Glagoljica na otoku Silbi

vlč.g. prof. Rozario Šutrin, Zadar
Iz povijesti naših župa/Silba, 2002.

U Silbi su se sve matične i ostale crkvene knjige odvajkada pisale glagoljicom ("in illirico"). Od svog osnutka. tj. s kraja 15. st., župa Silba je bila izrazito glagoljaška. To nam dokazuje 12 sačuvanih glagoljskih kodeksa: 6 matica krštenih (1565.-1828.), 2 matice vjenčanih (1565.-1848.), 3 matice umrlih (1613.-1659.), 1 matica krizmanih, Libar godova (1601.-1809.). Tek je Zadranin, župnik Clodoveo Carantan, počeo 1844. pisati matice latinskim, jer nije znao glagoljsko pismo. Starohrvatsko bogoslužje i glagoljanje ponovno je uveo kanonik don Hinko Brnetić 1923. godine (Petar Starešina, Pomorstvo Silbe, Zadar 1971., izd. JAZU, str. 72.).

Župa Silba dala je Crkvi Božjoj od 1565. do danas 137 svećenika glagoljaša. Medu njima i biskupa Filipa Fr. Nakića (1837.-1910.). Župa čuva više glagoljskih Misala i Brevijara.

Akademik dr. Branko Fučić (Glagoljski natpisi, Zagreb 1982. izd. JAZU, str. 324.-325.) bilježi tri glagoljska natpisa u Silbi. Jedan se nalazi na nadgrobnoj ploči u crkvi sv. Marka, iz 1530. god. Drugi, oveći, na nadvratniku stambene kuće iz 1660. god. ima četiri retka: " ... ki bude stati u ovoj kući da ima dati 4 mise na Luzarij, mlade nedilje na godišće". Treći natpis su oznake na limenim posudicama za sv. ulja (iz 17. i 18. st.) u župnoj crkvi sv. Marije.

I u svakodnevnom životu, npr. u dopisivanju sa svojim ordinarijem u Zadru, župnici su se redovito potpisivali glagoljskim slovima. Isto tako i u zapisima na talijanskom jeziku, npr. o zarazi kolere koja je 1794. harala u Silbi, svećenici su potpisivali glagoljicom. Kao prosvjetni radnici okupljali su oko sebe mušku mladež učeći ih osnovnu pismenost, ne samo one koji su se odlučili za svećeničko zvanje (zvali su ih "žaknima"), nego i sve ostale. Vizitator Valerije je zabilježio 1579. god. da je u Silbi našao župnika Matiju Lučevića kako podučava 13 klerika "in litteris et ecclesiasticis officiis ". Dakle, ne samo o crkvenom bogoslužju nego i u jeziku, tj. glagoljsko i latiničko pismo. To je bila prva dosad poznata škola na zadarskim otocima (P. Starešina, o. c. 70.). Pohađali su je klerici i iz drugih susjednih otoka sve do 1748. god. kad je otvoreno hrvatsko Zmajevićevo sjemenište u Zadru.

Kako vidimo, svećenici-glagoljaši bili su za svoje vrijeme veoma kulturni ljudi. Često su kontaktirali sa inozemstvom i povremeno boravili u Padovi, Rimu, Veneciji ... Župnik don Luka Starešina zapisao je glagoljicom na korici svoga u Rimu kupljenog Misala: "Ovo je Misal don Luke Starešine, parohijana od Silbe ki donese iz Rima godišća 1727." Neprocjenjiva je zasluga naših popova glagoljaša za očuvanje kontinuiranoga vjerskog života kao i narodnog bića, hrvatskog nacionalnog identiteta, samostalnosti i svijesti. Naši g1agoljaši bili su čvrsti temelj i neprobojna brana tolikim tuđinskim presizanjima, pogotovu nezasitnih venecijanskih težnji, porobljavanju i odnarođivanju širokih narodnih slojeva.


Don Vinko Rasol, posljednji svećenik glagoljaš na otoku Silbi, pokopan1965. 
Ispod godina života piše glagoljicom P M V, tj. Pamjat mu vičnaja (Vječni mu spomen). 
Zahvaljujem gđi. Ivi Ujević Birtić na darovanoj fotografiji, te g. Damiru Kremeniću na objašnjenju.



Izvor forum.silba-f.com

Zahvaljujem prof.dr. Julijani Divković Pukšec na informaciji o ovom članku. (D.Ž.)

Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice


Croatia - Overview of History, Culture, and Science