Hrvatska seljačka stranka Stjepana
Radića
MALI POLITIČKI PODSJETNIK
HPSS
– Hrvatska pučka (seljačka) stranka
HRSS
– Hrvatska republikanska seljačka stranka
HSS
– Hrvatska seljačka stranka
KRONOLOGIJA
Djelovanje
stranke u doba Austro-Ugarske (1904.-1918.)
- Stjepan Radić osniva Hrvatsku
pučku seljačku stranku 1904. Program stranke prihvačen je 22.
prosinca 1904. pa se taj dan uzima kao dan njena osnutka (dalje u
tekstu HPSS).
- Godine 1906. HPSS sudjeluje prvi puta
na izborima za Sabor ali ne osvaja ni jedan zastupnički mandat.
- Godine 1908. HPSS
osvaja dva
zastupnička mandata.
- Godine 1911. HPSS osvaja
devet zastupničkih mandata.
- Hrvatski državopravni demokratski blok
(HPSS i HSP
(Hrvatska stranka
prava) 7. veljače 1918. traži potpunu financijsku i gospodarsku
samostalnost Kraljevine Hrvatske prema Kraljevini Ugarskoj.
- Stjepan Radić 24. studenoga 1918.
drži svoj vidoviti govor upozorenja opominjući vijećnike neka ne žure
u Beograd dok se ne utvrdi oblik vladavine nove države kao i ustavno
pravni
položaj hrvatskog naroda u njoj. Ostaju za pamćenje za vijeke vijekova
njegove proročanske riječi: „Gospodo, još nije
prekasno. Ne srljajte
kao guske u maglu!“
Program stranke u tom razdoblju
krasi borba za narodnu samoupravu, političke slobode, demokratizaciju,
pravo na referendum, poštivanje stečevina hrvatskog državnog
prava, prava
seljaka na zemlju i šume.
Djelovanje
stranke u doba države i Kraljevine Jugoslavije
(1918.-1941.)
kao najjače
hrvatske
stranke
Osnivanjem
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.) iste godine
stranka
mijenja ime i od tada se naziva: Hrvatska pučka seljačka stranka
(HPSS).
Od
8. prosinca 1920. Stranka u naziv uvrštava republikanstvo
tako da se od tada
naziva: Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS).
Stranka
odbija priznati Vidovdanski ustav koji je donesen 28. lipnja 1921. u
beogradskoj ustavotvornoj skupštini bez nazočnosti hrvatskih
zastupnika
i običnom većinom. Država je
uređena centralistički s iznimnim ovlastima kralja i srpske
buržoazije.
Izborni
skupovi stranke u Bosni i Hercegovini su 1920. godine zabranjeni tako
da
organizirani rad stranke u BIH možemo pratiti tek od konca 1922.
godine. Do
tada su se Hrvati u BIH okupljali u dvije političke stranke: Hrvatskoj
težačkoj i Hrvatskoj pučkoj stranci. Od 1923. HRSS postaje temeljnom
strankom Hrvata u BIH kada na izborima (ožujka 1923.) osvaja devet
mandata.
Inače na tim izborima stranka je osvojila 70 zastupničkih mjesta od
ukupno 312.
Portret Stjepana Radića iz
obiteljske zbirke Josipa Vinka Lozića
Godina
1923./ 1924./ 1925. predsjednik stranke Stjepan Radić i stranka
radikaliziraju i internacionaliziraju hrvatsko pitanje /Beč, London,
Moskva – pristup Seljačkoj internacionali.
Početkom
ožujka 1924. potpisan je sporazum o programu Opozicijskog bloka (HRSS,
SNS, JMO
i Demokratska stranka).
Na
izborina održanima 8.veljače 925.Radićev HRSS dobiva 532.872 glasova
ili 67 zastupničkih mjesta.
Godine
1925. stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS),
izbacujući republikanizam kao politički – pragmatični
Radićev ustupak beogradskom dvoru za ulazak stranke u aktivni
politički život. Naime, 27. ožujka 1925. Pavle Radić kao predsjednik
Hrvatskog seljačkog kluba, u ime HRSS-a u Narodnoj je
skupštini
pročitao izjavu kojom HRSS priznaje jedinstvo države, dinastiju
Karađorđevića i Ustav.
