Kineske izreke i priče
Preveo s kineskog na hrvatski i priredio prof.dr. Vladimir Ćepulić
Objavljeno u listu Bašćina Društva prijatelja glagoljice, otisnuto hrvatskim glagoljičkim slovima
Neki čovjek jednoć radio na polju. Najednom onuda protrči zec te u trku udari glavom u deblo drveta koje bijaše uz ono polje. Od jakog udarca zec ugine, a čovjek ga veselo pokupi i odnese kući. Od toga dana on ostavi motiku te sjeđaše pod velikim stabom čekajući ne će li se opet koji zec zaletjeti u deblo. Međutim, ni nakon dugog vremena zec se nije pojavio, a njegovo polje osta zapušteno.
Izreka "Čuva drvo, čeka zeca" rabi se u dva značenja. U jednom je prispodoba za ljude, koji nešto što ime se posve slučajno dogodilo smatraju redovitim, te se prepuštaju iščekivanju da se to opet dogodi. U drugom pak označuje ljude koji ne žele praktično raditi, a ipak se - uzaludno - nadaju, da će postignuti cilj.
čuva drvo, čeka zeca
Neki čovjek jednoć radio na polju. Najednom onuda protrči zec te u trku udari glavom u deblo drveta koje bijaše uz ono polje. Od jakog udarca zec ugine, a čovjek ga veselo pokupi i odnese kući. Od toga dana on ostavi motiku te sjeđaše pod velikim stabom čekajući ne će li se opet koji zec zaletjeti u deblo. Međutim, ni nakon dugog vremena zec se nije pojavio, a njegovo polje osta zapušteno.
U doba zaraćenih država (475. - 221. prije Krista) živjela je u državi Jue neka veoma lijepa djevojka. Stanovala je na zapadnoj obali rijeke koja je prolazila njezinim gradićem, a ljudi su ju zvali Šiši. Na istočnoj obali iste rijeke živjela pak neka ružna djevojka koju su zvali Dungši. Videći kako je Šiši lijepa, poželjela je Dungši od nje učiti. Počela se odijevati i uljepšavati poput nje, oponašati njezin hod. Šiši je bolovala na srcu te bi pri napadaju bolesti namrštila obrve i rukom se pritisnula povrh srca. Vidjevši ju takvom, ljudima se činila još ljepšom nego inače. Ne bi li ljudi i o njoj govorili da je lijepa, Dungši poče vježbati takovo držanje. Mrštila se i pritiskala rukom nad srcem, misleći da će tako biti jednako lijepa kao Šiši. Nu nitko ju nije hvalio s ljepote, baš naprotiv, govorhu da ju to čini ružnijom.
Od onda ljudi izreku "Dungši oponaša mrštenje" primjenjuju na one, koji ne razaznajući u čemu su nečije dobre strane, na besmislen način oponašaju uzore.
Dongshi oponaša mrštenje
U doba zaraćenih država (475. - 221. prije Krista) živjela je u državi Jue neka veoma lijepa djevojka. Stanovala je na zapadnoj obali rijeke koja je prolazila njezinim gradićem, a ljudi su ju zvali Šiši. Na istočnoj obali iste rijeke živjela pak neka ružna djevojka koju su zvali Dungši. Videći kako je Šiši lijepa, poželjela je Dungši od nje učiti. Počela se odijevati i uljepšavati poput nje, oponašati njezin hod. Šiši je bolovala na srcu te bi pri napadaju bolesti namrštila obrve i rukom se pritisnula povrh srca. Vidjevši ju takvom, ljudima se činila još ljepšom nego inače. Ne bi li ljudi i o njoj govorili da je lijepa, Dungši poče vježbati takovo držanje. Mrštila se i pritiskala rukom nad srcem, misleći da će tako biti jednako lijepa kao Šiši. Nu nitko ju nije hvalio s ljepote, baš naprotiv, govorhu da ju to čini ružnijom.
Od onda ljudi izreku "Dungši oponaša mrštenje" primjenjuju na one, koji ne razaznajući u čemu su nečije dobre strane, na besmislen način oponašaju uzore.
Neka školjka upravo je izišla iz vode i otvorila svoj oklop te se sušila na suncu. U to priđe pokraj nje čaplja i ipruži svoj dugi kljun da bi pojela školjkino meso. Školjka hitro zatvori oklop i čvrsto stisne čapljin kljun. Čaplja se silovito pokušavala izvući, ali koliko god se naprezala nije joj to uspijevalo.
Školjka se pak tako nije mogla vratiti u vodu. Čaplja reče: Ako me ne pustiš, pa ne bude kiše ni sutra, ovdje ćeš uginuti. Čuvši te čapljine riječi školjka srdito uzvrati: Ako te ne pustim, nakon dan dva ni ti nećeš bez hrane moći preživjeti! Ni čaplja ni školjka nisu htjele popustiti. Nakon nekoga vremena onuda je slučajno prolazio ribar. Ugleda školjku i čaplju kako nepomično stoje, te ih oboje ulovi.
Ova izreka često se kaže i u obliku: Čaplja i školjka se bore, a ribar se time okoristi. Ta uporedba kazuje da kad u svađi nitko od dvojice ne želi popustiti, treći iz toga izvuče korist.
