damir Mejovšek s malom Indijkom na ulicama Zagreba dijelio uplatnice za Fond)
  • donatorska okupljanja za strane goste u opatijskom hotelu Ambasador
  •  aukcije osobnih predmeta koje su darovale poznate ličnosti iz svijeta i iz zemlje (arapsko sedlo darovao jordanski ambasador, vlastoručno oslikanu svilenu maramu je dala princeza Grace od Monaca, srebrnu posudu za kavu je darovao Sadam Husein, kardinal Šeper je donirao tri papinske medalje, Franjo Kuharić je darovao zlatni prsten, glumica Jagoda Kaloper je dala Zlatnu arenu kojom je nagrađena na filmskom festivalu u Puli, zatim je tu bio niz potpisanih knjiga, vlastitih fotografija istaknutih osoba i sl.)
  • oglasi u ženskim revijama Svijet i Naša žena kao i u Plavom vjesniku
  • članci u novinama i na TV-u
  • izrada i prodaja čestitki (tiskali preko 1 mil. čestitki), kalendara i suvenira
  • kulturno-umjetničke priredbe i koncerti čiji je prihod išao u korist Fonda
  • apel povodom 8. marta da se ne kupuje cvijeće, čestitke i darovi nego da se donira Fond
  • čestitke mamama u rodilištima
  • insertiranje uplatnica
  • zahvalnice općenito, ciljana zahvalnica za novogodišnju donaciju
  • akcije u osnovnim školama da se djeca odreknu jednog toplog obroka u mjesecu i da se tako ušteđeni ovac donira Fondu; poziv putem časopisa Smib
  • poticanje školske djece na korisne aktivnosti (skupljanje i prodaja starog papira) takmičenje među razredima koji prikupi više novaca
  • poziv nogometašu Peleu da bude počasni predsjednik uz darovanje drvene skulpture koja ga predstavlja
  •  tiskanje vlastitog biltena Zvono mira
  • Zahvale za upućenu pomoć i riječi podrške su u pisanom obliku izrazili:
  • strani veleposlanici u Beogradu (Yu): Pakistana, Bangladeša, Turske, Italije, Šri Lanke, Tunisa, Alžira, Afganistana, Sirije, Nikozije, Sudana, Cipra, Nizozemske
  • strani državnici i ministri: Austrije, Islanda, Bangladeša, Egipta, Cipra, SR Njemačke, Perua, Južnog Sudana, Malija, Senegala, Venezuele, Francuske, USA , Indije, Meksika, Švedske, Indonezije, Jamajke, Tunisa, Iraka, Finske, Australije, Nizozemske, Danske, Liberije, Tanzanije, Šri Lanke, Belizea, Jordana, Norveške, Singapura
  • vodeće osobe međunarodnih organizacija: Crvenog križa, FAO, UNHCR-a, generalni sekretar UN-a, direktor max Planck Instituta, Majka Tereza
  • vodeće osobe vjerskih organizacija: Eparhije zagrebačke, Biskupske konferencije, Ljubljasnki nadbiskup, Vatikanska pronuncijatura u Beogradu, kardinal Šeper, Reis el ulema, Patrijarh srpski, Savez baptističkih crkava u bivšoj Jugoslaviji.

O radu Fonda izvještavao je tisak Češke, Švicarske, Italije, Engleske, Austrije, Etiopije Senegala, Cejlona i zajednice Gradišćanskih Hrvata u Austriji.

Nakon prvog podstanarskog prostora u Dubravi, ured je od 1972. bio u jednoj sobi u stanu g. Palečeka u Draškovićevoj ulici u centru Zagreba, a potom je, vjerojatno 1978. godine, od donacija kupljena kućica u blizini Autobusnog kolodovora na adresi Dubravkin trg 11.

Rad MFGD nasilno je prekinut 1979. godine pod optužbama da je previše autonomno djelovao u tadašnjoj SFRJ, tijesno povezan s mnogim vjerskim zajednicama a napose Katoličkom crkvom. Cjelokupnu imovinu, koja je uključivala i kuću Fonda na Dubravkinom trgu br. 11, preuzeo je (bez ikakvog vođenja dokumentacije o preuzetoj imovini) Crveni križ Jugoslavije. Ni danas se ne zna što je s tom imovinom, koja je uključivala i darove predsjednika i kraljeva širom svijeta, pa tako i sedlo jordanskog kralja Huseina, te ručno izvezenu maramu princeze Grace Kelly od Monaca. Danas je u vlasničkom listu gruntovno uknjižen Hrvatski crveni križ sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 14.

