VJESNIK, 9. kolovoza 2005. STAJALIŠTA Prvi put vojno spriječen genocidSlobodan LangPredsjednik Tuđman među hrvatske prioritete uključuje sprječavanje genocida nad Bošnjacima u Bihaću, što se moglo postići samo vojno. To je svjetski rezultat “Oluje”. Kao savjetnik predsjednika Tuđmana veleposlanik za humanitarna pitanja od 1994. sudjelovao sam u izradi, međunarodnom predstavljanju i provođenju hrvatske humanitarne strategije. U vrijeme operacije »Oluja« već smo stekli značajno humanitarno iskustvo: praktičnim provođenjem, organizacijom, međunarodnim djelovanjem i teorijskim prinosom. Hrvatska humanitarna strategija u to se vrijeme temeljila na ovim prioritetima: zbrinjavanju prognanih i izbjeglih, prihvaćanju protjeranih, razmjeni i oslobađanju zarobljenika, pronalaženju nestalih, osiguranju zdravstvene zaštite i pružanju pomoći i podrške izdvojenim ili okupiranim hrvatskim zajednicama. Genocid nad bolesnicima U humanitarnoj strategiji koju sam savjetovao, a predsjednik je Tuđman prihvatio, na prvom je mjestu bilo sprječavanje genocida u toku i nakon svršetka ratnih sukoba. Povijesno naslijeđe bilo je koncentrirano na holokaust, definiranje genocida, međunarodno suđenje u Nürnbergu, Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju za zločin genocida, i na posebnu ulogu »Pravednika među narodima«, zbog određenja osobne odgovornosti i jedinog učinkovitog oblika suprotstavljanja holokaustu; također stradanje Armenaca nakon Prvoga svjetskog rata, stanovnika Kambodže sedamdesetih godina prošloga stoljeća... Bila je očigledna svjetska potreba razvoja suvremenog pristupa genocidu, posebno njegovu sprječavanju. Već u travnju 1991., uz aktivno sudjelovanje jedinica JNA, provedeno je etničko čišćenja Hrvata iz Potkonja (Knin). Zapovjednik je bio tada još pukovnik Mladić. To isto je, nakon agresije, intenzivno provođeno diljem Hrvatske za ljeta, jeseni i zime 1991. Nakon pada Vukovara došlo je ne samo do etničkog čišćenja, već i do masovnoga ubijanja, genocida nad hrvatskim pacijentima. Aktivnim suprotstavljanjem uspjeli smo spriječiti etničko čišćenje Dubrovnika i srednje Bosne. Pravo na dom bio je temelj našeg djelovanja. Djelujući u svijetu, sredinom 1993. na Harvardu smo pokrenuli pitanje sprječavanja genocida kao prioritet ljudskih prava i zdravlja, pozvali Međunarodni institut za genocid na djelovanje, obratili se američkoj javnosti (Newsday), politićarima (Al Gore), te u međunarodnim časopisima objavljivali među prvima radove s toga područja. Nažalost, bili smo preslabi da bismo dosegli djelotvornost. U proljeće 1994. izvršen je genocid u Ruandi. Vlastita spoznaja i nastojanja nisu umanjili bol. Trebalo je i moralo se djelovati snažnije! Otvorenim smo se pismom obratili tadašnjem visokom predstavniku za ljudska prava u BiH g. Tadeuszu Maszowieckom. Predsjedniku Tuđmanu predočeno je stanje nesigurnost u tzv. Zaštićenim zonama koje su formirali Ujedinjeni narodi u BiH (Srebrenica, Žepa, Goražde, Bihać). Predsjednik me uputio na zasjedanje Socijalnoga samita u Kopenhagen na početku 1995. Istupio sam s izvješćem o »najtragičnijim Europljanima«, moleći da ih se spasi. Održana je i konferenciju za tisak s tadašnjim ministrom vanjskih poslova BiH g. Irfanom Ljubiankićem i zamjenikom ministra vanjskih poslova Hrvatske g. Ivanom Šimonovićem. Nažalost, opet nismo uspjeli. Potkrajem svibnja došlo je do zločina nad civilima u Tuzli. Otišao sam tamo da bih pomogao i da još jednom upozorimo međunarodne subjekte na predstojeće opasnosti. Ni spremni ni sposobni za djelovanje U srpnju 1995. izvršen je genocid u Srebrenici. Međunarodne ga snage nisu ni spriječile ni zaustavile. Do danas nije dopušten povratak obitelji ubijenih, a osvajanje se teritorija genocidom i dalje priznaje. Tada je, u srpnju, počeo srpski napad na Bihać. Opasnost novoga genocida bila je očigledna. Amerikanci su bili silno zabrinuti, a ostale međunarodne snage ni spremne ni sposobne za djelovanje. Peti korpus Armije BiH nije mogao sam provesti obranu. Na početku kolovoza 1995. predsjednik Tuđman među hrvatske prioritete uključuje sprječavanje genocida nad Bošnjacima u Bihaću, što se moglo postići samo vojno. I tako je 4. kolovoza krenula »Oluja«. Prvi put u modernoj povijesti vojno je spriječen genocid. To je svjetski rezultat »Oluje«. Vjerujem i da je ovo prvi prikaz spriječenoga genocida. Uvijek ću se ponositi tim rezultatom i biti zahvalan predsjedniku Tuđmanu na donesenoj odluci. Glavni je tajnik UN-a 14. srpnja 2004. prvi put imenovao specijalnoga savjetnika za sprjećavanje genocida. Prepoznavanju te potrebe pridonijela je i Hrvatska. Autor je liječnik, u vrijeme »Oluje« bio je savjetnik predsjednika Republike Hrvatske i veleposlanik za humanitarna pitanja. Zahvaljujem
dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog
priloga.
D. Žubrinić Slobodan Lang Croatia - Overview of History, Culture, and Science |