|
Vu plavem trnaci mi hiža
stoji,
|
|
I vnogi se lajtić vu njoj
je ispil,
|
.
|
A hižica tiha
ščekuje on čas, kad jenkrat i Zagorcu došel bu spas! No oko je tiha, al vetar zmir njiha vu vejah šumećih starinsku jen glas: Em Zagorcu samo je Zagorje raj, nigdar ne bu zabi govoriti: kaj? Dok krv je on proleval, on zmir je popeval: Še enkrat bi rad videl zagorski kraj! Pretrprl je muke črez jezero let, al zopet bu brajda potirala cvet. Iz našega gorja vre javla se zorja, vesela i srećna bu hiža i klet! |
Gjuro
Jurica Prejac
|
Harmonizaciju pjesme mozete naći na ovoj stranici.