Predstavnici
HSS-a i Narodne radikalne stranke potpisuju 14. srpnja 1925. zapisnik
pod
nazivom: „Akt o sporazumu Narodne radikalne stranke i
Hrvatske seljačke
stranke“. Tako je 18. srpnja 1925. formirana
radikalsko-radićevska vlada,
popularno zvana R – R vlada.
U
jesen 1926.
raspisani su izbori za oblasne skupštine za 23. siječnja
1927. godine. Na
izborima HSS dobiva ukupno 264 mandata. Izbori su provedeni u atmosferi
terora
i nasilja. HSS raskida koaliciju tako da se od formranja nove vlade 1.
veljače 1927. HSS ponovno
nalazi u
oporbi.
Zastupnici
Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke (Svetozara
Pribičevića) 11. studenoga 1927. prihvaćaju rezoluciju o
osnivanju Seljačko demokratske koalicije (SDK).
U
jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928.
radikalski zastupnik –
velikosrbin Puniša Račić pucao je i ranio vođu hrvatskoga
naroda
i predsjednika
HSS-a Stjepana
Radića, ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla
Radića te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu. Radić je od
posljedica ranjavanja umro 8. kolovoza 1928.u Zagrebu.
Za
novoga predsjednika
HSS-a 13.
kolovoza 1928. izabran je Vladko Maček.
Dana
6. siječnja 1929. objavljen je Manifest kralja Aleksandra kojim se on
neposredno obratio narodu, odnosno obznanio neprikriveni apsolutizam.
Zato se
taj kraljev Manifest poznaje pod nazivom:
„šestojanuarska“, odnosno
„šestosiječanjska“ diktaturu kralja
Aleksandra. Kralj raspušta Narodnu
skupštinu a sebe označava kao jedinog zakonodavca. Do kraja
siječnja
raspuštena je HSS a njene prostorije su zapečaćene. Tada
dolazi do
one čuvene Mačekove izjave novinarima: „Kako vidite, lajbek
je
raskopčan“.
Početkom
listopada 1929. godine država dobiva novo ime: „Kraljevina
Jugoslavija“, a od
dosadašnje podjele na 33 oblasti sada je podijeljena na
devet banovina, i to
prema zemljopisno-prometnim, a ne povijesno-kulturnim mjerilima. Ovime
je
srpska većina zajamčena u čak šest banovina. Oktroiranim
ustavom
kraljev apsolutizam nije dokinut nego je dobio novi oblik.
Sastanak
prvaka Seljačko demokratske koalicije održan je u Zagrebu od 5. do 7.
studenoga 1932. Tom
je prilikom
potpisana rezolucija pd nazivom Zagrebačke punktacije kojima se
određuje novi pravac djelovanja protiv hegemonizma, centalizma a za
političke slobode i novi ustroj države.
Vladko
Maček je 30. travnja 1933. osuđen na tri godine zatvora. Presudu je
počeo izdržavati u Srijemskoj Mitrovici.
Ispred
svoje
kuće u Dugom Selu 14. srpnja 1933. ubijen je potpredsjednik HSS-a Josip
Predavec.
U
Marseilleu je 9. listopada 1934. u atentatu ubijen kralj Aleksandar.
Prema
kraljevoj oporuci do punoljetnosti prijestolonasljednika
Petra državom vlada Namjesništvo od tri člana: knez Pavle,
dr. Radenko
Stanković i dr. Ivo Perović. Glavna osoba bio je knez Pavle bez
obzira na predviđenu kolektivnu upravu.
Novi
izbori za Narodnu skupštinu raspisani su za 5. svibnja 1935.
Održani su u znaku
terora i represalija kao i svi dosadašnji. U Sibinju kraj
Slavonskog Broda
poginulo je od žandara devet seljaka (poznate sibinjske žrtve) -
pristalica
HSS-a. Vladina lista temeljem 1,746.982 glasova ili 60,6 posto dobila
je 303
zastupnička mandata a Udružena oporba temeljem 1,079.345 ili 37,4 posto
dobila je samo 67 mandata. Naime, kakav je bio izborni zakon govore
slijedeće činjenice. Dakle, kandidatska lista koja dobije većinu
automatski dobiva 3/5 svih mandata?!
Sporazum
o suradnji SDK i
Udružene oporbe
potpisan je u selu Farkašiću, blizu Petrinje 8. listopada
1937. U ime
HSS-a Vladko Maček, Samostalne
demokratske stranke Adam Pribičević, Radikalne stranke Aca Stanojević,
Demokratske stranke Ljuba Davidović i Zemljoradničke stranke Joca
Jovanović.