Nastavljajući humanitarnu djelatnost Vladimir Paleček 1980. godine osniva Međunarodnu misiju znanosti i mira radi borbe za bolju i sigurniju egzistenciju čitavog čovječanstva u smislu miroljubivog korištenja znanstvenih i tehničkih dostignuća. Iste godine tijekom privatne audijencije u Rimu mu je na osnutku Misije čestitao i papa Ivan Pavao II.

U ožujku 1980. godine, zahvaljujući ugledu koji je MFGD imao u svijetu i pomoći koju je godinama aktivno pružao djeci-izbjeglicama diljem svijeta, Fond je dobio mjesto aktivnog promatrača u Izvršnim odboru UNHCR-a u Ženevi. (United Nations High Commissioner for Refugees - agencija je Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama).

No, pod optužbom za antidržavno djelovanje zbog osnutka Međunarodne misije znanosti i mira, Paleček je osuđen na godinu i pol dana zatvora, od čega je izdržao kaznu od tri mjeseca, a narednih godina zabranjeno mu je svako slično djelovanje.

Po isteku uvjetne kazne, poučen lošim iskustvom djelovanja na prostoru bivše Jugoslavije, osniva 1986. godine u Beču Međunarodni komitet za zaštitu nerođene djece, stasao također na deklaraciji O pravu na život prije rođenja. Potpisnici te deklaracije također su bili mnogi uglednici širom bivše Jugoslavije i širom svijeta.

Njegov rad u Komitetu, kao i reosnivanje Međunarodnog fonda Gladno dijete u veljači 1990. godine, prekinula je iznenadna smrt u travnju 1990. godine, u dobi od 50 godina.



Ne znamo previše o privatnom životu g. Palečeka.

Paleček je rođen 26.10.1940. u Slavoniji, u Zdencima pored Orahovice. Umro je 11.4.1990. i pokopan na groblju Jakuševec (dio Zagreba).

S 22 godine je kao student druge godine agronomije objavio knjižicu Mladi prirodnjak (u Zagrebu 1962.) u kojoj je iznio svoje rezultate križanja hrvatskih i talijanskih sorti pšenice, poznatim pod nazivom Palečekovi križanci.

Znamo da je imao dvoje djece, kći Vladimiru (rodjenu oko 1972. godine koja danas živi u Irskoj) i sina Domenika (oko 3 godine mlađi, vj. živi u Njemačkoj).

Od samog osnutka Fonda Paleček je bio spreman i na osobni rizik, samo da ispuni misiju Fonda.
Prije odlazak u Biafru, napisao je uredništvu jednog časopisa: Možda se više nikada nećemo vidjeti. Vjerujem da ću se ipak vratiti živ. Ukoliko ne bude tako, pošaljite umjesto vijenca na moj grob novac za MFGD. I doista, nosio je često glavu u torbi, posjećujući zemlje u kojima ljudski život nimalo ne vrijedi.

U jednom intervjuu još 1970. godine kazao je: Ja od privatnog života nemam ništa. Bit ću iskren. Izgubio sam ga. Ja hodam po mukama. Tako ću i nastaviti. Danas, sutra... kad pred sobom ugledam izgladnjelo dijete, zaplakano, stavim tamne naočala da skrijem suze. Vjerujte mi, zaplačem. Netko će ih možda vidjeti i krivo rastumačiti.

Paleček je nakon velikog potresa koji je pogodio Peru izrazio želju za usvajanjem jednog peruanskog djeteta, kako bi potaknuo veći broj naših ljudi da u svoj dom prime siročad iz Perua, no nakon nekog vremena odgovorio mu je predsjednik Perua osobno da djeca ostaju u zemlji pod kontrolom bliskih rođaka ili odgovarajućih domova socijalne skrbi.

Paleček je nakon velikog potresa koji je pogodio Peru izrazio želju za usvajanjem jednog
peruanskog djeteta, kako bi potaknuo veći broj naših ljudi da u svoj dom prime siročad iz
Perua, no nakon nekog vremena odgovorio mu je predsjednik Perua osobno da djeca
ostaju u zemlji pod kontrolom bliskih rođaka ili odgovarajućih domova socijalne skrbi.

Godine 2020. navršit će se 80 godina od Palečekovog rođenja i 30 od njegove smrti.



