Tekst
je objavljen u "Maruliću" 3/1987., str. 251. – 254., ali u
ovoj inačici uneseni su ispravci koje autorica donosi u jednom od
pisama Radovanu Grgecu objavljenih u "Maruliću" 3/2005.
Dr.
Josip Andrić (1894.-1967.) Odbačeno djelo milosrđa(O 20.
obljetnici smrti dra. Josipa Andrića) Zašto je tako bilo? Što je uzrok tog nemara, te šutnje, toga ledenog prezira? Doktor
Josip Andrić umro je 7. prosinca 1967., upravo dvije godine po
završetku Drugoga Vatikanskog koncila. Koncil je bio
posljednji veliki doživljaj njegove katoličke vjernosti. Nije se pred
njim zatvorio, nije se čak ni zabrinuo, za razliku od tolikih drugih
intelektualaca klasične katoličke formacije. Pratio je Koncil pozorno,
sa živim zanimanjem, s velikom spremnošću da se uključi u
obnovu Crkve Koncilom naviještenu. Ali brzo mu se dalo znati
da u toj obnovi za njega nema ni mjesta ni posla. Zašto? Jeronimska
"Obitelj" najveće je novinarsko i uredničko djelo Josipa Andrića, dosad
nenadmašeno u svojoj vrsti. Kao urednik "Obitelji" Josip je
Andrić osobito pazio da se čitatelja poštuje: to jest, da se
piše ne "iznad glave" čitatelja prosječne ili i niže
naobrazbe, nego tako da čitatelj može zaista razumjeti što
čita, i duhovno se okoristiti pročitanim. U uređivanju "Obitelji" nije
dr. Josip Andrić nikad "podilazio" čitatelju, nikad bio "jeftin", ali
nije nikad bio ni dosadan ni zamoran, nikad nije opterećivao čitatelja
učenim raspravama nedostupnim razumijevanju prosječne naobrazbe. Kao
urednik "Obitelji" dr. Josip Andrić svesrdno se zauzeo i za proslavu
1300. obljetnice krštenja Hrvata. Priprave na tu proslavu
počele su 1940., a proslava je imala biti 1941., kad se
navršilo upravo 1300 godina otkad je Papa Ivan IV.
Dalmatinac poslao hrvatskom knezu Borku (Porfirogenetovu Porgi) opata
Martina da otkupi kosti mučenika. Rat je tu proslavu omeo, ali sve do
rata pisao je dr. Josip Andrić i davao pisati u "Obitelji" o
njoj, tumačeći što se to ima slaviti, tumačeći jasno,
srdačno, lijepo. Kad je tu proslavu napokon bilo moguće održati, u
rujnu 1984. na Mariji Bistrici, dr. Josip Andrić bio je pokojni već
sedamnaest godina. Na bistričkoj proslavi, ni u mjesecima priprave na
nju, nitko ga nije ni spomenuo. Kao što, uostalom, nitko
nije spomenuo ni Papu Ivana IV. Dalmatinca ni opata Martina ni kneza
Borka – naprosto je prešućeno kojega se to
događaja 1300. obljetnica slavila.
Smiljana Rendić
rođena je
1926.g. u Splitu,
a preminula je na Trsatu
1994.