Novi
skupštinski izbori zakazani su za 11. prosinca 1938. Vladina
lista dobila je
1,643.730 ili 54 posto glasova, lista oporbe 1,364.524 ili 44 posto
glasova.
Vlada je u novoj Skupštini osigurala 306 mjesta a oporba
samo 67. Nakazni
izborni postupak i dalje je jamčio nedodirljivu vlast beogradskom dvoru.
Početkom
1939. knez Pavle traži ostavku vlade Milana Stojadinovića a novi mandat
daje Dragiši Cvetkoviću sa zadaćom da stupi u vezu s
hrvatskim
političarima, odnosno Vladkom Mačekom i HSS-om radi hitnog
rješavanja
hrvatskog pitanja.
Uredba
o Banovini Hrvatskoj koja je donesena 26. kolovoza 1939. veliki je
uspjeh
Vladka Mačeka i HSS-a. Uspostava Banovine za srpske vladajuće krugove
značila je predah u turbulentnim vremenima čiji su vanjski akteri na
novi – radikalni način počeli krojiti kartu i status države.
U
velikosrpskim krugovima, napose vojnim, Banovina je veoma
loše primljena.
Jugoslavija
pristupa Trojnom paktu 25. ožujka 1941. godine. Dva dana potom
oficirskim
pučem pod vodstvom generala Simovića Jugoslavija izlazi iz Trojnog
pakta a Hitler se priprema na kažnjavanje i komadanje zemlje.
Jugoslavija
je od
strane Trojnog pakta napadnuta 6. travnja 1941. i već 17. travnja
potpisala kapitulaciju.
U
Zagrebu 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država
Hrvatska. Poglavnik Ante
Pavelić 15. travnja 1941. zabranjuje sve političke stranke pa tako i
HSS.
Djelovanje
HPSS, HRSS, HSS-a u razdoblju od 1918. do 1941. godine karakterizira
politička borba za izmjenu ustavno-pravnih temelja države SHS - Kraljevine
Jugoslavije, kojima bi se umjesto
centralističko monarhističkog sustava pod dominacijom kralja, vojske
i srpske buržoazije, uspostavilo federativno državno uređenje na
načelima istinskog parlamentarizma, demokratskih i socijalnih prava
građana i naroda. Stranka je u tim nastojanjima predstavljala glavnu
oporbenu snagu države te je često u tom razdoblju bila stožer oko
kojega
su se okupljale i druge oporbene stranke. Stranka i njeni prvaci, braća
Radić, Vladko Maček, Juraj Krnjević, Stjepan Predavec i drugi
stalno su naglašavali nužnost rješavanja
hrvatskog pitanja kao pitanja opstanka
države. Pri tome su činili brojne saveze, ponekad i nepopularne, s
oporbenim, ali i vladajućim strankama, kako bi u datim okolnostima
činili što je više moguće za položaj hrvatskoga
naroda. Kruna tih
nastojanja bila je uspostava Banovine Hrvatske 1939. godine.
Rezultati
na parlamentarnim izborima (1920. – 1938.)
U
doba ograničenog parlamentarizma, 1920. - 1929. četiri su puta
održani izbori za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS.
Na tim izborima HPSS/HRSS/HSS nastupa samostalno. Nakon razdoblja
šestojanuarske
diktature, održani su izbori 1935. i 1938. na kojima HSS nastupa u
okviru
ujedinjene oporbe.
Izbori za Ustavotvornu skupštinu
1920.
Na
izborima za ustavotvornu skupštinu održanim 28. studenoga
1920. HPSS je istakla
svoje liste samo na području Hrvatske i Slavonije (koja je bila
podijeljena na devet izbornih jedinica). Na tim izborima prvi put imaju
pravo
glasa svi odrasli muškarci, dok je prije Prvog svjetskog
rata to pravo imalo
tek 15 posto. Prije rata marginalna, HPSS je gotovo posve
uništila konkurenciju
hrvatskih građanskih stranaka. Dobiva 230.590 glasova i osvaja 50
mandata
od 93, koliko je ukupno otpadalo na Hrvatsku i Slavoniju.