  • FAO - Food and Agriculture Organization - organizacija za prehranu i poljoprivredu UN-a, utemeljena sa ciljem poboljšanja razine prehrane i standarda, kao i unapređenja poljoprivredne proizvodnje i života u seoskim zajednicama, sjedište u Rimu),
  • UNICEF - United Nations International Children's Emergency Fund - međunarodni fond za djecu. Skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i omladine. Financira se u cijelosti dobrovoljnim prilozima vlada i fondacija, te tvrtki i građana; sjedište u New Yorku) i
  • UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu - Glavni cilj je doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda, sjedište u Parizu).



Vrste i količine poslane pomoći u razdoblju od 1969. – 1979.

Vozila: 35 kom Renault 4, 5 kom Zastava 101 i 4 kombija/minbusa

Dječja hrana: ukpno preko 20 tona
2 t  + 3.500 kom limenki dječje hrane
6,2 t  + 13.700 kutija mlijeka u prahu
8,5 t dječje hrane u prahu
1550 kutija kašica od povrća
2500 bočica hrane
600 limenki žitarica
200 kg + 6360 komada limenki ostale dječje hrane
200.000 vrećica pudinga u prahu ( = 1 milijun obroka)
2 t dječjih keksa

Ostala hrana: preko 480 tona
53,5 tona riže
106 tona brašna
16 tona šećera
127,3 t tjestenine
2 t čokoladnog mlijeka u prahu
64,5 tona pšeničnog griza
20 t kukuruznog griza
25 t graška u konzervi + 9.700 limenki graška
1,3 t mesnog doručka
1,7 t paštete
22,5 t + 85.300 komada mesnih konzervi
1 t  dehidriranog krumpira
18 t koncentrata za juhu + 1 milijun obroka juhe
3 tone keksa
240 kg dvopeka
105 kg + 4800 kutija Buco sira
700 kg rabljene odjeće
380 kg udžbenika i knjiga za lektiru

Lijekovi:
2 t antibiotika
2670 cjepiva protiv kolere (za 26.700 djece)
Antibiotici za 505.000 dinara

Novac:
10 milijuna starih dinara za Vijetnam
58 milijuna starih dinara
440.000 novih dinara



LANAC MEĐUNARODNE ZNANOSTI I MIRA

Lanac međunarodne znanosti i mira – izradio je akademski kipar Damir Mataušić u Radionici primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Nastao je 1980. godine, dimenzije su mu 650 × 220 mm. Radi se o svečanom lancu od srebra s pozlatom i 10 srebrnih medaljona.

Na medaljonima se nalazi deset portreta nobelovaca, a izradili su ih zagrebački kipari, čija imena su u zagradama:

Majka Tereza (Stipe Sikirica), Albert Einstein (Kruno Bošnjak), Linus Pauling (Zdravko Brkić), Dag Hammarskold (Želimir Janeš), A. J. Luthuli (Maja Krstić-Lukač), Ivo Andrić (Marija Ujević), Maria Curie (Damir Mataušić), Alexandar Fleming (Ante Despot), J. H. Dunant (Kosta Angeli-Radovani), Martin Luther King (Stanko Jančić).

Pozlaćeni globus u centralnom (najdonjem) medaljonu je izradio Vladimir Mataušić, a predstavlja simbol MFGD: zemaljska kugla koju složno pridržavaju dvije ruke te jedan klas žita i grančica masline koji je uokviruju s lijeve i desne strane.

Lanac je svoje prvo javno prikazivanje imao 2. veljače 1981. u studiju Želimira Janeša na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tom prigodom prisustvovali su njegov inicijator Vladimir Paleček i većina umjetnika koji su dali svoj doprinos, kao i pokrovitelji medalja i kolekcionari Berislav Kopač, njegova supruga Anica Kopač i njegov otac Viktor Kopač, te kipari Ante Orlić i Branko Ružić. Dva kompleta probnih radova iz bronce i mjedi, alata i nešto dokumentacije o ovoj komisiji smještene su u Numizmatičku zbirku Arheološkog muzeja Zagreba.

Lanac mira, je bio predviđen kao godišnje priznanje Međunarodne misije za znanost i mir, osnovane na Palečekov poticaj godine 1980. u Ženevi u Švicarskoj.

Međunarodna misija za znanost i mir osnovana je s namjerom borbe za bolju i sigurniju egzistenciju čitavog čovječanstva.

