Ljubica Stefan: "Stepinac
i Zidovi", Croatiaproject,
Zagreb, 1998, ISBN 953-6321-08-4
Jure Kristo:
Katolicka
crkva i Zidovi u NDH,
in Antisemitizam - Holokaust - Antifasizam, Zidovska
opchina Zagreb, 1996, p. 139-147 (this important
contribution by J.Kristo has been the only one which was left out
without
explanation in the English
edition of this book)
Jure Kristo: "Katolicka
Crkva i Nezavisna Drzava
Hrvatska", Hrvatski institut za
povijest, Dom i Svijet,
I, II, Zagreb 1998 (contains the previous reference,
extended),
Sukob
simbola: politika, vjere i ideologije u NDH,
NZ
"Globus", Zagreb 2002.
Alojzije Stepinac Pillar of Human Rights, Zagreb 2019 (Summary of the book in English: ... In the Croatian State Archives (in Zagreb, DŽ), Dr. Gitman discovered 420 petitions written on behalf of Jews, signed by thousands of people...)
A. Benigar: Alojzije
Stepinac - hrvatski kardinal,
Rim, 1974
Lav Znidarcic: Alojzije
Stepinac, Matica
hrvatska, Zagreb, 1999
Giampaulo Mattei: Il
Cardinale Alojzije Stepinac, Una
vita eroica nella testamonianza di quanti con lui sono stati
vittime delle persecuzione nella Jugoslavia comunista,
Quaderni
de L'Osservatore Romano, 43, Città del Vaticano, 1999
Nikola Banić i Mladen Koić: Jasenovački popis - Lažne žrtve, Tkanica, Zagreb 2023. (792 stranice, 1.258 fusnota, 16 slika i tvrdi uvez)
The above articles by
Ljubica Stefan, and many more, are
collected in her books:
Ljubica
Stefan:
Istinom
i cinjenicama
za Hrvatsku, HKZ - Hrvatsko
Slovo, Zagreb, 1999.
Mitovi
i zatajena povijest, K.
Kresimir, Slovo M, Zagreb, 1999, ISBN 953-6264-85-4
In October 1998, after
three years of successful work,
the Jewish community in Zagreb removed its web
pages which presented history of the community and its current
activities. We do not know the reasons.
... my thoughts drifted to Archbishop
Stepinac who, in 1942. prevented a major catastrophe when he heard that
the governor of the Italian zones of occupation, Giuseppe Bastianini
wished to send all the Jews, around 6000, back to the NDH (WWII
Independent State of Croatia). Stepinac, jointly with Abbot Marcone
obtained a permit, with the help of the Vatican, for all Jews to remain
under the protection of the Italian Second Armata. My mother and I were
among thousands of other Jews who survived. I owe gratitude and
acknowledgment to Archbishop Stepinac and the Vatican! ... (source in English; translation into Croatian)
Other topics of interest:
An alleged letter of
the former Royal Yugoslav diplomat Dr. Prvislav
Grisogono to Archbishop Alojzije
Stepinac in
1942 was in fact forged by the Serbian propaganda machine (we all know
it to be very efficient and penetrating). Horrible crimes are described
there. It was very much circulating in the Greater Serbian literature
and is still circulating through the web. What this letter really
represents is described
here.
Igor Primorac (Hebrew
University, Jerusalem): "Israel and Genocide in
Croatia",
S. Mestrovic
(Ed.), Genocide After Emotion: The Postemotional Balkan War, Routledge,
London, 1996
Vladimir
Horvat: Kako je nadbiskup
Stepinac spašavao Židove, Glas Koncila, 29. sijecnja 2012.,
str.
19.
Igor Vukić: Zanemarene
činjenice o Jasenovačkom logoru
(Neglected facts about the Jasenovac camp),
ukupno 22 članka objavljena u Glasu koncila tijekom godine
2013., [1]
[4]
[10]
[12]
Josip Jurčević: Nastanak
jasenovačkog mita. Problemi
proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske.
II.
izdanje. Izdavač Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb,
2005.
