Akademski slikar Jozo Kljaković je nedugo nakon povratka u Zagreb iz emigracije darovnim ugovorom dao Gradu Zagrebu 17.09.1969. svoju kuću na Rokov perivoju br. 4 zajedno sa stilskim namještajem, svojim slikama ulje na platnu, crtežima, plaketama, medaljama i diplomama, bibliotekom, knjigama koje je ilustrirao dr. kako bi se tu uredila njegova Memorijalna galerija.

Godine 1972., kada su iz kuće iselili sin Krunoslav i unuka Teodora (Dorica) slikara Kljakovića, kuća je duže vrijeme bila zatvorena bez nadzora Grada i devastirana: nedostaje vrijedan stilski namještaj, slikareve medalje, diplome i plakete, statueta kipara Ivana Kerdića, nekoliko crteža…. Nakon toga je data na upravljanje Galerijama grada Zagreba, a neko vrijeme je tu bio smješten i ured Atelijera Meštrović za vrijeme uređenja njihove zgrade na Gornjem gradu.

Dana 19.01.1983. obiteljsku stambenu vilu na Rokov perivoju 4 sa svim pripadajućim darovanim predmetima slikara Joze Kljakovića dobiva na upravljanje Likovni centar koji doseljava s Pantovčaka sa svojim ravnateljem Juganom Splivalo. On 1991.g. traži da se kuća, citiram:

“…objekt-zgrada trajno kao osnovno sredstvo dade odlukom Skupštine grada Likovnom centru”.

Za ostali dio ostavštine predlaže da se čuva u za to kvalificiranoj instituciji kao npr. Modernoj galeriji. Također blagonaklono predlaže da se njegova ustanova nazove po slikaru donatoru Likovni centar “Jozo Kljaković”. To ime ima i danas Memorijalna zbirka umjesto da se zove prema posljednjoj želji donatora “Memorijalna galerija Joze Kljakovića”. Grad Zagreb od 1983. g. do danas svake dvije godine sklapa s Centrom za likovni odgoj grada Zagreba Ugovor o upravljanju sa Zbirkom. Grad Zagreb je dozvolio da Centar za likovni odgoj sve do 2009. godine u cijeloj kući obavlja isključivo svoju djelatnost. U tom vremenu nikada nije zaposlio stručnu osobu za vođenje Memorijalne zbirke niti je u kući izložio djela Kljakovića za javnost. Dok je ravnatelj bio Jugan Splivalo a to je otprilike deset i više godina tamo je vladao nered, djela Joze Kljakovića bila su smještena po podu, iza namještaja, dio skulptura također po podu, a dio u posudbi kod prijatelja Jugana Splivala na HTV i dr.

Dakle, ukupno 40 godina (1969.-2009.) u tom prostoru nije djelovala Memorijalna zbirka Joze jKljakovića. Premda je Memorijalna zbirka Jozo Kljaković osnovana još 1972. godine prema evidenciji Muzejskog dokumentacijskog centra, za javnost je uređena i otvorena tek 27.11.2009. i to samo na otprilike 70 m² kuće u prizemlju, što je 1/3 kuće, dok je cijeli ostali prostor (suteren, tavan) ostao na korištenju Centru. Čak i atelje slikara Kljakovića na tavanu koji je trebao biti sastavni dio stalnog postava Zbirke, a kako bi ravnatelj i tajnica imali svaki svoju sobu. Od početka je jasno da kuća nije namijenjena kulturnoj instituciji i da je za to premala.

Tek je 2008. god. novi ravnatelj Memorijalne zbirke zaposlio na pola radnog vremena povjesničarku umjetnosti s položenim ispitom za kustosa i dugogodišnjim radom u muzejima. Tada su predavanja o Jozi Kljakoviću održali između ostalih povjesničari umjetnosti dr.sc. Ivanka Reberski, dr.sc. Irena Kraševac, dr.sc. Frano Dulibić, dr.sc. Petra Vugrinec, akademik prof.dr. Ivan Golub, akademik prof.dr. Tonko Maroević i mnogi drugi, a naravno i kustosica Memorijalne zbirke gospođa Željka Zdelar, povjesničarka umjetnostti. Nakon njenog odlaska u mirovinu zaposlili su 02.01.2018. god. na mjesto kustosa osobu koja nije povjesničarka umjetnosti i nije imala položen ispit za kustosa sve do 2022. godine. Od tada se u prostoru Memorijalne zbirke rijetko održavaju izložbe i predavanja o Jozi Kljakoviću. Centar za likovni odgoj si je prisvojio dio prostora Zbirke koji koristi za organizaciju izložaba drugih umjetnika, performanse, plesne točke, dramske predstave, a također i likovne radionice čak za predškolsku djecu. To sve nema nikakve povezanosti s umjetnošću akademskog slikara Joze Kljakovića, a pogotovo ne s Darovnim ugovorom između umjetnika i Grada Zagreba. Za sve to vrijeme veći dio umjetnina donatora ostaje pohranjen u depou zbirke.