Jugounitaristička
Demokratska stranka osvojila je 19 (znatan broj glasova Hrvata),
srbijanska Narodna
radikalna stranka devet, komunisti sedam (u Zagrebu i drugim većim
gradovima), te hrvatske građanske stranke ukupno osam mandata: Hrvatska
pučka stranka tri, Hrvatska zajednica tri i Hrvatska stranka prava dva.
.
Parlamentarni izbori 1923.
Na
izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS
18. ožujka 1923. HRSS ističe svoje liste također i u Dalmaciji, BiH i
Sloveniji. Doživljava potpuni trijumf. U Hrvatskoj i Slavoniji
"pomeli" su konkurenciju: osvojili su 367.847 glasova i 52 od 68
mandata, a osim njih mandate su osvojili samo demokrati (10) i radikali
(6). U
Dalmaciji je također postala najjača stranka sa 27.688 glasova i 7 od
15 mandata (radikali 5, lista Trumbić-Drinković 2 i demokrati 1). U
BiH osvaja 68.013 glasova i 9 (od 48) mandata osvojivši
veliku većinu
hrvatskih glasova (muslimani glasuju za JMO a Srbi za radikale i Savez
zemljoradnika),
a u Sloveniji osvaja
2 mandata. Tako sa 70 osvojenih mandata (od 312) postaje druga stranka
u
Narodnoj skupštini.
Parlamentarni izbori 1925.
Slijedeći
izbori, 8. veljače 1925., održani su u vrijeme kada je HRSS pod režimom
Obznane,
i njeni vođe u zatvoru. (Stjepan Radić zbog učlanjenja HSS-a u
Seljačku internacionalu – kao izgovor vlasti.). Usprkos tome
HRSS
povećava broj glasova u Hrvatskoj na 376.414, ali smanjuje se broj
mandata: 45, a Nacionalni blok (radikali i Samostalna demokratska
stranka)
osvaja 23 mandata. U Dalmaciji je pak HRSS ojačala na 9 (16),
Nacionalni
blok 6, demokrati 1). U Sloveniji je HSS osvojio 3 mandata a u BiH 10
mandata
ili ukupno 67 mandata.
Parlamentarni
izbori 1927.
Na
izborima 11. rujna 1927. HSS nastupa pod imenom "Narodna seljačka
stranka", pokušavajući proširiti svoj utjecaj.
Međutim
doživljava određeni pad u broju glasova, no manje izražen u broju
mandata:
Hrvatska i Slavonija 243.389 glasova - 45 mandata, Dalmacija 8 i BiH 8
mandata
ili ukupno 61.
Parlamentarni
izbori 1935.
Udružena
oporba
u
kojoj glavnu riječ vodi HSS osvaja 37,4 posto (1,079. 345 glasova) ili
67
mandata u odnosu na Vladinu listu koja osvaja 60,6 posto (1,746.982
glasova)i
303 zastupnička mandata.
Parlamentarni
izbori 1938.
Udružena oporba pod vodstvom
HSS-a osvaja 44 posto (1,364.524 glasova) ili 67 mandata, kao i na
prethodnm
izborima. Vladina lista sa 54 posto (1,634.730 glasova) ili 306 mandata
Djelovanje Stranke za vrijeme
Drugog svjetskog rata
Ubrzo
nakon uspostave NDH, ustaški režim zabranjuje rad HSS-a, kao
i svih drugih
stranaka. Među dužnosnicima stranke (a i među običnim
članstvom) dolazi do raskola na tri struje: tzv. "'sredinski
dio"
propovijeda nedjelovanje i čekanje, desno
krilo aktivno surađuje s ustaškim režimom, a lijevo
krilo sudjeluje u
Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP).
Od
273
"prvaka stranke"
(zastupnici, zamjenici zastupnika,
kandidati i senatori) njih 159
(58%) pripada "sredinskom dijelu", 66
(24%) je na neki način surađivalo sa vlastima NDH, a 48
(18%) sa NOP-om. Iako je
"sredinski dio" najbrojniji, oni zbog pasivnosti, neodlučnosti i
kolebanja, a također i međusobne nesloge, postepeno gube svaki
značaj.
Razdoblje
komunističke Jugoslavije
Krajem
rata, Vladko Maček, kojeg su komunisti optuživali za izdaju, zajedno sa
dužnosnicima i vojskom NDH odlazi u emigraciju. Uz pomoć Jurja
Krnjevića organizira rad stranke u emigraciji i osnivanje ogranaka
diljem
svijeta. Nakon njegove smrti 1964. Juraj Krnjević postaje predsjednikom
stranke i ostaje na njenom čelu do svoje smrti 1988.