Vladimir Horvat:
Istina o tri jasenovačka logora, Glas koncila, Zagreb,travanj-lipanj
2014., [8]
[10]
Tomislav Vuković: Kako je nastao mit o 20101
ubijenom djetetu u Jasenovičkm logoru (u 20 nastavaka, ožujak-svibanj
2015.), Glas koncila, Zagreb, 2015. [11] [18]
Juraj Batelja: Uloga blaženoga
Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi / i njihovo liječenje u
zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine, Zagreb 2023. (predstavljanje knjige)
DR. SC. STJEPAN RAZUM
PREDSJEDNIK DRUŠTVA ZA
ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC
Osnivačka Skupština Društva za istraživanje
trostrukog
logora Jasenovac održana je 6. lipnja 2014. u Zagrebu. Na
Skupštini su sudjelovali: dr. sc. Mato Artuković, Goran Ante
Blažeković, dr. sc. Branko Hebrang, dr. sc. Vladimir Horvat, mr. sc.
Mladen Ivezić, dr. sc. Stjepan Kožul, Vladimir Mrkoci, Stipo Pilić, dr.
sc. Stjepan Razum, Vlado Razum, Mate Rupić, Drago Štokić,
Smiljana Šunde, Igor Vukić, Tomislav Vuković. Dr. sc. Josip
Jurčević i akademik Josip Pečarić su se ispričali, što je
navedeno na početku Skupštine i očekuje se da će se
uključiti u
rad Društva kao osnivači.
Spomenimo Članak 7 Pravila Društva:
Članak
7. Svrha Društva
(1)
Svrha društva je istraživanje hrvatske povijesti XX.
stoljeća,
osobito položaja i uloge hrvatskoga naroda za vrijeme Drugoga svjetskog
rata i poraća.
(2)
Svrha je zatim osvijetliti okolnosti nastanka, trajanja i prestanka
Nezavisne Države Hrvatske, kao i narav i postojanje ratnoga sabirnog i
radnog logora, te poslijeratnog logora za uništavanje
hrvatskih
domoljuba i informbiroovaca u Jasenovcu, ali isto tako nastanak i
razvoj velikosrbskoga i jugoslavenskoga jasenovačkoga mita.
Za predsjednika Drustva izabran je dr. Stjepan Razum, a za tajnika Igor
Vukić.
Koliko je postojanje ovog drustva neophodno za RH pokazuje i slijedeci
clanak koji je objavljen na Dnevno.hr, 07. 06. 2014. Autorica S.
Vučković govori o istraživačkom radu tajnika Društva.
'JASENOVAC JE MIT. TO ZNAM JER SU MOJI PRECI KAO SRBI
ZAVRŠILI U
TOM LOGORU'
“Fotografije mrtve djece su bile savršeno oruđe za
iskrivljivanje činjenica, iako sam kroz istraživanje i kazivanja
svjedoka doznao da su ustaše činile sve kako bi spasile
djecu,
angažirali volontere koji su ih oblačili, hranili ili vodili u
udomiteljske obitelji. Mnoga su, nažalost, bila pokošena
ratnim
uvjetima i poumirala od gladi i zaraze...", tvrdi Igor Vukić.
Teško dopire glas Igora Vukića do hrvatske javnosti. I mi
smo
sasvim slučajno došli do njega zahvaljujući Zdravku Tomcu
koji
je s neskrivenim oduševljenjem svom društvu
objašnjavao zašto je impresioniran ovim
zagrebačkim
novinarom, publicistom i istraživačem. "Igor Vukić je", moglo se čuti
iz usta Zdravka Tomca, "održao sjajno predavanje u prostorijama Udruge
hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Pričao je o logoru u Jasenovcu.
Nažalost, njegova šokantna otkrića teško da će
doprijeti
do javnosti jer Vukić, osim što je godinama istraživao temu
Jasenovca, ima informacije iz prve ruke. Njegova je obitelj, kao
srpska, bila zatočena u tom logoru!"
Da je istraživanje Igora Vukića poprilično zataškano u
javnosti,
potvrdio je i on sam, a mi smo se potrudili da njegova priča preko nas
barem djelomično izađe na danje svijetlo:
- U Jasenovcu su, kao Srbi, završili moj otac, baka, prabaka
i
pradjed. Moj je djed poginuo kao partizanski zapovijednik, a ostatak
obitelji je, kao što sam rekao, nakon bitke na Kozari
prepraćen
u logor. Kad imaš takvu priču u obitelji, onda te to mora
ponukati na istraživanje. Ja sam '66. godište i
"jugoslavensko"
sam dijete, ali sam svakim danom odrastanja sve više shvaćao
koliko su nam lagali – započeo je svoju zanimljivu priču
susretljivi Vukić koji nije skrivao zadovoljstvo zbog činjenice da će
još netko, izuzev jednog ili dva medija, objaviti ono
što
on smatra apsolutnom jasenovačkom istinom.