Memorijalna zbirka je do nedavno bila otvorena tjedno od utorka do petka od 14-19 sati, a subotu, nedjelju i ponedjeljak, te cijeli mjesec kolovoz kada zaposlenici Centra za likovni odgoj koriste kolektivni godišnji odmor, je zatvorena, dakle u vrijeme kada bi bilo najviše posjetitelja. Na zvonu kod ulaza u taj dio kuće je vrlo slabo označeno da se tu nalazi Memorijalna zbirka što zbunjuje posjetitelje, što sam se osobno uvjerila, a na ulaznim vratima u Memorijalnu zbirku je do jučer bio neprimjereno rukom pisani nečitljiv naziv Zbirke.

Centar koji nema iskustva niti kadrove za rad u likovnoj galeriji ili zbirci odlučuje kako će se raditi, što izlagati, izdaje kataloge za Kljakovićeve izložbe u Zagrebu i izvan njega bez lektora i recenzenta, odlučuje da ne distribuira promidžbene letke o posjetu zbirci u Turističkom uredu Grada Zagreba, u zagrebačkim hotelima itd. itd.

Unatoč toga Grad Zagreb nije do danas s njima raskinuo Ugovor o upravljanju Memorijalnom zbirkom, već je sve učinio da se ista dodijeli Centru kao njihova ustrojbena jedinica – odjel i tako do kraja uništi.

Također, Grad Zagreb je s ostavštinom Joze Kljakovića jako loše postupao od početka. Tako je tijekom godina otuđen vrlo vrijedan dio darovane imovine, to su:

1. Oko dvadeset (20) komada vrlo vrijednog stilskog namještaja u stilovima kasnog baroka, neobaroka, Venecijanskog baroka, Biedermeyera, stila Marije Terezije... Na taj način je onemogućeno uređenje kuće Kljaković kako je on tražio, a to je izlaganje njegove ostavštine u prostoru u vrijeme kada je on tu živio.
   Nikada mi nisu htjeli dati fotografije tog namještaja kako je izgledao kod primopredaje. Ja znam jer sam od rođenja do 1972.g. živjela u tom stanu, ali nema fotografija za dokaz. Nisu mi dali vidjeti niti uništeni namješaj na tavanu Galerije suvremene umjetnosti na Katarinskom trgu, a nije ga vidjela niti Komisija koja je preuzimala ostavštinu od Galerija grada Zagreba. Nakon toga su ti ostaci ustupljeni poduzeću “Ars Antiqua”. Tri “spašena” komada namještaja danas izložena u Zbirci su ruganje ostavštini Joze Kljakovića, a nisam sigurna da su dio ostavštine. Time je također onemogućeno uređenje zbirke u ambijentu iz doba kada je u toj kući živio Jozo Kljaković s obitelji, za što vjerujem da je namjerno učinjeno. A iz istog razloga su vjerojatno otuđene i medalje, diplome i plakete slikara.
2. Ivan Kerdić : “Sjedeća djevojčica” statueta od bronce 22 cm x 22 cm
3. Medalje, diplome, plakete Joze Kljakovića
4. Pet crteža Joze Kljakovića
5. Unikatne kaljeve peći u svakoj od prostorija
6. Ne znam gdje je skulptura Frangeša-Mihanovića “Bijeg u Egipat”, od gipsa, oštećena na par mjesta, dužine 43,5 cm.

Koliko znam sve je to zataškano, nitko niti iz Grada niti Centra za likovni odgoj nikada nije odgovarao i nisu podnesene krivične prijave. Sve bi se trebalo moći vidjeti iz inventarnih lista i pokrenuti postupak.

