Humanitarni prijedlozi

3. ZAŠTITA UGROŽENIH GRUPA I USTANOVA

3.1. Globalna bolnica

Predlažemo unapređenje organizacije bolnice za vrijeme rata i drugih oblika nasilja, ugroženosti i onemogućavanja rada. Prijedlog se temelji na promjenama moderne tehnologije u medicini i komunikacijama, porastu razaranja i onemogućavanja rada bolnica u suvremenim ratovima, promjenjenoj slici bolesti i novih spoznaja javnog zdravstva i ljudskih prava na ovom području.

Svaka bolnica na svijetu ima pravo postati član globalne bolnice koju određuje sljedeće:

1. da se bolnica registrira pri Crvenom križu, koji je nositelj organizacije programa globalnih bolnica;

2. za vrijeme sukoba mjesto bolnice postaje neutralni teritorij (UN);

3. da ima međunarodnog upravitelja za vrijeme ugroženosti;

4. obavezu prihvaćanja svih pacijenata, bez obzira na nacionalnost, rasu, jezik, spol, dob, socijalno stanje, političko opredjeljenje, zdravstveno stanje, pa i vojno djelovanje;

5. da ima snabdijevanje putem međunarodnih organizacija u slučaju potrebe;

6. da ima bolnicu prijatelja sa sigurnog području koja s njom surađuje i pruža joj potporu u stručnim konzultacijama, zastupanjem pred međunarodnom zajednicom, slanjem pomoći i na druge načine;

7. za vrijeme ugroženosti bolnica dnevno izvještava o funkcioniranju i stanju (sigurnost, snabdijevanje..) za vrijeme ugroženosti. Redovito se izvještava UN (WHO) i javnost putem CNN-a i Interneta;

8. u slučaju hitne potrebe informira UN (Glavni tajnik i Vijeće sigurnosti) i javnost (CNN, Internet i drugi mediji), koji su obvezni neposredno pružiti pomoć.

Sadašnji oblici zaštite bolnice u ratnim uvjetima značajno su zaostali u razvoju i ne zadovoljavaju potrebe (zaštita, snabdijevanje, informiranje, briga o tehnološki ovisnim pacijentima-dijaliza, intenzivna njega, inkubatori, kemoterapija..). Suvremena bolnica je tehnološki centar, nepokretna, energetski i na druge načine ovisna. Nisu iskorištene nove mogućnosti ljudskih prava (neutralnost UN-a, potpora javnosti i cijela informacijska i komunikacijska revolucija), zajedno s porastom globalne važnosti zdravlja i ljudskih prava.

3.2. Logori za zarobljene vojnike

1. Istovremeno s osnivanjem zarobljenički logor se obvezno registrira pri Međunarodnom komitetu crvenog križa (ICRC);

2. Neprijavljivanje tj. neregistriranje logora je ratni zločin onoga koji je donio odluku o osnivanju logora, s izravnom odgovornošću za sve daljnje događaje u logoru;

3. Odmah po primanju informacije, ICRC dužan je odrediti stalnog predstavnika koji cijelo vrijeme mora boraviti u logoru. Međunarodni predstavnik dužan je pratiti poštivanje postojećih propisa, redovito izviještavati o stanju u logoru i poduzimati potrebne mjere u slučaju potrebe;

4. Redovito izvješćuje UN (Odjel za ljudska prava), javnost (CNN, Internet i drugi mediji);

5. U slučaju hitnih potreba izvješćuje se UN (Glavni tajnik i Vijeće sigurnosti), kao i javnost (CNN, Internet i drugi mediji), koji su obvezni neposredno pružiti pomoć.

6. Postojeći oblici humanitarne zaštite zarobljeničkih logora ne nalažu obvezu prijavljivanja, stalnog međunarodnog prisustva, ni dovoljno djelotvorno praćenje i reagiranje.

3.3 Logori za izbjeglice

1. Istovremeno s osnivanjem izbjegličkih logora mora se provesti njihovo registriranje pri UNHCR-u;

2. UNHCR je dužan odrediti stalnog povjerenika koji cijelo vrijeme boravi u logoru;

3. O stanju se redovito izvještava UN (Odjel za ljudska prava) i javnost (CNN, Internet i drugi mediji);

4. U slučaju hitne potrebe UNHCR je obvezan informirati UN (Glavni tajnik i Vijeće sigurnosti) i javnost (CNN, Internet i drugi mediji);

3.4. Zbrinjavanje napuštenih

Kada dođe do odlaska većeg broja pučanstva s nekog prostora, bez obzira na uzrok, dio stanovništva ipak ostaje i tada dolazi do socijalnog kolapsa, a preostalo ili napušteno stanovništvo, većinom staro i bolesno, međusobno nepovezano, izloženo je velikim dodatnim rizicima.

Do sada je razvijeno humanitarno zbrinjavanje za prognanike i izbjeglice, okupirane ili zarobljene, ali ne i za napušteno stanovništvo.

U Hrvatskoj je 1995. godine prvi puta definirano i provedeno zbrinjavanje napuštenog stanovništva. Napušteno stanovništvo je nova humanitarna kategorija i potrebno je sistematizirati i razviti brigu o njima.

Posebno ističemo naše iskustvo da se prije svega radi o starim ljudima koji traže dodatne oblike humanitarne zaštite, a koja također nije do sada dostatno definirana.
...