Djelovanje u Republici Hrvatskoj
(od 1989.)
Godine
1989., u okviru snažnog pokreta za pluralizam i demokraciju u
Hrvatskoj,
javljaju se dvije skupine starih članova HSS-a, koje uz nekoliko
mlađih ljudi rade na obnovi stranke u domovini. Jedna skupina
organizira 20.
studenoga 1989. obnoviteljsku/osnivačku skupštinu. Za
predsjednika
je izabran dr. Nikica Novaković, za prvog
potpredsjednika
Ivan Zvonimir
Čičak a za drugoga Tomislav Jugović. Stranka je legalizirana u
veljači 1990. zajedno s drugim novoosnovanim strankama (HSLS, HDZ i
dr.).
Između
Novakovića i Čička ubrzo dolazi do sukoba. 24. ožujka 1990.
Skupština HSS-a osuđuje odluku Novakovića o pristupanju
Koaliciji
narodnog sporazuma, te ga smjenjuje i za predsjednika
izabire Čička. Novakovićevi pristaše odriču legitimnost te
skupštine, pa se tako na prvim slobodnim izborima u travnju
i svibnju 1990.
pojavljuju dvije skupine koje nose isto ime. Čičkov HSS sudjeluje u
koaliciji
s HDZ-om; ne osvajaju nijedan mandat, dok Novakovićev HSS osvaja tri
mandata.
Javlja
se još nekoliko frakcijskih grupa. Zagovornici ujedinjenja,
u suradnji sa
Središnjim odborom u Bruxellesu, osnivaju 9. prosinca 1990.
stranku pod nazivom
"HSS braće Radić". Ponajviše zahvaljujući Dragi Stipcu,
dolazi do sporazuma i 25. svibnja 1991. održana je ujediniteljska
skupština,
gdje se sve frakcije (uključujući i vodstvo u emigraciji) ujedinjuju.
Za predsjednika
je izabran Drago
Stipac.
Obnovljene
su organizacije HSS-a Seljačka sloga (1991.) i Gospodarska sloga
(1992.).
Godine 1999. obnovljen je rad predratnih organizacija Hrvatskog
radničkog
saveza i organizacije žena Hrvatsko srce, te je osnovan Hrvatski
seljački
savez.
Krajem
1994. Drago Stipac zbog teške bolesti podnosi ostavku. Za
predsjednika
je izabran Zlatko Tomčić.
16.
listopada 2002.
HSS je primljen u članstvo Europske pučke stranke sa statusom
promatrača.
Novi
predsjednik od
2005. postaje postaje Josip Frišćić, koji se i danas nalazi
na
čelu HSS-a.
Izborni rezultati (1990. – 2009.)
Na
prvim slobodnim izborima 1990. HSS je podijeljen na dvije frakcije.
Jedna,
na čelu
sa Ivanom Zvonimirom Čičkom nastupa u koaliciji sa HDZ-om i ne osvaja
nijedan mandat. Druga frakcija, koju vodi Nikica Novaković, nastupa u
okviru Koalicije narodnog sporazuma i osvaja tri mandata (stranke su
prije
prvog kruga među sobom podijelile izborne jedinice).
Godine
1992. na izborima za Zastupnički dom Sabora HSS osvaja tri mandata.
Na
izborima za
Zastupnički dom 29. listopada 1995. nastupa u koaliciji nazvanoj
"Novi Sabor" s četiri
manje stranke: HSLS, IDS,
HKDU i SBHS.
Koalicijska lista osvaja 18,3 posto glasova (u dijelu izbora po
proporcionalnom
sustavu) i 19 saborskih mandata, od čega HSS dobiva 10.
Slična
koalicija formirana je za izbore 3. siječnja 2000.: HSS, IDS, LS, HNS i ASH.
Koalicija osvaja ukupno (u deset izbornih jedinica) 16 posto glasova i
24 mandata,
od toga HSS 16.
Ta
je koalicija
imala dogovor o poslijeizbornoj suradnji sa drugom koalicijom koju su
činili SDP
i HSLS, pa nakon
izbornog uspjeha sastavljaju Vladu šest stranaka na čelu s
Ivicom
Račanom.