Popis
je višestruko
uvećan zbog ratne odštete
- Popis žrtava u logoru Jasenovac rađen je na osnovi popisa iz 1964.,
koji je pak nastao nakon što je Njemačka pristala platiti
ratne
reparacije Jugoslaviji. Nijemci su tražili ozbiljan popis ratnih
žrtava. Jugoslavenska strana krenula je u izradu popisa. I tu se trpalo
sve, neki su popisani više puta, a pretpostavka je da su
mnoga
imena naprosto izmišljena. Prema izjavama preživjelih, ono
što se događalo u Jasenovcu u velikom je neskladu s popisom
žrtava. Prve godine postojanja logora bilo je oko tisuću do 1300
zatočenika. A u popisu JUSP-a Jasenovac stoji da je 1941. ubijeno
10.700 ljudi. To vas tjera da dalje istražujete, zar ne? - doznajemo od
Vukića čiji je feljton o Jasenovcu objavio Glas Koncila, a vodeći ga
mediji glatko odbili.
- Totalitarni sistem se svojski potrudio da nam Jasenovac prikaže u
što gorem svijetlu. Jedan dio zarobljenika proslijeđen je u
Slavoniju. Drugi dio zarobljenih ljudi otpreman je preko logora u
Jasenovcu i Staroj Gradišci na prisilni rad u Njemačku ili
Norvešku. Moj je pradjed na popisu žrtava u Jasenovcu,
navedeno
je da je ubijen u tom logoru. Međutim, pronašao sam ga na
jednom
popisu odvedenih u Norvešku. Veliki broj ljudi koji je na
popisu
jasenovačkih žrtava su umirli u Slavoniji od kojekakvih bolesti. Drugi
svjetski rat je, naravno, za sobom ostavio silne žrtve, međutim, sve te
silne fotografije ubijenih, a naročito djece s Kozare, nisu autentične.
O tome je 2008. Nataša Mataušić napisala knjigu
"Jasenovac – Fotomonografija" donoseći nove činjenice uz
fotografije koje su desetljećima služile za svojevrsnu manipulaciju
jasenovačkim žrtvama. Fotografije mrtve djece su bile
savršeno
oruđe za iskrivljivanje činjenica, iako sam kroz istraživanje i
kazivanja svjedoka doznao da su ustaše činile sve kako bi
spasile djecu, angažirali volontere koji su ih oblačili, hranili ili
vodili u udomiteljske obitelji. Mnoga su, nažalost, bila
pokošena ratnim uvjetima i poumirala od gladi i zaraze... -
kaže
Vukić koji je razgovarao sa stotinama preživjelih logoraša.
Preživjeli
logoraši:
"Nije bilo tako"
- Često se pisalo da u Jasenovcu nije bilo dobre evidencije zatočenika,
no to nije točno. Postojala je vrlo precizna kartoteka, članovima
komisije prezentirana je kao dokaz da se radi o uređenu radnom logoru.
Opisano im je na koji način redarstvene oblasti šalju
prijedloge
o upućivanju zatočenika u logor, kako se o njima izdaju točne
personalne liste, s fotografijom i osobnim opisom, i kako se sve
bilježi u logorsku kartoteku, iz koje se kopije šalju u
Zagreb.
Opis toga evidencijskog sustava može se naći u radu
»Lišavanje slobode i prisilni rad u zakonodavstvu
NDH«, kojem je autor Mario Kevo. Rad je objavljen 2010. u
zborniku »Logori i prisilni rad u Hrvatskoj i Jugoslaviji
1941—1951«. Tu su i faksimili obrazaca u koje su se
upisivale odluke po kojima UNS nekoga šalje u radni logor i
potvrde logora da je netko zaprimljen. Objavljeni su i faksimili
»odpustnica«, odnosno potvrda o puštanju
iz logora
po izdržanoj kazni. Komisija se sastojala od šefa
Ustaške
nadzorne službe (UNS) Eugena Dide Kvaternika, a članovi komisije bili
su i Giuseppe Massucci, tajnik papinskog legata Ramira Marconea, zatim
Stjepan Lacković, tajnik nadbiskupa Stepinca, te predstavnici
Hrvatskoga Crvenog križa i Srpskoga Crvenog križa iz Beograda. Prema
sjećanju Ante Miletića, zatočenika od veljače 1942. do sredine 1943, u
proljeće 1942. za doručak je uglavnom bila kukuruzna kaša,
za
ručak kuhana repa i kupus, a za večeru krumpir i juha od krumpira. Za
ručak je katkad bilo i konjskog mesa. Hinko Steiner kaže da su često
dobivali i govedsku juhu od skuhanih goveđih kostiju. Za Uskrs 1942.