Prvakinja hrvatskog katoličkog novinarstva Smiljana Rendić naglo je preminula u svom stanu u Rijeci na Trsatu 26. svibnja 1994. Živjela je na Trsatu kao umirovljenica otkako je u siječnju g. 1973. bila osuđena po članku 118 Kaznenoga zakonika zbog čega je bila udaljena s posla u upravi časopisa "Pomorstvo" i prijevremeno umirovljena. U obnovljenom poslijeratnom katoličkom tisku pojavila se bila najprije u "Glasniku sv. Antuna Padovanskog" (Veritasu) pod pseudonimom Vjera Marini, a zatim od prvih tiskanih brojeva "Glasa Koncila" o Božiću 1963. pod novim pseudonimom Berith. Ta hebrejska riječ koja znači Savez postala je doista njezino novo ime, te su je kolege i suradnici najčešće i oslovljavali kao Madam Berith. U tijeku prvih godina redom je objavljivala u "Glasu Koncila" svježe pripovijesti iz suvremenog života, zapravo osobitu književnu vrstu između novele i eseja, u kojima je prodirala u osobne drame suvremenika u onim prilikama ateizacije i brisanja nacionalnih vrijednosti. "Glas Koncila" zacijelo takvu njezinom pisanju zahvaljuje veliki dio svoje popularnosti onih godina. Ti su napisi objavljeni u tri knjige: "Mi ovdje", "Pozdrav Ignaciji" i "Crni šator". U doba slavljenja 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata Madam Berith, koja se privatno bavila i pjesništvom, ispjevala je jedinstveni sonetni vijenac "Blagoslov slova" koji je vše puta izvođen kao recital na crkvenim slavljima u zemlji i inozemstvu. No, od 1963. do posljednjih tjedana života Smiljana Rendić je bila članica uredničtva "Glasa Koncila" te je vodila rubriku crkvenih zbivanja u svijetu, osobito "vatikanistiku". Ispunjajući duge godine samovanja skupljanjem stručne literature i čitanjem na više jezika, izvanredno je upoznala cjelokupnu hrvatsku povijest kao i povijest gotovo svih europskih zemalja, osobito svega što je u toj povijesti bilo u vezi sa Crkvom. Posebno je zdušno proučavala Bibliju i hebrejsku književnost kako se ona razvijala osobito nakon Krista sve do naših dana. Vjerojatno je na tom području bila naš najvrsniji stručnjak. Smiljana Rendić rođena je u Splitu 27. kolovoza 1926. od oca Marka i majke Ivanice rođene Ruzinović. Od prvih gimnazijskih godina uključila se u katolički pokret domagojskog usmjerenja, a u doba rata njezina je duhovnost sazrijevala u uskom krugu koji se okupljao oko poznatog i neobičnog isusovca o. Stjepana Poglajena. Kako je nakon smrti oca, koji je bio poznati radićevac, zajedno s majkom bila istjerana iz stana i ostala bez ikakvih sredstava nije mogla dovršiti školovanje, nego se odmah bila zaposlila u "Jugovinilu". Dohranivši majku u tijesnoj sobici, preselila je u Rijeku gdje se, kao izvrstan znalac talijanskoga jezika bila zaposlila u uredništvu novina "Voce del popolo". Ubrzo su je otkrili kao "klerikalku" i onemogućili. Zaposlila se u administraciji časopisa "Pomorstvo" i ostala ondje do suđenja potkraj 1972. Bila je optužena zbog članka "Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod" u časopisu "Kritika" u broju za svibanj i lipanj 1971. Branio ju je kao odvjetnik sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Milan Vuković. Bila je osuđena na godinu dana strogog zatvora i na godinu dana zabrane nastupanja u javnosti. Vrhovni sud je u studenom 1973. kaznu strogog zatvora promjenio u uvjetnu, ali je prava kazna bila gubitak radnog mjesta i prijevremena bijedna mirovina. Od tada je Smiljana živjela samo za svoje knjige i članke u "Glasu Koncila". O 25. obljetnici "Glasa Koncila" g. 1988. odlikovana je jedinstvenim odličjem "Zlatno pero" koje nadbiskupi izdavači ni prije ni poslije nisu nikome drugome dodijelili. Izvor IKA. Josip Andrić: Slovačka Glasba, Zagreb 1944. Josip Andrić Povijest HKD Sv. Jeronima Zahvaljujem HKD Sv. Jeronima i g. Petru Grgecu na poslanom članku. Darko Žubrinić. Simljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod, Glas koncila, Zagreb 2012. Croatia - Overview of Its History, Culture and Science |