Na
lokalnim izborima 2001. godine HSS nastupa samostalno u većini sredina
i
ostvaruje odlične rezultate te nakon formiranja vlasti dobiva 8 župana
(Zagrebačka, Varaždinska, Krapinsko zagorska, Virovitičko podravska,
Bjelovarsko bilogorska, Vukovarsko srijemska, Brodsko posavska i
Koprivničko
Križevačka) dok u još velikom broju županija sudjeluje u
koalicijskoj
Vlasti s SDP-om.
Na tim izborima HDZ
je izjednačen s HSS-om po broju župana dok SDP
dobiva 2 župana i gradonačelnika
Zagreba, HSLS 1,IDS
1.
Na
izborima 23. studenoga 2003. HSS nastupa samostalno. Osvaja 7,3 posto
glasova i
10 zastupničkih mandata, što je znatno nazadovanje u odnosu
na 1995. i 2000.
Na izborima pobjeđuje HDZ i osniva vladu, a HSS prelazi u oporbu.
Na
lokalnim
izborima 2005. godine HSS potpisuje koalicijski sporazum s SDP-om te osvaja 4 župana
(u zagrebačkoj,
krapinsko-zagorskoj, bjelovarsko - bilogorskoj i koprivničko
križevačkoj županiji).
Nakon
promjene stranačkog vodstva i izbora Josipa Friščića za
predsjednika
HSS-a, HSS sklapa predizbornu koaliciju s
Hrvatskom socijalno liberalnom strankom te na parlamentarnim izborima
2007.
godine koalicija HSS-HSLS osvaja osam mandata (od toga HSS
šest a HSLS dva
zastupnika). Nakon
sklapanja
koalicije s HDZ-om HSS dobiva dva ministra u Vladi Ive Sanadera i
potpredsjednika
Sabora, ministra poljoprivrede,ribarstva i
ruralnog razvoja, ministra turizma potpredsjednik Sabora, dok
koalicijski
partner HSLS dobiva mjesto potpredsjednika
Vlade. Nakon ostavke Ive Sanadera, Vladu formira ponovno HDZ, ali s
Jadrankom
Kosor na čelu, te HSS gubi mjesto ministra poljoprivrede, ali dobiva
mjesto
potpredsjednika
Vlade koji obavlja i
dužnost ministra regionalnog razvoja i zadržava mjesto ministra
turizma.
Stranka
je dobila još dva župana, prvog u Dubrovačko - neretvanskoj te
u
Varaždinskoj županiji gdje je HSS u koaliciji s HDZ-om i preslagivanjem
u
skupštini dobio mjesto župana. Stranka je dočekala lokalne
izbore 2009.
godine s ukupno pet župana.
Na
lokalnim
izborima 2009. godine HSS osvaja župane u zagrebačkoj, koprivničko
križevačkoj i bjelovarskoj županiji.
Predsjednici HSS-a (1904. –
2009.)
Ne
računajući početno razdoblje obnove rada HSS-a u Hrvatskoj
1989.-1991. godine, HSS je u 102 godine svoje povijesti imao samo
šestoricu
predsjednika.
Od toga su čak
trojica vršili svoju dužnost do smrti: Radić je bio ubijen,
a Maček i
Krnjević do prirodne smrti.
U
razdoblju
1989.-1991., kako je gore opisano, naslov predsjednika
HSS-a nosili su Nikola Novaković (1989.-1991.) i Ivan Zvonimir
Čičak (1990.-1991.), neko vrijeme paralelno u dvije frakcije. Osim
toga postojale su grupe koje nisu priznavale nijednog, i vodstvo HSS-a
u
emigraciji.
Autor: Mijo Ivurek
Tekst g. Mije Ivureka je objavljen kao
dodatak u djelu
Josip Vinko Lozić: Sudbina hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini tijekom 20. stoljeća, Naklada GEA, Zagreb, 2011.
ISBN 978-953-7604-09-7
Zahvaljujem g. Miji
Ivureku i g. Vladku Loziću na dopuštenju za objavljivanje ovog priloga o povijesti HSS-a. G. Mirni Lipovac zahvaljujem na dostavljenom
tekstu iz knjige njezinog djeda.
Darko Žubrinić.
Speech of Stjepan Radic to the Members of the National Council during a Night Session on Nov. 23-24, 1918
Stjepan
Radić: The Russian branch of our Jelačić's
Stjepan Radić u
viđenju danske književnice Karin Michaëlis
Croatia - Overview of Its
History, Culture and Science
|