Akademski slikar Jozo Kljaković jedan je od naših ponajboljih slikara. Zanat je učio kod poznatih umjetnika u Beču, Pragu, Švicarskoj, Italiji (Rim), Parizu, sluša predavanja na akademijama u Parizu i Rimu. Opus mu je raznovrstan: ulja na platnu, crteži, ilustracije knjiga, plakati, karikature, scenografije, vitraji, freske i mozaici. Djela mu se nalaze u SAD- u, Kanadi, Južnoj Americi (uglavnom Argentini), Engleskoj, Italiji, Švicarskoj, te u mnogim obiteljskim zbirkama po Hrvatskoj itd.

Od 1923.-1943. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; 1938. kustos Moderne Galerije u Zagrebu (danas NMMU); od 1938. član Internacionalnog udruženja umjetnika u Rimu; 1940. dopisni član JAZU (danas HAZU).

Na izložbama u inozemstvu dobio je nekoliko značajnih nagrada i medalja:

• na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925.g. osvaja Gran prix za freske i vitraj
• 1926. sudjeluje na Međunarodnoj izložbi individualnih umjetnika u Philadelphiji, SAD gdje dobiva srebrnu medalju za sliku Navještenje
• 1939. je zajedno s arhitektom Franjom Cota dobio u Poljskoj priznanje i otkupljen je njihov nacrt za spomenik maršalu Pilsudskom
-
• 1942. njegova je slika “Bičevanje” uvrštena u hrvatsku selekciju za XXIII biennale u Veneciji.

Oslilkao je Crkvu sv. Eustahija u Dobroti ,Boka Kotorska (ulje na platnu); Spomen crkvu naše Gospe, Biskupija kod Knina (freska) i Crkvu sv.Martina, Vranjic kod Splita-freske Najznačajnije djelo su mozaici na pročelju Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu koji su se radili u Vatikanskim radionicama, te freske u zagrebačkoj crkvi Sv. Marka. Najviše djela je ostavio Zagrebu, kojega je jako volio. Tu je proveo najljepše godine u životu, sagradio kuću na Rokovom perivoju i osnovao obitelj. Evo popis:

• Crkva sv. Marka – ciklus fresaka, a vodio je i cjelokupnu restauraciju građevine (1922.-1940.)
• Freska u nekadašnjoj Bankovnoj palači, danas FINA, Šoštarićeva 2 (1921.-1923.)
• Hrvatska gospodarska komora,Rooseveltov trg 2, slika ulje na platnu “Hrvatska privreda nakon ujedinjenja” 4 x 10 m (1927.)
• “Sukob Kaptola i Gradeca” slika ulje na platnu, Muzej grada Zagreba
• Freske u Atelijeru Meštrović, Mletačka 8 (1925.-1927.)
• Zidne slike u kući mons.dr. Svetozara Rittiga, Opatička 27 (1930)
• “Oplakivanje”, freska na grobu obitelji Gmajner u Arkadama na Mirogoju (1934.)
• “Poslije oluje” / U očekivanju hranitelja, freska u stubišnoj auli zgrade Assicurazioni Generali, Trg Bana Jelačića 3 (1940.)
• Dvije slike (Izgradnja palače i Ribari) nalaze se u Zbirci umjetnina Ureda predsjednika Republike Hrvatske
• Brojne slike u zagrebačkim i hrvatskim muzejima i galerijama
• Jozo Kljaković je umjetnički oblikovao izradu krune od zlata i dragog kamenja na zavjetnoj slici Majke Božje od Kamenitih vrata i djetetu Isusu. Svečanost krunidbe se održala 31.svibnja 1931.godine (200.-ta obljetnica spašavanja slike) na Trgu sv. Marka u Zagrebu.

Nacrtao je predložak za skulpturu prijatelja Frane Kršinića: Sv. Sebastijan koja se nalazi u njegovoj zbirci. Pisao je autobiografske knjige i dr.

Sve gore izneseno je istina i zaista je konačno potrebno da se ostavštinom Joze Kljakovića upravlja kako je naznačeno u Darovnom ugovoru iz 1969. godine i da cijela darovana kuća i pokretna imovina bude MEMORIJALNA GALERIJA JOZE KLJAKOVIĆA s kojom će upravljati za to odgovarajuća ustanova, a voditelj i kustos imati odgovarajuće stručnosti. Kod toga treba voditi računa da Memorijalna zbirka Jozo Kljaković zajedno s obiteljskom kućom ima svojstvo kulturnog dobra.

Teodora Kljaković Bakota
unuka Joze Kljakovića,
njegova nasljednica i svjedokinja kod potpisivanja Darovnog ugovora 17. rujna 1969.