Paleček je sastavio povelju na hvatskom i engleskom s pozivom upućenim svim miroljubivim ljude cjelokupnog čovječanstva da se udruže u organizaciju koja će se boriti za bolju i sigurniju egzistenciju čitavog čovječanstva. Zalagali su se za potpunu humanizaciju svijeta, koja je jedina alternativa našeg opstanka, za pravedan i častan mir, za univerzalna prava čovjeka, za razoružanje, za miroljubivo rješenje svih sporova i pomaganje ugroženima. Širili su duh međunarodne solidarnosti na osnovi istinske ljubavi, poštovanja, razumijevanja, slobode, ravnopravnosti i nezavisnosti. Tražili su miroljubivo korištenje znanstvenih i tehničkih dostignuća za dobrobit svega čovječanstva, a ne za njegovo uništenje. Razvijali su duh suradnje i poštovanja među znanstvenicima i svim ljudima dobre volje, jer je to imperativ vremena.

Među oko dvije stotine potpisnika Povelje Međunarodne misije za znanost i mir nalazimo imena: Majka Tereza, Vladimir Prelog, Franjo Šeper, Franjo Kuharić, Marija od Presv. Srca - Petričević, Ivan Rabuzin, Josip Generalić, Ivan Lacković Croata, Želimir Janeš, Kruno Bošnjak, Dobriša Cesarić, Grga Novak, Ivan Supek, Živko Kustić, Damir Mejovšek, Cika Mikolčić, Ivan Paleček, Vladimira Paleček kao i niz nečitkih potpisa i potpisa slovima koja nisu latinična.



Radionica primijenjenih umjetnosti započela je s radom davne 1956. Neki od utemeljitelja radionice bili su vrhunski majstori graverskog i zlatarskog umijeća Teodor Krivak – Klaužer i Vladimir Mataušić i prof. Frano Baće, a tijekom niza godina za radionicu su radili ili s njom surađivali brojni renomirani majstori i likovni umjetnici.

Trg Republike Hrvatske 11 (prolaz kroz dvorište), 10000 Zagreb



SURADNICI FONDA

Fond "Gladno dijete" imao je godine 1979. više od dvadeset pet tisuća članova, od kojih je većina redovito uplaćivala svoje priloge, mnogi i mjesečno.

Djelatnost Međunarodnog fonda "Gladno dijete" podržavali su Papa Ivan Pavao II, sv. Majka Tereza, kardinal Franjo Šeper, kardinal Franjo Kuharić, njemački nobelovac Werner Heisinberg i hrvatski nobelovac Milan Prelog, tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Ivan Supek, kao i mnogi drugi predstavnici znanstvenih, kulturnih i religijskih institucija.

Vrlo su značajni darovi mnogih umjetnika, među kojima su i neki od znamenith hrvatskih naivnih slikara kao Ivan Generalić, Josip Generalić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Mijo Kovačić, Ivan Večenaj.

U desetak godina, Međunarodni fond "Gladno dijete" imao je, kao što vidimo. velik broj suradnika. Među njima bili su dramski umjetnici Damir Mejovšek i Zvonimir Červenko, zatim  glumica Jagoda Kaloper-Tajder, Harly Wagler (iz SAD-a, Kansas, prevoditelj knjiga Međunarodnog fonda "Gladno dijete" s hrvatskog na engleski), Josip Horak, Cika Mikolčić, Nada Alošinec, Olga Ciler, Ivan Štefanac, Sulehni Jain (iz Indije), Tomislava Penava, Dragica Crnković, Hagi Ali Abdulahi, Mirko Lacmanović, Sead Novkinić.

POMOĆ I POTPORA PODUZEĆA I POJEDINACA

Mnoga avionska poduzeća širom svijeta su pomogla u besplatnom prijevozu humanitarne pomoći Fonda "Gladno dijete" za djecu:

Air Maldives, Royal Nepal Airlines, Thai Airlines, Air Zaire, Crowley Airlanes, Royal Brunei, UTA, Libyan Arab Airlines, Gulf Air, Mount Cook Airlines, Air Canada, Aereo Boloiviano, Linea Aroposiai Venezolana, The Carribean Airline, APSA (Peru), Tourist Airilnes of Niugini, The Caribbean Airlne, Cathay Pacific Airways, Adria Airways, Cyprus Airways, SAS - Scandinavian Airlines System, Civil Aviation Administration of the D.P.R.K., JAT, BWIA International, Air Afrique, Air Djibouti, Icelandair, Somali Airlnes, Air Algerie, Sudan Airways, Ethiopian Airlines, Bangladesh Biman, Turkish Airlines, PIA, MEA, El Al, Air Ceylon, ALIA - The Royal Jordanian Airline, Lufthansa, Afghan Airlines, Iraqi Airways, Olympic Airways, Loftleidir.