određen je slobodan dan. Zatočenici su dobili svečani obrok s kuhanim
jajima i komadom slanine. Kruh se pekao u velikoj pekari, za
ustaše i zatočenike. Miletić je ubrzo iz lančare prebačen za
podvornika u logorsku bolnicu u mjestu Jasenovcu. "Tu je bilo hrane
koliko god je trebalo. Prava 'Esplanada'. Najeo sam se tih mjeseci
griza na mlijeku za tri života", ispričao mi je bivši
logoraš Miletić – kaže se u Vukićevom feljtonu.
Igor Vukić ne osporava logor u Jasenovcu, ne osporava niti ubijanja
koja su se tamo dogodila. Osporava, međutim, brojke za koje kaže da su
višestruko uvećane i ljuti ga manipulacija jasenovačkim
žrtvama
koja ne prestaje:
- Broj žrtava u logoru puno je manji od službenog popisa. Tih '80-tih
godina u bivšoj Jugoslaviji bilo je nedopustivo
proturiječiti
službenim brojkama. Bez problema bi vas strpali na tri godine u
mentalnu ustanovu, ako biste pokušali dokazati da je broj
ubijenih znatno manji. Upravo to se dogodilo beogradskom novinaru
Markoviću koji je zbog toga završio u mentalnoj instituciji.
Jednostavno, proglasili bi vas ludim. Ne znam, možda i ja sad riskiram
(smijeh). Ali, nadam se da ipak živimo u nekom "mekšem"
vremenu
– kazao je Igor Vukić, potomak zatočene srpske obitelji u
Jasenovcu.
Vladimir Horvat, Igor Vukić, Stipe Pilić i Blanka Matković:
Jasenovački logori –
istraživanja, izdavač „Društvo za istraživanje trostrukog
logora Jasenovac“, Zagrebu 2015., ISBN 978-953-58565-0-4
Published in: IEEE Access ( Volume: 9)
Page(s): 1807 - 1832
Date of Publication: 24 December 2020
Electronic ISSN: 2169-3536
Abstract: Pearson’s
chi-squared test can detect outliers in the data distribution of a
given set of histograms. However, in fields such as demographics (for
e.g. birth years), outliers may be more easily found in terms of the
histogram smoothness where techniques such as Whipple’s or Myers’
indices handle successfully only specific anomalies. This paper
proposes smoothness outliers detection among histograms by using the
relation between their discrete total variations (DTV) and their
respective sample sizes. This relation is mathematically derived to be
applicable in all cases and simplified by an accurate linear model. The
deviation of the histogram’s DTV from the value predicted by the model
is used as the outlier score and the proposed method is named Total
Variation Outlier Recognizer (TVOR). TVOR requires no prior assumptions
about the histograms’ samples’ distribution, it has no hyperparameters
that require tuning, it is not limited to only specific patterns, and
it is applicable to histograms with the same bins. Each bin can have an
arbitrary interval that can also be unbounded. TVOR finds DTV outliers
easier than Pearson’s chi-squared test. In case of distribution
outliers, the opposite holds. TVOR is tested on real census data and it
successfully finds suspicious histograms. The source code is given at
https://github.com/DiscreteTotalVariation/TVOR .
Statistical manipulations of the Jasenovac Museum: Dr. Nikola Banić and
Professor Neven Elezović
BUJICA 12.02.2021. DARA IZ JASENOVCA: Umjesto Oscara - korpa! GOST: IGOR VUKIĆ
BUJICA 05.10.2022. IGOR VUKIĆ: Snimke iz američkih zrakoplova 1944. ruše srpski mit o Jasenovcu!