Čaplja i školjka se bore
Neka školjka upravo je izišla iz vode i otvorila svoj oklop te se sušila na suncu. U to priđe pokraj nje čaplja i ipruži svoj dugi kljun da bi pojela školjkino meso. Školjka hitro zatvori oklop i čvrsto stisne čapljin kljun. Čaplja se silovito pokušavala izvući, ali koliko god se naprezala nije joj to uspijevalo.
Školjka se pak tako nije mogla vratiti u vodu. Čaplja reče: Ako me ne pustiš, pa ne bude kiše ni sutra, ovdje ćeš uginuti. Čuvši te čapljine riječi školjka srdito uzvrati: Ako te ne pustim, nakon dan dva ni ti nećeš bez hrane moći preživjeti! Ni čaplja ni školjka nisu htjele popustiti. Nakon nekoga vremena onuda je slučajno prolazio ribar. Ugleda školjku i čaplju kako nepomično stoje, te ih oboje ulovi.
Ova izreka često se kaže i u obliku: Čaplja i školjka se bore, a ribar se time okoristi. Ta uporedba kazuje da kad u svađi nitko od dvojice ne želi popustiti, treći iz toga izvuče korist.
Tri ujutro četiri navečer
U državi Sung bijaše neki čovjek koji je uzgajao mnogo majmuna. S vremenom je sve više uspijevao razumjeti njihova raspoloženja, a i oni su razumjeli njega. Stoga ih je još više zavolio. Čak je štedio na hrani za sebe i svoje ukućane samo da bi majmuni bili siti. Kad je nastala oskudica i njegova obitelj nije imala dosta za jelo, namislio je majmunima smanjiti obroke, ali se i bojao da ga oni ne će htjeti poslušati. Najprije im reče: "Odsad ću vam svako jutro davati tri kostanja, a navečer četiri. Hoće li vam to biti dosta?" Kad su majmuni to čuli, počeše negodovati - vikati i skakati. Tad ih ponovno upita: "A ako vam svako jutro dadem četiri kostanja, a navečer tri, hoćete li onda biti zadovoljni?" Na to se majmuni smire i razvesele, misleći da je to doista više.
Izreka "Tri ujutro četiri navečer" prvotno je označavala varanje ljudi spretnim domišljanjima, a naknadno također i hirovite prevrtljivce, koji mijenjaju svoja stajališta.
Tri ujutro četiri navečer
U državi Sung bijaše neki čovjek koji je uzgajao mnogo majmuna. S vremenom je sve više uspijevao razumjeti njihova raspoloženja, a i oni su razumjeli njega. Stoga ih je još više zavolio. Čak je štedio na hrani za sebe i svoje ukućane samo da bi majmuni bili siti. Kad je nastala oskudica i njegova obitelj nije imala dosta za jelo, namislio je majmunima smanjiti obroke, ali se i bojao da ga oni ne će htjeti poslušati. Najprije im reče: "Odsad ću vam svako jutro davati tri kostanja, a navečer četiri. Hoće li vam to biti dosta?" Kad su majmuni to čuli, počeše negodovati - vikati i skakati. Tad ih ponovno upita: "A ako vam svako jutro dadem četiri kostanja, a navečer tri, hoćete li onda biti zadovoljni?" Na to se majmuni smire i razvesele, misleći da je to doista više.
Izreka "Tri ujutro četiri navečer" prvotno je označavala varanje ljudi spretnim domišljanjima, a naknadno također i hirovite prevrtljivce, koji mijenjaju svoja stajališta.
Sečuanski pas laje na sunce
Liu Dzang Juan, znameniti pisac iz vremena dinastije Tang, pripovjedao je o sečuanskim psima koji laju na sunce. U pokrajini Sečuan, na jugozapadu Kine, vrijeme je kišovito i maglovito te biva da i po nekoliko mjeseci neprestano padaju kiše i zadržava se magla. U cijeloj godini, kroz sva godišnja doba, jedva se kad može ugledati sunce. Stoga tamošnje pse pojava sunca iznenadi toliko, da počnu glasno i žestoko lajati.
Smisao je ove izreke - kad nešto biva rijetko, kod nekih ljudi iz neznanja izazivlje čuđenje, pa čak i kad je riječ o nečem najredovitijem.
Sečuanski pas laje na sunce
Liu Dzang Juan, znameniti pisac iz vremena dinastije Tang, pripovjedao je o sečuanskim psima koji laju na sunce. U pokrajini Sečuan, na jugozapadu Kine, vrijeme je kišovito i maglovito te biva da i po nekoliko mjeseci neprestano padaju kiše i zadržava se magla. U cijeloj godini, kroz sva godišnja doba, jedva se kad može ugledati sunce. Stoga tamošnje pse pojava sunca iznenadi toliko, da počnu glasno i žestoko lajati.
Smisao je ove izreke - kad nešto biva rijetko, kod nekih ljudi iz neznanja izazivlje čuđenje, pa čak i kad je riječ o nečem najredovitijem.
Ove kineske izreke i priče prenosi China Radio International na hrvatskom jeziku:
Profesori Julijana Divković Pukšec i Vladimir
Ćepulić,
Zagreb
2011.
Profesor Ćepulić s kineskim kišobranom.
Croatia - its History, Culture and Science