Među darovima Međunarodnom fondu "Gladno dijete" u Zagreb, pristiglima iz raznih zemalja svijeta, spomenimo raskošno arapsko sedlo koje je darovao tadašnji Jordanski kralj Husein, a pripadalo je kraljevskoj obitelji,

Kuća u Zagrebu u Zagrebu u kojoj je bio smješten Međunarodni fond "Gladno dijete" (Dubravkin trg 11, nasuprot Autobusnom kolodvoru) kupljena je zahvaljujući dobrovoljnim prilozima članova i autorskim honorarima poznatih hrvatskih slikara naivaca.



DODATNE ZANIMLJIVOSTI

Kvašiorkor je bolest koja nastaje uslijed teškog manjka bjelančevina u hrani.
Bolest počinje kada se dijete prestane dojiti te se dalje hrani hranom koja je siromašna proteinima. Dijete zbog nedostatka kako neesencijalnih tako i esencijalnih aminokiselina ne može sintetizirati proteine koji su mu potrebni za normalan rast i razvoj. Dolazi do smanjenja razine albumina (vrste proteina). Albumini se nalaze u krvi te sprječavaju izlaženje vode iz krvnih žila održavajući tako koloidno-osmotski tlak. Nedostatak tog proteina uzrokuje teške otekline tj. edeme.

Pojavljuju se izljevi tekućine tj. edemi po cijelom tijelu. Naizraženiji su na trbuhu gdje trbuh izgleda napuhnut i napet (žablji trbuh) te na stopalima. Javlja se zastoj u rastu i mentalnom razvoju, promjena boje kose (u crvenkastu), razdražljivost, anemija, masna jetra, atrofija resica tankog crijeva, proljev, gubitak mišićne mase, depigmentacija kože, dermatoze i edemi.

Liječenje započinje fazom stabilizacije i to davanjem energijom bogate hrane u manjim, ali čestim obrocima. U prvim danima liječenja unošenje velikih količina proteina može imati i negativne posljedice. Mlijeko je dobar izbor za tu fazu liječenja. Nakon otprilike jednog tjedna unos hrane se može povećati. Nakon 2 do 3 tjedna mlijeko se obogaćuje vitaminima i mineralima sve dok dijete ne dostigne 80% normalne težine. Kada dijete dostigne težinu veću od 85% normalne težine, smatra se da je ozdravilo.



Marijini obroci (Mary's Meals) naziv je dobrotvorne organizacije, koja se prethodno zvala „Scottish International Relief“ (SIR), a od 2012.  zovu se Marijini obroci.
Sjedište je u mjestu Dalmally u Škotskoj, a imaju podružnice u: Hrvatskoj, BIH, Njemačkoj, Italiji, SAD-u, Australiji, Austriji i Irskoj.

Cilj organizacije je osigurati prehranu u školama u nekim od najsiromašnijih država svijeta. U tim državama, djeca i mladi zbog siromaštva i gladi ne pohađaju škole, a organizacija Marijini obroci pomaže im kako bi se mogli prehraniti i školovati.

Započelo je 1992., tijekom rata na prostoru bivše Jugoslavije, kada su škotski mladići Magnus i Fergus MacFarlane Barrow organizirali sakupljanje deka i hrane. Osobno su odvezli pomoć u Međugorje. Planirali su se vratiti svome poslu u uzgajalištu riba. No, nastavili su dobivati donacije te je Magnus odlučio nastaviti baviti se humanitarnim radom te je nakon nekog vremena osnovao humanitarnu organizaciju pod nazivom “Scottish International Relief“.

Započet je projekt pod nazivom "Marijini obroci" 2002. godine. Prva akcija bila je osiguranje hrane za 200 školske djece u Malaviju. S vremenom se projekt znatno proširio i danas pruža besplatne školske obroke u stotinu škola i hrani preko 1.6 mlijuna  djece dnevno diljem Afrike, Azije, Europe, Južne Amerike i Kariba.]

U Hrvatskoj Marijini obroci djeluju od 2009. godine, a osnivačica je dr. Željka Markić.

Postoji pravilo da od svake kune koju podupiratelji daruju barem 93 lipe mora doći do djeteta, a samo 7 lipa može se potrošiti na organizaciju.

Zahvaljujući međunarodnoj organizaciji Mary's Meals, 1. 667. 067 djece sada dnevno prima Marijine obroke. Hranjivi obroci potiču djecu – koja bi u suprotnom izbivala iz škole zbog gladi i siromaštva – da dođu na nastavu te im osigurava energiju potrebnu za koncentraciju i učenje. Svaki tanjur riže i graška, šalica kaše i zdjelica kukuruza i graha pomaže gladnom djetetu da što bolje iskoristi svoje obrazovanje, dajući mu nadu u bolju budućnost.

Izreka: Prazan trbuh nema uši.

Sada (2020.) je potrebno 132 kune da se jedno dijete prehrani tijekom cijele školske godine – a jedna porcija Marijinih obroka košta samo 67 lipa.



Knit a Square Croatia (KAS) dio je međunarodnog pokreta, a u Hrvatskoj djeluje od 2008. godine.

Cilj humanitarne kampanje KAS je štrikanje ili heklanje kvadratića koji se spajaju u deke, izrada kapa i grijača za ruke, a sve kako bi se napuštena djeca koja su većinom već rođena s virosom HIV, orgnula, osjetila toplinu i brigu.

Broj HIVom zaražene djece raste dnevno, rađa ih se više od 500 dnevno samo u Južnoafričkoj Republici. Ako pogledamo šire, na cijelu južnu Afriku i ostatak svijeta, brojka doseže 15 milijuna HIVom zaražene i najčešće napuštene djece. Te brojke djeluju zastrašujuće i pomislili bismo da kao pojedinci ne možemo napraviti ništa. Naprotiv! Svaki pojedini kvadratić je važan, svaka kapica i grijač za ručice. Kvadratići se rade diljem svijeta.

Uključene su mnoge korporacije koje su animirale svoje zaposlenike, razne udruge koje okupljaju različite vrste interesa, domovi umirovljenika, rehabilitacijski centri, škole, vrtići.

Kvadratići se rade od bilo koje vrste toplog prediva, bilo kojim bodom, bilo koje debljine. Sakupljaju sei na kraju svakog mjeseca šalju poštom u JAR. Tamo ih žene spajaju za simboličnu naknadu, tako da se dobrobit širi i na druge slojeve društva.

Kvadratić je veličine 20x20 cm s niti od 50 cm ostavljenom za spajanje, a dekica se sastoji od 35 komada.



Literatura


  • Iskra, župski listić Sv. Ilije, Metković, br. 1, 1974.
  • Zvonimir Šeparović: In memoriam - Vladimir Paleček [PDF]
  • Međunarodni fond Gladno dijete
  • Mirna Lipovac i Darko Žubrinić: Međunarodni fond "Gladno dijete" [PDF], u Muka kao nepresušno nadahnuće kulture (gl. ur. Jozo Čikeš), Ludbreg 2021., str. 535-557.

Vladimir Paleček:

  • Intervju Glasu koncila, 24. siječnja 1971. (vidi također engleski prijevod intervjua u The Way of Humanisam is the Way of Peace, str. 76-79)
  • "Zvono mira", vjesnik Međunarodnog fonda "Gladno dijete", počeo je izlaziti u Zagrebu od 1973.
  • War on Hunger, International fund "Hungry Child", Zagreb 1976 (384 pp)
  • Rat protiv gladi, Međunarodni fond "Gladno dijete", Zagreb 1977. (treće dopunjeno izdanje objavljeno 1979.)
  • Gladno dijete, Obnovljeni život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 34. No.6. Prosinac 1979.
  • Put humanizma je put mira, Međunarodni fond "Gladno dijete", Zagreb 1973? (335 pages; 23 cm)
  • The Way of Humanism is the Way of Peace, International Fund Hungry Child, Zagreb 1974. (Original title: Put Humanizma Je Put Mira. 238 pages ; 23 cm. translated and adapted by Harley Wagler and Jarmila Horak.)
  • Gladno dijete, Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol.34. No.6. Prosinac 1979., 562-565.
  • (with Većeslav Pavlek and Paula Pavlek) The food or hunger problem in the world, Hungry Child International Fund, Zagreb 1980. (179 pages : illustrations; 24 cm)
  • Pravo na život prije rođenja / The Right to Life Before Birth / Derecho a la vida antes de nacer, Vienna, 1988
  • Djeca zemalja u razvoju, Međunarodni fond "Gladno dijete", Zagreb
  • Kristijan mali bijeli mrav, Međunarodna misija znanosti i mira, Zagreb 1980. (103 str.)

Related links






History of Croatian medicine

Vladimir Paleček




Croatia, its History, Culture and Science